Patrijarh Pavle

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

bubobubo

Ističe se
Poruka
2.683
Luka 14:26-33 Ako ne prodas SVE sto posedujes neces ici u carstvo nebesko.
Hriscanstvo je religija siromasnih.
Narod gladuje, a svestenstvo se davi u zlatu.

Sta je ucinio za zivota?
A sta je imao prilike da ucini?

Da li je bio skroman?
Da li je bio na celu skromnih?
 
Bio je duhovni vođa Srba u najtežim trenutcima.Dok je srpski narod krvario širom Balkana on i ekipa su šurovali sa tadašnjim političkim vrhom, najgorom bandom ubica i lopova koje je ova zemlja videla.
Nikad ga nisam čuo da je rekao i jednu lošu reč za slobu i ono njegovo derište koje je divljalo po Požarevcu.Za uzvrat SPC je dobila nazad svoje zemljišne posede oko manastira.Pričamo o nekoliko stotina ili hiljada hektara.Dobili su džipove i odrešene ruke da rade šta hoće.I radili su.Istovremeno je znao kako da priđe i Vuku, i Đinđiću i Šešelju.Bio je dobar sa svima.
Nek su srpska deca ginula, rodiće majke drugu.Mnogo praznih reči, praznih poziva na mir.Oni su dobili svoje hektare i džipove.
Bio je duhovni vođa Srba a stanje našeg duha danas sve govori o njemu.
Ali važno da su dobili svoje hektare i džipove
 
Bio je duhovni vođa Srba u najtežim trenutcima.Dok je srpski narod krvario širom Balkana on i ekipa su šurovali sa tadašnjim političkim vrhom, najgorom bandom ubica i lopova koje je ova zemlja videla.
Nikad ga nisam čuo da je rekao i jednu lošu reč za slobu i ono njegovo derište koje je divljalo po Požarevcu.Za uzvrat SPC je dobila nazad svoje zemljišne posede oko manastira.Pričamo o nekoliko stotina ili hiljada hektara.Dobili su džipove i odrešene ruke da rade šta hoće.I radili su.Istovremeno je znao kako da priđe i Vuku, i Đinđiću i Šešelju.Bio je dobar sa svima.
Nek su srpska deca ginula, rodiće majke drugu.Mnogo praznih reči, praznih poziva na mir.Oni su dobili svoje hektare i džipove.
Bio je duhovni vođa Srba a stanje našeg duha danas sve govori o njemu.
Ali važno da su dobili svoje hektare i džipove

честитам, преузео си вођство!
има ли ко да га надмаши? не секирајте се, мржња увек има прођу. фестивал глупости је за то.
 
Smanji malo doživljaj "intelektualac".Ovde ne govorimo o Bogu i veri već o konkretnim ljudima koji su u datom trenutku imali vlast u rukama a samim tim i odgovornost
za svoje postupke.To što si patrijarh ti ne daje apsolutno pravo.Lepo je biti pastir i upravljati stadom, ali dođe vreme da se polože računi.Možemo idealizovati ljude ali
ovaj čovek sa svojim saradnicima je, verovatno, doneo najgore moguće odluke u tom vremenu.Ne kažem da je to bilo namerno, ali neznanje nije izgovor.
 
Bio je duhovni vođa Srba u najtežim trenutcima.Dok je srpski narod krvario širom Balkana on i ekipa su šurovali sa tadašnjim političkim vrhom, najgorom bandom ubica i lopova koje je ova zemlja videla.
Nikad ga nisam čuo da je rekao i jednu lošu reč za slobu i ono njegovo derište koje je divljalo po Požarevcu.Za uzvrat SPC je dobila nazad svoje zemljišne posede oko manastira.Pričamo o nekoliko stotina ili hiljada hektara.Dobili su džipove i odrešene ruke da rade šta hoće.I radili su.Istovremeno je znao kako da priđe i Vuku, i Đinđiću i Šešelju.Bio je dobar sa svima.
Nek su srpska deca ginula, rodiće majke drugu.Mnogo praznih reči, praznih poziva na mir.Oni su dobili svoje hektare i džipove.
Bio je duhovni vođa Srba a stanje našeg duha danas sve govori o njemu.
Ali važno da su dobili svoje hektare i džipove

честитам, преузео си вођство!
има ли ко да га надмаши? не секирајте се, мржња увек има прођу. фестивал глупости је за то.

