Paradoks feminizma

Vidis, najveci problem je taj sto pohlepa za jednakoscu ili bilo kakvim pravima nece dovesti do opstanka. Ovo sad sto imamo na drzavnom nivou i pravnom je isto kao oni nemiri sa pljackama koje vidimo u Americi. Ko sta ugrabi, to je to, i poslije toga obicno niko normalan vise nece tu da zvi i radi.
Ti "licni utisci", bez obzira na ono kako se djeca osjecaju u ovom drustvu, sto se stanje s njima stalno pogorsava, sto ne mozes ni blizu da pruzis djetinjstvo koje si sama imala svojoj djeci (koju vise niko nece ni da ima iz straha) i sto ih moras obucavati da budu superheroji da bi nocu smjela sama da idu ulicom.
Da li ima u modernim drustvima ista u sto se moze vjerovati? Nema.

Prava proisticu iz obicaja, ako nema obicaja, a ona proisticu iz porodicne organizacije, onda nema ni prava, i svako pravo koje je sekundarni izraz obicaja u smislu da kaznjava robove za nepostovanje obicaja ne poznaje jednakost, nego iskljucivo zasluge za ispunjavanje obicaja. Imas pravo ako imas zasluge, a ako nemas zasluge, a trazis da te nose na nosiljkama kao i kralja, onda si hriscanin.

Razumijes? Covjek je socijalno bice, a porodica je kvalifikaciona grupa za svjetsko prvenstvo. Ako se ne pokazes kao zasluzan clan porodice, postajes zivotinja, rob i onda kao zivotinja kreces u pohod na "jednaka prava". Sad zamisli koliko jednakih prava bi mogao neki pas lutalica da zatrazi... treba samo da kaze da je on pas koji se izjasnjava kao covjek i odmah dobija upis u drzavljanstvo.

Dakle, zivotinje kolo vode. To nije u redu.
Budi matrijarhat kad su obicaji u pitanju. Budi cvrsca od muskaraca u obicajima, kaznjavaj ih za krsenje obicaja, i onda cemo te prihvatiti kao autoritet i podrzati.
Pohlepa za jednakošću? Tu se ne radi o pohlepi. Jednakost je normalna stvar. Pohlepa za pravima? Pa ja sam i rođena i ceo život živim u državi u kojoj su prava jednaka. Moram reći da nikada nisam kao žena bila ugrožena, sva prava i obaveze koje kao građanin imam koristim.
Malo preuveličavaš, ja imam decu i sasvim se dobro snalaze, noću je kod nas sasvim ok.
Prava ne proističu iz običaja, kakvi običaji! Običaji važe u možda nekoj lokalnoj sredini.
Prava proističu iz porodične organizacije? Msm, ja cenim kvalitetne porodice kakvih i nema puno, ali država je jamstvo za pravo. Msm ja sam lično odrasla bez roditelja. O kakvoj vezi prava sa porodicom pričaš nije mi jasno. Kakav zaslužan član, sve sam uspela i sama, svojim trudom, i posao, materijalne stvari itd. To matrijarhat nisam stvarno mislila na običaje, nego više šala, htela sam reći da nije bilo muškaraca koji će sve da vode. Pa opet je sve bilo ok. U savremenom društvu, u gradovima, pojedinac sasvim lepo i sam može da funkcioniše. Kako ja vidim stvar, porodica je važna psihološki da čovek ne bude sam, ima nekog, ništa drugo.
 
Eto vidis, ovde na Zapadu se uci da prava proisticu iz obicaja, a za obicaje mozda uzimaju bibliju, ko zna, dalje od te pretpostavke se ne ide. Bilo kako bilo, sve je svedeno na "licno misljenje", a ono ne vrijedi nista. Samo dovodi do samovolje i pometnje a i pohlepe.
 
Kakve sad sve ovo veze ima ne mogu da pohvatam i dokle ste stigli :eek:
Autor teme što se mene tiče je već naslovom napravio paradoks, jer nikakav paradoks u feminizmu ne postoji.
Patrijarhat- suprotnost: matrijarhat
Tolike knjige ste pročitali, fakultete pozavršavali a ja treba da otvorim bukvar i kažem da feminizam nije suprotan pojam patrijarhatu, a koliko je idiotski sam naslov, pa eto, u današnje vreme nemaš pravo da biješ ženu, za silovanje ideš na robiju, sve u svemu feministički pokret funkcioniše i samim tim nije "paradoks".
 
