dobro piše ovaj bloger, j.ebati se sa svojom ženom možeš isto kao i sa nekom usputnom fufom, u principu je žudnja tela na sličan način zadovoljena a ni u jednoj od spomenutih interakcija ti nije potrebna emocija.
ali ako tu(neku) ženu voliš ljubavlju koja ne podrazumeva isključivo fiziku, koja je iznad vaših nagona, požude...ako si joj posvećen u mislima, ako se raznežiš dok na nju misliš, želiš joj sve najbolje, nikada sa njom nemaš vrstu problema kao sa ovim oko tebe "opipljivim" osobama itd. itd...a usput sa njom razmenjuješ sve svoje najintimnije tajne, misli, želje, snove, strahove, fantazije, probleme.. ili ako samo u mislima na nju osetiš u isto vreme i mir i sreću i čežnju i ushićenje, radost tugu..osetiš se celovit jer postoji neko ko dopunjuje prazninu koju niti jedno yebanje ne može do kraja da popuni?
nije li to predivno i jedinstveno?
senzibilne osobe će znati da prepoznaju vrednost ovakvog "susreta" i privilegiju da se sretne neko ko u tebi probudi ova opisana osećanja.
ozari me prosto ovakav tekst.
hvala bogu, još uvek ima zdravomislećih ljudi..još uvek ima onih koji nisu sve sveli na nagon, na turaj-vadi, za šta ne kažem da nije potrebno..sex je sjajan, neophodan, iskonski, prirodan....ali on zaista ne mora da podrazumeva emociju,
doživeti platonsku ljubav prema nekome je emocija koja je stepenicu iznad zaljubljenosti i požude. ti možeš voleti nekoga od koga više nemaš ni glasa..prosto, znaš da on/ona tamo negde postoji, jede, je.be, živi, radi..ali ti je jednom dao/la nešto prekrasno...emociju kakvu nisi do tada osetio, zbunilo te je jer je nisi uspeo definisati, ukalupiti u kako ovaj kaže tradicionalističke okvire...doživeo si nešto intenzivno, prejako, a ne umeš ga imenovati..e pa to je ljubav o kojoj je ovde reč..
voleti nekoga bez posesivnosti, bez uslovljavanja, ucena, drame, trzavica...zaista bi bila prava nirvana, kako on kaže, da se dvoje koji slično platonski osete jedno prema drugom ostvare i u klasičnoj vezi...auopičmat.