PARANORMALNE POJAVE-vaša lična iskustva

Ne ja to ovako gledam - nekada nam procitaju misli, a nekada nisu misli nego predstojeci dogadjaji, s tim sto ni oni sami nekada nisu sigurni sta je dogadjaj, a sta nasa ili strepnja, ili zarka zelja, ili jednostavno pobrkaju aktere.

Naravno da nisam ni pomisljala kad je pomenula "nasledno nesto" ni u malom mozgu, mada je kasnija prica jos uvek neostvarena, pitanje je kad ce i da li ce onako kako ja zamisljam, zato kazem vreme kao faktor, koji se moze otegnuti na 5-7 godina...
 
sisi80:
Ok.., ako kazete da oni vide nase podsvesno, onda najverovatnije vide i nase zelje, nade i strahove... na taj nacin mogu i da 'proreknu' pogresnu buducnost... tj.ono sto se u stvarnosti nece desiti...
Za one koji su bili kod K. samo da obavestim da se upravo kod mene dogodio jedan deo od recenog, ali vezan za porodicu, ne licno mene...
Isto tako , nesto se niije desilo , sto je ona tvrdila da hoce sigurno, odmah , brzo... ( vezano za otpustanje jedne osobe sa posla).. dakle ja sam mislila da ce jedna osoba dobiti otkaz, jer propada firma... ona je tako i rekla... medjutim... desilo se da je ispalo suprotno... firma ipak nije propala... i nece... po novim informacijama...
Zakljucak, ona nam verovatno cita i deo misli... sto se ne mora pokazati kao buducnost koja ce se desiti...

Isto tako cudno mi je da mi je ona zena na trgu oba puta predvidela da cu imati troje dece... to nikad nisam zelela....objektivno i realno cak smatram da je nemoguce...
I sta ako je to eventualno duboko duboko u mojoj podsvesti... opet ne znaci da ce se zaista desiti...

Pretpostavljam da zato tacno vide proslost, a buducnost pogode najcesce 70, 80 %

JA KOJI JESAM pitala bih te, da li se toj zeni sto ti je gledala desavalo da pogresi ?
I za onaj primer kada si naveo da je predvidela smrt bake tvoje supruge, da li je rekla da se bas radi o njoj... ili je rekla samo starija zenska osoba iz porodice ?
Kliknite za proširenje...


Prvo, da objasnim ova pitanja oko podsvjesnog...

Sam razum je mehanizam projekcije, dakle, projektor stvarnosti. Podijeljen je (nevidljivom podjelom, ali je podijeljen) na svjesni, pod-svjesni, ne-svjesni i nad-svjensi razum koji je spojen sa bićem izvan ove dimenzije i samim univerzumom. Ovo je veoma važno jer ako znamo šta koji dio razuma radi onda možemo lakše shvatiti kako se naša svakodnevna realnost stvara a tek onda i kako vidoviti ljudi vide 'budućnost'. Zašto sam budućnost stavio pod navodnike? Zato što budućnost uistinu ne postoji. Pa kako onda možemo govoriti o vidovitosti i pogađanju 'budućih' događaja?

Budući događaji su nepoznanica. Ono što je zaista moguće spoznati jeste ono što već vibrira, dakle postoji, a to je pod-svjesnim razumom STVORENA MOGUĆNOST nekog još nemanifestovanog scenarija. Ta mogućnost NIJE budućnost. Kao što rekoh, budućnost ne postoji. Budućnost, kao i samo vrijeme, je koncept našeg svjesnog razuma. Vrijeme nam služi da doživljaje poređamo u niz. Jedino u memoriji, vrijeme ima svoje mjesto nidgje drugdje, a zašto? Zato što jedino u memoriji imamo zapamćen niz doživljaja koji se nastavljaju jedan na drugi te zato jedino u memoriji logikom možemo stvoriti sliku o tome kako se doživljaji uistinu nastavljaju u jedan kontinuirani niz iz čega se stvara zaključak da će i poslije ovog sada da dođe neko novo sada za koje smatramo da je budućnost. Ali tu se ljudski razum grdno vara. Doživljaji postoje samo u SADA. Samo jedno je SADA, drugog nema i sve što se dešava dešava se u SADA. Tako i ono što nazivamo memorijom, nikada ne može da zaživi nigdje i nikada do u SADA. I onda kada se nečeg sjećamo...mi se ne vraćamo u prošlost kako nam to izgleda nego 'prošlost' oživljavamo u SADA.

Da se vratim na mogućnosti...dakle, naš pod-svjesni razum stvara moguće scenarije za svaku misao koja se pojavi u našem svjesnom razumu.
Kako taj mehanizam radi?
Prvi doživljaj je projekcija duše (namjere za iskustvom sebe) kroz razum. Iskra, dakle, ulazi u domen razuma i duh razumom ostvaruje svoje prve namjere (na fizičkom nivou manifestacije kreira embrion). Embrion je pod nadzorom majke kao i okoline koja okružuje majku. Svaki majčin doživljaj, svaka majčina vibracija, svaka vibracija oca, okruženja u toku razvoja embriona utiče na 'buđenje' gena koji su uspavani u svakom spermatozoidu i jajnoj ćeliji. Od svih tih uticaja formira se probuđeni sklop gena koji u skladu sa namjerom (da postane ljudski organizam) ima i odlike onih uticaja koji su bili najsnažniji u toku njegovog razvoja. Tako nije čudo, da djeca, koja su u vrijeme razvoja (embriona) bila u materici dok je majka koristila alkohol, cigarete, drogu i sl. imaju slične porive i potrebe kad odrastu. Takođe, deformacije tijela, su uzrok uticaja traume koju embrion preuzima na sebe kroz majku. Kad kažem kroz majku onda u tu cjelinu ubrajam i oca i čitavo okruženje.

Kada jedinka postane jedinka u pravom smislu riječi, dakle odvojena od majke, kada se presiječe pupčana vrpca, njen pod-svjesni razum počinje da projektuje i stvarnost 'spoljašnjeg' svijeta.
Mogućnosti se stvaraju kao refleksija akcije i usmnjerenja akcije. Naime, kroz akciju našim svjesnim razumom aktivno-nesvjesno biramo novu mogućnost. Uistinu, izbor se tad čini usmjerenjem te akcije. Svako usmjerenje akcije je očita namjera te po toj namjeri naš pod-svjesni razum dobija signal iz kojega logički stvara bezbroj mogućih rješenja. Ta rješenja namjerene manifestacije realnosti jesu MOGUĆNOSTI. Ona mogućnost koja vibrira najbliže postojećoj vibraciji namjerenog biva izabrana jer odgovara samoj namjeri. Sve ostale mogućnosti ostaju nemanifestovane ali ne i zaboravljene. To takođe znači da u bilo koje vrijeme, u zavisnosti od akcije koja može da potsjeti na onaj momenat koji je već bio, takođe može da probudi onu kreiranu mogućnost i da je načini realnom. Mnoge od tih nemanifestovanih realnosti se realizuju, manifestuju u snovima.

Dakle, mogućnosti nisu budućnost, već ne-manifestovana sadašnjost. Jedino ona mogućnost koja se izabere usmjerenjem naše akcije u SADA, postaje i naša realnost . Realnost je uvijek u SADA. Ne postoji druga realnost.