Patrijarhat = kultura i obicaji, plemstvo, vlast, red i zakon.
Feminizam = nekultura, bezvlasce, kriminal, nered i oportunizam.

Pravo i obicaji:
Kulturan zivot ne zahtijeva samo, da covjek odgovara pravnim propisima, nego sem toga zahtijeva jedan odgovarajuci stav u skladu sa zahtjevima kuture, iz kojeg proizilazi odgovarajuce djelovanje i tamo gdje ne postoje pravne zabrane. Cio covjek treba da bude jedan kulturni faktor koji treba da se uzdrzava od anarhistickog stava. Stav u pravcu nasih kulturnih zapovijesti je obicajni stav, a djelovanje na osnovu takvog stava je obicajno. - Josef Kohler

S obzirom da je pravo orudje od kojeg zivim i neposredno sam bio upucen u ovu definiciju koja nema alternativu. Stoga je i odgoj ono za slobodne ljude sto je zakon za umno posustale robove.

U demokratiji vazi: grab them by the ...
r u s.gif
 
Meni nije jasno još nešto a to je zašto napadate jedni druge (uglavnom muškarci žene) kao da postoji sad 804 pola, pa uporno kritikovati taj 804.-ti.
Postoje samo dva pola i gledano sa strane, mozgom neispranim kojekakvim visokim školama, govoriti "žene su ovakve/ onakve" deluje- smešno.

Čitao sam nešto ne za ocenu nego zbog sebe pa sam tako naleteo na Oto Vajningera. Taj mladić, proglašen za najvećeg ženomrzca ikada, čak i on je rekao da ne postoje samo dva pola: muški i ženski, nego samo nijanse između. Da svaka osoba ima u sebi i od muškog i od ženskog. A vi smatrate sebe pametnijim i od Vajningera?
Na kraju krajeva, Vajninger je:
- napisao sporno delo ("Pol i karakter")
- pročitao šta je napisao
- ubio se
 
To bih preporucio svima koji zive u Evropi, a ne prihvataju njenu kulturnu zaostavstinu. Ili neka idu medju nomade, indijance i sl., "dobre divljake" kako oni to idealizuju, jer kulturi ne trebaju relitivizmi. Sto se ostrije ocrtaju, pojednostave definicije primarnih uloga, to ce stabilnije na nogama stajati visoka kultura. Relativizam pogoduje luzerima slabog uma koji "prihvataju svoje i tudje greske". Vjerovatno si u zatvoru sreo dosta nomada kojima je u se, na se i podase najvisa kultura.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Pohlepa za jednakošću? Tu se ne radi o pohlepi. Jednakost je normalna stvar. Pohlepa za pravima? Pa ja sam i rođena i ceo život živim u državi u kojoj su prava jednaka. Moram reći da nikada nisam kao žena bila ugrožena, sva prava i obaveze koje kao građanin imam koristim.
Malo preuveličavaš, ja imam decu i sasvim se dobro snalaze, noću je kod nas sasvim ok.
Prava ne proističu iz običaja, kakvi običaji! Običaji važe u možda nekoj lokalnoj sredini.
Prava proističu iz porodične organizacije? Msm, ja cenim kvalitetne porodice kakvih i nema puno, ali država je jamstvo za pravo. Msm ja sam lično odrasla bez roditelja. O kakvoj vezi prava sa porodicom pričaš nije mi jasno.

Ne postoje jednaka prava, to je moralistička fraza. Jednakost takodje ne postoji, niko nije jednak nigde osim u svojoj socijalnoj grupi (a čak ni tu sasvim). To koliko su nam prava zaista jednaka najlakše možemo da proverimo kad poželimo da letujemo u najboljem apartmanu na vrlo egzotičnoj lokaciji gde letuju oni koji imaju daleko više od nas ili da udjemo u restoran i sednemo za najbolji sto gde je najbolja hrana. Iako je zvanična teza da smo svi ravnopravni, od toga nema ništa čim probamo da dobijemo nešto za šta ne posedujemo resurse i mogućnosti. I ne odnosi se to samo na svet profita i bogatstva, nego na doslovno sve - ružan čovek nije jednak lepom, odličan ljubavnik očajnom ili prosečnom, dete iz imućne porodice sa nekim siromašnim ili iz Zvečanske, socijalni tip brzog mozga sa nekim povučenim nespretnjakovićem, šezdesetogodišnjak sa porodicom i samac itd... nemamo 'pravo' na iste benefite, iste devojke i momke, iste usluge, iste pozicije, istu zabavu, isti kvalitet življenja, isti kvalitet pruženih zdravstvenih usluga... kad bogataš leči neku bolest on ima na tacni najbolje usluge i stručnjake, dok se običan čovek dovija i čeka u redovima. Isto tako neko ko ima vezu bolje prolazi od nekoga ko je nema pa mora da čeka itd.

