Ples sa djavolom

Nisam nikada osecao nostalgiju za sobom
Ja sam samo trenutak koji priznaje svoj pad
Rec sam koja ne izrazava
ni bice ni stvar
Zaboravljam da sam izgubio svoje uspomene
kamicke na ubogom putu
Treba li da tapsem onome sto me brise
vetru, snegu
zelji da se ne bude nista?
Kakav se to fosil mice
u mojim plucima?
Odredio sam autopsiju nistavila
Dovoljno mi je da budem nerazumljiv
pa da zasluzim
najcistiju odsutnost.
 
Broken%20Heart.jpg


Sanjam te… pruzam gladne ruke prema tebi…

I osjecam jos uvijek
gladan poljubac u vrat,
onaj prvi,
ono prvo budjenje
I budim se…

Mali je krevet,
mali grad,
malo poluostrvo,
mala drzava,
mala je Evropa,
mali je Svijet,
Mali Kosmos
Da primi i prihvati ovaj osjecaj,
Ovu zelju sto me budi

Sanjam tvoje tijelo pored mog,
tvoju ruku mirnu oko moga struka i poljubac budjenja…
u vrat, u lijevi ugib moje kljucne kosti i jos malo vise…
I bojim se,
boli me
borim se
da te ne pojedem
da te tako sebicno ne ostavim u sebi.

Ako me poljubis ja cu te pojesti,
ja cu uzeti iz tebe sve ono sto ne zelis da mi das
i ja cu postati gospodar tvojih usana
i zeljecu ih svaki put sve vise i sve duze. I val strasti ce sa grudi preci na usne i ja cu uzivati, upijati, voljeti.

Ma koliko dugo
Uvijek ce biti kratko
Jer strast nas vara
I krade
I otima
I ostavlja nas same
Na ulazu vremena
Na izlazu srama

A ja te sanjam i ne zelim taj san da prestane
i pruzam gladne ruke ka tebi i privlacim sve u sebe,
na sebe,
uzimam atome razbacane po pucini nedosanjanih ideala
i vracam se tebi
i stavljam sebe u zlatnu ciniju za voce
i nudim ti ribizle i kiselo grozdje…

I iluziju zrelih krusaka i breskvi…
 
Sam Đavo odeven u belo
razigran pokrenut zove
otvoren kao čeljust
sa belim zubima
otvoren sa svih strana
da primi skunjene vernike
i nervozne skeptike
da se mole zajedno
pod njegovim krovom
koji kao i on stremi ka nebu
sa kojeg pobeže.

Đavo se igra - njegova kuća
izroni iz podzemlja
i dete ga opra krečnim mleko.


Le%20Corbusier-Ronchamp2.gif
 
Tvoja tuga je velika koliko i tvoja ljubav, a tvoja suza teška koliko svi smrtni gresi, zbog tebe opstajem.
- Tugo, koliko god te mrzim, toliko nju ja volim. Pa onda, tugo, mene nije više. A sa mnom, ni tebe neće biti. A kraj nje... se netko drugi budi. Što naš je kraj nečiji je drugi početak. Laku noć, živote. Nema meni s tobom blažene lepote. Tražit ću je u miru večnom.
 
Bez Tebe aq
Pogledam u tebe
sve mi mirise na kraj
led s tvojih hladnih ruku
na kozi osecam

Nije mi zao, ja u sebi ponavljam
zastava bela za bol sto osecam
ne znam, ne mogu vise ni da se pretvaram
niz obraze kapi odlaze
ne gledaj me trag od soli jos me boli


Ne zelim mir, ne zelim nadu bez tebe
ni srecan kraj, ni svet u zlatu bez tebe
necu da disem da se budim bez tebe ja
u moru pelina

Ne zelim lek, ne zelim nadu bez tebe
i miran san, ni svet u zlatu bez tebe
necu da disem da se budim bez tebe ja
u moru pelina

Nestaje tlo tu pod mojim nogama
ali ipak stojim moja zadnja odbrana
dok ceo svet s tobom nestaje
ne gledaj me trag od soli jos me boli
 

Kad umrem zelim tvoje ruke na svojim ocima:
zelim svetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me jos jednom dirne njihova svezina,
da osetim neznost sto izmeni moju sudbinu.

