Ples sa djavolom

a41bb81c8cd5bfbe570a4a5ac222349a.jpg

 
Teško je proživeti život od Boga dat...sa Djavolom..Pa ipak proživiš taj i takav život,

sanjajući svoj san...a taj intimni san je duboko u tebi,i pobegneš tamo..kriješ se tamo..

živiš samo kad si tamo..a tamo duboko u sebi si sve duže i duže..inverzija života

inverzija jave i sna..spavaš..spavaš i spavaš..

be717810.jpg
 
Jedne crne noci, bez mesecine, kako to obicno biva, zablistale su oci njegove u mraku, osvetlile na tren dusu moju, pa nestale u tami.
Ostala sam ocarana njegovom divljinom i snagom, zatecena, naivna i nespremna.
Kad sam posle vremena dosla sebi, odlucila sam; ja moram imati tog vuka !
Naravno bila sam se dobro opremila, hrabroscu i odlucnoscu, neodoljivim zenskim sarmom i intuicijom i neznoscu pred kojom se je i kamen topio.
Ali shvatili ste, da to nije bio obican vuk, vec opasan vuk samotnjak, daleko od copora, neuhvatljiv i divlji .. Samo sto i ja nisam bila obicna mala Crvenkapica vec podivljala tigrica, nista manje opasna od njega.
Trazila sam ga u mracnoj sumi, danima dozivala, sve dokle se ne bismo na trenutak priblizili, iznenada sudarili a on bi tada rezao i bezao ne ostavljajuci nikakav trag .... Kazem vam, bila sam tigrica i osecala ga po mirisu, nisam osecala strah .... trazila sam njegove oci u kojima se je ogledalo nocno nebo... ali on je vesto krio pogled, znajuci da ce biti hipnotisan zelenilom mojih ociju.
Lovila sam tu opasnu zverku jedne zime, jednog proleca i jednog leta ... Lovila sam ga i kada je lov na vukove bio najstroze zabranjen. Mislila sam - rodjeni moj ... mili moj, jadni moj ... ja cu te pronaci i pomoci i volecu te onako kao sto se nebo svoje domovine voli, i bices pitom u rukama mojim dok te grlim pod vedrim nebom prekriveni tvojim krznom od zime ...
Ali bezao mi je stalno i stalno sve dok nisam shvatila da vukovi ne trebaju ljubav, vec slobodu i divljinu ....
Odustala sam ....
I sad po nekad cujem kako moj samotnjak zavija na mesecinu ... i osetim opet onaj stari vucji miris u vazduhu, pa kao ocarana ponovo sledim njegove tragove. Pridjem mu sasvim blizu, toliko blizu da mogu da ispruzim ruku i dodirnem ga!
I tada na svetlost srebrne mesecine ugledam svetlucave iskre u njegovim tuznim ocima i osetim .... samoca boli .... u samoci niko nije srecan ...
I znam
i vukovi placu ponekad ....

Mariana Isa / KAKO SAM LOVILA VUKA

http://fs5.****************/images/180310/ndqus9jk.jpg
 

Back
Top