Platonska ljubav ♥

Slučajno sam naišla na ovaj blog, pa me zanima i Vaše mišljenje

http://platonskaljubav.blogspot.com/2008/07/platonska-ljubav.html?m=1

Da li je platonska ljubav stvarna?
Da li ona prestavlja Pravu ljubav?
Šta Vi mislite o tome?
Ako nije, šta jeste Prava ljubav?
Hm, deja entendi, nekad negde sam slušao ove reči iz teksta.
Odličan tekst.
Upravo tako, prava ljubav podrazumeva voljenje nekog i kad nije sa nama, i kad nije naš, kad smo zaista srećni ako je ona srećna, kad smo srećni što uopšte postoji i što smo imali sreću da je sretnemo na tren.
I ja sam ranije smatrao to iluzijama i tešenjem, ali nekad vrlo retko neko nam bude tako poseban da ono šta osećamo prevazilazi sve ljubomore, bes, posesivnost, tugu ili razočarenje što nije naš, kad prosto spokojno volimo.
To ne znači da ne bi voleo da je ta neka osoba pored mene ceo život, da bude moja ali ako i to nije moguće, moguće su ovakve emocije opisane u tekstu.
 
Slučajno sam naišla na ovaj blog, pa me zanima i Vaše mišljenje

http://platonskaljubav.blogspot.com/2008/07/platonska-ljubav.html?m=1

Da li je platonska ljubav stvarna?
Da li ona prestavlja Pravu ljubav?
Šta Vi mislite o tome?
Ako nije, šta jeste Prava ljubav?

Platonska ljubav je zabluda.... mislim da ne donosi nikom nista dobro.

Prava ljubav je kada poznajes osobu, i kad si svaki dan si sa njom/njim.... i ona cini tvoju svakodnevnu stvarnost mnogo,mnogo boljom ^^
 
Prava ljubav ne postoji.
Platonska ljubav je, u stvari, duboko prijateljstvo.


dobro piše ovaj bloger, j.ebati se sa svojom ženom možeš isto kao i sa nekom usputnom fufom, u principu je žudnja tela na sličan način zadovoljena a ni u jednoj od spomenutih interakcija ti nije potrebna emocija.
ali ako tu(neku) ženu voliš ljubavlju koja ne podrazumeva isključivo fiziku, koja je iznad vaših nagona, požude...ako si joj posvećen u mislima, ako se raznežiš dok na nju misliš, želiš joj sve najbolje, nikada sa njom nemaš vrstu problema kao sa ovim oko tebe "opipljivim" osobama itd. itd...a usput sa njom razmenjuješ sve svoje najintimnije tajne, misli, želje, snove, strahove, fantazije, probleme.. ili ako samo u mislima na nju osetiš u isto vreme i mir i sreću i čežnju i ushićenje, radost tugu..osetiš se celovit jer postoji neko ko dopunjuje prazninu koju niti jedno yebanje ne može do kraja da popuni?
nije li to predivno i jedinstveno?
senzibilne osobe će znati da prepoznaju vrednost ovakvog "susreta" i privilegiju da se sretne neko ko u tebi probudi ova opisana osećanja.

ozari me prosto ovakav tekst.
hvala bogu, još uvek ima zdravomislećih ljudi..još uvek ima onih koji nisu sve sveli na nagon, na turaj-vadi, za šta ne kažem da nije potrebno..sex je sjajan, neophodan, iskonski, prirodan....ali on zaista ne mora da podrazumeva emociju,
doživeti platonsku ljubav prema nekome je emocija koja je stepenicu iznad zaljubljenosti i požude. ti možeš voleti nekoga od koga više nemaš ni glasa..prosto, znaš da on/ona tamo negde postoji, jede, je.be, živi, radi..ali ti je jednom dao/la nešto prekrasno...emociju kakvu nisi do tada osetio, zbunilo te je jer je nisi uspeo definisati, ukalupiti u kako ovaj kaže tradicionalističke okvire...doživeo si nešto intenzivno, prejako, a ne umeš ga imenovati..e pa to je ljubav o kojoj je ovde reč..
voleti nekoga bez posesivnosti, bez uslovljavanja, ucena, drame, trzavica...zaista bi bila prava nirvana, kako on kaže, da se dvoje koji slično platonski osete jedno prema drugom ostvare i u klasičnoj vezi...auopičmat.
:(
 
