Uuu, meni taj dozivljaj nije ostao bas u lepoj uspomeni.
Nas dvoje sami kod mene, matorci negde otputovali, i tako par dana i noci ljubakamo se i mazimo.Zabavljali se pola godine i nismo bili maloletni. I poslednju noc, zaspimo posle mazenja, kad zazvoni telefon, zove moja drugarica da vidi sta radimo i da li cemo u grad. Posle kratkog razgovora sa njom, razbudjeni krenemo u akciju i tako to bi. Da nas ona ne probudi mozda te noci nista ne bi ni bilo. Ili bi bilo malo kasnije. Pred zoru.
Ja posle shvatila kako mi se i ne zabavlja sa njim, ali upadnem u trip kako da ga ostavim kad se desilo ONO. I tako ja ubedjivah sebe kako ga volim i kako nam je lepo. Tri godine. Strasno. Katastrofa. Mislim, nije bilo lose, sasvim normalna veza, ali daleko ispod onoga sto sam zelela. Ali, mentalitet je cudo, pa me ubedi da ne ostavljam momka kad je vec do takvih intimnih stvari doslo.
Da mi je sad ova pamet....