Vidovnjaci dakle, vide MOGUĆNOSTI. Iz tih mogućnosti koje vidovnjaci vide, naravno da će neke da se ostvare a neke ne. Ostvarit' će se one mogućnosti koje ničim ne budu izmijenjene. Dakle, gdje ona namjera što je načinjena našim trenutnim usmjerenjem akcije a potpomognuta dubokim ubjeđenjem, ne bude izmjenjena do momenta njene manifestacije, ta mogućnost koju je vidovnjak vidio bit' će za sigurno manifestovana, realizovana. U drugim riječima, ako je mogućnost koju je vidovnjak vidio načinjena ubjeđenjem (a ne samo trenutnom mišlju) a to ubjeđenje ne bude promijenjeno do momenta manifestacije te mogućnosti...vidivnjak je pogodio vašu budućnost, jer je vaša VJERA u taj doživljaj ostala nepromijenjena. Zato sam vam u prvom mom pisanju rekao da postoji i 'treća vidovita žena' koju posjećujem mnogo mnogo rjeđe, u zadnjig 2 godine skoro niti jednom...zato što sam shvatio da mi ona POGAĐA svaku moju sumnju, svaku moju sabotažu namjerenog. :) To znači, shvatio sam jedno: kada poželim da od nje saznam nešto o onome što bih želio da mi se riješi optimalno...znak mi je da sam spremio poraz, sabotažu. Ali to takođe znači da sad, kada to znam, svaki put kada sam toga svjestan, mogu da izmijenim namjerenu sabotažu i da svoju namjeru dovedem do željenog cilja bez sabotiranja svoje namjere. :)

Čitanje budućnosti stoga ima za cilj da se, onome kojemu se 'budućnost' isčitava, stavi na znanje ŠTA JE NAMJERIO-LA DA PROŽIVI, bilo da je to dobro za njega-nju ili ne.

Poenta isčitavanja 'budućnosti' je da sagledamo da li su naše najsnažnije mogućnosti u skladu sa našim istinskim namjerama. Ako jesu, zahvalimo se Bogu, a ako nisu...imamo pravo Izbora da tim mogućnostima kažemo NE! i da biramo ponovo, dok ne izaberemo ono što želimo. Da li je to onda igra na prevaru? NE, to je samo svjesniji način biranja realnosti. Niti jedna duša u sebi ne nosi namjeru da iskusi patnju, stradanja i sl. Nužnost nije moranje, nužnost je posledica ne-svjesnog izbora. Međutim postoji karma, a karma nije vezana za dušu već za razum, za memoriju. Karmička iskustva su ona iskustva koja moraju da se dešavaju sve dotle dok duh unutar entiteta ne shvati gdje i kako je iskrivio realnost namjerenu dušom, od Boga, tj. kako je iskrivio shvatanje procesa kreacije ili kako ga ja nazivam 'Principa Projekcije'. Jednom kada se Princip Projekcije shvati u njegovoj potpunosti i po njemu počene živjeti, stvarati realnost, karma više nemože biti kreativni dizajner realnosti. Postajemo svjesno svog izbora a samim tim stvaramo realnost onako kako je dušom namjereno, s punim potencijalom.
 
Poslednja izmena:
Meni stvarno nije jasno šta je sporno u činjenici da postoje ljudi koji vide više od ostalih ljudi?
Molim vas, ako postoje daroviti ljudi (a postoje) zaumetnost, muziku, nauku itd. zašto ne bi postojali vidoviti ljudi za budućnost? Pa zar i sam Isus nije bio vidovit?
Lično ne verujem u čitavu ludačku priču o Isusu, Bogu, vasrkrnuću i sl. Međutim verujem u talenat, dar i u moć psihe, vasione,energije. Neko to zove Bogom a neko ne. Sve je to isto.
Ljudi koje mi ovde pominjemo su na kraju lanca darovitosti. To je jasno po tome šta mogu da vide i koliko su precizni. O da, i u tome postoje nijanse i nivoi. Pitanje je samo čime se mi zadovoljavamo- nekome je dosta da zna koliko će imati dece i kad će umreti a neko bi da zna tajnu svemira i dan početka trećeg sv. rata. Opet i želje prema ličnim nahođenjima dolaze.
Moj stav je da u Srbiji sada, ovog momenta,nije moguće naći 'viši nivo' vidovitih ljudi.
 
Licno ne verujem ni u karmu ni u mogucnosti.

Karma mi se kosi sa pravoslavnim verovanjem iz vise razloga da ne ulazim sada sta i kako i zasto. Uglavnom mislim da je jedno od covekovih nacina da na neki nacin opravda nepravdu i tugu koja vlada medju ljudima pa se poseze za argumentima prethodnog zivota, nagomilavanja dobrih dela, itd...u cilju oslobadjanja duse itd...sto mi ne pije vodu u pravoslavnom smislu.

U mogucnosti takodje ne verujem, ako je nekome sudjeno troje dece, ne moze on 'birati' mogucnost da ih ima, nema, ima dvoje, ima jedno, itd...jer onda vidovitost ne bi ni postojala, nego bi se bavili verovatnim opcijama, a mene verovatnoca ne interesuje vec deterministicki zapisana sudbina za koju sam ubedjena da postoji za svakog pojedinca. Neko ce uspeti astroloskim umecem da odredi tacan broj godina, brakova, dece, nacin smrti znaci ceo zivot. Naravno posvecenici nauke zvana astrologija. Neko ce lupetati jer ce mu se uciniti od mnostva pokazatelja da ce bas taj odrediti tu i tu opciju, a previdece druge pokazatelje, sto dokazuje da nije jos uvek vican da od mnostva napravi sintezu koja je tacna opcija. Zato smatram da mnogi bas zato sto nisu sigurni i vicni daju 'opcije vise mogucnost' ali to nije onda cinjenica da stvarno te mogucnosti postoje, pa eto mi sada biramo, nego jednostavno njihovo neznanje pa iz toga je najlakse reci mozda ce ovo, a mozda ono, moze da bidne, a ne mora da znaci...
 
INTERGLOSSA:
Licno ne verujem ni u karmu ni u mogucnosti.

Karma mi se kosi sa pravoslavnim verovanjem iz vise razloga da ne ulazim sada sta i kako i zasto. Uglavnom mislim da je jedno od covekovih nacina da na neki nacin opravda nepravdu i tugu koja vlada medju ljudima pa se poseze za argumentima prethodnog zivota, nagomilavanja dobrih dela, itd...u cilju oslobadjanja duse itd...sto mi ne pije vodu u pravoslavnom smislu.

U mogucnosti takodje ne verujem, ako je nekome sudjeno troje dece, ne moze on 'birati' mogucnost da ih ima, nema, ima dvoje, ima jedno, itd...jer onda vidovitost ne bi ni postojala, nego bi se bavili verovatnim opcijama, a mene verovatnoca ne interesuje vec deterministicki zapisana sudbina za koju sam ubedjena da postoji za svakog pojedinca. Neko ce uspeti astroloskim umecem da odredi tacan broj godina, brakova, dece, nacin smrti znaci ceo zivot. Naravno posvecenici nauke zvana astrologija. Neko ce lupetati jer ce mu se uciniti od mnostva pokazatelja da ce bas taj odrediti tu i tu opciju, a previdece druge pokazatelje, sto dokazuje da nije jos uvek vican da od mnostva napravi sintezu koja je tacna opcija. Zato smatram da mnogi bas zato sto nisu sigurni i vicni daju 'opcije vise mogucnost' ali to nije onda cinjenica da stvarno te mogucnosti postoje, pa eto mi sada biramo, nego jednostavno njihovo neznanje pa iz toga je najlakse reci mozda ce ovo, a mozda ono, moze da bidne, a ne mora da znaci...
Kliknite za proširenje...

