Piti ili ne piti, pitanje je sad

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
105.107
Zašto pijete?

Da li istinski volite da pijete?

Da li tolerišete alkohol, al' ste kako li se ono kaže društveni opijač. Solidarišete se sa ostalima i povezujete alkohol na isti način kao i pozorište il' bioskop.

Neki kažu da ne treba piti sam, tj. da je to tzv. solo drinkanje najgora stvar. Međutim, ako piće nije za vas nešto u čemu istinski uživate, to znači da su vam potrebni drugi da ga zaista procesuirate, ali to onda znači da vam se kao takav, kao konzument koji uzimate u svoje telo, suštinski i ne sviđa? U toj situaciji, to znači da ste ili konformisti koji prihvataju da se utope u krdo, gubeći svoje ja, što će reći i da žrtvujete deo sopstva zarad prihvatljivosti drugih ljudi dok govorite da radite ono što vam se, navodno, zaista sviđa. No, ako ipak zaista volite piće, onda bi trebalo da je jednako dobro ako ste okruženi s desetak ljudi ili pijete sami uz večeru? Ili je soc-drinkanje tu zato što želite da se oslonite na druge da ne preterate, što znači da ste slaba ličnost koja mora na sebi poraditi da ne bi bila dete u telu odraslog čoveka, koje se opije da bi se i možda vratilo u neke godine, oslanjajući se na to da će drugi paziti? Ili je društvo kao celovita pojava samo izgovor koji govorite sebi i/ili drugima, da pokrijete neke prave istine ispod površine, kao što je možda bolesna ovisnost? Posebno ukoliko društvo kojim se okružujete deli iste — ili barem približno slične — osobine?

Ili se alkoholišete, i to ne vezano da li u društvu ili ne, zato što se — zapravo — narkomanišete? Zato što su to jedini momenti bekstva iz onoga što je za vas neprihvatljivo, ali posle se možda i kajete jerbo se to što bi trebalo da bude bekstvo zapravo pretvori u vaše najjasnije trenutke (potpune) lucidnosti? Da li vam treba čašica jer krijete (svoju i tuđu) nesreću, jerbo ste malčice i razmaženi i pohlepni, gledajući u lice siromašnog crnčića u podsaharskoj Africi koje se smeje iako ima deset puta manji razlog da bude srećnije od vas, što vas samo još više rastužuje i nervira; zato što vaš pokvareni um traži razlog da bude srećan, a nije mu dovoljno da prihvati ono što u životu jeste? Da li imate problem i pokušavate da alkoholisanjem privučete pažnju, praveći razne incidente, uključujući i dolazeći u opijenom stanju na anonimni forum na internetu, kucajući stvari zbog kojih ćete se kasnije kajati?

Zašto (ako) pijete?
 
Dobra tema, ali se ne nalazim u njoj.. niti tražim utjehu u alkoholu, niti imam potrebu da pijem zbog bil,o čega, što ne znači da neću popiti kad se nešto slavi ili onako u društvu. Piti ne znači, opijati se.. daleko bilo. Ipak, ponekad tako popijem 2,3 tek da razbijem tremu ili neodlučnost kad trebam prići nekoj koja mi se svidja..:D ali, to je već vidjeno, ništa novo. :kafa:
 
Елем, да одговорим.

Сутра обавезно имам главобоље и мучнину. Мучнину бих и поднео, али су главобоље ужасно јаке, и трају буквално цео дан, све до сутра ујутру, кад можда престану.

Наредног дана нисам низашта. Чак и кад попијем само 2 пива знам да ћу сутра имати главобољу, а и концентрација ми је слабија.

Раније сам викедном се једноставно мирио са тим да кад се олешим у суботу вече, да ћу у недељу да се распадам од главобоље.


Био сам пре неки дан у пивницу, попио пшенично пиво, прво 0,5, а онда сам додао и 0,3.

То није много. Нисам се напио или било шта слично. Али ме ујутру дочекала блага главобоља (јер нисам превише попио), која је брзо прошла (не би прошла да сам локао као нездрав), али сам тог дана имао лошију концентрацију.


