PISMO PRINCEZE...

PRIJE SNA

Osjetis li?

Prije sna...

Dah ti lebdi iznad usne.
Preko obraza ti klizne
sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Labirintom tjemena
i kad pokupi tvoj miris
odleprša tad u mrak...

To sam ja...
To te moje ruke
grle iz daljine
Prije sna...
ja ti dodjem tek onako
da te dirnem.
I prevarim...
sam sebe
da sam tu,kraj tebe
da ti gledam oci
sklopljene
za nas...
 
Ovaj je dan
kao otkinut list,
samo tisina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvacen
u mrezu tvog lica
i ne moze izici iz tebe,
ne moze se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu,
on je ptica
koja ne dise,
koja se ne cuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao sto se gube kljucevi,
kao sto se topi snijeg,
ili zaboravljaju prijatelji,
i ja se vise ne sjecam
njegova okusa njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga ocistio,
ispraznio, prozracio,
taj dan zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene,
da bi postao oblak ili kap kise,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boje
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.
 
Sakrij me
U ceznutljivom pogledu,
U sjaju oka kojeg cu
Samo ja prepoznati..

Nosi me u kutku
Usana u smesku
Neizgovorenim recima
I ja bicu s tobom…

Sakrij me…
U mirisu letnje oluje
Bljesku munje i
Slutnji žudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce…

Sakrij me…
U sećanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja…

Sakrij me…
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me…
U pricu sto ima sretan kraj…
Sakrij me u zagrljaj
 
There are worse things I could do
than go with a boy or two,
even other never hurt
thinks I'm trashy and no good,
I suppose it could be true,
but there are worse things I could do.

I could flert with all the guys
smiling them and blink my eyes,
breast against them when we dance
make them think they steal me chance,
than refuse to see it through,
that's a thing I never do.

I could stay home every night
wait around for Mister Right,
take cold showers every day
and throw my life away
on a dream that want come true.

I could hurt someone like me,
out of spite or jealousy,
I dont steal and I dont lie
but I can feel and I can cry,
a fact I'll bet you never knew,
but to cry in front of you
that's the worse thing I could do!

G R E A S E, Stockhard Chaning
:P
 
Iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
 
Postoje, na primer, medju leptirima izvesni nocni leptiri kod kojih su zenke mnogo redje nego muzjaci. Leptiri se mnoze isto kao i sve ostale zivotinje, muzjak oplodi zenku, koja onda leze jaja. Ako sad imas zenku ovog leptira- to su prirodnjaci cesto cesto ogledali- onda nocu dolecu ti muski leptiri, i to sa daljine od vise casova. Sa daljine od vise casova, zamisli. Svi ti muzjaci osecaju na citave kilometre tu jednu zenku koja je u tom kraju.Pokusavaju da to objasne, al' to ide tesko! Mora biti da postoji izvesno culo mirisa ili slicno, mozda kao sto dobri lovacki psi mogu da pronadju neprimetan trag i da podju po njemu. Razumes li? To su takve stvari, u prirodi ih ima puno, i niko ih ne moze objasniti. Ali ja sad kazem: kad bih kod tih leptira zenke bile tako ceste kao i muzjaci, onda oni ne bi imali taj fini nos.
 
Tako bih htio da sjetis se dana
sretnih kad bio sam prijatelj tvoj
sunce je toplije bilo no danas
zrake je bacalo u zivot moj.

Sad mrtvo lisce oko nas se kupi.
Vidis li, ja pamtim sve.
Svud mrtvo lisce, u parku, na klupi.
Prekrit ce sjecanja, kajanje, sve.

Sjeverac ga raznosi nocas
a ako odnese i nas
tu pjesmu cu pamtiti vjecno
i tvoj cu slusati glas.

Jer pjesma ta i na nas slici
bila si moja, bio sam tvoj.
Dani su tekli kao u prici
bila si moja, bio sam tvoj.

Ali zivot zna razdvojit one
koji se vole kao mi.
Stope ljubavnika brise more
na pjesku ne ostavlja njih.

Dani su tekli kao u prici
bila si moja, bio sam tvoj...
ali zivot zna razdvojit one
koji se vole kao mi.

Stope ljubavnika brise more
Na pjesku ne ostavlja njih.
 
Morao je kazu da umre
Zvezde su mu bile blize
Nego sami ljudi

Pojeli ga kazu mravi
Uobrazio je da zvezde
Radjaju mrave a mravi zvezde
Pa je kucu mravima napunio

Dosle mu glave kazu
Njegove nebeske pokvarenice
I smesne su glasine o bodezu
Sa otiscima ljudskih prstiju

Nasao se prosto van sveta kazu
Posao je da nadje SUNCOKRET
U kome se sticu putevi
Svakog SRCA i svake ZVEZDE

Morao je kazu da umre
 
Da,mi nećemo lutati više
u kasnoj noći ti i ja,
i zalud srce ljubavlju diše
i mesečina još uvek sja.
Jer duša kreće već iz grudi
uz mač što hrli sad u boj;
za predahom mi srce žudi,
i ljubav traži kraj već svoj.
I zalud noć sva voljenjem diše
i zalud njoj će uskoro kraj,
nas dvoje neće lutati više
uz mesečine blistav sjaj.
 