Kakve veze ima pravoslavlje sa istinom???
Kakve veze ima vjerovanje sa znanjem?

Kada govorimo o vidovnjaštvu onda onome koji ti vidi 'budućnost' moraš da vjeruješ na riječ ili ne, inače čemu sve to?
Kada govoriš o nečemu, kao karmi i postojanju, o principima i samim mogućnostima...onda moraš da ZNAŠ o čemu govoriš a ne da se služiš sa 'vjerujem' ili 'ne-vjerujem'...to ne pije vode.

Postoji ono što je čista duša, to su namjere koje su predodređene prije rođenja. Međutim, to nije garancija da će se duša realizovati tokom jednog životnog iskustva. Ne, to samo znači da će postojati mogućnost da se ta predodređena namjera desi tokom tog životnog iskustva ali da to ničim nije zagarantovano. Razlog tome je razum. Razum, čovjeka recimo, ima moć da stvara ubjeđenja, filtere, kroz koje svaka namjera (iz duše) mora da prođe. Stoga, jednom kada je duša filtrirana u manifestaciju ona više nije ona koja je bila namjerena, te iako još uvijek postoji duša u koj su nepokolebljive namjere koje mogu biti 'viđene'-pročitane, ona-duša u razumu postaje obojena filterom, što znači biva totalno ISKRIVLJENA i stoga ono što je predodređeno da se desi neće se desiti tokom tog Života. Duša biva ne-realizovana a tijelo umire. Čovjek koji je postao nije čovjek koji je bio namjeren da postane. Desilo se iskrivljenje namjere (duše) te zato, upravo zato, duša poslije smrti jednog tijela nastavlja da bude i projektuje novo tijelo kroz koje će pokušati da ostvari svaku nerealizovanu (predodređenu-determinisanu) namjeru. Međutim, u sledećem iskustvu, u sledećem tijelu, neće se realizovati samo preostale nerealizovane namjere duše, već će se realizovati i ona iskrivljenja u njihovoj suprotnosti, kako bi duh koji sebe doživljava kroz dušu-razum-tijelo sklop mogao da se uzdigne iznad nivoa svjesnosti iz prošlog životnog iskustva. To bi bilo 'karmičko' iskustvo.

'Karma' je strana riječ te kad se govori o karmi, uistinu moglo bi se govoriti o 'popravnom ispitu-iskustvu', a 'popravna iskustva' se ne dešavaju samo u narednim životima već i u ovom jednom životu u kojemu smo doživjeli nešto kroz potpuno neshvaćanje istine o tome nečemu, kroz potpuno iskrivljenje duše, te iz tog razloga i treba da se ponovo iskusi da bi se u potpunosti shvatilo gdje smo pogriješili a iskrivljenje-greška 'ispravilo-la'. Pri tome se javlja fenomen da se uloge učesnika neshvaćene akcije mijenjaju ili pak, samo se situacija mijenja a problem se ponavlja te se može desiti da onaj koji je bio tiranin postane žrtva a s ciljem da u potpunosti shvati ono što je kroz neshvaćanje počinio, doživio kroz iskrivljenje istine.

Primjer toga je rat. Često, u jednom ratu, agresori mogu doživjeti da na kraju postanu žrtve agresije. Ako se to ne desi u jednom životu, desit' će se u nekom od narednih ili su pak prvo bili žrtve agresije te da bi u potpunosti shvatili da jedno bez drugog ne ide moraju i sami postati agresori kako bi konačno shvatili smisao ili besmisao akcije koju doživljavaju iskrivljenjem svoje iskonske namjere za iskustvom sebe-duše.
 
Ok ti govoris sa stanovista reinkarnacije, ja u nju ne verujem. Tako da ovo sto ti pricas je zastupanje principa duse i metempsihoze kao stalne nadogradnje nedorecene namere kako je ti nazivas, odnosno jedne vrste balansa zrtve i dzelata. U to iskreno da kazem ne verujem, tako da sam u startu te i pitala koje stivo citas, no nebitno.

Moje vidjenje vidovitosti se odnosi na ovaj jedan jedini zivot koji nam je dat, i dogadjaje koji su neminovni, a koje cemo doziveti hteli mi to ili ne, te sposobnost vidovitih da te iste dogadjaje tacno i preskazu.
 
Upoznala sam licno oca Tadeja ali pred smrt, nije vidovit u klasicnom smislu te reci, ali je imao par recenica kao smernica u smislu upali svecu da bi npr nekog grizla savest, ako ti je baka bila vernik onda te ona cuva i nakon smrti, ne moras da ides u taj i taj manastir dovoljno je da se molis Bogu u svojoj sobi, itd...ali vec je bio ostario i ziveo pred smrt kod jedne porodice u Vojvodini
 
INTERGLOSSA:
Ok ti govoris sa stanovista reinkarnacije, ja u nju ne verujem. Tako da ovo sto ti pricas je zastupanje principa duse i metempsihoze kao stalne nadogradnje nedorecene namere kako je ti nazivas, odnosno jedne vrste balansa zrtve i dzelata. U to iskreno da kazem ne verujem, tako da sam u startu te i pitala koje stivo citas, no nebitno.

Moje vidjenje vidovitosti se odnosi na ovaj jedan jedini zivot koji nam je dat, i dogadjaje koji su neminovni, a koje cemo doziveti hteli mi to ili ne, te sposobnost vidovitih da te iste dogadjaje tacno i preskazu.
Kliknite za proširenje...

Ja opet kažem, ne postoji 'Život koji ti je dat'. Postoji ĐŽIVOT KOJI STVARAŠ, SADA. Postoji duša, dakle inicijalni skup namjera koji određuje kakvo životno iskoustvo je NAMJERENO da se doživi, ali zato postoji i SLOBODA IZBORA koju Tvorac daje samom Sebi unutar kreacije-stvorenja i na taj način u momentu stvaranja-manifestovanja određene namjere (dijela te duše) ima pravo i moć da mijenja inicijalnu namjeru po svom stepenu Svjesnosti.

Ako to ne možeš da shvatiš onda ono što očekuješ od 'vidovitih' ljudi tebi uistinu ne može pomoći da dođeš do duše. Ne može ti značiti ništa jer nećeš vidjeti smisao u nečemu što je 'viđeno' a onda se nije desilo. Poenta 'vidovnjaštva' NIJE da se čovjeku izreknu samo te 'inicijalne namjere' 'duša' već da mu se ukaže na to što je Duh 'inicijalno namjerio' da kroz njega izrazi-iskusi ali takođe da mu se ukaže na trenutno stanje njegove Svjesnosti. Razlog tome jeste da se odstrane neželjni efekti projekcije života koji nastupaju u stanju ne-svjesnosti o iskrivljenoj namjeri.

