Hiper-ekskluzivni intervju:
Pearl Jam,
omiljeni bend Dennisa Rodmana
Heroji iz senke
Ne želeći da prihvate koncept "Konje ubijaju zar ne" Pearl Jam već čitavu deceniju vode donkihotovsku borbu protiv vetrenjača muzičke industrije. Uprkos odbijanju da prihvate pravila igre, njihova muzika nekim tajnim kanalima pronalazi put do onih kojima je i namenjena
Mladoliki carinik na njujorškom aerodromu, čuvši da sam došao da intervjuišem Pearl Jam, nije mogao da sakrije iznenađenje: "Pa zar oni još uvek postoje!?" Da, PEARL JAM su još uvek tu, spremni da publici širom sveta prezentuju novi album nazvan "Binaural", koji je bez sumnje bolji, tvrđi i mnogo više avanturistički nastrojen nego neki prethodni. Bend iz Sietla je uvek imao probleme sa neskladom između ličnih potreba da žive što dalje od svetala pozornice, i vojničkih pravila šou biznisa koja nameću medijsko (samo)reklamiranje kao osnov uspeha
Upravljajući moćnom mašinom parnog valjka kakav je grunge pre desetak godina bio, uspeli su da zadrže kontrolu nad sopstvenim životima što im je donelo "titulu" jedinog benda iz Sietla koji je uspeo da preživi grunge i da i dalje ostane u igri. Gotovo je čudesno, ako u obzir uzmemo stanje na aktuelnoj sceni, da je bend i dalje u istoj postavi. Jedina promena se desila na bubnjarskoj stolici, na kojoj danas sedi Matt Cameron (ex-Soundgarden). Matt je za sada privremeno rešenje, jer je Jack Irons "trenutno van benda", ali koliko će ovaj "trenutak" trajati - bend odbija da komentariše.
Pearl Jam se oduvek oslanjao na tradicionalne rock vrednosti, više težeći zvuku Neil Younga, nego npr. MC5 ili The Stooges, pa nikog nije iznenadilo njihovo pojavljivanje i nastupanje sa kanadskim rock anti-herojem. No, sve to, uključujući i "Ten" ('91), "Vs" ('93), "Vitalogy" ('94), "No Code" ('96), "Yield" ('98) i "On Two Legs - live" ('98) pripada nekom prošlom vremenu, a danas, kao što je već svima jasno, prisustvujemo rađanju jedne nove, cyber ere!
Bend je svratio do Njujorka zbog gostovanja u TV šou emisiji Davida Lettermana u kojoj su promovisali svoj novi singl 'Nothing As It Seems', koji predstavlja omaž Pink Floydu i pogotovo Gilmour-ovom tretmanu gitare. Pesma je prvo promovisana na njihovom oficijelnom web sajtu, ali bez mogućnosti dounlouda. Kako se u Internet-dobu ne može ništa sakriti, @-generacija je i pre zvaničnog izlaska albuma saznala gotovo sve detalje: npr. da je pesma 'Ritual' posvećena ubijenim đacima u prošlogodišnjem masakru u jednoj američkoj školi, što je već izazvalo određene kritike tipa "Kako ih nije sramota da zarađuju na tuđim patnjama!"
Tvorac inkriminisane pesme, gitarista Stone Gossard pokušava da odbrani pesmu opisijući je kao "Uprošćeni osvrt na muški ego, priču o tome do čega sve mogu dovesti bes i nasilje. Pokušao sam da uđem u mozak tih momaka (Eric Harris i Dylan Klebold), da projektujem tok njihove svesti neposredno pre no što će izvršiti nezapamćen masakr" (20.aprila 1999. njih dvojica su ušli u učionici i zapucali po đacima, da bi posle toga izvršili samoubistvo, rezultat: 12 mrtvih i 23-je povređenih).