Kad rastasmo se tada
Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.

Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih čela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.

O tebi priča svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubljaše oni?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i večno živa rana.

Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
već presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biće tada
sav pusta, nema, tuga.
 
U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.

Ja zovem.





Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.

U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san

 
Ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.





Ja zovem.





Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.





Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.
 
U mom srcu istina je varka.
Laz sam pijano prigrlila
i pustila da procvetaju zelje.
Otkidam pupoljke pre nego sto ih necije ruke uberu.
Zvacem latice.
Iz mojih usiju gugucu grlice,
plamenim jezicima lizu ti obraze, i prstice na nogama,
kad se primaknes dovoljno blizu.
Osecas toplotu u svom krilu, virovi ti buse rupe u kolenima,
stezes rukama tecnost svoju,
da ne presahnes!
Kov ti je iskovan vestom rukom. Majstora. Na vruce.
A onda prekaljen. Vodom. Hladno.
Gledam kako mi srce gori tvojom ziskom.
Usijano i toplo lagano gasne,
kao zimske veceri pred kaminom...
Opor mi je ukus u ustima,
od crnog vina prolivenog kap po kap.
I oci ga piju umorno.
U mojim nocima gasnu tvoji dani,
u mom dahu je tvoja zelja nedostojna,
pa pogled bludi krovovima...
Prikradas se kao macka.
Vetrom zameces svoj trag,
crno me nocima upijas,
predes,
noktima saras liniju zivota,
zubima svojim smrti izmices,
grizes me usnama...
San si u kome nema mesta za dvoje.
Smernu me kurvom snivas
i namah tvoja sam
i namah noc sam
i sok tvoj upijam.
Umivam se ljubavlju svojom.
Cista kao suza,
kao zora,
kao rosa...
Klecis pokorno predamnom,
ruke si obavio oko moga stegna
i slusas ono sto ne mogu da ti dam.
Nemustim jezikom me ljubis i ljubis,
kao poslednji dan,
kao poslednju noc,
kao poslednje svitanje...
Sav si u meni.
Prste sam ti svojom kosom vezala.
Bespomocno,
sluga si i gospodar moj.
Grudi su ti tesne.
Saras papir teskobom svojom,
da ne svisnes od zelje
i siris se,
mislju u mom mozgu...
Po vijugama,
putokaze ti pruzam,
kao nadu u snove.
Groznica me satire,
nestvarnim mastanjima,
u bunilu i u polusnu...
Zmurim.
I kao vatra rastes u meni.
Kao cudo.
Moje i tvoje.
Kad sagoris, pepeo tvoj,
posipam po mleku mom
i pustam da otece.
U nepovrat.
 
Oči su tvoje sunca, zvezde, duge
Usne skup slasti, osmeha i tuge.
Kose dah mora i šuštanja šuma.

Srce zvuk pesme što požudno bije
Reč čas zapovest, čas poniznost sluge
Cilj si kom vode svi puti, sve pruge
Pred kim se ništi gordost ljudskog uma.

Stvarajmo sobom vidike i boje,
Svetove nove, no svetove svoje!
Noćas za tebe samo želim znati.

Te noći to sam samo reći znao.
Pa ipak ja sam samo san ti dao
A mislio sam celog sebe dati.
 
Sve se namah bilo smilovalo.
Proleće se prsilo po Božiću.
Pisalo je da smo na različitim mestima
a mi smo hodali jedno uz drugo.
Isprva je u nebu bilo tako malo zvezda
da bi se svakim trenom jatile naočigled.
Mogla sam da zapalim šumu te noći...

Jedino je vetar odocnio.
Razludeo se tek onda
kad nam više ništa nije mogao.

p.s. ee, naučio si me da spavam
 


Pred slikom tvojom zamišljen stojim
I budan sanjam nestali san,
A srce dršće ko slabi listak
Kad jednom stigne jesenji dan.

Da l' ljubljah nekad plamene oči,
I kosu crnu, i usta ta?
O, kad to beše? Sećam se, sećam,
Od tada prođe vekova tma.

Al' onda dani vedrije sjaše,
I slađa beše sanjiva noć,
I ja sam onda drukčiji bio,
I ljubav moja, i vere moć.