Sećam se kad sam nosio kompjuter kod servisera, morao sam da čekam jer je neki doktor doneo kompjuter svoje ćerke da se popravi zbog nekih podataka isti taj dan, pa iako sam bio prvi na spisku čekao sam nedelju dana i više, a on ga je dobio pre mene, to mi je serviser otvoreno priznao, "morao sam, znamo se..."

Samo što se naivnom stadu protura isprazna priča da smo ''ravnopravni'' jer možemo svi da glasamo na izborima. A ustvari da izbori stvarno nešto menjaju oni bi ih ukinuli i to odmah.
 
Patrijarhat = kultura i obicaji, plemstvo, vlast, red i zakon.
Feminizam = nekultura, bezvlasce, kriminal, nered i oportunizam.


Pravo i obicaji:
Kulturan zivot ne zahtijeva samo, da covjek odgovara pravnim propisima, nego sem toga zahtijeva jedan odgovarajuci stav u skladu sa zahtjevima kuture, iz kojeg proizilazi odgovarajuce djelovanje i tamo gdje ne postoje pravne zabrane. Cio covjek treba da bude jedan kulturni faktor koji treba da se uzdrzava od anarhistickog stava. Stav u pravcu nasih kulturnih zapovijesti je obicajni stav, a djelovanje na osnovu takvog stava je obicajno. - Josef Kohler

S obzirom da je pravo orudje od kojeg zivim i neposredno sam bio upucen u ovu definiciju koja nema alternativu. Stoga je i odgoj ono za slobodne ljude sto je zakon za umno posustale robove.

U demokratiji vazi: grab them by the ...
Pogledajte prilog 892159

Šta ga komplikuješ možeš navoditi do beskonačnosti ?!? još trpaš nemački.

Dovoljno je navesti samo jedno koje proizvodi milion :
Patrijarhat = Porodica.
Feminizam = Antiporodica.
 
Pohlepa za jednakošću? Tu se ne radi o pohlepi. Jednakost je normalna stvar. Pohlepa za pravima? Pa ja sam i rođena i ceo život živim u državi u kojoj su prava jednaka. Moram reći da nikada nisam kao žena bila ugrožena, sva prava i obaveze koje kao građanin imam koristim.
Malo preuveličavaš, ja imam decu i sasvim se dobro snalaze, noću je kod nas sasvim ok.
Prava ne proističu iz običaja, kakvi običaji! Običaji važe u možda nekoj lokalnoj sredini.
Prava proističu iz porodične organizacije? Msm, ja cenim kvalitetne porodice kakvih i nema puno, ali država je jamstvo za pravo. Msm ja sam lično odrasla bez roditelja. O kakvoj vezi prava sa porodicom pričaš nije mi jasno. Kakav zaslužan član, sve sam uspela i sama, svojim trudom, i posao, materijalne stvari itd. To matrijarhat nisam stvarno mislila na običaje, nego više šala, htela sam reći da nije bilo muškaraca koji će sve da vode. Pa opet je sve bilo ok. U savremenom društvu, u gradovima, pojedinac sasvim lepo i sam može da funkcioniše. Kako ja vidim stvar, porodica je važna psihološki da čovek ne bude sam, ima nekog, ništa drugo.

Na pravnom fakultetu se uči da pravo proističe iz običaja:

"Istorijsko pravna tradicija i jurisprudencija" - Prof.dr. Sima Avramović
 
1617776289275.png


Ја сам је скинуо у пдф-у давно и стално је консултујем када пишем своје радове. Ти ћеш овај предмет брзо савладати, јер познајеш и капираш историју политике.
 
feministkinje sad vec hoce da "preuzmu one vode jer zena zna bolje bla bla" i slicne gluposti. Da li one ne shvataju da ako recimo preuzmu vodjenje civilizacije od muskaraca, konstrukta koji je on stvorio, da ce se to urusiti?
Као прво, средишња тачка феминизма нису женска права већ фигура мушкарца. Фигура којој се с једне стране приписује насиље над женама и искоришћавање жена, а којој се с друге стране завиди.
Као друго, феминистички сан није преузимање вођења цивилизације, већ укидање друштва. Не патријархата, већ друштва.
 
