Pismo vladike Vasilija Petrovića o "Crnogorcima i ostalim Srbima" i pokušaji obmane

[menjam.se]

Значи, кад се каже "ДУКЉАНИН и остали кретени", то по Дукљанину, наравно, значи да су они "остали" кретени, а да он није.

Доообро.

 

[menjam.se]

Ne, naravno, ja tu knjigu nijesam odavno čitao, morao bih to da vidim Google uopšte ne vidi tu rečenicu?

http://www.google.com/search?q=Нама...је+највише+и+позвао&pbx=1&fp=87581eb4c8da6568

To je puni i pravi smisao. Srbi koji su priredili knjigu, nijesu stavili zapetu. Jedna zapeta i nema Srba u Crnoj Gori.
Srpstvo prije Njegoša spalo na jednu zapetu!

Dnevnik ruskog kneza Dolgorukova koji je 1769. posjetio Crnu Goru u namjeri da ispita ko je Šćepan Mali, prvi put je objavljen u časopisu „Godišnjica Nikole Čupića“ 1889. godine.
Faksimilno, dnevnik kneza Dolgorukova koji je objavljen u tom časopisu.
Izuzetno istorijsko svjedočanstvo!

Zašto Dolgorukov u dnevniku koji je vodio 3 mjeseca nije naveo nijednog jedinog Srbina u Crnoj Gori? Đe su bili te 1769?
Da nijesu proizvedeni kasnije???

Хајде, лажову, покриј се ушима.

До сада ниси једно слово објавио на овом форуму, а да Славен није показао да лажеш.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Što se tiče onog dnevnika, molim te da ne pokušavaš skrenuti priču sa teme, jer ti to neće uspjeti. Znam zašto to radiš; poražen si u svakom smislu, pa sada pokušavaš skrenuti, jer odbijaš da pričaš o onome što je tema. E pa, to je neprihvatljivo.

Molim te da se držiš teme i više ne zasipaš forum nepovezanim informacijama, a pogotovo ne redanjem stvari 10 puta, šarenim bojama, podebljano i ogromnim fontom. Ispadaš tako kao vrlo...nenormalan (najiskrenije).

To je puni i pravi smisao. Srbi koji su priredili knjigu, nijesu stavili zapetu. Jedna zapeta i nema Srba u Crnoj Gori.
Srpstvo prije Njegoša spalo na jednu zapetu!

Znači, dr Božidar Šekularac je Srbin?

Kako mu osporavaš njegovo Crnogorstvo, zašto posrbljuješ jednog člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti?

Ne, naravno, ja tu knjigu nijesam odavno čitao, morao bih to da vidim Google uopšte ne vidi tu rečenicu?

Je l' ti ovdje opet pokušavaš nekog prevariti?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Хајде, лажову, покриј се ушима.

До сада ниси једно слово објавио на овом форуму, а да Славен није показао да лажеш.

Ma DUKLJANIN je genijalan.
Prvo po deseti put postavi link ka Projektu Rastko sa memoarima Simeona Stepanova Piščevića, a potom mu ja po ko zna koji put citiram jedan dio, za šta on kaže da je loš prevod i nazove to 'mrvicom', što gd mislio pod tim, tom prilikom iznoseći i novi zahtjev.
Onda kada mu izađem u susret što se tiče novog zahtjeva, citirajući upravo sa linka koji mi je on dao, on ni ne proverava sajt Rastka, već piše da u Google-u nema te rečenice.

I pri tom, način na koji je citat ukucao u Gugl pretraživač jeste bez navodnika, dobijajući 220 rezultata i ni ne pregledajući ih uopšte.



Koji lik!

 

[Casino Royal]

Kao što je svima poznato, stari Srblji su smatrali da su Dubrovčani Srbi, te Dubrovnik srpski grad; sa percepcijom o primorskim jadranskim Slovenima rimokatoličke vjeroispovijesti kao Srbima katolicima; a među njima to su činile i crnogorske vladike iz dinastije Petrović-Njegoš (za vladike Vasilija i Savu Dubrovčani su Srbi po narodnosti i Dubrovnik bi trebalo da bude dio srpske obnovljene države, a vladika Petar I čak smatra da bi Dubrovnik trebalo da bude prestonica Srbije).

Pozdrav Slavene!
Mislio sam se da se ne uključujem u ovu raspravu, ali tebe moram ispraviti u nekim stavovima koji su po mom mišljnju pogrešni! Dukljanina neću ubijeđivati u neosnovanost pojedinih njegovih stavova – nema potrebe za time, bio bi to uzaludan sizifovski posao!

Vasilije je sebe smatrao Srbinom, baš kao i sve Slovene na području Pećke patrijaršije! Smatrao je Srbima i Dubrovčane! Ipak treba naglasiti da sami Dubrovčani i Bokelji rimokatoličke vjeroispovijesti do sredine XIX vijeka ne smatraju sebe ni Srbima, ni Hrvatima! Iako i do tada ima spomena ova dva imena u Dubrovniku - ali su ona jako rijetka!

Nije tačno da je Petar I Petrović Njegoš smatrao da Dubrovnik treba da bude prijestonica Srbije! On je smatrao da Dubrovnik treba da bude prijestonica „Slavjano-serpskog carstva“ u okviru kojeg Srbija ne bi ni ušla! To carstvo bi sačinjavali proširena Crna Gora sa Podgoricom, Spužem i Žabljakom, a sem nje i Boka, Hercegovina, Dalmacija i Dubrovnik kao prijestonica! Car ovog Carstva bi bio Ruski car, a postojao bi i „prezident“ za njega, koji bi morao biti rođeni Rus! Njegov pomoćnik je trebao da bude crnogorski mitropolit, koji bi imao titulu „tajnog savjetnika“! Sem crnogorske mitropolije, posebne episkopije bi postojale i za Boku, Dalmaciju i Hercegovinu!
U ovom planu iz 1807. godine on nije uključio Srbiju i Bosnu, za koju je vjerovatno smatrao da treba pripadne Srbiji, koja je tada postojala pod Karađorđem!