Naprimijer, čovjek je tužan, bolestan, ljut, mrzovoljan, u beznađu i...u bilo kojem od tih negativnih emocionalnih stanja...TO DUH NIJE NAMJERIO SVOJOM ISKONSKOM NAMJEROM-DUŠOM. Svaka duša je dizajnirana da u sebi nosi namjere za samorealizacijom a u skladu sa apsolutnim principima postojanja. Apsolutni principi postojanja su 'kod Boga' te jedino uz Božije prisustvo, tačnije uz prisustvo tih principa unutar manifestacije sebe i duša može da se realizuje onako kako je zamišljena. Svako skretanje, tj, iskrivljenje tih principa, uistinu čini dušu da se ISKRIVI. To, kao što rekoh čini se razumom i njegovom logikom. Ali duši je neophodan razum kao mehanizam projekcije. Duša je samo skup namjera koji karakteriše kakvo iskustvo je namjereno a razum je projektor realnosti, ono kroz što Duh-Bog-Tvorac stvara tijelo kao i predstavu SVIJETA u kojemu se to tijelo nalazi.

Razum čovjeka, naprimjer, stvara PERCEPCIJU o tome šta namjera u duši ili sama duša u tom momentu jeste. Duša, kao iskra mora da uđe u domen razuma kako bi sa sobom i u sebi unijela namjeru-NAREDBU, (znanje-o-sebi-namjeri) koje duh razumom prihvata i obrađuje, prvo u misaonu formu a onda iz te misaone forme u PERCEPCIJU onoga što ta 'misao' njemu-Duhu u toj specifičnoj individualnoj prestavi sebe znači. Ako je duh NE-svjestan apsolutnih principa postojanja, dakle izolovan je od Sebe-Boga (iluzorno naravno), on-Duh ima pravo i moć da realnost sada stvara po sebi, onako kako je percipira. U takvom stanju kreacije stvarnosti najčešće nastaje haos, patnja i stradanja.

Vidovnjaštvo služi ljudima (duhu u njima) za različite želje za spoznajom. Onima koji žele da spoznaju jedino da li će da budu bogati, zdravi i veseli, ili pak da li će ljudi u njihovoj okolini da im čine dobro ili loše...njima će se to i čitati...i oni neće ni vidjeti razloga niti želju da shvate da to što im je pročitano ima za cilj da ih posvijetli, da im ukaže na sasvim nešto drugo, na to da imaju moć da mijenjaju ono što su u svom pod-svjesnom razumu ne-svjesno stvorili, namjerili.

Onima koji žele da osvoje svijet...čitat' će se njihove namjerene mogućnosti...a da liu će oni uspjeti da osvije svijet...to je već druga priča.

U jednom Životnom iskustvu sve su to MOGUĆNOSTI. U tom jednom životnom iskustvu, stoga, i sama 'inicijalna namjera' (duša), iz koje svako iskustvo počinje, je samo jedna od mogućih realnosti kojoj duh svojom svjesnošću može dopustiti ili pak ne-dopustiti da se tokom tog životnog iskustva manifestuje. Vidovnjaci ne mogu da vide tvoju iskonsku namjeru-dušu ukoliko u tvojoj realnosti koju čitaju vladaju iskrivljenja. Iskrivljenja su tad primarne vibracije-činioci 'vidljive' stvarnosti. Vidovnjaci zato vide realnost onakvom kakva je u datom momentu. Ukoliko oni nešto vide i kažu ti, a ti to ne voliš da čuješ ili podsvjesno odlučiš da ne želiš da ti se to desi, da ne prihvatiš dakle, taj svoj iskrivleni plan duše...desit' će se da ti se prorečena 'Sudbina' ne desi. Uistinu, sudbina je samo ono što se dešava SADA ili se već desilo. Sve ostalo su samo NAMJERE, MOGUĆNOSTI, kao uostalom i sama duša kao inicijalna namjera duha.

Duša za razliku od oistalih namjera, mikada ne ostaje ne-realizovana...zato su joj potrebni i hiljade 'Života'.
 
siju i miju:
Ne verujem u vidovite ljude.Ako je i postojao,onda je to otac Tadej,ali nisam imala priliku da ga vidim i čujem.
Kažu da je prepoznavao nevernike koji su dolazili u manastir.
Kliknite za proširenje...


Ako sad sjedneš i polako pročitaš šta si rekla vidjet ćeš da si dala zaključak na nešto što nije u domenu tvoje spoznaje.
Čula si NAIME, da je REKLA-KAZALA, te da iz toga što si čula da je REKLA-KAZALA to jedini mogući istinski ishod svih mogućnosti...shvataš li??? Ono o čemu ne znaš, najbolje je da ćutiš i da učiš, da se načiniš spužvom i da upijaš. Davati zaključke kao ovaj je isto kao da konstruktoru i proizvođaču aviona kažeš kako ti ne vjeruješ da avion uopšte postoji a kamoli da može da leti. Koliko ti znaš, jedino 'ptice' mogu da lete...

Nemoj samo da se još naljutiš na ovo što ti rekoh. Nadam se, nećeš. :)
 
Poslednja izmena:
sisi80:
Isto tako cudno mi je da mi je ona zena na trgu oba puta predvidela da cu imati troje dece... to nikad nisam zelela....objektivno i realno cak smatram da je nemoguce...
I sta ako je to eventualno duboko duboko u mojoj podsvesti... opet ne znaci da ce se zaista desiti...
Kliknite za proširenje...






Tvoja pitanja daju mogućnost da se na njih i daju jasni odgovori.
Ono što je interesantno jeste da, kao što ispisah u prethodnim postovima, postoji duša-čist i neiskrivljen skup namjera ali da postoji i skup namjera koje su posledica logičkih tvorevina baziranih na istim namjerama duše. Ta iskrivljenja su dakle, ono što takođe postaje važno na životnom putu.

Dakle, neko ti je 'vidio' da ćeš da imaš troje djece...to može ali i ne-mora da se ostvari. U zavisnosti od toga kako će se te namjere-mogućnosti realizovati, zavisi i istinitost prorečenog-viđenog.

Ja recimo, imam troje djece ali mi je prorečeno, (od obe ove žene o kojima sam većinom pisao) da ću da imam i četvrto dijete. Čak je prorečeno i do te mjere da se obe slažu da će dijete da bude muško. Da li je to moguće? Moguće je. Ali to ne znači i da će to četvrto dijete da bude sa mojom suprugom...to nije ostalo kristalno jasno. Ja bih naravno, ako je tako moguće, želio, da ako se dogodi i manifestuje ta mogućnost, da to ipak bude sa mojom suprugom. Želio bih da sva moja djeca budu od istih roditelja.

Opet kažem, niti mi je jasno da li će se to desiti ili ne, ja to ne vidim, ali znam da su djeca u moj realnosti uvijek dobrodošla. Ne želim, i to svjesno pokušavam da održim, da djeca kroz mene dolaze kao rezultat bijegova iz bračnog života ili slično...te, možda s tim, ukoliko moja supruga nije dio tog 'plana' onda i ja sam zaustavljam tu mogućnost da se realizuje. Ne znam, ne mislim previše o tome, mada je ta tema bila izrazito važna u mnogo mnogo čitanja 'L' a i jedno od onih centralnih-prorečenih događaja-doživljaja od žene koja mi je stisnula ruku...

'L' (starija sestra :)), mi kaže da će to dijete, sin, da bude sa mojom suprugom i vidjela je i kada i zašto će to da se desi. Rekla je da će to biti kada se moj 'poslovni uspjeh' dovede na 'mjesto' gdje je namjeren da bude, te da u tom stanju...i ja supruga ćemo da se prepustimo toku...

