Ja imam mesnca starog 2 godine kojeg sam nasla u kontejneru tek rodjenu, slepu, mokru, hladnu jedva je spasih, sad je divan, privrzen pas koji ne voli da ostane ni sekund sama, svaki dan kad idem na posao ona place, kad dodjem sa posla opet place al ovog puta od srece,svaki dan oko 22h ona obavezno pocne da kmeci jer je to vreme kad ona misli da i ja treba da idem da spavam a spavamo zajedno u krevetu od njene druge nedelje zivota i tako je do dana danasnjeg jer ako ja nisam sa njom u krevetu nece ni spavati(pod uslovom da ni moj tata nije kuci jer samo nas dvoje ona smatra svojim gospodarima, al na prvom mestu sam ipak ja ). Problem je sto ja ne smem da mrdnem od kuce na duze ako moj tata ne moze da je pricuva jer sama ne sme da ostane,jer kod drugih ljudi samo kmeci vristi i nece ni da spava ni da jede. Strasno je pametna, u kaficu mi uvek sedi ili u krilu ili pored mene, a kad skrivi nesto umiljava se za oprostaj, a kad sam bila bolesna nije se odvajala od mene istina kad je jednom jako bila ona bolesna na rukama sam je trceci po najvecoj kisi nosila kod veterinara, verovatno mi se oduzuje na neki nacin. Sad ima male kuce i divna je mama al opet ista prica cim dodje 22h ona mene zove da spavamo zajedno iako sad ima kuce, i tako sam ja sad primorana da sa njom spavam u krevetu a kucici ispred kreveta. Ima li nacina da se ova grozna iako lepa vezanost, privrzenost ublazi? I da dodam mozda zivotinje neznaju da broje al moja kerusica definitivno zna koliko ima malih kuca jer kad onjusi dva (ima tri kuceta)odma trazi trece i cvili dok ga ne nadje. Moja ljubav prema njoj je neizmerna i nebi je dala ni za 1000000000000 evra.