Planetarijum

Gledajući kako me ošinuo Neptun u sedištu opozicijom na Sunce koje nije najjače u Devici, rekla bih da je Sunce u Raku opozicija Saturn u Jarcu jako teško, ili Mesec konj Saturn u Jarcu.

Ja bih rekla tamo gde je Saturn najjači, a ova druga planeta najslabija...

Čak ni ovaj tranzitni Saturn u Jarcu koji mi kvadrira sve u Vagi mi nije toliko težak bio kao Neptun opozicija Sunce. Evo sada mi je na Mesecu, ali mi je Mesec ipak Riblji pa izgleda to bolje podnosim... Ono je bio pravi pakao, i činilo se da nikad neće proći (sto godina samoće)... Tako da ipak prednost dajem opoziciji.
 
Kvadrati mi nekako deluju podsticajno, opozicije su mi baš blokade, ono kao da naletiš na zid ili znak stop čeono...
Ovo nekako pokreće, i osećaš da treba nešto da preduzmeš, ali opozicija je baš teška... Ni tamo ni vamo, kao natezanje neko, i mrtva trka niko ne popušta... I stojiš u mestu jer ne možeš ni napred ni nazad...
Kvadrat mi je lepša energija, aktivna... Ova je baš naporna... Ni napred ni nazad...
 
Vidis, ja bi rekla da je teza varijanta te So-Sa opozicije, Sunce u Jarcu a Saturn u Raku, ili Sunce u Lavu a Saturn u Vodoliji.
Saturn inace nije toliki malefik u zavisnosti od asca, za Devica i Vaga asc je najbeneficniji i njima Saturn donosi najmanje zla.
Dok za Rak i Lav asc je enemy no1
 
https://edition.cnn.com/2019/08/21/...g_jNiOHQDl_vUAstu-hs76DNMWh8nZkARzj0vI8nQ_wfk

Jedan od komentara:

That Notre Dame burning and a full media coverage, millions of money given at once, but the "lung of the Earth" burning and nothing happening. They know how to seed clouds and make rain, but they don't care
😞
 
Što baš Clinton network? Ja ih baš ne volim još od 1999. Oni su '99.-te stavili kako je Kosovo pored piramida, a sve artikle o srpskim uništenim manastirima sklonili zbog politike.

Trenuno gore amazonske šume, ne znam da li je bilo ko o tome naširoko izveštavao.
 
Nebitan je medij, ja pratim bog zna koje sve kanale, već mi je ovo horor vest... I što je nejastrašnije gore već dve nedelje kako čitam... A Sibir već nedeljama...

Kako sam čitala ovo u Amazoniji je podmetnut požar jer oni godinama pale te šume da bi se naseljavali i pravili obradive površine...
Za Sibir ne znam (mislim da nije podmetnut), samo znam da je SIbir tempirana bomba i da taj sloj leda čuva zaleđene kojekakve viruse i bolesti, kao i mrežu vulkana koja je odgovorna za najmasovnije izumiranje na planeti Zemlji (da, nije asteroid nego sibirske Tatre potamanile beše oko 99% živog sveta), koja može verovatno ponovo da se aktivira ako se dese neke eksplozije gasova i svega što je ispod Sibirskog leda...

Nije mi žao ljudi... Uvek je izumiranje najviše pogađalo najrasprostranjeniju vrstu, a to je sada čovek... Nego mi žao malih životinjica koje gore sada u tim šumama, a niko ne trči da gasi požare kao za buđavu crkvetinu...
 
Nebitan je medij, ja pratim bog zna koje sve kanale, već mi je ovo horor vest... I što je nejastrašnije gore već dve nedelje kako čitam... A Sibir već nedeljama...

Kako sam čitala ovo u Amazoniji je podmetnut požar jer oni godinama pale te šume da bi se naseljavali i pravili obradive površine...
Za Sibir ne znam (mislim da nije podmetnut), samo znam da je SIbir tempirana bomba i da taj sloj leda čuva zaleđene kojekakve viruse i bolesti, kao i mrežu vulkana koja je odgovorna za najmasovnije izumiranje na planeti Zemlji (da, nije asteroid nego sibirske Tatre potamanile beše oko 99% živog sveta), koja može verovatno ponovo da se aktivira ako se dese neke eksplozije gasova i svega što je ispod Sibirskog leda...

Nije mi žao ljudi... Uvek je izumiranje najviše pogađalo najrasprostranjeniju vrstu, a to je sada čovek... Nego mi žao malih životinjica koje gore sada u tim šumama, a niko ne trči da gasi požare kao za buđavu crkvetinu...