Ova druga žena je bila usmjerena na sasvim drugu stranu istog predviđanja: Prvo je rekla da ću da imam još jedno dijete i da će dijete biti muško. A kada mi je počela 'čitati' prošlost onda mi je objasnila i detalje i zašto će dijete da se rodi. Rekla je da je to dijete, muško, ta duša, već jednom htjela da postane mojim sinom, dakle kroz mene. Ja sam neko kome će ta duša da donese i neka sasvim nova saznanja kao i da će ono kroz mene da dobije tu osnovu koja mu je neophodna za postajanje. Po njoj dakle, majka nije presudna. Majka je već jednom bila izabrana ali ga je majka abortirala. Kada mi je to rekla, pomislio sam da se radi o mojoj bivšoj supruzi, pošto mi je ovo drugi brak. Nisam mogao da shvatim kako je moguće da je ta moja 'bivša' bila trudna i da je čak uspjela i da abortira dijete a da ja to nikada nisam ni naslutio. U momentu mi je bilo i krivo i čudno i strašno...odjednom. Ova žena mi je rekla, čekaj vidjet' ćemo koja je to žena...te me je počela 'za ruku voditi' iz jedne u drugu činjenicu koju je pripiisvala toj ženi koja je abortirala. Prvo mi je rekla da se ta žena osjećala nevoljenom od moje majke (to naravno ja znam da nije istina) ali pošto sam tu priču već čuo od mog brata kojeg sam doveo u London kada je imao 16 g, i tamo ga ostavio, on je tamo viđao moju bivšu suprugu koja mu se uvijek žalila na mene i bacala otrovne strelice preko njega do mene...no ja sam već bio daleko u Australiji i nisam više imao ništa sa njom. Pomislio sam, da, to mora da je ona...ali mi je još više dolazilo muka od saznanja da je ubila naše dijete.

Čekaj, kaže ova žena dok mi drži ruku, idemo dalje, dovešću te tačno do znanja o tome ko je ta žena, korak po korak. Sledeće mi je rekla da je ta žena veoma nepovjerljiva prema muškarcima i da je to uistinu pravi razlog što je abortirala dijete. Razlog nepovjerljivosti prema muškarcima je njena podsvjesna osuda njenog oca koji je je ostavio dok je bila djevojčica. U stvari njen otac je nije ostavio odlazeći drugoj ženi ili tako nešto veće je umro dok je ona bila djevojčica. To se poklopi sa znanjem o mojoj 'bivšoj' jer je njen otac zaista umro, umro je od leukemije negdje u bolnici u Skoplju kad je ona imala samo 12 mjeseci. To joj i rekoh da potvrdim da je to ta žena a ona mi reče: NE, nije to ona. Otac ove djevojke-žene nije umro u bolnici već u nesreći na poslu gdje radio.

Samo ta informacija, astronomskom brzinom usmjeri moju koncentraciju na sasvim drugu osobu koju nisam uzimao u obzir i otkri o kojoj se ženi radi i vidjeh u momentu istinu o tome: Otac žene o koj se radi je zaista poginuo u nesreći na poslu. Bio je vozač kamiona u rudniku i kada je tovar postavljen na kamion, povukao je kamion u rupu a on je ispao iz kabine i bio je zgniječen...Još dok sam studirao likovnu akademiju u Beogradu živio sam sa djevojkom (dvije godine), i tokom druge godine našeg zajedničkog života ona je ostala trudna. Bila je trudna 3 mjeseca i ja sam bio totalno oduševljen tim novim stvorenjem...nisam imao sumnju da li hoću ili neću da se rodi, to mi nije padalo na pamet dok mi...jednog dana ona ne saopšti da želi da abortira. Našao sam se u šoku. Pomislih: "NE!", ali joj rekoh da ipak ona u svom tijelu nosi plod a ne ja, te da nije isto kada ja kažem NE i kad ona to kaže te joj ostavih da ona još razmisli i da dobro razmisli i da tek onda da odluči...ali ona je očigledno već bila odlučila. I odvedoh je do doktora koji kao mesari očistiše ono što je trebalo čisiti (to nisam vidio svojim očima, bio sam u čekaonici) ali se nadah svim srcem da će odlučiti drugačije, nadah se do momenta kad je izašla iz ordinacije i sve dotle dok ne otvori usta i reče: gotove je. Dio mene umrije tad...i rastasmo se, u narednih 6 mjeseci. Vidjeh, dok mi ova žena držaše ruku ipričaše, sve to u jednom trenu a ona nastavi: Ona za to mora da ispašta, to nije bila tvoja odluka, ona mora da shvati... da je to najveći grijeh na NEBU. Ti se moraš osloboditi od nje, ona je ta koja tvoju energiju drži zakovanom, zarobljenom. Kada se oslobodiš nje, njene energije, tvoj svijet će da se otvori i da procvjeta. A ta duša, to dijete, ponovo želi da dođe kroz tebe u ovaj svijet i doći će...

E sad, to se još nije desilo, ali ni sve što je predviđeno, vrijeme koje je neophodno da se sva 'viđenja' ostvare nije još isteklo (imam još otprilike godinu i po do ostvarenja svega po njoj prorečenog). Ja je neću osuđivati ako se pak ne desi jer ipak znam kako sve to radi.
 
Nadam se da su ljudi postali dovoljno ineligentni da ne padaju na ovako jeftine prevare!
Zalosno je kako neki iskoristavaju ljudsku nesrecu zarad lake zarade, jos je fascinantnije
kako ljudi misle da se prevare desavaju nekom drugom, nikad njima samima.

Kiselom vodom lece bolesne od raka.
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/337771/Kiselom-vodom-lece-bolesne-od-raka

Zanimljiv je i statisticki podatak da je u Srbiji trenutno oko 25 000 zrtvi prevare.
Najcesce prevare su upravo u domenu vidovnjastva i proricanja sudbine. Treba
napomenuti kako je ZAKONOM ZABRANJENO svako bavljenje proricanjem kao
i nadrlilekarstvom. Postoji i specijalno odelenja pri MUP-u koje se bavi samo sa
tim problemom.
 
Fantastično, samo farmacija i 'doktori' (kao stručni front-prodavci farmaceutskih proizvoda) u Srbiji mogu da rade bez konkurencije i bez upitnika. Zakon vam je dobar, nema šta, nikada nije bilo više oboljelih, bolesnih, umiranja.

Dakle, mene biste tamo pritvorili, jer liječim ljude bez lijekova i ne tražim dozvolu od zakona. Ali kako bi ste to izveli kad za to ne uzimam ni novac?

Kažeš kako je žalosno da neko iskorišćava ljude zarad sitne zarade...a nisi sebi rekao koliko je žalosno da se ljudi iskorištavaju zarad krupne zarade???
A da ti nisi iz milicije? Ili možda ljekar...ako ne ljekar onda apotekar?
 
JA KOJI JESAM:
ne postoji 'Život koji ti je dat'. Postoji ŽIVOT KOJI STVARAŠ, SADA.ali zato postoji i SLOBODA IZBORA
Kliknite za proširenje...