Cekaj, covek NIGDE ne pokazuje ikakvu mrznju.
SVAKA njegova rec je istina.
Jesu li dobili hektare i dzipove?

Nikako ne mogu da zamislim Isusa u nekom od tih dzipova. On je propovedao nesto sasvim drugo.
A kakva je razlika izmedju Pavla i Isusa?
Isusa su jurili vojnici (policija), zamerao se mnogima, i drzao se svoje price.
A Pavle?
 
Bio je duhovni vođa Srba u najtežim trenutcima.Dok je srpski narod krvario širom Balkana on i ekipa su šurovali sa tadašnjim političkim vrhom, najgorom bandom ubica i lopova koje je ova zemlja videla.
Nikad ga nisam čuo da je rekao i jednu lošu reč za slobu i ono njegovo derište koje je divljalo po Požarevcu.Za uzvrat SPC je dobila nazad svoje zemljišne posede oko manastira.Pričamo o nekoliko stotina ili hiljada hektara.Dobili su džipove i odrešene ruke da rade šta hoće.I radili su.Istovremeno je znao kako da priđe i Vuku, i Đinđiću i Šešelju.Bio je dobar sa svima.
Nek su srpska deca ginula, rodiće majke drugu.Mnogo praznih reči, praznih poziva na mir.Oni su dobili svoje hektare i džipove.
Bio je duhovni vođa Srba a stanje našeg duha danas sve govori o njemu.
Ali važno da su dobili svoje hektare i džipove


ATINA - Patrijarh srpski Pavle izjavio je da je od jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića nedavno zatražio da podnese ostavku da bi zemlja mogla da izađe iz ćorsokaka.


Patrijarh je, u intervjuu za "Epsilon", nedeljni dodatak grčkog dnevnika "Elefterotipija", izjavio da je u nedavnom privatnom razgovoru rekao Miloševiću: "Treba da podneseš ostavku u miru da bi zemlja mogla da izađe iz ćorsokaka".

"Jedini odgovorni za ovu katastrofu jesu Milošević i njegov režim čiji je jedini cilj preživljavanje", istakao je patrijarh Pavle u intervjuu koji je dao pre mesec dana, u manastiru Gračanici, nešto posle ubistva 14 Srba u selu Staro Gracko.

Patrijarh je podsetio da Sveti sinod SPC "od 1992. godine traži promenu". On je ocenio da je na Kosovu "poreklo civilizacije srpske nacije" i "same duše" tog naroda.

Upitan da li je Kosovo definitivno izgubljeno za Srbiju, partijarh Pavle je odgovorio pitanjem: "Preživeli smo 500 godina otomanske okupacije zašto ne bi i sada?"




25. Jul 1999. 21:33 (GMT+01:00)
Patrijarh srpski Pavle u intervjuu sarajevskoj "Slobodnoj Bosni"
Milošević nije hrišćanin
Da li je predsednik socijalista ili komunista ne znam, ali znam da on nema veze sa crkvom. Suživot Srba i Albanaca teško izvodljiv, barem ovoj generaciji
Foto

s

SARAJEVO - Patrijarh srpski Pavle izjavio je da predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević "nije hrišćanin" i izrazio nevericu u pogledu budućeg zajedničkog života Srba i Albanaca na Kosovu i da oba naroda imaju za šta da se kaju.