Mogu se mijesati pravne norme raznih naroda ili klasa, ali je uvijek u pitanju obicaj, naroda ili klase (sto je isto sto i narod). Klase obicno nastaju tako sto se jedan narod uzdigne iznad drugog. Etrurci iznad Latina itd.
Nista ne brinite, ova definicija prava je sveobuhvatna.
 
Obicaj, verske norme, moralne norme.
Primer upotrebe obicaja u savremenom pravu je Britanija. Bez kodifikovanog ustava, zemlja funkcionise po citavom spektru nepisanih konvencija pa je takva (presmesna) i dalje (pocev od T.S. Eliota) ideal tradicionalista.
 
Da, svaka dinamicka kultura funkcionise na osnovu nepisanih konvencija, sve dok ne postane dekadentna. Kad postane dekadentna, onda se obicaji zapisuju i nastaje moral, te posto nema vise nosioca morala (kao sto je prethodno plemstvo nosilo obicaje) onda se moral vezuje za fiktivnog nosioca "boga" kako bi ovcice ostale poslusne. Dakle, fiktivni autoritet kao nosilac morala umjesto stvarnog autoriteta kao nosioca obicaja. O tome napisah spis 2005.
Mozes pogledati i moj potpis. Dakle, kao drustvo, propale kulture su daleko slabije u odnosu na dinamicke, tako da se nama sad, kao starijem narodu od Anglosaksonaca, namecu njihova "internacionalna" pravila. Medjutim, i oni su u poslednjih nekoliko decenija prilicno propali, tako da ne cudi sto je recimo Toni Bler presao na katolicanstvo.

Cemu ja tezim je osnivanje novih autoriteta kako bismo pomocu njih bili u stanju da razvijamo nove obicaje i kako sva kulturna zaostavstina u Evropi ne bi propala. A sta je autoritet? Pa prosto jaki ljudi koji preuzimaju odgovornost u drustvu i uspostavljaju meritokratski sistem gdje svako dobija prema zaslugama.
Obicaji su prosto sistem zasluga, a on stiti od parazita.
 
Obicaj je nepisano pravilo ponasanja koje postaje uzus svojim dugotrajnim ponavljanjem. Obicaj je dakle sistem cobanstva kome je trebalo samo vise vremena da postane pravilo. Kao takav, izrazito je privlacan zemljama koje drze do "tradicije" i za suverena imaju nekog dementnog šišmiša. Ne bih rekla da je obelezje nekakvih dinamickih kultura, vec tradicionalista a tradicija tezi da bude okamenjena. Zapisano pravilo se moze promeniti, al kako da promenis obicaj za kratko vreme?
A ima i ona nasa izreka - budala pamti, pametan zapisuje.
 
Dobro, ako su ti anticke kulture cobanske, onda oki pinoki. Ali znaj da cobani ne grade nista od mermera i da nemaju cvrste vrijednosti, iako mogu da imaju neke obicaje, ali ih obicno preuzimaju od visih kultura. Mislim, razumijem da si zbunjena poslije toliko milenija mijesanja raznih naroda i kultura i njihovih propadanja, a i zvanicna katedra nema pojma uglavnom, jos nisu culi za anaciklozu.

Sto se tice okamenjivanja, ako se ne peres redovno, vjerovatno se spremas da predjes u cobane, tako da ponavljanje ne znaci okamenjivanje, nego uspostavljanje standarda koji su potrebni na duze staze da bi se zadrzao dostignut stepen moci. Ko voli ceste promjene taj se osjeca nemocan i rado bi da pobjegne od svog lika u ogledalu. Najstaticniji narodi su oni najvise kulture, tako ces naletiti na Penelopu koja 10 godina ceka svog muza da se vrati sa ratista, a ima i zasta, jer je u pitanju kraljica. Tako da ko ima moc njemu treba obicaj, a ko nema, njemu treba vecera.
 
ne govorim o cestim promenama uopste vec o tradicionalistima i modernistima. Npr, americka nacija je vrlo mlada, nema nikakvu tradiciju niti boluje da je izmislja kao sto to rade evropske (procitati Izmisljanje tradicije - Hobsbaum), ali ima pisani ustav koji se menja jednom vrlo dovitljivom metodom (amandmanima), dok integralni tekst nije izmenjen od momenta donosenja ustava.
sa druge strane, nasa srpska nacije, ne tako mlada kao sto nam je mlada moderna drzava, nacija koja ima dugu istoriju, prosto ne uspeva da jedan ustav zadrzi vise od 15ak godina.
 