Poslednja izmena:
Hm, deja entendi, nekad negde sam slušao ove reči iz teksta.
Odličan tekst.
Upravo tako, prava ljubav podrazumeva voljenje nekog i kad nije sa nama, i kad nije naš, kad smo zaista srećni ako je ona srećna, kad smo srećni što uopšte postoji i što smo imali sreću da je sretnemo na tren.
I ja sam ranije smatrao to iluzijama i tešenjem, ali nekad vrlo retko neko nam bude tako poseban da ono šta osećamo prevazilazi sve ljubomore, bes, posesivnost, tugu ili razočarenje što nije naš, kad prosto spokojno volimo.
To ne znači da ne bi voleo da je ta neka osoba pored mene ceo život, da bude moja ali ako i to nije moguće, moguće su ovakve emocije opisane u tekstu.

ne vredi ništa eugene my friend, i dalje sam u komi.
aukurac krasni, trebalo bi me eutanazirati:evil:
prošlo je neko vreme i kao sve leglo na svoje, a onda na samo jedan pomen, neku nebitnu asocijaciju ili prepoznatljivu rečenicu... shvatiš da je to osećanje zauvek zagospodarilo tvojom dušom i da si ne znam gde, s kim, i da ne znam šta radiš...negde će uvek provejavati misao na to drago biće.
ne uspevam čak ni da racionaliziram više, a znaš da sam pokušala.
meni je ovo nepodnošljivo.
 
Slučajno sam naišla na ovaj blog, pa me zanima i Vaše mišljenje

http://platonskaljubav.blogspot.com/2008/07/platonska-ljubav.html?m=1

Da li je platonska ljubav stvarna?
Da li ona prestavlja Pravu ljubav?
Šta Vi mislite o tome?
Ako nije, šta jeste Prava ljubav?
Sada me mrzi da citam...

Platonska ljubav mislim da moze biti jak osecaj, zanos,... I iluzija.
Ne znam kako na taj m-z nacin mogu voleti nekoga koga nisam okusila, osetila u sebi, uz sebe, konkretno. Ali, tako i carolija nestaje, tj. osoba postaje obican smrtnik, a ne idealizam.
Prava ljubav je kada nakon ovog drugog, kada upoznas sve strane te osobe, i dalje ga zelis i kao prijatelja i kao ljubavnika.
 
dobro piše ovaj bloger, j.ebati se sa svojom ženom možeš isto kao i sa nekom usputnom fufom, u principu je žudnja tela na sličan način zadovoljena a ni u jednoj od spomenutih interakcija ti nije potrebna emocija.
ali ako tu(neku) ženu voliš ljubavlju koja ne podrazumeva isključivo fiziku, koja je iznad vaših nagona, požude...ako si joj posvećen u mislima, ako se raznežiš dok na nju misliš, želiš joj sve najbolje, nikada sa njom nemaš vrstu problema kao sa ovim oko tebe "opipljivim" osobama itd. itd...a usput sa njom razmenjuješ sve svoje najintimnije tajne, misli, želje, snove, strahove, fantazije, probleme.. ili ako samo u mislima na nju osetiš u isto vreme i mir i sreću i čežnju i ushićenje, radost tugu..osetiš se celovit jer postoji neko ko dopunjuje prazninu koju niti jedno yebanje ne može do kraja da popuni?
nije li to predivno i jedinstveno?
senzibilne osobe će znati da prepoznaju vrednost ovakvog "susreta" i privilegiju da se sretne neko ko u tebi probudi ova opisana osećanja.