 

[Casino Royal]

Svarozicu, vladika Vasilije Petrović tu ne piše o 'pravim Srbima', kako bi DUKLJANIN rekao. Naime, on piše o borbama protiv Turaka koje su Crnogorci vodili 1712, 1714. i 1716. godine. U to vrijeme Srbija je bila pod osmanskom okupacijom i na teritoriji današnje Republike Srbije nije bilo nikakvih nacionalnih ustanaka, pokreta za oslobođenje, a pogotovo ne nekakvog savezništva sa Crnogorcima. Što se tiče srpske zajednice koja je živjela u južnoj Ugarskoj, pod habsburškom vlašću, a koja je tek dobijala svoje političko formulisanje (počevši od prve privilegije 1690. godine) nije ni na koji način učestvovala u ovim borbama, niti su njeni predstavnici i politički faktori bili crnogorski saveznici. Isto se može reći, naravno, i za Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji. Vasilije nije mislio čak ni na dalmatinske, primorske Srbe, koji su živjeli pod mletačkom vlašću.

Naime, Vasilije upravo misli na stanovništvo današnje Crne Gore, na Brđane, na okolnje stanovništvo koje je naseljavalo prigranične oblasti Stare Crne Gore. DUKLJANIN nažalost ne poznaje osnovne tačke crnogorske istorije, te stoga se ni ne trudi da kritički pročita što piše u istorijskom izvoru, već banalno lupeta, samo čitajući i copy-paste tehnikom postavljajući. Ako išta, ovaj navod upravo može samo govoriti da su za Vasilija Crnogorci upravo Srbi - a ne suprotno. Za Vasilija Crnogorci su samo stanovnici geoistorijske oblasti poznate kao Crna Gora, a on 'ostalim Srbima' (kao što je jednom u pismu i doslovice napisao da je poručio Turcima), Srbima, naziva stanovnike Crne Gore izvan današnje cetinjske opštine. Pri tom, kako bi se razlikovali od crnogorskih Srba, Vasilije ističe da su oni turski podanici, za razliku od slobodnih Crnogoraca.

Slavene ni ovdje nijesi u pravu! On ne misli na brđane i hercegovce, već upravo na Srbe iz Srbije i Ugarske, kao i na one iz Bosne i Makedonije! Vasilije je u svojoj Istoriji Crne Gore direktan utemeljivač mita o nikad nepokorenoj Crnoj Gori, a Crnogorcima kao „elitnim“ Srbima! Tako piše ruskom državnom kancelaru Vorovcovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“ On uljepšava istoriju, da bi na taj način zainteresovao Rusiju za ostvarivanje svojih planova!

Evo šta Živko Andrijašević piše o političkim planovima Vasilija Petrovića u „Istoriji Crne Gore od najstarijih vremena do 2003“, Podgorica, 2006.:

„Pored toga što je doprinio spoljnopolitičkoj afirmaciji Crne Gore, jačanju crnogorsko-ruskih veza i upoznavanju ruske javnosti sa političkim težnjama Crne Gore, mitroplit Vasilije je bio tvorac prvog crnogorskog državotvornog programa. U njegovim političkim spisima stalno je prisutna ideja o stvaranju nezavisne crnogorske države, i to u granicama koje je ona nekad imala. Za te ’istorijske’ granice Crne Gore mitropolit Vasilije je smatrao granice srednjovjekovne države Crnojevića, iako su u njegovim planovima granice države Crnojevića mnogo šire nego što su uistinu bile. Prema njegovom mišljenju granice Crne Gore su: ’ na zapadu Jadransko more i komad zemlje mletačkog dužda, na istoku turske utvrde, na sjeveru Bosna, a na jugu Albanija.’ U političkim spisima mitropolit Vasilije navodi da Crnoj Gori pripada čitav prostor od Skadra do Kotora, čitava Hercegovina, dio sjeverne Albanije i Potarje. To znači da Crna Gora za njega nije samo slobodna teritorija od Lovćena do Skadarskog jezera, već i onaj njen dio koji je pod tuđinskom vlašću. Tek oslobađanjem ovih teritorija, i njiihovim sjedinjavanjem sa slobodnim dijelom Crne Gore, bila bi obnovljena Crna Gora u njenom istorijskom opsegu, odnosno, bila bi obnovljena država Crnojevića. Na čelu te države nalazio bi se crnogorski mitropolit, koji je, kako tvrdi Vasilije legitimni politički nasljednik vladara (hercoga) iz porodice Crnojević.“ – str. 122-123.

„Od stupanja u politički život, mitropolit Vasilije je zastupao ideju o nezavisnoj Crnoj Gori pod zaštitom jedne hrišćanske sile. To je bila suština njegovog političkog programa. Za sticanje političkog pokroviteljstva mitropolit Vasilije se najprije obraćao ruskom i austrijskom dvoru, a kasnije je sve nade polagao u Rusiju. U jednom memorandumu koji je 1751.g. uputio austrijskoj carici Mariji Tereziji, mitropolit Vasilije traži od carice da uzme Crnogorce u svojhu ’previšnju službu’, i navodi da ’Crna Gora nije nikome potčinjena, nego stoji još od vremena Aleksandra Velikoga kao čista djevica, jedna naročita republika’. On tvrdi i da u nezavisnoj Crnoj Gori duhovnu i svjetovnu vlast ima cetinjski mitropolit. Za Vasilijeve predloge u Beču nijesu tad pokazali interesovanje, pa on odlučuje da se obrati ruskoj carici.“ – str. 120-121.

„Za vrijeme prvog boravka u Rusiji 1752.g (kada ga je primila i carica Jelisaveta Petrovna), tražio je od svih sa kojima je razgovarao, da Rusija stavi Crnu Goru pod svoju visoku zaštitu, tvrdeći da je Crna Gora nezavisna država kojom, kao nasljednici srednjovjekovnih kneževa, vladaju mitropoliti. Predlažući da ’crnogorski principat’ bude uključen u carsku titulu, mitropolit Vasilije je tražio da ruski kancelar izda gramatu kojom se potvrđuje da ’crnogorski principat nikome nije podređen osim Njenom Imperatorskom Veličanstvu carici i samodržici sveruskoj’. Ove smjele planove ruska vlada nije htjela podržati, ali je obećala političku i materijalnu pomoć Crnoj Gori (i obećanje ispunila).“ – str.121.

