Planetarijum

Išao sam sa drugom i još jednim ortakom i njegovom ribom u solo režiji autom. Nosili smo dva šatora i dosta opreme pa je uspun na vrh bio IZUZETNO naporan. Naravno kako smo klopali i pili vode, bilo je sve lakše i lakše ali opet ne savetujem ovakav vid egizibicije. Planina kao planina je ozbiljna. Znači nije to Avalica, Ostrovica ili nešto tog tipa. Postoje dve strane (za koje znam) za uspon. Jedna lakša gde put ka vrhu ide poprilično blago, jako je bezbedna staza. Od negde 2/3 kreće prestanak vegetacije, sve je pod tundrom i može se videti prelepa dolina, sve do ulaska u 3/3 gde je takođe sve ''golo'' ali je uspon vec za#ban. Na vrhu je scena iz gospodara prstenova odprilike. Predivno. E sa druge strane je već totalno druga priča. 50m od vrha kreće šuma, silazi se niz strmije staze, ima nekih prelepih mesta za odmor i bukvalno mozes da vidiš i doživiš celu planinu. Znaš koji scale :lol: Prolaziš među oblake, i vidiš kako se stvaraju.

Što se tiče energija, zanimljivo da je cela planina ''mrtva''. Svako drvo stoji i veliko je ali celo suvo i trulo (dobro za vatru), no stiče se neki utisak iluzije. I mogu ti reći često sam imao taj utisak. Nisam siguran da li je do vazduha ali od samog starta pri usponu kiseonik ti probija sve blokade i otvara sve čakre :D. Mi smo se razvlačili i stigli smo gore pred zalazak, kad smo našli mesto gde ćemo da zalogorimo već je bio mrak, vetar...Strahovi izlaze na površinu (za početnike, mi smo oguglali, ali pazi kad su meni krenule da se pale lampice). Međutim ujutru svi smo bili full regenerisani xD ono Nov Nov, a i spavali smo vala kao zaklani bar 10sati. Pravu sliku dobiješ tek kad se vratiš u civilizaciju. Provališ da si bukvalno oživljen, aktiviran.... Ima nešto magično tamo...

Pričali smo Truman i ja na tu temu, ako si za jednodnevnu avanturu feel free to contact us. :D

Hvala za podelu priče i za poziv. Drago mi je da si bio i imao lepo iskustvo.

Ja sam, tako kad sam bio negde tvojih godina, često putovao Srbijom i obišao skoro pa sve manastire. Između ostalog dobijao pozive da idem na Rtanj sa različitim ekspedicijama i sklopu ljudi koji su duboko u New Age šablonu. To je rangiralo od ljudi koji su išli tamo da se ''čiste'' pa sve do ljudi koji su dolazili sa gomilom opreme da traže ''Tesline skalarne talase''. Jedan od odlazaka mi je posebno ostao u sećanju jer je to bilo sasvim slučajno na putu do Zaječara.
Iako bi se ''buđenje'' moglo pripisati poseti Rtnja, mislim da ti je to više bio osećaj euforije pomešan sa nečim što bi se moglo okarakterisati potrebom da se pobegne od svega, što je ujedno i jedan od onih prvih osećaja koje imaš kada poželiš da se baviš bilo kojim oblikom misticizma ili nečim što je generalno tema koju ljudi u civilizacijskoj mašini izbegavaju. Slično se oseća i u mladosti kada odeš na ekskurziju, ili posetiš Golubac na jedan dan.

Prva stvar koja se dogodi osobi koja ide na Rtanj, i pre samog dolaska na planinu, jesu blagi treptaji, blago blještavilo u glavi koje ne prestaje dok se telo ne navikne. Dalje se dobija osećaj pražnjenja koji je posledica čistijeg vazduha, normalno. Čak i veoma zdrava osoba koja živi u gradu će se osetiti tromo kada dođe na planinu jer je razlika u kvalitetu vazduha enormna. :mrgreen: Prvo što uradiš jeste da par puta duboko udahneš jer ipak si u relativno netaknutoj prirodi. A onda lagano kretanje do Šiljka.
Iako ne deluje kao neki veliki poduhvat, svakako nije za ljude koji nisu u kondiciji.
 
поздрав екипо,

нема се шта ново рећи. боље да се латим књиге. Примећујем у последњих пар месеци да сам напибирчио доста порука. можда би било боље да смањим писање на форуму па онда кад будем имао шта да напишем опет повећам.
 
istock-615994062.jpg


Što je lepo kada se ljudi vole ispod crvenog kišobrana.
 

Back
Top