Gde ti živiš čoveče...život ne možeš stvoriti u ovoj zemlji onako kako bi želeo...bar ja ne mogu...imam 28god. radnog staža i 50 godina života i nemam posao i niko u ovim godinama me neće zaposliti...i o kakvoj slobodi izbora mi ovde pričamo...nego moram živeti onaj život koji mi je dat ili da se ubijem :think:

Nego, Glosi, pronađe li ti nekog pouzdanog da organizujemo ekskurziju :bye:
 
Ja koji jesam, iskreno uopste nisam sklona da tako niti razmisljam niti percipiram odnos izmedju duse i tela, duse i duha, duha i tela itd...negde mi to apsolutno nije u mom sklopu verovanja, niti smatram da treba hiljadu zivota da dusa prozivi, niti smatram da je dusa inicijalni skup namera. Moje poimanje duse je potpuno drugacije, no svako ima pravo da veruje u sta hoce. Vidovnjaci i njihovo poimanje karme i duse koja dolazi kroz telo itd....mi takodje ne pije vodu, razumem da je ta zena pogodila da je postojao abortus u nekom trenutku itd...ali svaka vera ali svaka to osudjuje kao greh i svaka vera ima odredjenu vrstu 'iskupljivanja' za to. Tako da 'karmicko' vezivanje da to mora kroz tebe, pa da zena nije bitna, pa jos stosta sto si tu nabrojao mislim da je nafilovana prica da bi zvucala dubokoumna, a da je poenta da ces imati cetvoro dece, s tim sto se ne zna da li sa svojom zenom i to cetvrto jer eto postoji mogucnost da se desi i van braka. Nista neobicno. Jedna zena je svojevremeno u Skadarliji gledala u dlan, ja sam bila trudna sa cerkom, ona nije znala ni ko sam ni sta sam, samo kaze - A jel znaju tvoji da si trudna?:(poenta ja radjam vanbracnu cerku jer me otac deteta ostavlja trudnu), a njemu kaze - oficijelno ili neoficijelno troje dece, i bas tako on je imao jos tada dve punoletne cerke iz prvog braka.

Poenta ona je videla broj dece. I tu nikakve slobode izbora nema. Ona meni nije rekla joj duso moja vidi kakav brak ces da imas, nego jel tvoji znaju da si trudna? u zagradi - duso moja ti to dete radjas sama. A nisam bila balavica, imala sam 30 godina.

Tako da je dusa u Boga i Bogu se vraca. Jedna dusa i jedno telo, jer u protivnom ne bi moglo biti ni vaskrsenja. Kako bi vaskrsnula tolika tela sa samo jednom dusom koja je prosla kroz njih? Prvi covek Adam Kadmon je morao imati jednu dusu i jedno (svetlosno) telo, a ne petnaest, itd.
 
Poslednja izmena:
INTERGLOSSA:
Ja koji jesam, iskreno uopste nisam sklona da tako niti razmisljam niti percipiram odnos izmedju duse i tela, duse i duha, duha i tela itd...negde mi to apsolutno nije u mom sklopu verovanja, niti smatram da treba hiljadu zivota da dusa prozivi, niti smatram da je dusa inicijalni skup namera. Moje poimanje duse je potpuno drugacije, no svako ima pravo da veruje u sta hoce. Vidovnjaci i njihovo poimanje karme i duse koja dolazi kroz telo itd....mi takodje ne pije vodu, razumem da je ta zena pogodila da je postojao abortus u nekom trenutku itd...ali svaka vera ali svaka to osudjuje kao greh i svaka vera ima odredjenu vrstu 'iskupljivanja' za to. Tako da 'karmicko' vezivanje da to mora kroz tebe, pa da zena nije bitna, pa jos stosta sto si tu nabrojao mislim da je nafilovana prica da bi zvucala dubokoumna, a da je poenta da ces imati cetvoro dece, s tim sto se ne zna da li sa svojom zenom i to cetvrto jer eto postoji mogucnost da se desi i van braka. Nista neobicno. Jedna zena je svojevremeno u Skadarliji gledala u dlan, ja sam bila trudna sa cerkom, ona nije znala ni ko sam ni sta sam, samo kaze - A jel znaju tvoji da si trudna?:(poenta ja radjam vanbracnu cerku jer me otac deteta ostavlja trudnu), a njemu kaze - oficijelno ili neoficijelno troje dece, i bas tako on je imao jos tada dve punoletne cerke iz prvog braka.

Poenta ona je videla broj dece. I tu nikakve slobode izbora nema. Ona meni nije rekla joj duso moja vidi kakav brak ces da imas, nego jel tvoji znaju da si trudna? u zagradi - duso moja ti to dete radjas sama. A nisam bila balavica, imala sam 30 godina.

Tako da je dusa u Boga i Bogu se vraca. Jedna dusa i jedno telo, jer u protivnom ne bi moglo biti ni vaskrsenja. Kako bi vaskrsnula tolika tela sa samo jednom dusom koja je prosla kroz njih? Prvi covek Adam Kadmon je morao imati jednu dusu i jedno (svetlosno) telo, a ne petnaest, itd.
Kliknite za proširenje...

Slušaj, ja nemam razloga da se s tobom prepucavam oko toga šta ti misliš da ja znam ili ne znam, šta je šta u mojoj realnosti...jednostavno, ja vam samo dajem svoja lična iskustva...a ti nam daji svoja. To je sasvim u redu. Mogu da prihvatim da ti imaš svoj pogled na svijet i na stvaranje...ali to ne mijenja ništa u onome što ja znam. Mogu da prihvatim sve što kažeš i što ćeš ikada poželjeti da kažeš, jer prihvatam te za ono što jesi. :) Stoga, niti imam potrebu da te dalje ispravljam, niti mi smetaš, niti pak tvoje zapažanje može izmijeniti istine koje ja neposredno znam.

Zato savjetujem, da niti niti ja ne ulazimo u to ko je od nas u pravu već da nesebično dajemo ono što imamo u sebi. Oni kojima je to potrebno za lični razvoj bit' će s tim nagrađeni a i sami mi (ti i ja) bit' ćemo već nagrađeni samim tim što imamo šta da dajemo.

.

A te priče o Bibliji ostavi...jer Biblija nije mjerilo niti Znanja o Bogu nit' Boga. Biblija je vješto sastavljena knjiga iskustava, a predstavljena kao zakon s Neba. Ako bi ti recimo, zaista bila prosvijetljena Sobom-Bogom, onda Bibliju NIKADA ne bi ni pominjala kao izvor nekakvih Znanja. Znanja su u Bogu, a i Ti si podjednako u Bogu, te jedino svojim NEPOSREDNIM odnosom sa Bogom bilo koje 'biće' može i da dosegne do tog Znanja. Svi smo U BOGU samo što Duh koji Sebe čini svjesnim u čovjeku zaboravlja Sebe-Boga, jer se izričito koncentriše na svoje iskustvo, na Sebe-čovjeka. Zato je i moguće, zato što smo svi u istom jednom Centru (u DUHU) da nas ponekad posjeti i takozvani 'Sveti Duh'. Uistinu mi se otvaramo prema njemu. On je uvijek otvoren prema nama.
 
Poslednja izmena:
lilim:
Gde ti živiš čoveče...život ne možeš stvoriti u ovoj zemlji onako kako bi želeo...bar ja ne mogu...imam 28god. radnog staža i 50 godina života i nemam posao i niko u ovim godinama me neće zaposliti...i o kakvoj slobodi izbora mi ovde pričamo...nego moram živeti onaj život koji mi je dat ili da se ubijem :think:
Kliknite za proširenje...