Sutradan po Lettermanovoj emisiji, sastao sam se sa trojicom članova Pearl Jama - gitaristom Mike McCready-jem, bubnjarem Cameronom i pevačem & frontmenom Eddie Vedder-om, koji me je svojom otvorenošću, pozitivnošću i duhovitošću više nego prijatno iznenadio. Javni imidž Veddera je upravo suprotan: Usamljenik, pustinjak, povučen, zamišljen i tih tip...
I dok su gitarista Gossard i basista Jeff Ament odgovarali na pitanja nekog drugog novinara, ovaj je "napao" pomenutu trojicu.
Eddie Vedder: Inače nemamo običaj da se pojavljujemo u ovakvim TV emisijama, jednostavno to nije naš stil. Nikad nemaš dovoljno vremena za tonske i video probe, sve nekako ide na brzaka. Nama treba malo vremena da se zagrejemo i uđemo u fazon. Mada, baš zbog toga povremeno pojavljivanje i predstavlja određeni izazov.
Na novom albumu pevaš nekoliko pesama na tekstove kolega iz benda. Koliko ti je teško da se identifikuješ sa tim pričama, pogotovo što kao nekad ne provodite toliko vremena zajedno?
EV: I dalje smo u bliskom kontaktu, dosta se družimo, pa nemam probleme oko uživljavanja u njihove tekstove. Savršeno ih kapiram, ustvari većinu od njih. Pitanje je stvarno interesantno... Nekoliko pesama nisam dobro shvatio, ili ih doživeo na pravi način, pa smo odlučili da ih ne snimamo. Nekoliko pesama ja i nisam mogao da napišem: npr. 'Thin Air' (Stone-ova pesma) koja govori o novoj vezi, novoj ljubavi koja se rađa. Meni se nešto tako nije u skorije vreme desilo... To je njegova priča, i sasvim je bilo logično da je on ispriča. To je strahovito jaka i iskrena pesma u retro aranžmanu koji vuče na 50-te, i stvarno mislim da je sjajna. Sve je na mestu, melodija i lirika, i stvarno nije bilo potrebe da se u njoj bilo šta menja. Ponosan sam na nove tekstove. Skoro sam drugaru svirao 'Nothing As It Seems' i on mi je čestitao na predivno napisanim stihovima. To je u stvari Jeff-ova pesma, što mi nije smetalo da primim pohvale (smeh).
Ko je to u bendu fan grupe Pink Floyd?
Mike Mc Cready: Ja! Dugo sam razmišljao o takvoj pesmi, jer ih obožavam još od malih nogu. David Gilmour je jedan od mojih gitarskih favorita, kao i Pink Floyd kada govorimo o bendovima. "Wish You Were Here"...
Matt Cameron: "Piper At The Gates Of Down", čoveče! To je album! Syd Barret (originalni gitarista Floyda - prim.ur) je "moj čovek"!
MM: Obožavam Gilmour-ov stil sviranja, nežni i slatki tonovi u mračnim pesmama. To sam hteo da "ukradem", ili da napravim homage, nazovi to kako hoćeš. Nešto što će te razneti...
MC: Da li ti se sviđa način na koji Nick Mason svira bubnjeve?
Pa... ne verujem da bi se on složio sa mojom ocenom da se ipak ne nalazi u "prvoj bubnjarskoj ligi".
MC: Ne slažem se. On je umetnik koji uspeva da uz minimalni trud napravi veliku stvar.
EV: Bitno je da pesma zvuči moćno. Pogotovo na radiju, jer je to gotovo jedini način kako naša muzika stiže do publike. Naših pesama nema u dnevnim sobama ljudi jer nema spotova, nema nas na TV-u. Mislim da čak ni svi naši fanovi nisu znali da je (svojevremeno) izašao album "No Code". Medijski svet kojim vlada televizija je toliko zagađen raznim smećem... Informatičko zagušenje je ogromno i nismo hteli u to da se trpamo. Dok smo snimali 'Nothing...' stvarno nisam imao pojma kako će to zvučati na radiju posle...
... Bloodhound Gang?