ozari me prosto ovakav tekst.
hvala bogu, još uvek ima zdravomislećih ljudi..još uvek ima onih koji nisu sve sveli na nagon, na turaj-vadi, za šta ne kažem da nije potrebno..sex je sjajan, neophodan, iskonski, prirodan....ali on zaista ne mora da podrazumeva emociju,
doživeti platonsku ljubav prema nekome je emocija koja je stepenicu iznad zaljubljenosti i požude. ti možeš voleti nekoga od koga više nemaš ni glasa..prosto, znaš da on/ona tamo negde postoji, jede, je.be, živi, radi..ali ti je jednom dao/la nešto prekrasno...emociju kakvu nisi do tada osetio, zbunilo te je jer je nisi uspeo definisati, ukalupiti u kako ovaj kaže tradicionalističke okvire...doživeo si nešto intenzivno, prejako, a ne umeš ga imenovati..e pa to je ljubav o kojoj je ovde reč..
voleti nekoga bez posesivnosti, bez uslovljavanja, ucena, drame, trzavica...zaista bi bila prava nirvana, kako on kaže, da se dvoje koji slično platonski osete jedno prema drugom ostvare i u klasičnoj vezi...auopičmat.
:(

Ne da bloger dobro piše nego je odličan, sama tema kao tema u onom površnom smislu otvarana milion puta, ali ova ima potencijal da se o njoj diskutuje mnogo dublje upravo zbog ovog teksta koji sa sasvim drugačije tačke pokreće ovo pitanje bez imalo patetike kako često uz platonsku ljubav ide.
Prosto kosi rečima i zadire u dublji odnos koji je prava retkost.

S tim što bih se osvrnuo i na to da je ovo vrlo kompleksna tema u smislu da nekad neko može da taj zanos, te uzvišene emocije koristi i kao bekstvo od realnog odnosa. Teško je svakodnevno očuvati taj osećaj o nekome, pored tih uzvišenih emocija živi se neki život, rade neke potrebne a dosadne stvari, nekad smo nadrkani, nekad nam nije ni do čega, a biti neprekidno spokojan, ljubavan prema voljenom biću postaje pravi podvig, Možda ako smo došli do takvog stepena samovesti, otprilike lestvicu ispod Bude. : ))))
Nekad neko jednostavno beži želeći da sačuva taj osećaj jer iz njega crpi snagu, inspiraciju da podnese život koji sa neke druge strane oseća nepodnošljivim.
Šta se dešava tad? Upravo opisano, bloger pominje ljubav koju nije poljubio a misli na nju 20 godina. Kad god potone i izbedači misli na nju, svet postaje lepši, mračna stvarnost sve dalja, zanos obuzima, ima tu i tuge i sete ali se oseća ispunjeno, nije prazan, do sledećeg nekog trenutka, i onda opet, uključi se u taj svet povezanosti, viših značenja...
I sam sam sklon tome ali pokušavam da razaznam gde prestaje to o čemu priča a počinje zavaravanje?
Ovim nikako ne pokušavam da negiram postojanje ljubavi o kojoj priča, osetio sam je sam, ali potrebno je nekad rastaviti na deliće celu priču i osmotriti je sa svih strana.
Nije loše imati svoj način kako da mentalno i emocionalno opstanemo, ali da je u pitanju balansiranje na tankoj crti, čini mi se da jeste.
Izmedju prave ljubavi i bekstva. Izvor napajanja nečije duše.
 
Poslednja izmena:
ne vredi ništa eugene my friend, i dalje sam u komi.
aukurac krasni, trebalo bi me eutanazirati:evil:
prošlo je neko vreme i kao sve leglo na svoje, a onda na samo jedan pomen, neku nebitnu asocijaciju ili prepoznatljivu rečenicu... shvatiš da je to osećanje zauvek zagospodarilo tvojom dušom i da si ne znam gde, s kim, i da ne znam šta radiš...negde će uvek provejavati misao na to drago biće.
ne uspevam čak ni da racionaliziram više, a znaš da sam pokušala.
meni je ovo nepodnošljivo.

: )))) Znam, potpuno znam.

E, sad da li bi emocije bile takve večno, da nije platonski nego da je neko uz nas?
Da li je to zaista ljubav o kojoj bloger priča ili iluzija upravo jer nekog nemamo, tek kad bi bili sa njim mogli bi da vidimo da li je vreme, požuda i sve onog što nije ljubav kamufliralo jedno veliko NIŠTA ili bi tu ostalo naše dragoceno jedino važno blago? Ljubav! Ona prava, istinska večna.
Srodna duša.
 
Poslednja izmena:

Back
Top