Iz ovoga jasno proizilazi da Vasilije ne smatra hercegovce, brđane i bokelje posebnim narodima (iako će ih ponekad i tako imenovati u unutrašnjoj lokalnoj upotrebi) već dijelom Crnogorskog naroda! Baš kao što ne prepoznaje kao narode ni šumadince, banaćane, rašane, braničevce, kosovare – oni su po njemu dio Srpskog naroda! On sem Srba i Crnogoraca kao narode po političko-geografsko-teritorijalnim uzusima još prepoznaje i Dalmatince, Bošnjake i Makedonjane – pod njima podrazumjeva slovensko stanovništvo ovih oblasti bez obzira na vjeru! Svi ovi slovenski narodi na prostoru tadašnje Pećke patrijaršije su dio jednog šireg Slavjano-serpskog ili Srpskog (ponekad i Iliričeskog) naroda u širem smislu! Ovaj narod ima svoj zajednički jezik i nekad je imao svoje veliko Carstvo – ono Dušanovo! Sem ovih Slavjano-srepskih naroda on još na Balkanu spominje Albaneze i Bugare!

 

[svarozic]

Slavene ni ovdje nijesi u pravu! On ne misli na brđane i hercegovce, već upravo na Srbe iz Srbije i Ugarske, kao i na one iz Bosne i Makedonije! Vasilije je u svojoj Istoriji Crne Gore direktan utemeljivač mita o nikad nepokorenoj Crnoj Gori, a Crnogorcima kao „elitnim“ Srbima! Tako piše ruskom državnom kancelaru Vorovcovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“ On uljepšava istoriju, da bi na taj način zainteresovao Rusiju za ostvarivanje svojih planova!

Evo šta Živko Andrijašević piše o političkim planovima Vasilija Petrovića u „Istoriji Crne Gore od najstarijih vremena do 2003“, Podgorica, 2006.:

„Pored toga što je doprinio spoljnopolitičkoj afirmaciji Crne Gore, jačanju crnogorsko-ruskih veza i upoznavanju ruske javnosti sa političkim težnjama Crne Gore, mitroplit Vasilije je bio tvorac prvog crnogorskog državotvornog programa. U njegovim političkim spisima stalno je prisutna ideja o stvaranju nezavisne crnogorske države, i to u granicama koje je ona nekad imala. Za te ’istorijske’ granice Crne Gore mitropolit Vasilije je smatrao granice srednjovjekovne države Crnojevića, iako su u njegovim planovima granice države Crnojevića mnogo šire nego što su uistinu bile. Prema njegovom mišljenju granice Crne Gore su: ’ na zapadu Jadransko more i komad zemlje mletačkog dužda, na istoku turske utvrde, na sjeveru Bosna, a na jugu Albanija.’ U političkim spisima mitropolit Vasilije navodi da Crnoj Gori pripada čitav prostor od Skadra do Kotora, čitava Hercegovina, dio sjeverne Albanije i Potarje. To znači da Crna Gora za njega nije samo slobodna teritorija od Lovćena do Skadarskog jezera, već i onaj njen dio koji je pod tuđinskom vlašću. Tek oslobađanjem ovih teritorija, i njiihovim sjedinjavanjem sa slobodnim dijelom Crne Gore, bila bi obnovljena Crna Gora u njenom istorijskom opsegu, odnosno, bila bi obnovljena država Crnojevića. Na čelu te države nalazio bi se crnogorski mitropolit, koji je, kako tvrdi Vasilije legitimni politički nasljednik vladara (hercoga) iz porodice Crnojević.“ – str. 122-123.

„Od stupanja u politički život, mitropolit Vasilije je zastupao ideju o nezavisnoj Crnoj Gori pod zaštitom jedne hrišćanske sile. To je bila suština njegovog političkog programa. Za sticanje političkog pokroviteljstva mitropolit Vasilije se najprije obraćao ruskom i austrijskom dvoru, a kasnije je sve nade polagao u Rusiju. U jednom memorandumu koji je 1751.g. uputio austrijskoj carici Mariji Tereziji, mitropolit Vasilije traži od carice da uzme Crnogorce u svojhu ’previšnju službu’, i navodi da ’Crna Gora nije nikome potčinjena, nego stoji još od vremena Aleksandra Velikoga kao čista djevica, jedna naročita republika’. On tvrdi i da u nezavisnoj Crnoj Gori duhovnu i svjetovnu vlast ima cetinjski mitropolit. Za Vasilijeve predloge u Beču nijesu tad pokazali interesovanje, pa on odlučuje da se obrati ruskoj carici.“ – str. 120-121.

„Za vrijeme prvog boravka u Rusiji 1752.g (kada ga je primila i carica Jelisaveta Petrovna), tražio je od svih sa kojima je razgovarao, da Rusija stavi Crnu Goru pod svoju visoku zaštitu, tvrdeći da je Crna Gora nezavisna država kojom, kao nasljednici srednjovjekovnih kneževa, vladaju mitropoliti. Predlažući da ’crnogorski principat’ bude uključen u carsku titulu, mitropolit Vasilije je tražio da ruski kancelar izda gramatu kojom se potvrđuje da ’crnogorski principat nikome nije podređen osim Njenom Imperatorskom Veličanstvu carici i samodržici sveruskoj’. Ove smjele planove ruska vlada nije htjela podržati, ali je obećala političku i materijalnu pomoć Crnoj Gori (i obećanje ispunila).“ – str.121.

Iz ovoga jasno proizilazi da Vasilije ne smatra hercegovce, brđane i bokelje posebnim narodima (iako će ih ponekad i tako imenovati u unutrašnjoj lokalnoj upotrebi) već dijelom Crnogorskog naroda! Baš kao što ne prepoznaje kao narode ni šumadince, banaćane, rašane, braničevce, kosovare – oni su po njemu dio Srpskog naroda! On sem Srba i Crnogoraca kao narode po političko-geografsko-teritorijalnim uzusima još prepoznaje i Dalmatince, Bošnjake i Makedonjane – pod njima podrazumjeva slovensko stanovništvo ovih oblasti bez obzira na vjeru! Svi ovi slovenski narodi na prostoru tadašnje Pećke patrijaršije su dio jednog šireg Slavjano-serpskog ili Srpskog (ponekad i Iliričeskog) naroda u širem smislu! Ovaj narod ima svoj zajednički jezik i nekad je imao svoje veliko Carstvo – ono Dušanovo! Sem ovih Slavjano-srepskih naroda on još na Balkanu spominje Albaneze i Bugare!

