Ta ljubav tako silna,
tako drhtava, tako ocajna, tako nezna
ta ljubav
lepa kao dan
i ruzna kao vreme
ta ljubav tako stvarna
ta ljubav tako divna
tako srecna
tako vesela
i tako jadno
drhteci od straha kao dete u mraku
a tako sigurna u sebe
kao neki spokojni covek u sred noci
ta ljubav koja je izazivala
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede
ta ljubav tako vrebana
jer te druge mi smo vrebali
ganjani, ranjavani, gazeni, dotucavani,
poricani, zaboravljani
zato sto smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali
ta ljubav cela celcata
jos toliko ziva a sva ozarena
to je tvoja ljubav, to je moja ljubav
ona koja je bila
to osecanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica
toliko toplo i zivo kao leto
mozemo oboje otici i vratiti se
mozemo oboje otici i vratiti se
mozemo zaboraviti
a zatim ponovo zaspati
pa probuditi se patiti bditi
pa ponovo zaspati
sanjati i smrt
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se
nasa ljubav zastaje tu
tvrdoglava ko magare
ziva kao zelja
svirepa kao secanje hladna kao kajanje
nezna kao uspomena
hladna kao mermer
lepa kao dan
nezna kao dete
gleda nas smeseci se
i kazuje mnogo ne govoreci nista
a ja je slusam drhteci i vicem
vicem za tebe
vicem za sebe
i preklinjem te
za tebe za sebe i za sve one koji se vole
i koji su se voleli
da, ja im vicem
za tebe za sebe i za sve druge
da ne znam
ostani tu, tu gde si
gde si bila tu ostani
ne pomici se, ne idi
mi koji smo voleli
mi smo te zaboravili
ali ti nas ne zaboravi
jer nemamo drugog do tebe na zemlji
ne dopusti nam da postanemo hladni
da se udaljavamo sve vise
odemo bilo gde
daj nam znak da si ziva
a mnogo kasnije
na ivici nekog siprazja
u sumi uspomena
iskrsni odjednom
pruzi nam ruku
i spasi nas.
tako drhtava, tako ocajna, tako nezna
ta ljubav
lepa kao dan
i ruzna kao vreme
ta ljubav tako stvarna
ta ljubav tako divna
tako srecna
tako vesela
i tako jadno
drhteci od straha kao dete u mraku
a tako sigurna u sebe
kao neki spokojni covek u sred noci
ta ljubav koja je izazivala
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede
ta ljubav tako vrebana
jer te druge mi smo vrebali
ganjani, ranjavani, gazeni, dotucavani,
poricani, zaboravljani
zato sto smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali
ta ljubav cela celcata
jos toliko ziva a sva ozarena
to je tvoja ljubav, to je moja ljubav
ona koja je bila
to osecanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica
toliko toplo i zivo kao leto
mozemo oboje otici i vratiti se
mozemo oboje otici i vratiti se
mozemo zaboraviti
a zatim ponovo zaspati
pa probuditi se patiti bditi
pa ponovo zaspati
sanjati i smrt
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se
nasa ljubav zastaje tu
tvrdoglava ko magare
ziva kao zelja
svirepa kao secanje hladna kao kajanje
nezna kao uspomena
hladna kao mermer
lepa kao dan
nezna kao dete
gleda nas smeseci se
i kazuje mnogo ne govoreci nista
a ja je slusam drhteci i vicem
vicem za tebe
vicem za sebe
i preklinjem te
za tebe za sebe i za sve one koji se vole
i koji su se voleli
da, ja im vicem
za tebe za sebe i za sve druge
da ne znam
ostani tu, tu gde si
gde si bila tu ostani
ne pomici se, ne idi
mi koji smo voleli
mi smo te zaboravili
ali ti nas ne zaboravi
jer nemamo drugog do tebe na zemlji
ne dopusti nam da postanemo hladni
da se udaljavamo sve vise
odemo bilo gde
daj nam znak da si ziva
a mnogo kasnije
na ivici nekog siprazja
u sumi uspomena
iskrsni odjednom
pruzi nam ruku
i spasi nas.