Plaćam. Psujem i nerviram se u sebi kad sam spakovan taman da mogu da pomeram grudni koš u stočnom autobusu na +40, koji nije opran od poslednjeg samita nesvrstanih kom smo bili domaćin, ali plaćam. Generalno, mogu da shvatim i da se nema za bolje autobuse i da se nema za ugradnju klima, al' ta prljavština i umazanost autobusa je pokazatelj odnosa prema putnicima; ako postoji razlog da se ne plaća prevoz - onda je to taj. S druge strane, cena od 3.000 mesečno za kartu sa kojom možeš da se voziš gde oćeš kad oćeš i koliko oćeš u principu nije mnogo. U rodnom mi mestu karte u lokalu su skuplje (a realne prosečne plate (dakle, ne one fantazije o 50+ hiljada, već istinitih, ko ih ima, 18-25) sigurno manje), a mesečne važe samo za jednu vožnju u oba smera i niko se ne švercuje (u pet godina svakodnevnog putovanja prevozom samo jednom sam video da neko nije hteo da plati kartu - neki penzioner očigledno nestabilnog psihičkog stanja), tako da kad krenem da razmišljam u tom smeru, onda me nerviraju Beograđani, kojima ceo svet nešto duguje zato što su naučili na nošu u krugu dvojke, pa onda je valjda normalno i da imaju besplatan prevoz; e, ondak me nerviramo i mi imigranti što ne poštujemo kulturu urođenika, pa i mi glumimo mangupe i švercujemo se. Koristim prevoz svaki radni dan i kupujem mesečnu, imam dovoljno stresa na poslu da bih se osvrtao ima li kontrole; jbg, neki kompromisi i moraju da se naprave - recimo, pristaću na šuljeve od sedenja za računarom, a zauzvrat ću dobiti klimu u stanu, pa mi bar neće biti vrućina. Nervira me i kontrola što mi napiše kaznu ako ne stignem da kupim mesečnu prvog u mesecu, a mogu da vide na kartici da sam kupovao karte od kad je uveden ovaj SegaMega sistem (e, sad, tu me najviše nervira podgrupa kontrolora, tzv. mlade-žene-kontrolori, koje su dosledne u sprovođenju pravila ko čuvarke u Aušvicu). Dalje me nervira što je čitava institucija koja se finansira od poreza (komunalna policija) stavljena u službu privatne kompanije, a grad na mestima liči na balkansku Kalkutu, dok ovi glume telohranitelje proveravačima karata. Mogli su onda barem da angažuju i sudske beležnike da operu autobuse. Karta jeste socijalna kategorija i osnovna potreba (u Beogradu posebno), najrealnije bi bilo da se plaća u zavisnosti od prihoda, suludo je da neko sa (realnim) prosečnim primanjima i porodicom sa decom koja takođe plaćaju kartu daje maltene pola plate na prevoz. S druge strane, uvođenje besplatnog prevoza (samo u Beogradu) je uvredljivo za kompletno društvo i sve (bez izuzetka) ostale, neuporedivo bednije, krajeve. Ne znam koja je ideja sa ovim pobenavelim pravilima o validaciji mesečnih karata i pisanju kazni ako ne validiraš kartu koju si platio, pa platio, osim ako ideja nije namerno podizanje tenzije. Od početka meseca svako jutro incidenti kad se vozim na posao, dok neko ne izgubi glavu neće se opametiti. Opet, ako im cilj i nije izazivanje neke nesreće i smenjivanja po političkoj liniji, otimanje od tuđih i davanje svojim burazerima. Što se mene lično tiče, da su autobusi čisti, ne bih imao nikakvu dilemu da li >ja< treba da plaćam; ovako: "evo vam 3.000, crkli dabogda".
- - - - - - - - - -
obratite paznju na ovom snimku od 2:06 do 2:18
a i uopste ceo klip je zanimljiv sa psiholoske strane
I kakva je to sad koji moj funkcija "gradski menažder"?