Au Casino jesi ga zakopmlikovao na kraju!

 

[Pumpaj Dinstanović]

Slavene ni ovdje nijesi u pravu! On ne misli na brđane i hercegovce, već upravo na Srbe iz Srbije i Ugarske, kao i na one iz Bosne i Makedonije! Vasilije je u svojoj Istoriji Crne Gore direktan utemeljivač mita o nikad nepokorenoj Crnoj Gori, a Crnogorcima kao „elitnim“ Srbima! Tako piše ruskom državnom kancelaru Vorovcovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“ On uljepšava istoriju, da bi na taj način zainteresovao Rusiju za ostvarivanje svojih planova!

Razumijem. Međutim, on jasno piše 'turskih podanika', a tada Osmansko carstvo nije vladalo ni jednim jedinim krajem Ugarske.

Znači misli na Srbe koji su živjeli pod osmanskom vlašću, pri tom eksplicitno misleći samo na one koji su živjeli izvan AVNOJevskih modernih granica Crne Gore, koje su bile utvrđene tek 1945. godine, gotovo dva vijeka nakon što je napisao ovu istoriju (znači, u modernom smislu omeđeno Pljevljima, Nikšićem, Podgoricom, Bijelim Poljem, Plavom i Gusinjem,...)? Ovo nije pitanje, naravno da to ne misli, samo iskazujem što DUKLJANIN želi pokazati.

Evo šta Živko Andrijašević piše o političkim planovima Vasilija Petrovića u „Istoriji Crne Gore od najstarijih vremena do 2003“, Podgorica, 2006.:

„Pored toga što je doprinio spoljnopolitičkoj afirmaciji Crne Gore, jačanju crnogorsko-ruskih veza i upoznavanju ruske javnosti sa političkim težnjama Crne Gore, mitroplit Vasilije je bio tvorac prvog crnogorskog državotvornog programa. U njegovim političkim spisima stalno je prisutna ideja o stvaranju nezavisne crnogorske države, i to u granicama koje je ona nekad imala. Za te ’istorijske’ granice Crne Gore mitropolit Vasilije je smatrao granice srednjovjekovne države Crnojevića, iako su u njegovim planovima granice države Crnojevića mnogo šire nego što su uistinu bile. Prema njegovom mišljenju granice Crne Gore su: ’ na zapadu Jadransko more i komad zemlje mletačkog dužda, na istoku turske utvrde, na sjeveru Bosna, a na jugu Albanija.’ U političkim spisima mitropolit Vasilije navodi da Crnoj Gori pripada čitav prostor od Skadra do Kotora, čitava Hercegovina, dio sjeverne Albanije i Potarje. To znači da Crna Gora za njega nije samo slobodna teritorija od Lovćena do Skadarskog jezera, već i onaj njen dio koji je pod tuđinskom vlašću. Tek oslobađanjem ovih teritorija, i njiihovim sjedinjavanjem sa slobodnim dijelom Crne Gore, bila bi obnovljena Crna Gora u njenom istorijskom opsegu, odnosno, bila bi obnovljena država Crnojevića. Na čelu te države nalazio bi se crnogorski mitropolit, koji je, kako tvrdi Vasilije legitimni politički nasljednik vladara (hercoga) iz porodice Crnojević.“ – str. 122-123.

„Od stupanja u politički život, mitropolit Vasilije je zastupao ideju o nezavisnoj Crnoj Gori pod zaštitom jedne hrišćanske sile. To je bila suština njegovog političkog programa. Za sticanje političkog pokroviteljstva mitropolit Vasilije se najprije obraćao ruskom i austrijskom dvoru, a kasnije je sve nade polagao u Rusiju. U jednom memorandumu koji je 1751.g. uputio austrijskoj carici Mariji Tereziji, mitropolit Vasilije traži od carice da uzme Crnogorce u svojhu ’previšnju službu’, i navodi da ’Crna Gora nije nikome potčinjena, nego stoji još od vremena Aleksandra Velikoga kao čista djevica, jedna naročita republika’. On tvrdi i da u nezavisnoj Crnoj Gori duhovnu i svjetovnu vlast ima cetinjski mitropolit. Za Vasilijeve predloge u Beču nijesu tad pokazali interesovanje, pa on odlučuje da se obrati ruskoj carici.“ – str. 120-121.

„Za vrijeme prvog boravka u Rusiji 1752.g (kada ga je primila i carica Jelisaveta Petrovna), tražio je od svih sa kojima je razgovarao, da Rusija stavi Crnu Goru pod svoju visoku zaštitu, tvrdeći da je Crna Gora nezavisna država kojom, kao nasljednici srednjovjekovnih kneževa, vladaju mitropoliti. Predlažući da ’crnogorski principat’ bude uključen u carsku titulu, mitropolit Vasilije je tražio da ruski kancelar izda gramatu kojom se potvrđuje da ’crnogorski principat nikome nije podređen osim Njenom Imperatorskom Veličanstvu carici i samodržici sveruskoj’. Ove smjele planove ruska vlada nije htjela podržati, ali je obećala političku i materijalnu pomoć Crnoj Gori (i obećanje ispunila).“ – str.121.