O tome i pisem. Mi padamo pod uticaj obicaja mladih naroda koji mijenjaju nase zakone zato sto smo nize kulture. Jer dekadencija znaci upravo propadanje na ljestvici kulture. To je ovo zasta moderatorke navijaju, da postanemo sumski ljudi. Mozes tako i Indijcima uvesti paralelno bilo koji drugi sistem iako nominalno imaju kastinski, ali su u sustini cigani koji 40-60% nemaju kanalizacionu infrastrukturu i wc. Mozda smo nekad bili jaki i pravi, mada ja ne znam kad, mozda u Vinci, ali kultura obicno ne cvjeta dva puta na istom mjestu. Ali zato smo religiozni, sto je znak da smo slabog duha, siromasni.

Kod Amerikanaca imas starije klase ljudi nego u Engleskoj, jer su iz Engleske izbjegli rojalisti i puritanci, a ostali liberali, ali puritanci vladaju svijetom, odnosno demokrate. Oni su bili na vlasti u svjetskim ratovima.

Puritanci su protestanti. Dokaz da hriscanstvo i monarhija ne idu zajedno. I samo se kod njih vidi pravi karakter hriscanstva, jer mladi narodi vjeruju u svoj sistem vrijednosti.
 
Poslednja izmena:
pravo ne ne proistice iz obicaja vec samo jedan od izvora prava moze biti nepisana norma aka obicaj. ali postoje i drugi izvori

Позитивно (важеће) право може проистећи од пијаних револуционара или дијаболичког тиранина.

Позитивно право не мора уопште имати икакву везу са моралом и кодификацијом
 
Позитивно (важеће) право може проистећи од пијаних револуционара или дијаболичког тиранина.

Позитивно право не мора уопште имати икакву везу са моралом и кодификацијом
Kod nas proistice i iz medjunarodnih ugovora
 
O tome i pisem. Mi padamo pod uticaj obicaja mladih naroda koji mijenjaju nase zakone zato sto smo nize kulture. Jer dekadencija znaci upravo propadanje na ljestvici kulture. To je ovo zasta moderatorke navijaju, da postanemo sumski ljudi. Mozes tako i Indijcima uvesti paralelno bilo koji drugi sistem iako nominalno imaju kastinski, ali su u sustini cigani koji 40-60% nemaju kanalizacionu infrastrukturu i wc. Mozda smo nekad bili jaki i pravi, mada ja ne znam kad, mozda u Vinci, ali kultura obicno ne cvjeta dva puta na istom mjestu. Ali zato smo religiozni, sto je znak da smo slabog duha, siromasni.

Kod Amerikanaca imas starije klase ljudi nego u Engleskoj, jer su iz Engleske izbjegli rojalisti i puritanci, a ostali liberali, ali puritanci vladaju svijetom, odnosno demokrate. Oni su bili na vlasti u svjetskim ratovima.

Puritanci su protestanti. Dokaz da hriscanstvo i monarhija ne idu zajedno. I samo se kod njih vidi pravi karakter hriscanstva, jer mladi narodi vjeruju u svoj sistem vrijednosti.
Mi padamo pod uticaj sile, a pored toga i gluposti nize kulture vladara...cim imamo vladara koji nesto vredi neko ga slucajno ubije, zbog kartaskog duga nije zato sto narodu odgovara....taman posla...vi bre kulturni ljudi najvise volite da koljete i masete sikirom...nit casti nit imena...
 
Pozitivno pravo donose moralni predstavnici naroda ili ljudi koji imaju cast, pa otud zakoni proisticu iz morala, ali i obicaja.
U jednom od osnovnih zakona bar na tri mesta obicaji odlucuju....Z o obligacionim odnosima, koji je i sistemski zakon.
Idealno je kada zakon ne zalazi u moral vec je njegova medja, medjutim, zbog razlicitosti medju drzavama medjunarodni ugovori mogu da uticu da zakon bude u zoni morala i da menja moralne odrednice....
 

Back
Top