Те главобоље ме спречавају да се олешим од алкохола, па и ретко пијем.
 
alkohol je bas bezveze nacin da se anesteziras od stvarnosti. gadan je, cesto izaziva bes, plac i slicna pateticna stanja, muka ti je i povracas, ne mozes da vozis, ne mozes da hodas, goji, jutra posle su pracena uzasnim mamurlucima i osecas se kao gomno.
jasno je da je vecini ljudi potreban beg od stvarnosti, ali alkohol stvarno nije resenje.
 
alkohol je bas bezveze nacin da se anesteziras od stvarnosti. gadan je, cesto izaziva bes, plac i slicna pateticna stanja, muka ti je i povracas, ne mozes da vozis, ne mozes da hodas, goji, jutra posle su pracena uzasnim mamurlucima i osecas se kao gomno.
jasno je da je vecini ljudi potreban beg od stvarnosti, ali alkohol stvarno nije resenje.
A imaš li neki drugi porok, evo precrtali smo alkohol 🙏
Ja npr kako starim sve opreznije Aka manje pijem, pre sam se baš razvaljivao od žestine..
Sada mi je pola litre vodke dosta za veće.
Može i pivo ali ne preterano , nismo alkosi kako ćemo pijani u EU...
 
A imaš li neki drugi porok, evo precrtali smo alkohol 🙏
Ja npr kako starim sve opreznije Aka manje pijem, pre sam se baš razvaljivao od žestine..
Sada mi je pola litre vodke dosta za veće.
Može i pivo ali ne preterano , nismo alkosi kako ćemo pijani u EU...
a nisam ja sad neka neporocna zena. nisam ni mislila da moralisem Slavenu niti bilo kome. Prosto, moje je misljenje da je alkohol najgori porok koji covek moze da odabere jer unistava i njega i sve oko njega. I ne govorim o tome da covek nikad ne popije, u redu je popiti, u redu je i ponekad se napiti ali nije dobro svakodnevno anestezirati sebe pijanstvima.
Ovde smo jedni za druge, da pomognemo onima kojima je pomoc potrebna a ne da ih guramo dublje u provaliju, a svakodnevna pijancenja su bas to, ambis.
 
Nisam od onih sto sljokaju pivcugu kucama, ne podrzavam Skaj Viklera u ideji da je pivski stomak seksualno izrazajno sredstvo. :) :cool:
Premda volim popit pivu, pogotovu leti u kafani / kaficu / na stolu / na podu / salim se, ova dva poslednja ne.:)
Umesto toga, presao sam na laganu varijantu, koja ne gura u alkoholizam, verujem da moze smanjiti zedj i potrebu, pa i mamuranje.
To su lagHani kokteli.:) Kad imam love, uzmem Blue Curacao, limun, sprajt i votke iz one botulice, ili `unuceta` kako ga nasi zovu, smuckam i
lagano gulim, i to obicno posle obroka.. Na nekom donjem regalu sam, obicno i nemam mamurluk, a to je onaj nivo kao dnevno casa vina, za zdravlje.
Moze i kuba libre, sa rumom, ali tu varijantu malo i zaobilazim, dosadna mi... Znam i jeftiniju varijantu, koju zovem Ruskim Martinijem.:cool::mrgreen:
Rado cu podeliti recept: dakle uzmes onu malu flasicu baltik votke, od 70 dindzi - to ti je dosta na dan! :) Takodje, jednu FAntu Sokatu, od 1,5l, i to ti je dosta na dan.:lol: Na casu od 2deci sipaj votke malo, otprilike jedan palac mere na flasici i lagano cirkaj...Mozes da promesas a i ne moras, kao ruski Bond...Dzejms Bond.:cool::lol: Votka ce ti dozvoliti samo malu toplinu u organizmu i dovoljno odvratnosti da ne uzimas vise ikakav drugi alkohol u sebe.:cool: Stavise, razum ce ti ostati neokrnjen, i neces zabrljaviti kao od viskija s truloga zapada...# `bes mu sve, ako ista kod Rusa valja, izgleda da je to votka! :p:D:lol:
 
Zašto pijete?

Da li istinski volite da pijete?

Da li tolerišete alkohol, al' ste kako li se ono kaže društveni opijač. Solidarišete se sa ostalima i povezujete alkohol na isti način kao i pozorište il' bioskop.