I sve se sruši. Kroz život bludim
Podobno seni, hladan ko kam,
A uzdah ječi ko vetar burni
Kad jekne noću kroz srušen hram.

Il' zar da nade zasnivam nove
I hram da srušen obnavljam ja?
Prošlo je, prošlo! Svetinje nema,
A s njom nesta i vera sva.

 
...Snimila je sve što je rekla u životu. Njene korake, njen smeh i njen kašalj. Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
Kada me ona voli ne znam od čega živim. Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti.
Prođem glavom kroz zid i vidim da sam pogrešio.
Tad zviznem nogom mesec iznad grada i trčeći obilazim mesto gde ćemo imati sastanak za nekoliko dana...
 
Ovako?...
37.gif
...
 
Gorim u vatri

Neko se čudo desilo sa mnom
Gorim u vatri, gorim u vatri
Sunce na nebu, mjesec i zvijezde
Gore u vatri
Jesenje lišće na drveću i zatim
Gori u vatri, gori u vatri
Crvene boje kroz oči moje.

Lica ljudi koje smo sreli
Gore u vatri, gore u vatri
Tvoja ruka u mojoj ruci
Gori u vatri
Probudi se, naši snovi
Gore u vatri, gore u vatri
Došlo je jutro, jutro je crveno
Jutro je crveno.

Svjetlosti, sijaj kroz mene
Svjetlosti, sijaj kroz mene
Sijaj, sijaj.

Čudo ludo, vjera u meni
Gori u vatri, gori u vatri
Sunce na nebu, mjesec i zvijezde
Gore u vatri
Crvene boje kroz oči moje


01_2_4.gif
:P
 
Ja sam rob tvoje ljubavi
progone me tvoji pogledi
kao i nježni dodiri,
gdje su tvoji osmjesi?
Fale mi tvoji poljupci
pogled tvoj prodoran,
kao malo zanosan...

Pogledaj me ponovo,
zavoli me iskreno.
Ne mijenjaj ljubav moju,
jer ćeš izgubiti i svoju...

Uništit će te ponos garavi
boljet će te vjeruj mi!
Kao što je bolio prvi pad,
kao što je bolio prvi poljubac...
 
Ljubomora

Tada je pevao dan u granama topola.
Setim se tebe i odmah mi gresna misao.
Jutrom reka, a ti ludo gola.
Pa mišljah da je reka musko
ja bih od bola vrisko.

I ja sam mogo ribe klati.
Nisam verovo grmu, niti zenskoj jovi.
Ti si se mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su cela nicali beli rogovi.

Tada je pevao dan u granama topola.
Iz tvojih grudi htela su poteci
dva bela studenca.

I ja sam samo mogao
da padnem na kolena.
Bio sam snažan junac a ti mlada mati.
I gledao sam dva tvoja oka
zamgljena
zbog kojih kljuca krv
i snaga ludo pati.

Tada je pevao dan u granama topola.
Tvoja sam bedra zvao sapima igračice,
Osecao sam: iz mog cela
rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve igračice.

Bio je to ludi galop,
od jutra pa do ponoci.
Povaljali smo trave, izranili zitista.
i gledali smo na svetlu,
svojoj bledoci,
ja zdepast, debelog vrata,
ti bela - tankovita.

I presta da peva dan u granama topola.
Cudno. Rasle su sume
sa korenjem gore.
U vuka oci pune vucijeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.

I bila su dva neba, jedno je u reci.
I svaka je grana imala
toplinu ruke.
Plovili su neki cudni, crni meseci,
s usnama da ljube,
s rukama za kurjake.

I presta da peva dan u granama topola.
Bi vece. Ti si lezala na paprati.
A ja sam bio mladic, slab,
bez ona dva roga vola.
Pa videh: ti bi se mogla
i mladom kurjaku dati.

Da sam ti bicije reci riknuo
ti bi znala.
I nikad blize nozu ne bi moja ruka.
Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala.
Pratila su me dva grozna oka,
tvoja ili tvog vuka.
 
A dream is a wish your heart makes
When you're fast asleep
In dreams you will loose your heartache
Whatever you wish for you keep
Have faith in your dreams and someday
Your rainbow will come smiling through
No matter how your heart is grieving
If you keep on believing
The dream that you wish will come true

A dream is a wish your heart makes
When you're feeling small
Alone in the night you whisper
Thinking no-one can hear you at all
You wake with the morning sunlight
To find fortune that is smiling on you
Don't let your heart be filled with sorrow
For all you know tomorrow
The dream that you wish will come true

A dream is a wish your heart makes (x2)

You wake with the morning sunlight
To find fortune that is smiling on you
Don't let your heart be filled with sorrow
For all you know tomorrow
The dream that you wish will come true

No matter how your heart is grieving
If you keep on believing
The dream that you wish will come true
 

Back
Top