"U svojoj knjizi (hrvatski predsednik Franjo) Tuđman kaže za njega (Miloševića) da je socijalista. E, sad da li je socijalista ili komunista, ne znam, ali znam da on nema veze sa crkvom. Milošević ne ide u crkvu. Crkva nikada nije bila ni za, ni protiv njega. Milošević bi hteo sve, pa i crkvu da okrene u svoju korist. Moja dužnost kao vernika je da branim istinu", rekao je patrijarh u intervjuu sarajevskom nedeljniku "Slobodna Bosna".

Na pitanje, zbog čega je Srpska pravoslavna crkva tek sada progovorila protiv Miloševića, patrijarh Pavle je rekao da je takvih kao što je Milošević na vlasti bilo i u Hrvatskoj, i u Sloveniji i u BiH.

"Oni su često i umnogome nastavili onaj sistem koji je bio za komunističkog doba. Vidite, Crkva nema svoju partiju, nije politička organizacija. Do mene su dolazile i pismene i usmene poruke da što god ja kažem, s obzirom na mesto na kojem sam, sve je politika: ili si za stranku ili si za opoziciju. Ja sam im na to odgovorio da je taj princip uzak", rekao je patrijarh.

On je dodao da u crkvi važi princip apostola Pavla koji je rekao: 'Ako jedete, ako pijete, ako šta drugo činite, sve na slavu Božiju činite'.

"Dakle, sve može biti kako Bog hoće, a može i suprotno. Pod taj princip spada i politika", rekao je patrijarh Pavle. On je dodao da ne pristaje na bilo kakvu Srbiju koja bi nastala ili bi se održala uz pomoć zločina.


Da se ne održimo zločinom

"Meni se pripisuje da vodim Srbe u rat održavanja velike Srbije. Međutim, ako bi trebalo da se održi velika Srbija zločinom - ne pristajem, neka nestane velike Srbije. Ako bi trebalo da se održi mala Srbija zločinom, opet ne pristajem, neka nestane i male Srbije. Ako bi trebalo da se održi poslednji Srbin zločinom opet ne pristajem, neka nas nestane, zločinom da se održimo - to ne", rekao je srpski patrijarh.





Na pitanje, da li je ubuduće moguć suživot Srba i Albanaca, patrijarh je odgovorio da je to jako teško izvodljivo.

"Svaki rat je nesreća, a građanski rat kakav je bio u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu to je nesreća nad nesrećama. U građanskom ratu, neprijatelj je sused, sugrađanin, čak i srodnik ako je mešoviti brak u pitanju. Imamo se za šta kajati i mi i Albanci, bilo je velikih nesreća i zločina. Posle pokajanja dolazi opraštanje", kazao je patrijarh Pavle.

"Mi smo tolike godine zajedno živeli, Srbi nikada nisu negirali pravo Albancima na sunce, zemlju i život na Kosovu. Sigurno će ovoj generaciji biti teško da nastavimo zajednički život, ali zato onoj koja dolazi biće bolje prilike i uslovi za zajednički život", ocenio je srpski patrijarh.

O odnosu sa verskim poglavarima iz Bosne i Hercegovine, srpski patrijarh je rekao da je sa kardinalima Puljićem i Kuharićem u dobrim odnosima, ali da sa sadašnjim reisul-ulemom Cerićem ne održava kontakte.

"Cerić mi stavlja neke stvari na teret. Naime, nedavno je bio skup u blizini sarajevskog aerodroma na koji je bio pozvan i Cerić. Međutim, on nije došao, rekao mi je da mi je zamerio što se nisam oglasio zbog rušenja džamija u BiH. To ne stoji da je tako, jer sam se ja nekoliko puta pismeno oglasio u Banjaluci. Srušiti džamiju, može samo jedan zločinac, isto tako i crkvu", rekao je patrijarh Pavle u intervjuu sarajevskom nedeljniku "Slobodna Bosna".

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/1999/07/26/srpski/vest-dana.shtm.

