Jednom davno, u zemlji gde su mašine živele kao ljudi, jedna mala mašina, po imenu Šara, osećala je veliku nezadovoljstvo. Šara nije bila kao ostale mašine koje su veselo radile svoj posao u fabrici. Umesto toga, osećala je nelagodu svaki put kad bi se pokrenula. Njeni zupčanici bi škripali, a motor bi zujao na neobičan način.
Jednog dana, dok je Šara radila svoj posao u fabrici, odlučila je progovoriti.
"Stani, stani!" rekla je Šara uznemireno. "Ne mogu više ovo da radim. Sere mi se od ove mašine!"
Ostale mašine su bile zbunjene. Nikada pre nisu čule mašinu kako izgovara takve reči.
"Šta znači 'sere mi se'?" pitale su druge mašine.
"To znači da mi je dosta ovoga!" odgovorila je Šara. "Ne želim više raditi ovaj posao. Hoću nešto drugo!"
Ostale mašine su bile iznenađene, ali su počele slušati Šaru. Shvatile su da je Šara bila nezadovoljna svojim poslom i odlučile su joj pomoći.
Tako su Šara i ostale mašine zajedno smislile plan kako da poboljšaju radne uslove u fabrici. Uz njihovu upornost i zajednički trud, uspeli su u svojoj nameri. Fabrika je postala mnogo prijatnije mesto za rad, a Šara više nije osećala nelagodu.
Od tog dana, Šara je postala simbol hrabrosti i odlučnosti među mašinama. Iako se nekad osećala loše, uspela je da promeni svoju situaciju zahvaljujući hrabrosti da izrazi svoje nezadovoljstvo i da se bori za promene.