Hocu da zivis dok te uspavan cekam,
hocu da tvoje usi i dalje slusaju vetar,
da udises miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastavis hodati peskom kojim smo hodali.

Hocu da ono sto volim nastavi ziveti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvetaj i dalje rascvetana,

da bi dosegla sve sto ti moja ljubav naredjuje
da bi sena moja prosetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pevanju
 
PLAVA PTICA

ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam isuvise opasan za nju,
kazem joj ,ostani unutra,necu da te bilo ko vidi.
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja je nalivam viskijem i udisem
dim od cigareta
tako da ***** i barmeni
i bakalini
nikad ne saznaju
da je unutra.
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam isuvise opasan za nju,
kazem joj
miruj,jel' hoces nesto da zabrljas?
Hoces da zajebes stvar?
Hosec da mi urnises prodaju knjiga u Evropi?
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam pametan covjek,pustim je napolje
samo ponekad nocu
kad svi zivi spavaju
kazem joj,znam da si tu
i zato ne budi tuzna.
Onda je vratim nazad
ali ona pomalo pjevusi unutra,
nisam je bas pustio da umre
i onda tako spavamo
zajedno,
sa nasim
tajnim paktom
i sve je dovoljno lijepo da
bi covjek mogao
da zaplace,ali ja ne placem,
a vi?
Charles Bukowski
 
Here I stand, helpless and left for dead

Close your eyes, so many days go by
Easy to find what's wrong
Harder to find what's right

I believe in you
I can show you that I can see right through
All your empty lies, I won't stay long
In this world so wrong

Say goodbye,
As we dance with the devil tonight
Don't you dare look at him in the eye
As we dance with the devil tonight

Trembling, crawling across my skin
Feeding your cold, dead eyes
Stealing the life of mine

I believe in you
I can show you that I can see right through
All your empty lies, I won't last long
In this world so wrong

Say goodbye,
As we dance with the devil tonight
Don't you dare look at him in the eye
As we dance with the devil tonight

Hold on
Hold on

Say goodbye,
As we dance with the devil tonight
Don't you dare look at him in the eye
As we dance with the devil tonight

Hold on
Hold on

songs from Breaking Benjamin
 
Kao jučer
Ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
Zaronjene stijene placu
Svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jucer
Iza zavjese
Mozda na mom licu nades tragove sjecanja
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguce snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje krizeve
Kao i jucer
Iza zavjese
Ono sto me stalno plasi zvuci poznato
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Otkud osjecaj da gubis pouzdano zalede
Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
Mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
Htio bih da budes sretnija
Kao i jucer
Iza zavjese
Igracu pred tobom opet ulogu pjesnika
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljece
Kao i jucer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Mozda ne razumijes
Ali volim te.
 
Moja noci kada ces mi proci?
Nikad
Moja zoro kada ces mi doci?
Nikad
Moja sreco kada ces mi se javiti?
Nikad
Moje nebo kad ces mi zaplaviti?
Nikad
Moja draga kad ce nasi svati?
Nikad
Moja suzo kada ces mi stati?
Nikad


Moja draga kad ces se vratiti?
Nikad. Zaista Nikad.
Najbolje je da Nikad odmah dodje po mene.
 
Noc te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoca i mrak, kakav bledi mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oci te ne poznaju.
Moje su reci uspravne tražeci te tužan.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
 
Pesma napuštenog ogledala

O gde si ti što se u meni kreceš
Ti što u meni lik tvoj tek pljusne
I pokret ti ruke ko hoceš il' neceš
Da staviš ruž na svoje usne
O gde si ti radosti što me stalno prati
Tvoj prolaz ko da se u meni njiše
Kraljice moja sa kosom paprati
Sa ocima tvojim boje kiše
Kao što zemlja prolece ceka
Vrebam kad ceš prominut u casu
Žudno te cekam ko voda neka
Zamah vesela po svom talasu
U mome ramu tamnom i dubokom
Nudim ti sve moje podglede skriven
Približi mi se progutaj me okom
Zakrili i moju senku i mene
Pregazi me kao vojske moce
Zauzmi moja brda i dolove
I moje misli i snove nocne
Parkove cvetne i moje dvorove
Otkrij mi kako ti obrazi rude
Ko zlocin neki il urota
Bolje no usne koje se nude
Il narod kad je usred komplot
Kao u zavesi u baruštinama
po tragu neke barske ptice
Bori se s onim što je u nama
Ono što si bila utri nemilice
Povrati se licem u moje lice
I nek tvoje oci moje oci love
Vrati mi car neba i izmaglice
Povrati mi vid i snove



LOUIS ARAGON
 
Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!
 