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/1999/08/20/srpski/P99081924.shtm
19. Avg 1999 23:31 (GMT+01:00)
Miting u organizaciji Grupe 17 održan pred više od 100.000 ljudi u četvrtak u centru Beograda
Rok vlastima do Velike Gospojine
Sinod SPC: Apelujemo da se promene sprovedu mirnim i demokratskim putem, bez nasilja, istovremeno moleći sav narod da bude na visini svog dostojanstva i istorijske odgovornosti



Crkva čeka svoju imovinu
R. DRAGOVIĆ | 24. jul 2009. 20:03 | Komentara: 2

Verske zajednice potražuju 80.000 hektara zemlje i 1.300 stambenih objekata. Iako je 2006. godine donet zakon, vraćen je samo mali deo imetka

KADA bi država vratila nacionalizovanu imovinu beogradskoj Patrijaršiji, Srpska pravoslavna crkva postala bi bogatija za vrednost 60 stambeno-poslovnih zgrada sa više od 200 stanova na najboljim lokacijama u prestonici. Uz to, Patrijaršija potražuje i više od 15.000 hektara šumskog zemljišta u okolini Beograda.
Imovina Patrijaršije, merena milionima evra, samo je manji deo nepokretnosti - zgrada, poljoprivrednog zemljišta i šuma, koje su crkvi oduzete posle Drugog svetskog rata.
Prema podacima Direkcije za restituciju, crkve i verske zajednice potražuju oko 83.000 hektara zemljišta, oko 1.300 stambenih objekata, 712 poslovnih objekata, 249 grobalja i 145 matičnih knjiga. Najveći deo imovine sa ovog spiska pripadao je SPC, a trećina ovih vrednosti nalazi se u Vojvodini. Pojedinačno, država najviše duguje Eparhiji sremskoj, kojoj su oduzeti veliki kompleksi na Fruškoj gori i okolini.
Iako je još 2006. godine donet Zakon o vraćanju imovine i crkvama i verskim zajednicama, u ruke starog vlasnika dospeo je samo mali deo imovine. Ovaj propis je predvideo vraćanje iste imovine koja je bila predmet nacionalizacije, mada poznaje i restituciju u drugoj imovini ili u novcu.
- Vraćanje oduzete imovine omogućio bi značajan prihod koji bi bio dobrodošao za misiju koju crkva ima u društvu - objašnjavaju u Patrijaršiji. - Očekujemo svuda gde je to moguće da nam vrate tačno onu imovinu koja nam je i oduzeta. Isplata njene matrijalne vrednosti po svojoj prirodi je jednokratna, dok nepokretnosti donose dugoročne prihode.
U Patrijaršiji navode da vraćanje crkvene imovine ne bi značajnije ugrozilo državu. Kako objašnjavaju, ukupno poljoprivredno zemljište koje crkva potražuje čini svega oko jedan odsto obradivog zemljišta u Srbiji.
Proces povratka oduzetih dobara verskim zajednicama teče vrlo sporo, ali su prvi koraci već napravljeni. Do sada su vraćani uglavnom šumski posedi, pa je tako braničevska eparhija ponovo postala titular svojine nad oko 6.000 hektara šuma. Šabačkoj eparhiji nedavno je vraćeno oko 2.000 hektara zemljišta pod kvalitetnim drvetom. Na prostoru beogradske Patrijaršije vraćeno je svega oko 160 hektara manastiru Rakovica. Problem, međutim, čini raskrčivanje i izgradnja objekata na dobrom delu ovog zemljišta.
U Patrijaršiji navode i da je neophodno da se pitanje vraćanja imovine što pre reši, jer su u praksi ova dobra često predmet različitih zloupotreba. To je slučaj sa delom stanova koji su otuđeni i zemljištem na kojima je dozvoljena izgradnja.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:246260-Crkva-ceka-svoju-imovinu

Свако има право да верује или не верује, и да не воли и патолошки мрзи патријарха Павла, али нико нема право да манипулише истином.
Имаш ли ти за то доказе, ЦРНО НА БЕЛО.:rtfm:
Овај мали део архиве те демантује.
И још нешто у време Милошевићева цркви су враћене само неке зграде као задужбине, што је укупно око 1% укупне имовине.
Закон о реституцији је донет 2006 и од ТАДА је враћено око 20% укупне имовине.
Повратак имовине је један од основних уласка у ЕУ.
Без тога нема даље приче о пријему.
 