Neki kažu da ne treba piti sam, tj. da je to tzv. solo drinkanje najgora stvar. Međutim, ako piće nije za vas nešto u čemu istinski uživate, to znači da su vam potrebni drugi da ga zaista procesuirate, ali to onda znači da vam se kao takav, kao konzument koji uzimate u svoje telo, suštinski i ne sviđa? U toj situaciji, to znači da ste ili konformisti koji prihvataju da se utope u krdo, gubeći svoje ja, što će reći i da žrtvujete deo sopstva zarad prihvatljivosti drugih ljudi dok govorite da radite ono što vam se, navodno, zaista sviđa. No, ako ipak zaista volite piće, onda bi trebalo da je jednako dobro ako ste okruženi s desetak ljudi ili pijete sami uz večeru? Ili je soc-drinkanje tu zato što želite da se oslonite na druge da ne preterate, što znači da ste slaba ličnost koja mora na sebi poraditi da ne bi bila dete u telu odraslog čoveka, koje se opije da bi se i možda vratilo u neke godine, oslanjajući se na to da će drugi paziti? Ili je društvo kao celovita pojava samo izgovor koji govorite sebi i/ili drugima, da pokrijete neke prave istine ispod površine, kao što je možda bolesna ovisnost? Posebno ukoliko društvo kojim se okružujete deli iste — ili barem približno slične — osobine?

Ili se alkoholišete, i to ne vezano da li u društvu ili ne, zato što se — zapravo — narkomanišete? Zato što su to jedini momenti bekstva iz onoga što je za vas neprihvatljivo, ali posle se možda i kajete jerbo se to što bi trebalo da bude bekstvo zapravo pretvori u vaše najjasnije trenutke (potpune) lucidnosti? Da li vam treba čašica jer krijete (svoju i tuđu) nesreću, jerbo ste malčice i razmaženi i pohlepni, gledajući u lice siromašnog crnčića u podsaharskoj Africi koje se smeje iako ima deset puta manji razlog da bude srećnije od vas, što vas samo još više rastužuje i nervira; zato što vaš pokvareni um traži razlog da bude srećan, a nije mu dovoljno da prihvati ono što u životu jeste? Da li imate problem i pokušavate da alkoholisanjem privučete pažnju, praveći razne incidente, uključujući i dolazeći u opijenom stanju na anonimni forum na internetu, kucajući stvari zbog kojih ćete se kasnije kajati?

Zašto (ako) pijete?
Pijem iz više razloga jer uživam u dobrom piću , ne pijem sam iz razloga jer bi postao alholicar ako pijem i sa društvom i kod kuće, što možda i jesam ali i sam uživam u dobrom vinu. Kod kuće obično pijem vino, specijalne pive ili žešću a u kafani samo pivo. Pijem zbog opuštanja jerbo granice nestaju, moralne ili bilo koje druge i ljepše se provedemo.
 
Оно што је интересантно код алкохола и уопште опијата, јесте да они ништа не додају функцији мозга, већ напротив, одузимају. Алкохол спречава нормалну комуникацију између неурона. Дакле, спречава а не да нешто ту ново ствара. А управо та пертурбација нормалне функције мозга доводи до еуфорије. Зашто је то тако?
Можда зато што је интелект, и његова објективација "мозак", нешто попут "затвореничке ћелије" буквално са својим простором и временом, како каже Шопенхауер:

Sve naše saznanje i poimanje vezano je za njegove oblike, pa, shodno tome, sve moramo shvatiti u vremenu, što će reći, pod pojmovima pre ili posle, a onda kao uzrok i posledicu, isto kao i pod pojmovima gore, dole, deo, celina, itd., i mi ni u kom slučaju ne možemo izaći iz te sfere u kojoj leži svaka mogućnost našeg saznavanja. A ti oblici nikako nisu prikladni ovde postavljenim problemima, niti podobni i sposobni da nam omoguće da shvatimo njihovo rešenje. Otud se mi, sa našim intelektom, tim slepim oruđem volje, sudaramo sa nerešivim problemima, kao sa zidovima svoje tamnice.

Изгледа да алкохол и слични опијати мало ослабљују ту тамницу, па се заробљено јаство радује пред ослабљеним решеткама. Све док се исте поново не "заваре" и поправе. То је стална борба "турпије" и "решетки".
 

Back
Top