Da dodam, evvo što piše Vladimir Ćorović:

Poučen iskustvom Vasilije je posle povratka iz Rusije izmenio svoje držanje prema Turcima. Pokušao je da to učini i prema Mlečanima ali bez mnogo uspeha, jer mu ovi nisu verovali. Ušao je, međutim, bez potrebe u raspre s Dubrovčanima, koji su se tužili zbog crnogorskih pljačkanja njihovih podanika, pa je čak pretio da će s vojskom upasti na dubrovačko područje. Ali Vasilije je bio priroda, koja se nije dala lako obuzdati. U proleće 1762. god. on je tražio ponovnu dozvolu da ide u Rusiju i da tamo izlaže potrebu o oslobađanju crnogorskog "opščestva" od turskog iga. Posle Pučkovljeva izveštaja raspoloženje u Petrogradu za Crnu Goru nije bilo mnogo povoljno. Od nje, rđavo uređene, govorilo se tamo u službenom izlaganju, za Rusiju ne može biti nikakve stvarne koristi, a može se imati neprilika sa Turcima i Mlečanima. S toga je ruski odgovor bio negativan. U Vasilijevoj glavi nicali su, ipak, stalno novi planovi. Godine nisu smirivale njegov aktivistički duh. Baš ovih godina, 1763., on je smišljao plan o stvaranju ujedinjene srpske države, koja bi obuhvatala, pored Crne Gore, Srbiju, Bosnu, Dalmaciju, severnu Albaniju, Bugarsku i čak Vojničku Granicu, bez malo najveći deo Srba pod turskom i austriskom vlašću. Ali kako da se ostvari taj plan? Kojim sredstvima? Vasilije je i sad računao s ruskom pomoću, iako je iz Rusije baš u to isto vreme dobio hladan odgovor i preporuku da Crna Gora miruje. Sem toga, on je pomišljao na ustanak Srba u tim oblastima, naravno sa borbama i protiv Mlečana, i protiv Turaka, i protiv Austrije. Vasilije je o tom pisao karlovačkom episkopu Danilu Jakšiću, ali nije, naravno, mogao za takvu akciju pridobiti nikoga, koji je realno mislio. To je bila lepa želja i dokaz o njegovoj nacionalnoj svesnosti, ali to je, u praktičnom pogledu bila čista magla.

On govori o širem planu Vasilija Petrovića, koji Andrijašević ne pominje. Ta srpska carevina bi obuhvatala prostore od Crnog mora do zapadnih Krajina!

 

[Casino Royal]

Au Casino jesi ga zakopmlikovao na kraju!

Nijesam ja, već Vasilije :-)

 

[Pumpaj Dinstanović]

Vasilije je sebe smatrao Srbinom, baš kao i sve Slovene na području Pećke patrijaršije! Smatrao je Srbima i Dubrovčane! Ipak treba naglasiti da sami Dubrovčani i Bokelji rimokatoličke vjeroispovijesti do sredine XIX vijeka ne smatraju sebe ni Srbima, ni Hrvatima! Iako i do tada ima spomena ova dva imena u Dubrovniku - ali su ona jako rijetka!

Da, ali ako si zapazio, to ja i jesam i sam naglasio (što se tiče Dubrovčana). U kontekstu nacionalne ideologije tadašnjih naših ljudi; da, to je bila percepcija. Sve to ima veze sa Crkvom naravno i sa onim regnumima o kojima sam ti pisao.

Albanska plemena sjeverne, pa katkad i albanske skupine centralne i južne Albanije, u to vrijeme redovito ističu svoju vezanost za Srbe i srpsku tradiciju. Čak i u slučajevima kada smo sigurni da srpski jezik ne znaju i da su vrlo svjesni da su neslovenskog, odnosno albanskog, etničkog porijekla, tu i dalje postoji svijest o pripadnosti srpskoj naciji; na ruševinama srpske srednjovjekovne monarhije, koja je opstala kako kroz narodno predanje prenošeno s koljena na koljeno, tako i kroz Rimsku crkvu (to kažem zato što su oni bili listom rimokatolici; kod pravoslavnih je Srpska igrala tu ulogu).

Nije tačno da je Petar I Petrović Njegoš smatrao da Dubrovnik treba da bude prijestonica Srbije! On je smatrao da Dubrovnik treba da bude prijestonica „Slavjano-serpskog carstva“ u okviru kojeg Srbija ne bi ni ušla! To carstvo bi sačinjavali proširena Crna Gora sa Podgoricom, Spužem i Žabljakom, a sem nje i Boka, Hercegovina, Dalmacija i Dubrovnik kao prijestonica! Car ovog Carstva bi bio Ruski car, a postojao bi i „prezident“ za njega, koji bi morao biti rođeni Rus! Njegov pomoćnik je trebao da bude crnogorski mitropolit, koji bi imao titulu „tajnog savjetnika“! Sem crnogorske mitropolije, posebne episkopije bi postojale i za Boku, Dalmaciju i Hercegovinu!
U ovom planu iz 1807. godine on nije uključio Srbiju i Bosnu, za koju je vjerovatno smatrao da treba pripadne Srbiji, koja je tada postojala pod Karađorđem!

Da, u pravu si. Međutim, koliko je meni poznato, plan je ipak uključivao i Bosnu! Srbija nije spominjana zato što je ona već slobodna, u Prvom srpskom ustanku, priznata od strane Crne Gore za nezavisnu.

 

[Casino Royal]

Da, u pravu si. Međutim, koliko je meni poznato, plan je ipak uključivao i Bosnu! Srbija nije spominjana zato što je ona već slobodna, u Prvom srpskom ustanku, priznata od strane Crne Gore za nezavisnu.

Da, objasnio si kasnije za Dubrovčane, promaklo mi je!

Plan Petra I nije uključivao Bosnu u okvir "Slavjano-serpskog carstva"! Istina vidio sam neku mapu koja se mota po nekim knjigama novije provinijencije i po internetu, đe je planu Petra I Petrovića dodata i Bosna - on je u svom planu niđe ne spominje! Ne znam otkud to - to je neko bio malo kreativniji od Petra I :-)

 

[Casino Royal]

Razumijem. Međutim, on jasno piše 'turskih podanika', a tada Osmansko carstvo nije vladalo ni jednim jedinim krajem Ugarske.

Znači misli na Srbe koji su živjeli pod osmanskom vlašću, pri tom eksplicitno misleći samo na one koji su živjeli izvan AVNOJevskih modernih granica Crne Gore, koje su bile utvrđene tek 1945. godine, gotovo dva vijeka nakon što je napisao ovu istoriju (znači, u modernom smislu omeđeno Pljevljima, Nikšićem, Podgoricom, Bijelim Poljem, Plavom i Gusinjem,...)? Ovo nije pitanje, naravno da to ne misli, samo iskazujem što DUKLJANIN želi pokazati.