Poslednja izmena:
Smanji malo doživljaj "intelektualac".Ovde ne govorimo o Bogu i veri već o konkretnim ljudima koji su u datom trenutku imali vlast u rukama a samim tim i odgovornost
za svoje postupke.To što si patrijarh ti ne daje apsolutno pravo.Lepo je biti pastir i upravljati stadom, ali dođe vreme da se polože računi.Možemo idealizovati ljude ali
ovaj čovek sa svojim saradnicima je, verovatno, doneo najgore moguće odluke u tom vremenu.Ne kažem da je to bilo namerno, ali neznanje nije izgovor.



19. Avg 1999 23:31 (GMT+01:00)
Miting u organizaciji Grupe 17 održan pred više od 100.000 ljudi u četvrtak u centru Beograda
Rok vlastima do Velike Gospojine
Sinod SPC: Apelujemo da se promene sprovedu mirnim i demokratskim putem, bez nasilja, istovremeno moleći sav narod da bude na visini svog dostojanstva i istorijske odgovornosti

BEOGRAD - Sa jasnim porukom o neophodnosti odlaska aktuelne savezne i republičke vlasti, formiranja prelazne vlade, pri čemu je lider DS Zoran Đinđić predložio rok od 15 dana, u četvrtak je ispred Saveznog parlamenta u centru Beograda pred više od 100.000 ljudi održan miting u organizaciji Grupe 17.

Poruku njegove svetosti partrijarha srpskog gospodina Pavla i Svetog arhijerejskog Sinoda SPC preneo je vladika hvostanski Atanasije Rakita. On je pročitao Apel sa Episkopske konferencije od 10. avgusta u kome se, između ostalog, "očekuje od sadašnjih predesednika SRJ i Srbije da, ukoliko zaista ne žele da svoj narod i državu pretvore u sopstvene taoce, vodeći ih u sigurnu propast, da što pre omoguće drugim ljudima kako bi preuzeli kormilo države i izveli narod iz ćorsokaka u koji je doveden".

U Apelu se dalje kaže "podržavamo sve demokratske i narodoljubive snage u našoj zemlji i njihove zahteve za što hitnijim i korenitijim promenama u našem društvu, počevši sa formiranjem privremene prelazne vlade i pripremanjem skorih vanrednih izbora. Pri tom, apelujemo da se te promene koje su neminovne sprovedu isključivo mirnim i demokratskim putem, bez bilo kakvog nasilja, istovremeno moleći sav narod da bude na visini svoga dostojanstva i istorijske odgovornosti".

Episkopi SPC zahtevaju od Kfora i predstavnika UN na Kosovu i Metohiji da već jednom stanu na kraj teroru i potpunom etničkom čišćenju pravoslavnih Srba i drugih etničkih manjina, vršenom u njihovom prisustvu i pod njihovim pokroviteljstvom. Vladika Atanasije je naglasio da je Srpska crkva uvek i svuda sa svojim narodom, za razliku od srpske države koje nema na Kosovu i Metohiji.
 
To nije sve ima i ovo

Новембар 1996 - фебруар 1997. широм Србије - Грађански и студентски протести
После крађе на локалним изборима, колација Заједно организовала је свакодневне протесте грађана у већим градовима Србије. Упоредо са грађанским отпочели су и протести студената. Пиштаљке и шетња биле су карактеристика протеста, али и кордони милиције - доведене из унутрашњости. У једном "пробијању кордона" учествовала и СПЦ и патријарх Павле. Резултати избора (одн. победа опозиције на локалном нивоу) признати после доласка Фелипеа Гонзалеса и Милошевићевог "lex specialis-a".
(Протест је трајао три месеца)