Isto...meni ljudi nikad nije žao, osim nemoćnih, i više žalim za životinjama koje ne mogu da nadju spas i žive izgore.
Niko ne spominje niti priča o tome, osim udruženja za zaštitu životinja.
Kada sam pre neki dan videla snimak onog malog medvedića kako je uhvatio za nogu spasioca i neće da ga pusti, dušu sam isplakala.
Za crkvetinom je ceo svet slinio a kad gore živa bića nikome na pamet nije palo da nešto učini. Ljudska gadost...
 
Sad sam se setila, ne znam da li ste gledali ove klipove... Ovo sve je toliko tužno... Aljaska, Sibir, Karibi, Amazon... Uran u Biku?? Omg, kakav šok, kakav gubitak, kakva trauma... Ne znam kako ćemo napraviti nova pluća... Plače mi se...

Ko god da je to uradio, nadam se da će umreti u najvećim mukama, i da će goreti!

 
Pa opoziciju osećamo ličnim planetama (kao što je Sunce) kao napad od strane generacijskih. Pa, ako je Sunce napadnuto opozicijom Saturna, računam da je najgora moguća opozicija u znaku u kome je Sunce ne baš tako jako (u Raku), a Saturn koji ga napada u znaku u kom je najjači (u Jarcu).
Doživela sam takvu opoziciju, moje Sunce u Devici (znači ne baš sjajna pozicija), a Neptun pravio egzaktnu opoziciju iz znaka u kom je najjači (Ribe)...Pošto su Neptunovi tranziti spori, to je trajalo godinama, i zbog toga što je planeta daleko, orbis mu je širi, ali uticaj bude slabiji pa se pojačava... Znači zaista sam imala par godina totalne izgubljenosti i halucinacija...
 
Pa opoziciju osećamo ličnim planetama (kao što je Sunce) kao napad od strane generacijskih. Pa, ako je Sunce napadnuto opozicijom Saturna, računam da je najgora moguća opozicija u znaku u kome je Sunce ne baš tako jako (u Raku), a Saturn koji ga napada u znaku u kom je najjači (u Jarcu).
Doživela sam takvu opoziciju, moje Sunce u Devici (znači ne baš sjajna pozicija), a Neptun pravio egzaktnu opoziciju iz znaka u kom je najjači (Ribe)...Pošto su Neptunovi tranziti spori, to je trajalo godinama, i zbog toga što je planeta daleko, orbis mu je širi, ali uticaj bude slabiji pa se pojačava... Znači zaista sam imala par godina totalne izgubljenosti i halucinacija...

Je li "halucinacija" ili bas halucinacija?
 
"Halucinacija", u tom stručnom smislu, ali ako pogledamo samo značenje reči, bilo je nešto takvo, razvodnjeno na više godia, ono život u nekim nejasnoćama, balonima, oblacima, i konfuzija, nemogućnost razjašnjavanja šta je šta...

Recimo otkad mi je Neptun ušao u sedmu, ja sam dovela u pitanje i prošlost i sadašnjost, i više mi nije jasno ni šta sam do tada radila (u ljubavnom životu, a i uopšte), niti da li sam ja u stvari ikada volela, i šta je to uopšte ljubav, i zašto ljudi uopšte budu zajedno. Meni to više ništa nije jasno... A takođe ni generalno odnos sa ljudima.

Tako da, šta znam, halucinacija, konfuzija, pogubljenost uglavnom...

Još uvek traju ti momenti, jer mi je na Mesecu u sedmoj, ali onaj udarac na Sunce je bio bolan, i osećala sam se nemoćno izgubljeno...
Sada sam već navikla na tu atmosferu, pa mi je valjda lakše i normalno... Ali taj prvi udarac je bio na Sunce, koje ne voli takvu energiju, i jednostavno sam se osećala kao zarobljena na dnu mora...
 
"Halucinacija", u tom stručnom smislu, ali ako pogledamo samo značenje reči, bilo je nešto takvo, razvodnjeno na više godia, ono život u nekim nejasnoćama, balonima, oblacima, i konfuzija, nemogućnost razjašnjavanja šta je šta...

Recimo otkad mi je Neptun ušao u sedmu, ja sam dovela u pitanje i prošlost i sadašnjost, i više mi nije jasno ni šta sam do tada radila (u ljubavnom životu, a i uopšte), niti da li sam ja u stvari ikada volela, i šta je to uopšte ljubav, i zašto ljudi uopšte budu zajedno. Meni to više ništa nije jasno... A takođe ni generalno odnos sa ljudima.