U pravu si - ne misli na Srbe u Ugarskoj već na Srbe (u širem smislu) koji su tada bili pod turskim ropstvom!
Međutim da je Vasilije imao percepciju da su brđani, hercegovci, bokelji, pa čak i sjevernoalbanska plemena dio Crnogorskog naroda - to je nesporno! Baš kao što je Crnogorski narod smatrao dijelom Slavjano-serpskog ili Srpskog naroda 8u širem smislu) u koje je ubrajao između ostalog i Dubrovčane!
Ali je i tačno da se tada brđani, hercegovci i bokelji ne osjećaju Crnogorcima, uprkos kod njih tada prisutne svijesti, da su sa njima jedan narod. Baš kao što se ni Dubrovčani ne osjećaju Srbima, ali je i kod njih prisutna svijest da su sa Srbima (baš kao i sa Hrvatima i ostalim južnim Slovenima) jedan narod!

 

[Casino Royal]

Da dodam, evvo što piše Vladimir Ćorović:



On govori o širem planu Vasilija Petrovića, koji Andrijašević ne pominje. Ta srpska carevina bi obuhvatala prostore od Crnog mora do zapadnih Krajina!

Ne znam na osnovu čega Ćorović tvrdi da je Vasilije tada imao ovakav megalomanski plan - međutim vjerujem Ćoroviću, poprilično je ozbiljan istoričar! A da je Vasilije imao megalomanskih planova, to je tačno! Jedan je iznio ruskoj carici u pismu iz aprila 1758.g., đe ju je molio da Crnu Goru uzme pod svoju visoku zaštitu, pa u pismu dalje kaže: "U susjedstvu Crne Gore su Albanezi, Makedonjani, Bugari, a pod Mlečanima Dalmatinci, koji bi se u potrebno vrijeme za interese Vašeg carskog veličanstva prisajedinili Crnogorcima."
Apetiti su rasli :-)

 

[Bastiani]

Ja još nisam naišao ni na jednu temu koju je Dukljanin pokrenuo o tome da Crnogorci nisu Srbi, a koja se nije završila tako što se u roku od 24 sata ispostavilo da su Crnogrci Srbi i to baš sa dna kace.

Ja mislim da Dukjljanina plaća SANU da bude kobajagi trol a ustvari da razobličuje te montenegrinske gluposti.

 

[svarozic]

U pravu si - ne misli na Srbe u Ugarskoj već na Srbe (u širem smislu) koji su tada bili pod turskim ropstvom!
Međutim da je Vasilije imao percepciju da su brđani, hercegovci, bokelji, pa čak i sjevernoalbanska plemena dio Crnogorskog naroda - to je nesporno! Baš kao što je Crnogorski narod smatrao dijelom Slavjano-serpskog ili Srpskog naroda 8u širem smislu) u koje je ubrajao između ostalog i Dubrovčane!
Ali je i tačno da se tada brđani, hercegovci i bokelji ne osjećaju Crnogorcima, uprkos kod njih tada prisutne svijesti, da su sa njima jedan narod. Baš kao što se ni Dubrovčani ne osjećaju Srbima, ali je i kod njih prisutna svijest da su sa Srbima (baš kao i sa Hrvatima i ostalim južnim Slovenima) jedan narod!

Nije to bas tako! Po tebi ispada da su Crnogorcima i Dubrovcanima tada jednako bliski i Slovenci i Bugari koliko i Srbi a to jednostavno ne odgovara istini!

Izvini Casino, ti si inteligentan i nacitan, ali si rob titoistickih dogmi i avnojovskog pogleda na nacionalnu istoriju. Tebi niko ovdje ne brani da se ti izjasnjavas kao Crnogorac, ali istoriju ne mozes da nam mijenjas. Ne postoje Srbi u uzem i Srbi u sirem obliku u to vrijeme, kakvi Slavjano-Serbi... pa tako se tada i Sumadinci oznacavaju i Srbi na prostoru Juzne Ugarske, Dositej O. je pisao da je slavjano-serbske narodnosti.
Srbi su Srbi, oni koji pricaju srpski jezik!

 

[Акај]

Ja mislim da Dukjljanina plaća SANU da bude kobajagi trol a ustvari da razobličuje te montenegrinske gluposti.

Мислим да смо му до сада посветили и превише пажње, те да нема потребе за даљим чињењем истог.

 

[D U K Lj A N I N]

Vasilije je sebe smatrao Srbinom, baš kao i sve Slovene na području Pećke patrijaršije!

Kako to možeš dokazati? Hoćeš gledati u Slavenovu šolju za kafu i tako dokazati?

 

[Lesandar]

Ja još nisam naišao ni na jednu temu koju je Dukljanin pokrenuo o tome da Crnogorci nisu Srbi, a koja se nije završila tako što se u roku od 24 sata ispostavilo da su Crnogrci Srbi i to baš sa dna kace.

Ja mislim da Dukjljanina plaća SANU da bude kobajagi trol a ustvari da razobličuje te montenegrinske gluposti.

Ovo je suva istina, eh da nam je više ovakvih tantuza.


Dupljo, ostavi ovde Paypal e-mail da ti i mi uplatimo neku kintu da i dalje lupetaš na isti način.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Smije[an si i nema[ pojma ni o cemu. Pokazao si se. Vasilije nikada nidje ni u bunilu nije napisao da je Srbin. 1000. puta je ponovio termine Crnogorci i crnogorski narod.
Dokazaom si da ništa ne znaš identitetu ljudi sa ovih prostora.
Ajde da čitas Piščevića pa da nađeš đe je Vasilije sebe nazvao Srbinom i đe je Piščević njega nazva Srbinom?

http://www.rastko.rs/rastko-ukr/au/piscevic-memoari/index.html

DUKLJANINe,

Zar nemaš iole imalo srama? Po n-ti put postavljaš jedno te isto pitanje, iako ti je nebrojeno puta odgovoreno; potom se uključuješ u diskusiju, nakon što si ostao dužan odgovora gore, a glavom bez obzira pobjegao...uhvaćen, bez argumenata...

 

[menjam.se]

Dupljo, ostavi ovde Paypal e-mail da ti i mi uplatimo neku kintu da i dalje lupetaš na isti način.

Ево, и ја се придружујем.

Д У К Љ А Н И Н-е, ако имаш неки јавни рачун или тако нешто, слободно га достави или јави преко ПП-а. И ја ћу ти уплатити неку кинту за твој допринос српском националном интересу у Црној Гори.