Dajem dusu djavolu
za sve ono sto ti predstavljas
svaki uzdah
suza,strah
svaki moj snen pogled
pretvoren u prah

nije vazno ako moje JA
izgubi svoj oblik zbog tebe
jer sta je zemaljsko
naspram onog sto
smo nas dvoje

zajedno
dok igram sa tobom
ja pogadjam se sa djavolom
zajedno odigrajmo nas poslednji
prljavi ples
igrajmo sa vremenom

brojmo sekunde
sto sve brze prolaze
zli vetrovi duvaju
tebe od mene odnose
 
Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;

Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? a zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?

Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala!
 
Ima časova samoće
kada srce s čuđenjem spoznaje da ne ljubi.
Prestajemo družiti se, umorni: da je taman.
Netko još spava, bezazlen, u onom krevetu.
Ali možda mi spavamo... Ah, ne, mičemo se.
I tužni smo, šutljivi. Kiša je uporna.
Jutro s tromom, nemilosnom maglom. Kako smo
sami!
Gledamo kroz stakla. Rublje popadalo;
zrak težak; voda šumi. A soba,
hladna u toj tvrdoj zimi koja je vani drugačija.

Tako ostaješ šutljiv, s licem među dlanovima.
Laktovi ti na stolu. Stolac posve tih.
Samo odzvanja nečije sporo disanje,
disanje one što tamo, smirena, prelijepa, spava
i sanja da je ne voliš a ti si njen san.
 
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.

Love_is_suicide_by_17seconds-1.jpg



Izvinjavam se onima koji ce pomisliti da je slika i previse morbidna ali i to je romantika...bez pefekcije.
 
Nirvana

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prozalnosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća,
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođeše.

To su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
To su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada.
Pogled koji nemo ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, ko kam da je neki,
Padao je na mene i snove
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideju, i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prozalnosti stvari.
 
Volela sam tri pesnika. Prvi pesnik - obostrana ljubav. Mlatili smo se stihovima kao jastucima.
Drugi pesnik - voleo mene. Pisao mi stihove. Zaključavao ih u stari kovčeg.
Da zabrani sebi pristup. Zbog drhtanja ruku. Trećeg pesnika - volela sam ja.
Gađala ga stihovima, kao kamenjem. Da mu glavu razbijem. Uzalud.
Samo sam porazbijala sve prozore. U mojoj glavi.

ensayo-1.jpg
 
ЗАШТО МЕ ВОЛИШ

Да ли је криво то плесно вече,
за бол који мори те сада,
за љубав која срце ти пече,
за силу која са тобом влада,
дал' први танго када сам те звао,
да плешеш са мном само тада,
опрости крив сам, јер нисам знао
да моја љубав у теби влада.

Ништа ти тада рекао нисам,
ни уздах благи нисам ти дао,
као и свима пришао сам теби,
само за један плес сам те звао,
да тужна сама стајала не би,
вјеруј да тада још нисам знао,
да љубав моју скриваш у себи.

Зашто тако брзо си пала,
зашто ме волиш када си знала,
да имаш љубав која те жели,
да имаш неког коме си дала,
свој први жарки пољубац врели,
знаш ли да не смијеш вољети мене,
јер љубав имаш која те чека,
љубав која за тобом вене,
с којом ћеш срећно живјети до вјека,
и брати зреле плодове њене.

Ја нисам онај како ме видиш,
ја нисам младић из твојих снова,
нити сам цвијет да ми се дивиш,
како сам препун веселих боја,
ни лала нисам са којом можеш,
блиставе косе јутром да китиш,
кад знаш да ни једно од тога нисам,
кажи ми онда зашто ме волиш?

Гавро Бабић
 

Back
Top