Tako da, šta znam, halucinacija, konfuzija, pogubljenost uglavnom...

Još uvek traju ti momenti, jer mi je na Mesecu u sedmoj, ali onaj udarac na Sunce je bio bolan, i osećala sam se nemoćno izgubljeno...
Sada sam već navikla na tu atmosferu, pa mi je valjda lakše i normalno... Ali taj prvi udarac je bio na Sunce, koje ne voli takvu energiju, i jednostavno sam se osećala kao zarobljena na dnu mora...

Da...nadam se da je tvoje sunce iz te neptunom potaknute spoznaje o iluzornosti ovog prolaznog svijeta, izvuklo neku pozitivnu poruku...i ti u sebi ipak nasla neki spokoj koji te opet motivisao da nastavis dalje..samo mudrija..(makar u emocionalnom smislu).
 
I ja se nadam... Msm jesam se promenila... Ali taj period mi je bio možda jedan od najtežih par godina u životu, mislim nekako izgubljenost...
Sad mi čak prija, Neptun na Mesecu, sve mi nekako lelujavo ali lepo... Nisam loše, ne osećam otpor kao kod te opozicije... Ovde kao da mi je leglo, i koliko god sam čudna okolini, sebi u svom balonu sam super...
Ranije sam potiskivala tu svoju eskapističku prirodu. I pokušavala da budem socijalna i kad mi nije do toga... A sad sam prigrlila tu svoju stranu, i volim je više nego svoju ekstrovertnu stranu... Shvatila sam koliko je osama divno inspirativno mesto puno kreativnosti, i da ne treba da je se stidim niti srkivam...
 
I ja se nadam... Msm jesam se promenila... Ali taj period mi je bio možda jedan od najtežih par godina u životu, mislim nekako izgubljenost...
Sad mi čak prija, Neptun na Mesecu, sve mi nekako lelujavo ali lepo... Nisam loše, ne osećam otpor kao kod te opozicije... Ovde kao da mi je leglo, i koliko god sam čudna okolini, sebi u svom balonu sam super...
Ranije sam potiskivala tu svoju eskapističku prirodu. I pokušavala da budem socijalna i kad mi nije do toga... A sad sam prigrlila tu svoju stranu, i volim je više nego svoju ekstrovertnu stranu... Shvatila sam koliko je osama divno inspirativno mesto puno kreativnosti, i da ne treba da je se stidim niti srkivam...
Da..neptunova "osama" nije kao kod saturna...fizickog tipa...vec kao u onim filmskim scenama kad se radnja nekog dogadjaja zavrsi...i onda taj jedan odredjeni lik postaje u cjeloj prici trece lice koje se izdize iz citave te scene (obicno pracen nekom sjetnom zvucnom podlogom) , sumira citavu situaciju, sublimira emocionalno sve ono sto je do tog krajnjeg ishoda dovelo...i prestaje od tog momenta posmatrati svijet iz licne perspektive,...vec njemo..kao posmatrac...iz neke druge dimenzije...uspjeva da dozivi i druge i sebe u nekom sveobuhvatnijem (izvanvremenskom) smislu,prestaje sebi biti bitan kao jedinka...i nauci "uzivati" u toj svojoj osamljenosti...jer je spoznao to da je napustenost i ostavljenost samo iluzija..i da smo mi svi htjeli ne htjeli u neminovnoj sinesteziji...
 
Upravo, sve tačno. Disocijacija je najpre bolna... A posle se navikneš, pa i zavoliš... Mada sa Neptunom nikad nisi načisto, da li si već shvatio i naučio, ili je to samo još jedna varka... Ali sam zahvalna da je taj udarac na Sunce završen, jer osećala sam se kao da nemam vazduha da se gušim, i sećam se poslednjih dana tog tranzita (bukvalno već na desetak stepeni od mog Sunca), sam bukvalno brojala dane do završetka... I jedan dan slušam Stiva Džada, prognozu mesečnu, za Device, koji kaže za moju dekadu, Neptun vas konačno ostavlja na miru u narednim danima... I zaista par dana posle toga počelo je da se razvedrava...

Imala sam pre desetak godina kliničku depresiju, i isto mogu da kažem da je to prosvetljujuće iskustvo, produbljujuće.
Tad nisam toliko pratila astrologiju pa ne znam ko mi je bio glavni krivac, ali Neptun mi jeste tada sedeo na vrhu šeste i tu beše negde i Uran... Te stvari koje traju više godina teško mogu biti Saturn i nešto ispod njega... On može biti samo kao povod, ali uzrok nikad... Osim kod ljudi gde je Saturn baš u natalu simbol neke veće životne muke...