Пожелети што више оваквих "непријатеља"!

 

[Casino Royal]

Nije to bas tako! Po tebi ispada da su Crnogorcima i Dubrovcanima tada jednako bliski i Slovenci i Bugari koliko i Srbi a to jednostavno ne odgovara istini!

Izvini Casino, ti si inteligentan i nacitan, ali si rob titoistickih dogmi i avnojovskog pogleda na nacionalnu istoriju. Tebi niko ovdje ne brani da se ti izjasnjavas kao Crnogorac, ali istoriju ne mozes da nam mijenjas. Ne postoje Srbi u uzem i Srbi u sirem obliku u to vrijeme, kakvi Slavjano-Serbi... pa tako se tada i Sumadinci oznacavaju i Srbi na prostoru Juzne Ugarske, Dositej O. je pisao da je slavjano-serbske narodnosti.
Srbi su Srbi, oni koji pricaju srpski jezik!

Pozdrav Svarožiću!

Đe sam ja Slovence uopšte spomenuo? Za Bugare sam rekao da nijesu ubrajani u Slaveno-serbe jer nijesu teritorijalno pripadali Pećkoj patrijaršiji, a između ostaloga govorili su drugačijim jezikom! Ipak, uprkos tome mnogi će ih ubrajati katkad u Slaveno-serbe! Kao što će biti ubrojani i u prvom izdanju Letopisa Matice Srpske iz 1825 godine! Uostalom nije termin Slavjano-serbi izvorno Vasilijev, njime se služe ponajviše crkveni i intelektualni krugovi kod Srba u tadašnjoj Ugarskoj (Vojvodini)!
Nijesam išao u komparacije i analize ko je Crnogorcima tad bio bliži – a sigurno su im bili bliži pravoslavci nego katolici ili muhamedanci! Ali kao što vidiš Vasilije (a i Sava, i Petar I i Petar II) su katolike Dalmatince, Slavonce, Bošnjake - smatrali dijelom svog naroda – Slavjano-serpskog, ili Iliričeskog, iliti Srpskog!
Pa kad ne bi bilo tako, kako onda objašnjavaš ovu njegovu rečenicu koju piše Voroncovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“? U ovom slučaju, za razliku od nekih drugih, kad spominje Srbe, ne misli na Crnogorce! Kako objasniti ono što i Dukljanin napominje, da termin Crnogorski narod spominje na zaista mnogo mjesta (ja baš nijesam egzaktno izbrojao kao Dukljanin da je to bilo 1000 puta )?
Pa naravno da je Dositej Slavjano-serpske narodnosti, to nije sporno – i Srbi (ne Srbijanci, to je kasnija kovanica za stanovništvo Srbije iz vremena knjaza Nikole) su tada dio Slavjano-serpskog naroda!
Naravno nemoj da me pogrešno shvatiš da ja mijenjam istoriju, sve i da hoću, nemam tu moć! Samo iznosim svoje stavove – koji u ovom slučaju, čak i nijesu moji, već su odavno prisutni u istoriografiji, i to upravo srpskoj! A što se tiče istoriografije u doba socijalističke Jugoslavije, smatram da je bila na mnogo većem stepenu nego ova današnja u svim EX-YU državama, iako bi trebalo da je obratno! Bar u segmentu koji se tiče istorijskog perioda do 1918. godine! Ovaj period poslije toga, nije mogao biti od nje na najobjektivniji način osvijetljen, zbog ideološkog upliva tadašnje države!

Šaljem ti u linku segmente iz Letopisa Matice Srpske iz 1825g.! Pozdrav!

https://www.facebook.com/album.php?aid=8359&id=100001987575816&l=c7d81da10b

 

[D U K Lj A N I N]

Pa kad ne bi bilo tako, kako onda objašnjavaš ovu njegovu rečenicu koju piše Voroncovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“?

Odakle ti tačno ovaj izvor?

U ovom slučaju, za razliku od nekih drugih, kad spominje Srbe, ne misli na Crnogorce!

Uvijek i na svakom mjestu on misli da su Crnogorci i Srbi dva različita naroda.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pozdrav Svarožiću!

Đe sam ja Slovence uopšte spomenuo? Za Bugare sam rekao da nijesu ubrajani u Slaveno-serbe jer nijesu teritorijalno pripadali Pećkoj patrijaršiji, a između ostaloga govorili su drugačijim jezikom! Ipak, uprkos tome mnogi će ih ubrajati katkad u Slaveno-serbe! Kao što će biti ubrojani i u prvom izdanju Letopisa Matice Srpske iz 1825 godine! Uostalom nije termin Slavjano-serbi izvorno Vasilijev, njime se služe ponajviše crkveni i intelektualni krugovi kod Srba u tadašnjoj Ugarskoj (Vojvodini)!

Samo da napomenem; u pitanju je lingvistička studija slavističkih krugova Šafarika, Miklošiča i Dobrovskoga, a konkretno je autor tog dijela Dobrovski! Dakle, to je njihova jezička škola, a isti taj Dobrovski smatra da oko srpskog jezika treba da se Srbi okupe, ističući da je jezik u Bosni najčišći primjers srpskog jezika (vjerovatno je mislio na ono što mi danas zovemo istočno-hercegovački). Dakle, nisu u pitanju sami Srbi ili neka srpska teorija, koja bi imala uporište u Crkvi (Karlovačkoj ili Cetinjskoj mitropoliji), već strani stručnjaci koji formulišu kako bi trebalo da izgleda srpska nacija.

A što se tiče maksimalističkih zahtjeva - to je sve dio nacionalne ideologije. Slovenobugarskim narodima su pripadali Srbi, Makedonci, Rumeli, Bugari, Vlasi, Moldavci (posljednja dva poromanjeni Bugari), Crnogorci, Hercegovci i Bošnjaci! Bugarski egzarhat, kada je napravljen, objavio je svoj plan obnovljene bugarske države, i u njoj bi se trebala naći Bosna, koja je, kako su tvrdili bugarski sveštenici-istoričari, stara bugarska zemlja.