EV: Ma, ne znam. Nemam predstavu šta se trenutno vrti na radiju, jer sam poslednjih godinu dana apsolutno fokusiran na našu muziku. Tržište singlova je apsolutno drugačiji svet u kome mi ne možemo da funkcionišemo. Sva ta manipulacija publikom...
Postoje mnoge odlične ploče koje nikad nećeš čuti na radio talasima. Postoje veliki broj uslovno rečeno "malih" bendova i sjajnih umetnika - The Melvins, Buckethead, smatram da je Cornell-ova (Chriss, ex-Soundgarden) ploča izvanredna. Čuo sam je dok smo snimali ovaj album i oduševila me je, i to ne toliko što se vokala tiče (mada je to Chriss kome skidam kapu), već u poetskom smislu. To su uzbudljivi i podsticajni trenuci, pogotovo kad se radi o nekom iz tvoje generacije. Bilo bi interesantno videti šta bi Kurt (Cobain) danas radio da je među nama...
Kako ti se sviđa Hovecraft? (bend Vedderove žene)
EV: Ne baš preterano. To je malo previše ezoterično za moj ukus. Uvek moram da budem diplomata kada pričam o njenoj muzici - inače će me ubiti! Beth je veoma jaka osoba sa jasnom vizijom šta želi od života, pogotovo na polju muzike.
Kakav je osećaj biti u braku sa (takođe) muzičarem?
EV: Možeš misliti! Muzika nam je sve, naš život, posao, ljubav... Često se ne slažemo, ona je mnogo više u underground fazonu. Doveden sam u poziciju da krijem pesme u kući, sve dok ih sasvim ne završim. Teško podnosim kritiku dok sam u kreativnoj fazi, tako da retko ko čuje pesme pre finelne verzije. To jedino nije bio slučaj sa 'Light Years' koju sam napisao u dahu. Osećao sam da pesma ima "nešto", pa sam je svirao određenim ljudima da proverim da li će je ukapirati.
Priča se da ćeš postati otac. Da li stih iz pesme 'Thin Air' "...There is light...When my baby's in my arms" mođe biti shvaćen kao (pod)svesna želja?
EV: Ma ne, to još nije u planu. Beth i ja se stalno svađamo oko muzike, čak i spavamo u odvojenim spavaćim sobama zbog različitih shvatanja.
Matt, gledajući te kako funkcionišeš u bendu, mnogo više mi ličiš na ravnopravnog člana nego na bubnjara za "jednokratnu upotrebu".
MC: Naravno, uvek se apsolutno posvetim poslu i to je jedini način kako mogu da funkcionišem. Istina je da nisam stalni član benda, ali ovaj "leteći" status bi mogao poprilično potrajati, za sada ne razmišljamo o tome dokle ću biti u bendu. Moji životni prioriteti su donekle drugačiji nego kad sam imao 25 godina. Imam svoj bend, Wellwater Conspiracy, i to smatram svojim "stalnim poslom". Rad sa Pearl Jam mi pruža sjajnu priliku da sviram u velikom bendu koji mi se iskreno sviđa. Mislim da nam svima odgovara trenutno stanje, i što bi to kvarili.
Komponovao si muziku za jednu od najenergičnijih pesama na albumu.
MC: Hvala. Eddiev tekst je strašno dobro legao na melodiju, 'Evacuation' je takođe fantastično dobro otpevana.
MM: Planirao sam da mnogo više komponujem za ovu ploču, pa čak i da krenem na turneju sa The Rockfords, ali sam su me droge totalno sjebale. Morao sam da odem u rehabilitacioni centar... Na sreću, ponovo sam svoj i to je iza mene.
MC: Da, ali se sada navukao na čokoladu, jede je non-stop! Siguran sam da će lobirati da na narednoj tuneji obavezno svratimo do Belgije, jer se tamo prave najbolje čokolade! (ili je to ipak Švajcarska? - prim.ur)
MM: Sav se uzbudim kad čujem reč "čokolada"!