Ali tačno, Neptunovska osama je kao droga... Počne da prija...
Nije kao Saturn (recimo Saturn tranzitni kad kvadrira Veneru, tačno osetim neku mini depru, prazninu, pustoš)...
Ovo nekako prvo te udavi, a onda naučiš da roniš... Postaneš morska sirena haha... Prosto živiš posle tog davljeništva... I nije ti ni jasno kako si sad uopšte živ, i da li si uopšte živ, ili ti samo posmatraš život sa strane... Kao da si duh... I to što spominješ, lebdiš iznad, i vidiš neku širu sliku... Vidiš koliko su ljudski odnosi u stvari besmisleni (u smislu oko čega se običan čovek opterećuje, sve su to prolazne stvari)...
 
Poslednja izmena:
Slusam bas ovu pjesmu ..taman je prigodna za atmosferu ove teme koje smo se dotakli he he


Pa da...ti si u biti sklona toj psihickoj nestabilnosti zbog samog mjeseca u ribama...koji takav hipersenzibilan dodatno utice i na samo oblikovanje svijesti o sopstvenom zivotu...jer je u opoziciji sa suncem...Tako da ako je taj hipersenzibilni mjesec upao u stanje.pesimizma (na koje ukazuju neki drugi aspekti pobezani s njime)..on ce da se u tom pesimizmu mazohisticno "utapa" do krajnjih granica...i u stanju je da tvoju cjelokupnu sliku o zivotu (sunce) potpuno "posivi" i demotivise...buduci da se ono direktno ogleda (opozicija) u njemu...jos je djevicansko (melanholicno).
 
Poslednja izmena:
Haha, prija pesma...

Meni su često kad vide kartu govorili "je l' ti ikad silaziš na zemlju?"...

E, nisam pesimista, ja sam Sunce na Asc, nepopravljivi optimista. Ali sam povređena monstruoznošću i okrutnošću sveta... Gde god se okreneš sve sebični, bahati stvorovi...
Nisam pesimistična, ali jesam, kao ogorčeni Mesec u Ribama, izgubila veru u čovečanstvo i želim nam istrebljenje, postala sam mizantrop otprilike.

Mada volim život, prirodu, i svesne ljude, ljude koji imaju osećaja za "bližnjeg svog" tj. kamen po kome hodaju i bubu pored koje hodaju...

Nisam ja pesimista... Ja sam melanholik, nostalgičar, ali nisam pesimista...
 
Poslednja izmena:
Haha, prija pesma...

Meni su često kad vide kartu govorili "je l' ti ikad silaziš na zemlju?"...

E, nisam pesimista, ja sam Sunce na Asc, nepopravljivi optimista. Ali sam povređena monstruoznošću i okrutnošću sveta... Gde god se okreneš sve sebični, bahati stvorovi...
Nisam pesimistična, ali jesam, kao ogorčeni Mesec u Ribama, izgubila veru u čovečanstno i želim nam istrebljenje, postala sam mizantrop otprilike.

Mada volim život, prirodu, i svesne ljude, ljude koji imaju osećaja za "bližnjeg svog" tj. kamen po kome hodaju i bubu pored koje hodaju...

Nisam ja pesimista... Ja sam melanholik, nostalgičar, ali nisam pesimista...

Ne..ja sam se osvrnuo na tu tvoju klinicku depresiju...zato i rekoh.."upao u stanje pesimizma" .
jer..priznaces tesko da klinicka depresija sa sobom nosi "vedro" raspolozenje..i pozitivno razmisljanje i poglede na zivot...naravno da se radi o teskom pesimizmu.
jer...ljudi koji su depresivni u tom patoloskom smislu (dijagonstifikovana im..je) zapravo nemaju realnu i objektivnu sliku o svom zivotu...i vide zidove i sivilo u svemu..i tamo gdje tog sivila i nema. Klinickim depresivcima dan otpirilike pocinje tako sto cim ustanu krenu da otpuhuju uz rijeci: ne znas ti kako je meni. :) Uglavnom..tek kad im se lijekovima vjestackim putem popune zalihe deficita serotonina (hormona srece) oni pocinju da ozivljavaju...i ponovo se motivisu.
Tako da se nadam da ti nisi klinicku depresiju samodijagnostifikovala...vec da ti je stvarno data od strucnih lica...

Uglavnom bitno da je ona prosla..i da si ti pronasla svoje unutrasnje mehanizme kako da se od toga odbranis..:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top