I da, tačno je da su 'Srbi u užem smislu' odvajani; opet, razlog zbog toga je ipak politička podjela, teritorijala, a ne etnička, iako i tako ima mnogobrojne elemente. Naime, postojala je habsburška Srbija i osmanska Srbija i tamošnji narod je bio prilično svjestan svoga 'Srpstva', kao i prilično svjestan da su drukčiji od drugih Srba koji su potomci Habsburga ili Osmanlija, ili žive pod vlašću Mletačke republike, ili su pak nezavisni kao srpski Asteriks i Obeliks u Srpskoj Sparti.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Šaljem ti u linku segmente iz Letopisa Matice Srpske iz 1825g.! Pozdrav!

https://www.facebook.com/album.php?aid=8359&id=100001987575816&l=c7d81da10b

Kao što si i sam rekao, tada nije postojao termin 'Srbijanci'.

'Pravi Srbi' su Vojvođani, koji nastanjuju južnu Ugarsku u Habsburškoj monarhiji i koji od 1690. godine imaju svoje nacionalne privilegije, i kojima je Vojvodina i obećana kao teritorijalna jedinica autonomije (nebitno što nije ostalo pisano slovo na papiru do objavljivanja prvog izdanja LMS). Tu će tek dosta kasnije Srpsko vojvodstvo nastati u vrijeme revolucija 1848. godine.

A što se tiče osmanskog dijela, u pitanju je opet čvrsta veza sa Habsburzima - teritorija Kraljevstva Srbije - kada su Srbi prvi put dobili na neki način svoju državu i kada je po prvi put tu zaživjelo ono što je bilo srpsko u srednjem vijeku, do pada Smedereva 1459. godine. Tu je ostao neizbrisiv trag, i osobenost 'Beogradskog pašaluka' Turci Osmanlije, kao što vidimo, nikada nisu mogli izbrisati, niti je tamošnji narod prihvatio tursku vlast (nije dugo trebalo da se uzdigne Kočina krajina i ostvari obnova Kraljevstva, a poslije drugog pada, nikada Turci više nisu uopšte bili prihvaćeni).

 

[svarozic]

Pozdrav Svarožiću!

Đe sam ja Slovence uopšte spomenuo? Za Bugare sam rekao da nijesu ubrajani u Slaveno-serbe jer nijesu teritorijalno pripadali Pećkoj patrijaršiji, a između ostaloga govorili su drugačijim jezikom! Ipak, uprkos tome mnogi će ih ubrajati katkad u Slaveno-serbe! Kao što će biti ubrojani i u prvom izdanju Letopisa Matice Srpske iz 1825 godine! Uostalom nije termin Slavjano-serbi izvorno Vasilijev, njime se služe ponajviše crkveni i intelektualni krugovi kod Srba u tadašnjoj Ugarskoj (Vojvodini)!
Nijesam išao u komparacije i analize ko je Crnogorcima tad bio bliži – a sigurno su im bili bliži pravoslavci nego katolici ili muhamedanci! Ali kao što vidiš Vasilije (a i Sava, i Petar I i Petar II) su katolike Dalmatince, Slavonce, Bošnjake - smatrali dijelom svog naroda – Slavjano-serpskog, ili Iliričeskog, iliti Srpskog!
Pa kad ne bi bilo tako, kako onda objašnjavaš ovu njegovu rečenicu koju piše Voroncovu: „Pomislite što u cijelom svijetu nema slobodnoga naroda do Crnogorskoga, na koga gledaju susjedni hrišćanski narodi u turskom podanstvu: Albanezi, Makedonjani, Bošnjaci, Srbi i Bugari. Ako Crna Gora propadne, to ovi pomenuti narodi od nesnosnoga turskoga ugnjetvanja izgubiće nadu u izbavljenje.“? U ovom slučaju, za razliku od nekih drugih, kad spominje Srbe, ne misli na Crnogorce! Kako objasniti ono što i Dukljanin napominje, da termin Crnogorski narod spominje na zaista mnogo mjesta (ja baš nijesam egzaktno izbrojao kao Dukljanin da je to bilo 1000 puta )?
Pa naravno da je Dositej Slavjano-serpske narodnosti, to nije sporno – i Srbi (ne Srbijanci, to je kasnija kovanica za stanovništvo Srbije iz vremena knjaza Nikole) su tada dio Slavjano-serpskog naroda!
Naravno nemoj da me pogrešno shvatiš da ja mijenjam istoriju, sve i da hoću, nemam tu moć! Samo iznosim svoje stavove – koji u ovom slučaju, čak i nijesu moji, već su odavno prisutni u istoriografiji, i to upravo srpskoj! A što se tiče istoriografije u doba socijalističke Jugoslavije, smatram da je bila na mnogo većem stepenu nego ova današnja u svim EX-YU državama, iako bi trebalo da je obratno! Bar u segmentu koji se tiče istorijskog perioda do 1918. godine! Ovaj period poslije toga, nije mogao biti od nje na najobjektivniji način osvijetljen, zbog ideološkog upliva tadašnje države!

Šaljem ti u linku segmente iz Letopisa Matice Srpske iz 1825g.! Pozdrav!

https://www.facebook.com/album.php?aid=8359&id=100001987575816&l=c7d81da10b

Đe si Casino?!
Spomenuo si sve južne Slovene na jednom mjestu, pa sam ti ja na to odgovorio ovo vezano za Slovence i Bugare, ali nema veze...
Dobro, malo sam prećerao kad sam rekao da ti mijenjaš istoriju, to progovori Hercegovac iz mene!

Ne mogu da prihvatim da postoje Srbi u užem smislu (nešto kao današnji Srbijanci) i Srbi u širem smislu (ili slaveno-serbi nešto kao Jugosloveni do prije 20 godina)! Srbi su Srbi, oni koji govore srpski jezik (opet ponavljam)!

Nego, pade mi sad na pamet podatak da su se Dalmatinci i na austrijskim popisima, sredinom i u drugoj polovini 19. vijeka izjašnjavali kao Slaveno-Serbi u procentu od 60 do 70%, a bilo je i, da te napomenem, oko 20% Italijana, bilo je i drugih naroda pomalo Albanaca, Grka, Jevreja, Cigana (Roma), a bilo je i manje od 1% jednog slovenskog naroda koji se naziva Hrvati! Šta misliš o tome?