Iskreno da ti kažem, žao mi te je. Žao mi te je jer niko ne bi trebao da živi tako. NIKO, NIKO ne bi trebao da daje svoju moć drugima u ruke da se sa njom igraju i da određuju njihov život. Ne, ne kažem da trebaš da ideš i da silom vraćaš svoju izgubljenu moć sebi, to je nemoguće. Već si je predao drugima. Ti moć sada nemaš. Zato mi te je žao. A to je posledica izbjegavanja odgovornosti. Odgovornost nije samo u ovom momentu kada bespomoćan sjediš i plačeš nad počinjenim, već je odgovornost u svakom jednom pokretu, u svakoj misli, u svakom odobrenju onoga što ti se predstvaljalo kao mogućnost....svi ratovi, svi lopovluci odbreni su od nekoga, sve prevare su bile, moj dragi čovječe, prevare nad sobom...sam si ih odobrio, ne samo ti već većina Srbskog življa. Odobrili ste to, jer ja nisam, to znam. Odobrili ste da vas vode ljudi koji su imali ideju (samo za sebe) kakvu Srbiju žele...i imaju je...ali imate je i svi vi zajedno sa njima, svi vi koji ste skrštenih ruku sjedjeli i odobravali njhove radnje...a sada upravo zbog toga imate i realnost u kojoj ste ŽRTVE sopstvenog NEMARA. U državi u kojoj nemate prava na život, sami ste odobrili zakone kojima ste ih sebi uskratili. Kako? Sjedeći skrštenih ruku i odobravajući da se nad vama stvaraju zakoni, a zato što ih sami niste htjeli stvarati za sebe. Sada, gledati u počinjeno i očekivati da će se nešto izmijeniti samo od sebe...je kasno. Ništa se samo od sebe nemože mijenjati, mora da postoji pokretačka energija, energija promjene. Kasno je da se sad mijenja silom ali nije kasno da se krene iz početka, da se sva moć vrati sebi u sebe, i da se odatle počne. Eto, to je sloboda izbora o kojoj govorim. A ti, da li to vidiš, da li misliš da imaš pravo da sebi povratiš MOĆ, svoju moć? To je do tebe.

Eh, sve ti je SLOBODA IZBORA. Izabrao si moj dragi prijatelju da živiš bez odgovornosti. Odgovornost za svoje sopstveno stanje prebacuješ na druge a ti sjediš i plačeš zbog nepravde nad sobom. Kakvu pravdu bi htio? BOG ti je dao svu moć ovoga svijeta, da biraš, a ti...šta si izabrao? Izabrao si da siješ upravo ono što sada žanješ. A žnjeti se može samo ono što je posijano.

1990-te sam se vratio na odmor u selo gdje su bili nekakvi skupovi, pokreti, prevare...i pobunio sam se, javno među svima...pričao sam ljudima kako su prevareni, kako ne bi smjeli dozvoliti da im iz očiju kradu...a isti ti (prevareni) ljudi su mi rekli: "ĆUTI, NE ZNAŠ ŠTA TI SE MOŽE DESITI!" A šta mi se to moglo desiti? Ništa. Dešava nam se ono čega se plašimo ili ono što namjerimo da nam se desi. Čak i moj otac, tog istog dana mi reče: "Svaka čast lopovima kad znaju da kradu!", naivno tad dijeleći NEMARNOST prosječnog Srbina, što me dovede (tad) do BIJESA, do 'ludila'. Rekoh mu: "Čovječe, ti kažeš 'svaka im čast', onima koji iz tvojih usta kradu tvoj hljeb! Svaka tebi čast!" ali nemoj od mene da tražiš da ti hljeb šaljem dok ti aplaudiraš onima koji ti ga iz usta kradu! Ja neću da hranim lopove."
.

Dakle, moj dragi prijatelju, i ti kao i moj dobri naivni otac, sami ste sebi skroili kapu. Ja vam nisam bio krojač. A sada, kada ti opet želim pomoći, govoreći ti kako još uvijek imaš svu moć da mijenjaš svoj svijet, ti mi se izruguješ, ismijavaš me.

Ali ja nisam tako lakovjeran. Ono što činim i ono što ću činiti namijenjeno je da osvijetli tamu u razumu čovjeka.
 
Poslednja izmena:
Licno mislim da je tebi bilo dato da zivis i stvaras u inostranstvu, to nije plod tvoje pameti umeca nelakovernosti ili bilo cega drugog, vec dobrom analizom tvog horoskopa odlican astrolog ce ti reci da ti je dato da zivis u inostranstvu, a milionima drugih Srba ili ne-Srba nije. Prema tome ne mislim da je to pamet vec datost. Tako da od filozofije nista. Ono sto mislimo da svojom pamecu radimo su samo plodovi onoga sto je nama dato da se desi. A pametovanje je smesno jer se ne ulazi u srz.

Mnogi ljudi bi npr hteli da imaju dete, idu na 6 vantelesnih pa se jednostavno ne da., Nije im dato. Tacka. Mogu oni da pametuju koliko hoce. Mnogi se razbole i savlada ih bolest u tri meseca, koja pamet? Mi apsolutno nikakvu kontrolu nemamo ma koliko mislili da imamo jer se osecamo 'jaki', 'mocni', kalkulisemo, planiramo itd., a jedan trenutak je dovoljan da sve srusi. Ali bez feniksa koji ce povratiti. Tako da shvatam tvoje polaziste - ali apsolutno nije zasluga zarad zasluge vec datost koja je isla svojim sudbinskim tokom da odes tu gde si ostanes tu gde si dobijes zenu kakvu jesi imas decu kakva jesu, uostalom kao i svima nama sto je ovo ili ono dato.

Slazem se da treba da delimo iskustva. Moje iskustvo govori da postoje vidoviti ljudi ali fragmentarno vidoviti, znaci vide deo proslosti, ocitaju sadasnjost, buducnost vide u delicima, bez hronoloskog reda vrlo cesto, omanu vremenski totalno, ne sublimiraju to sto vide u precizno kazivanje jer ne protumace dobro, i na kraju dobijemo smucenu viziju koja je u gro slucajeva potpuno netacna, a nikada nije skroz pogodjena buducnost. Nazalost moje iskustvo je takvo. Cesto su mi citale misli i zelje, na osnovu toga 'projektovale svoju viziju' onoga sto bi po njima trebalo da mi se desava, ali se to nije desavalo ma koliko ja to htela ili ne. Mnogi su pokusavali na osnovu mog fizickog opisa da zakljuce kako ja hocu to i to, ili zelim to i to, ili prosto na osnovu samo Suncevog znaka da zakljuce, a da pojma nemaju o sitnicama u natalnoj karti koje prevagnu u odredjivanju ne samo karaktera nego i toka dogadjaja i stanja svesti.
 
Ma nema to veze lilim sa inostranstvom, nego sa tim da neko misli da je uspeo 'svojim mocima' , a ne da mu je bilo dato, znaci 'upotrebio pametno svoju pamet', a predispozicije ko vrata stoje u natalnoj karti...To nije samo za inostranstvo, prenesi na sve sfere zivota, neko rodi dete ni po jada, neko 6 puta ide na vantelesnu, nekom dete uci, nekom dete nece onom stvarju da mrdne, neko ima skladan brak, nekome pucaju veze, neko ima odlican posao, neko obija pragove ne bi li dobio malo uhlebljenja. Svi koji su 'uspesni' u necemu olako osudjuju ove druge 'neuspesne, manje uspesne' itd...a bumerang postoji u zivotu kao nepisano pravilo, a Boga mi postoji i 'Nikad ne reci nikad'. Sa ovoliko godina odgovorno tvrdim da to postoji, i da je uvek prisutno, nekada vremenski pre, nekada kasnije, ali suma sumarum - ne omane, nazalost, ili na srecu, zavisi iz kog ugla gledamo.