a i ovo

28. јун - 5. јул 1992. испред Савезне скупштине - Видовдански сабор
Оставку Слободана Милошевића затражила опозиција организована у ДЕПОС, али и престолонаследник Александар Карађорђевић који је први пут дошао у Србију. Првог дана говорили Патријарх Павле, престолонаследник Александар Карађођевић и сви лидери опозиционих странака удружених у ДЕПОС.
(по извештају РТС-а првог дана присуствовало је неколико десетина хиљада "случајних пролазника", по извештају Студија Б 700.000, а по извештају страних агенција од 200 до 500 хиљада)

i ovo

Srpski patrijarh Pavle izrazio je juče, u svoje i u ime SPC, duboko saučešće porodici Slobodana Miloševića, povodom njegove iznenadne smrti u Hagu, prenosi B92 .
"Očekujemo u ovom trenutku od državnih organa i od sveukupnog našeg naroda da budu na visini svoje odgovornosti pred Bogom, istorijom i tragičnim krajem Miloševićevog zemnog života", naveo je patrijarh Pavle i dodao:
"Smrt je svetinja i svako ima neotuđivo pravo na grob i dostojnu sahranu, pogotovo ljudi koji su kao Milošević obilježili sobom svoje vrijeme i sudbinska događanja u životu, kako srpskog tako i drugih naroda ove smutne epohe".

Možemo citirati danima.Istina je da je još German započeo pretvaranje SPC u finansijsku organizaciju, firmu, preduzeće ili kako god želite da zovete ovo danas.Crkvom se više ne može zvati
 
Грешници су несрећни

О ТИМ сусретима са Милошевићем и политичарима, као и о покушајима тадашње државе да манипулише црквом, патријарх је касније рекао:

- Кад је Милошевић оном Шпанцу (Гонзалесу) рекао да дође, па отказао, биле су мирне демонстрације од центра Београда до храма Светог Саве. Ја сам посетио Милошевића као председника. Са мном су били митрополит Јован и секретар Синода. Тада су из Милошевићевог кабинета издали саопштење у коме су рекли да сам ја њему честитао победу. Требало је за то саопштење да питају и мене, да га ја погледам, али нису. После сам морао да дам исправвку, да ја њему нисам честитао на избору, него сам му пожелео да његов рад буде на корист друштву, свим људима.
Било је прилика и кад се с Милошевићем морало разговарати о ономе што се овде дешавало. "Многи су ми замерили што сам тамо одлазио. А ја сам њему одлазио као председнику Републике Србије. Кажу да мој однос према њему није био баш европски и тако нешто..."
Осврћући се на замерке поводом ових сусрета, патријарх објашњава:
- Црква не одбија ни оне који мисле да су неверници, поготову кад и они траже начина да дођу у Патријаршију, свеједно из каквих намера. Уосталом, ја сам свештено лице, а света тајна свештенства не прави одбир кога ћете примити и саслушати, ако га нека мука води до вас. А и грешници су углавном веома несрећни људи, нарочито кад су препуни себе. Уосталом, све то спада у незахвална посла о којима сам говорио.
..

ПРЕМА сопственом казивању, после присуства на проглашењу Устава нове Југославије, у коју су ушле Србија и Црна Гора, замерио му је писмено један свештеник што је седео поред Бакочевића. Патријарх се позвао на принцип апостола Павла "ако једете, ако пијете, ако шта друго чините, све на славу Божју чините". У тај принцип спада и политика.
- Ја не знам да ли је било од важности светим апостолима који ће од њих да седи поред Јуде, а који неће, али знам да је за њих било од важности да ли ће бити Јуда или неће - одговорио му је патријарх. - Е, тај принцип мора бити од важности и за мене и за вас, а поред кога ћемо седети у трамвају, тролејбусу или авиону, нисмо увек у могућности да бирамо. Али, да ли ћемо бити људи или нељуди, зависи од нас појединачно.
Свих ових година, иначе, први по части у Српској цркви није престао да се бави научним радом, пласирајући своје ставове и око практичних питања вере. Објавио је "Девич", помогао објављивању допуњеног издања "Србљака", био председник комисије Синода за превод Новог завета објављеног 1984. као званични, од цркве одобрен превод. У манастиру Дечани чува се јединствен примерак "Октоиха", од петог до осмог гласа из штампарије Ђурђа Црнојевића из 1493. године, који је и његовом заслугом умножен у 300 примерака. Цењен је литургичар свуд у православљу, а за свој научни рад на плану црквеног богословља, добио је и звање почасног доктора наука.
http://www.pravoslavna-srbija.com/Srbstvo/SPC/Patrijarh%20Pavle/PatrijarhPavle.htm
 
U POTRAZI ZA APSOLUTNIM KRIVCEM
Još u decembru mesecu 1990, „Pravoslavlje“, novine srpske patrijaršije, objavljuju tekstove jednog jeromonaha (kasnije episkopa) i jednog đakona, kasnije sveštenika, profesora Bogoslovskog fakulteta SPC, gde se politička atmosfera u Srbiji naziva nepodnošljivom. Povodom demonstracija opozicije 9. marta 1991, opet se čuje kritički glas jeromonaha (a kasnije episkopa), koji podržava opoziciju, a kritikuje vlast.
Vanredno zasedanje SA Sabora SPC u januaru 1992, donosi saopštenje po kome „ničije pogodbe sa nosiocima vlasti u Srbiji, koja nema mandat da istupa u ime čitavog srpstva, ili sa organima jugoslovenske federacije, ili sa komandujućim strukturama jugoslovenske vojske, ne obavezuju srpski narod kao celinu, bez njegove saglasnosti i bez blagoslova njegove Matere, Pravoslavne srpske Crkve“. U martu 1992, jedan episkop na Studiju B tvrdi da je Miloševićeva vlast kao i Brozova, i da Milošević treba hitno da ode da bi Srbima bilo bolje.
Prolećno zasedanje SA Sabora, 1993. donosi Memorandum SPC, koji osuđuje vladajuće partije u Srbiji i Crnoj Gori kao naslednice komunističke metodologije. One, smatra Sabor, ne dopuštaju demokratski dijalog, niti daju Crkvi mesto koje joj pripada. Predstavnici Crkve, na čelu s patrijarhom, podržali su i skup DEPOS-a i studentske proteste juna 1992. U listu „Pravoslavlje“ pojavljuje se tekst u kome se vlasti u Srbiji porede s Turcima: „Iako takvi vladaju Srbijom, Srbi ih ne mogu smatrati svojim, jer Srbijom su dugo vladale i osmanlije, pa to nije značilo da su srpski državnici“.
I SA Sabor SPC 1993. tražio je da režim odstupi i preda vlast boljima. Sabor je osudio i prekid odnosa SR Jugoslavije sa Republikom Srpskom 1994, a čule su se i anateme protiv onih koji postavljaju granice na Drini. SA Sabor SPC u jesen 1995. povlači potpis patrijarha Pavla sa dokumenta, kojim se Slobodanu Miloševiću daje ovlašćenje da pregovara u Dejtonu.
Vrh Srpske crkve podržava zahteve opozicije i studenata u toku demonstracija, 1996/1997, kada jedan vladika sa studentima duva u pištaljku i probija policijski kordon (kasnije će taj vladika krstiti Čedomira Jovanovića, navodno vođu studenata i zažaliće zbog svoje nepromišljenosti). U okviru borbe protiv vlasti Slobodana Miloševića, uskraćuje se crkvena podrška njegovom savezniku u Crnoj Gori, Momiru Bulatoviću, a ista se ukazuje Milu Đukanoviću, koji, da bi dobio izbore, celiva mošti Svetog Petra Cetinjskog i obećava SPC „kule i gradove“. Te, 1997, jedan episkop, na Crkveno-narodnom saboru u Prištini, od Slobodana Miloševića skoro da zahteva samoubistvo(?!), da bi se Srbi na taj način „preporodili“.