Tako da iz moje 'vidovite' perspektive rado bih da znam sta mi po odredjenim poljima zivota stoji. Posto ocito do sada imam samo nejasne obrise od kojekakvih polutacnih, netacnih ili mozda tacnih (dok ne prodje vreme ne mogu ni tvrditi) obrta i desavanja, za sada tapkamo u mraku sto se pronalazenja pravih vidovitih, od Boga danih, tice, dakle skroz pouzdanih, preciznih, tacnih, istinitih, obdarenih tim izuzetno retkim darom, proverenih i dokazanih.
 
Poslednja izmena:
Vi očigledno ne shvatate da ne postoji dato i ne dato. Svaka individua BIRA svoje životno iskustvo prije nego li se rodi. Ali to životno iskustvo se neće uvijek odvijati strogo po planu koji je zacrtan već će između svih namjera koje su zacrtane da se stvaraju nove namjere, namjere stvorene akcijama koje će da vode to iskustvo svjesnim ili pak ne-svjesnim tokovima manifestacije. Ukoliko je duh ne-svjestan svojih namjera onda za sigurno ne može biti svjestan ni iskrivljenja tih namjera koje stvara tokom akcije. To je tako jednostavno. Ali kako je uopšte moguće biti svjestan svih tih namjera? Nemoguće je. Ako bi smo u potpunosti bili svjesni tih namjera nebi smo mogli da doživljavamo iskustvo totalno uvjerljivim jer sve što bi smo htjeli bilo bi u jednom sada te naš razum ne bi mogao da odluči šta da manifestuje prvo, na šta da se prvo koncentriše. To bi tek za razum bio haos jer razum može da se koncentriše samo na jednu misao u jednom momentu.

Ali postoji jedan način na koji možemo da saznajemo da li izvršavamo naše planove, dušu. Taj mehanizam je jednosatvan ali zahtijeva da se svjesnost duha uzdigne iznad same situacije. Ovaj mehanizam važi u svim situacijama. Radi se o nadgledanju svog Izbora kroz akciju koja se izvršava u sada. Akcije se dakle, uvijek izvršava u sada. Ne postoji akcija koja se izvršava juče koja se izvršava sutra. Juče i sutra su samo u memoriji i logici razuma. Stoga, akcija koja se odvija u sada u sebi nosi i usmjerenje. Usmjerenjem se jasno određuje prema kojem je cilju (objektu svoje realnosti) subjekat usmjeren.

Recimo da subjekat predstavimo slovom A a damo mu i dva moguća cilja, dvije moguće realnosti koje duh kroz njega želi i može da iskusi. Jedna realnost je namjerena dušom te je obilježimo slovom B a druga realnost (mogućnost) je stvorena iskrivljenjem te namjere iz duše pa je obilježimo slovom C. Da bi se akcija mogla odviti, subjekat A mora da se pokrene prema jednom ili prema drugom objektu. U zavisnosti od njegovog izbora objekta zavisit' će i posledice manifestacije akcije. Dakle, usmjerenje ima presudnu ulogu pri tom aktivnom izboru. Neće se desiti da se vaša duša (B) realizuje u vašu realnost ako ste svojom akcijom okrenuti i usmjereni prema objektu C. To je nemoguće. Ali da bi se namjera duše mogla realizovati, s čim dolazite do harmonije između manifestacije i dušom namjerenog, dakle dolazite do radosti življenja, morate, MORATE da budete svjesni prema čemu ste kao subjekat usmjereni tokom svakog momenta realizovanja vaše AKCIJE. To je moranje.

A kako možemo razlikovati da li je nešto namjereno dušom ili pak razumom?
Jednostavno? Dok se akcija odvija i sve teče u radosti življenja ali i u harmoniji sa ostatkom postojanja, znak vam je da se vaša duša realizuje u tom momentu. Ako se pri samoj akciji osjetite neugodno prema onome što dolazi, čak ne znajući niti zašto, to vam je veliki znak, ALARM, da ste iskrivili dušu. Duh sebi daje pravo na opomene, ali ih u poistovjećenju sa iskustvom čak ni ne primjećuje, zaboravlja čemu te opomene služe. Dakle, jedino onda kad vaša akcija, dok je manifestovana, čini radost življenja ali ni u kom smijeru, nikavim slučajem, nikakvim usmjerenjem ne predstavlja potencijalnu prijetnju ili narušavanje harmonije sa ostatkom postojanja...tada za sigurno znate da se vaša duša realizuje. Međutim, ako se pri izvršenju akcije osjećate zadovoljnim ali usmjerenje vaše akcije vam govori da to što vas čini zadovoljnim čini nekoga nezadovoljnim ili pak da nema perspektivu 'vječnosti' (dakle da zauvijek ostane radost) vi ste na pogrešnom putu. A zašto govorim o tom 'vječnom' ? Zato što duša živi u SADA...a sada je vječno, te i manifestaciju duše, onakve kakva jeste, Duh doživljava BEZVREMENOM. Kada se duša manifestuje duh tada ne razmišlja o VREMENU. Prvi put kada se faktor vremena pojavi u realizaciji, pri akciji, znak je da se duh centrirao u RAZUM i odatle filtrira dušu, dakle iskrivljuje je svojom logikom.

Vidite, da bi smo mogli pratiti kojim od ova dva puta se krećemo, moramo imati i pred-znanje o Sebi-Bogu-Tvorcu. To predznanje je uvijek prisutno u Bogu i nudi nam se, pitanje je da li mi sežemo ka Bogu ili od Boga. To je opet stvar usmjerenja. Što se više duša manifestuje u svom čistom izrazu, bliži smo Bogu-Tvorcu koji ju je za Sebe stvorio, te smo bliže i Znanju-o-Sebi Bogu-Tvorcu. Jednom kad dokučimo Boga, svo Znanje nam se daje na raspolaganje, BEZUSLOVNO. Primanjem tog Znanja Duh se oplemenjuje i postaje JEDAN sa Bogom, da bi kada se ponovo povrati u Sebe-čovjeka iz tog Znanja crpio sve što mu je potrebno da svoju realnost manifestuje u harmoniji sa Željom Sebe-Boga-Tvorca.
 
Hoće li neko da mi objasni kako to ne postoji dato rođenjem? Po toj logici SVI mi možemo da budemo Mocart, Da Vinči, Dostojevki.. samo je pitanje truda, jel?
MOLIM VAS, postoji dar koji određeni ljudi imaju - drugi ga nemaju. Mogu navesti koliko hoćete primera raznih darovitih ljudi koji su taj dar stekli isključivo rođenjem. Ja sam jedna od njih. Imam apsolutni sluh i nemam pojma kako funkcioniše, zašto i nisam ga naučila. Ne umem da ga objasnim, prenesem drugome, ukinem ili isključim na kratko. Zašto vidovitost nije u ravni sa svim drugim darovima o kojima se i ne raspravlja? :dontunderstand:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top