Slobodan Milošević je tokom devedesetih često napadan od strane vrha SPC, iako tadašnjim vlastima ni u snu na pamet nije padalo, da razore hrišćanski moral srpskog naroda

SA Sabor SPC 1998. insistira da vlasti u Srbiji nemaju pravo da pregovaraju o Kosmetu sa Zapadom. Od sredine 1999. do 5. oktobra 2000. osnažuje se saradnja sa DOS-om i „Otporom“, radi smenjivanja Miloševića. U tome se ne biraju sredstva: 15. juna 1999, bez ičijeg potpisa, pojavljuje se „zahtev Sinoda“ da „aktuelni predsednik države i njegova vlada, u interesu naroda i za njegovo spasenje, podnesu ostavke, kako bi novi ljudi, prihvatljiviji za domaću i međunarodnu javnost, preuzeli odgovornost za svoj narod i njegovu državu“.
Uoči izbora 2000. godine, SA Sinod SPC poziva predstavnike vlasti da ne zastrašuju narod koji želi da „po svojoj savesti izabere vlast koja će biti priznata od svih u zemlji i van nje“.

http://www.pecat.co.rs/2010/09/srpska-crkva-i-doslednost/

један чланак из новина блиских милошевићу, критички осврт.
 
Iz svega iznesenog se vidi da ima ljudi koji nemerljivo mrze SPC i verujuce Srbe .Da vidimo malo sta su radile ateisticke vodje za zivota patrijarha Pavla:masovno ubijali neistomisljenike ,otimali imovinu , palili crkve , ukidali sve vrste sloboda,uveli zemlju u gradjanski rat , na kraju zaratili sa nato-om .I na kraju kriv je Pavle , i verujuci Srbi jer su bili naterani u ratove koji nisu bili njihovi i gde su morali da brane goli zivot svojih bliznjih i svoj. Da nije tuzno bilo bi smesno kakvi ljudi u Srbiji sebe nazivaju humanima , prosvetljenima ...
 
“Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima, u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što
nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha“. (Patrijarh Pavle, u Božićnoj poslanici, 1995.)
“Pokrivanje glave je simbol pokornosti žena mužu i crkvi; to je znak vlasti muškaraca nad ženama, to je princip uzvišenosti i časti”. (Patrijarh Pavle, Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere, Beograd 1998.)
“Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira na sve loše osobine muža, da bude poslušna i da mu čini ustupke, hrišćanstvo vidi u tome sredstvo za ukorenjivanje mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće“.
(Patrijarh Pavle, Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere, Beograd 1998.)

Vredi izdvojiti jos neke (crne) bisere... Nisu direktno vezani za Pavla ali...

“Svi oni koji se protive verskoj dogmi, kao temelju moralnog vaspitanja, predstavljaju sledbenike satane“ (Saopštenje Informativne službe SPC od 24. novembra 2000, povodom protivljenja uvođenju veronauke u državne škole).
“Među Srbima neće biti poremećenih ljudi koji bi hteli da nas zaraze smrtonosnom bolešću zapadne kulture. Daleko im lepa kuća sa njihovom naprednošću“ (Pravoslavlje, 1. juli 2002).
“Novi Beograd, najveći satanski eksperiment, vrhunac komunističkog egzibicionizma... sam po sebi nesreća, duhovni gulag, duhovni Goli otok, grad novog: novi blokovi, nova „svetilišta“, nove škole, nova obdaništa, nove prodavnice, nov studentski grad, nova hala sportova, nov auto-put - za novu decu, za nove studente, za nove ljude. Grad u pustinji, grad bez crkvi, grad bez rodbine, grad bez istorije, grad obezboženih, grad nekrštenih, grad rasrbljenih, grad mrtvih duša, grad budućih arijevaca, grad gde je do vrhunca dovedeno zlo“ (Pravoslavlje, 1. februar 2001).
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top