Paolo Koeljo - lik i delo

kako se beše završava 11 minuta? Znam da je nešto bezveze, zaboravila sam...

Ostaju zajedno na kraju ...

Inace meni se dopada Kueljo , jer mi je lagan za citanje i opusta ...Naravno svaka knjiga vuce neku poruku za sobom, ali u celini koliko sam ja shvatila on sve pise u zenskom rodu,provlaci kroz sve knjige njegovo verovanje da je Bog zensko , ali ima tu i pozitivnih strane, pomalo su produhovljene , eto ako nista drugo ono zbog dosta citata iz Biblije.I ima dosta njegovih intresantnih misli koje vredi zapamtiti ...
 
Ostaju zajedno na kraju ...

Inace meni se dopada Kueljo , jer mi je lagan za citanje i opusta ...Naravno svaka knjiga vuce neku poruku za sobom, ali u celini koliko sam ja shvatila on sve pise u zenskom rodu,provlaci kroz sve knjige njegovo verovanje da je Bog zensko , ali ima tu i pozitivnih strane, pomalo su produhovljene , eto ako nista drugo ono zbog dosta citata iz Biblije.I ima dosta njegovih intresantnih misli koje vredi zapamtiti ...

Pa, ta priča njegova o Bogu-ženi, to je u stvari priča o Majci Boginji, koja je nešto zapostavljena u poslednje vreme (duže vreme već)...
Naime, u prirodi... kosmosu... postoji i muški i ženski princip, i treba o oboma govoriti.
I Bog Otac, ali i Majka Boginja.
To je starije od religija i sa njima nema skoro nikakve veze, to je vezano za praiskonsko energetsko čovekovo, duhovno, duševno... vasionski, univerzalno.
 
U tome i jeste stvar... Ako si sklon dubini, nju ćeš tražiti i u plićacima... :)

Mislim da Koeljo nije izmislio ''toplu vodu'', on je jednostavno samo pokrenuo kroz svoje knjige neke drevne istine i mitove. Neki mu zameraciju na komercijalnosti, pritom zaboravljajući da MORA da postoje i komercijalni pisci... I dobro je da masa nešto čita, dobro je i bolje je da čitaju Koelja pre nego isprazne patetične romane... Šteta samo što oni iz Koeljevih romana, ispričanih jednostavnim stilom koji ne zahteva nikakvu analizu rečenica - a tamo gde ne postoji slojevitost (Dostojevski, Eliot, niz izuzetnih pisaca, namenjenih retkom sloju čovečanstva), tamo je lakše odmah preći na smisao, jer ne iziskuje čitanje napor dešifrovanja, ne izvlače nikakve praktične savete za život...
Ja sam uvek za to da ljudi se penju na više stanje svesti, popularističke knjige i mediji na to mogu uticati... Eto, ''Veštica iz Portobela'' je shvaćena vrlo prosto, i jeste i odnosu na ''Čarobni breg'', recimo, ali ima neke suštinske istine za život, priča o oslobađanju energije i kvalitetnom njenom pokretanju... Žao mi je što su ljudi skeptični prema toj oblasti, jer energija jeste sve. I jeste igra jak metod da se ta energija razigra, a igra i jeste okosnica priče o veštici...
 
Kao što rekoh - da ne dovodim svoj komentar u pogrešno tumačenje - nema dubinu, ima praktične savete za pozitivnije življenje, učenja koja su dostupnija masama narodnim pre nego nešto duboko, u tom smislu podržavam da ga narod, narodne mase čitaju... ali one ni to što je nekima plitko - ne razumeju. Čitaju zbog trenda, šteta što nekakvu eksplicitnu, za nekog (i za mene) jednostavnu filozofiju i misao niko ne sprovede u delo. Niti poveruje.
 
Kao što rekoh - da ne dovodim svoj komentar u pogrešno tumačenje - nema dubinu, ima praktične savete za pozitivnije življenje, učenja koja su dostupnija masama narodnim pre nego nešto duboko, u tom smislu podržavam da ga narod, narodne mase čitaju... ali one ni to što je nekima plitko - ne razumeju. Čitaju zbog trenda, šteta što nekakvu eksplicitnu, za nekog (i za mene) jednostavnu filozofiju i misao niko ne sprovede u delo. Niti poveruje.

Ti si sada ovo bas lepo rekla, ja nisam nasla prave reci ...A za njega iskreno nisam ni cula dok slucajno u biblioteci nisam uzela njegovu knjigu "Alhemicar' i posle nje pozelela da procitam svaku njegovu sledecu, eto ostale mi jos dve , cini mi se.Cak sam mislila da nije vise ni medju zivima.
 
Svidja mi se deo iz "11 minuta" evo navescu ga:

"Citiracu Platona kada razgovaram sa jednim intelektualcem. Po
njemu, u pocetku stvaranja, muskarci i zene nisu bili kao danas;
postojalo je samo jedno bice, nisko, sa jednim telom i vratom, ali je
glava imala dva lica, svaka gledajuci na svoju stranu. To je izgledalo kao
da su dva stvorenja spojena na na ledima, sa dva razlicita pola, cetiri
noge, cetiri ruke.
Medutim, grcki bogovi bili su ljubomorni, videvsi da je jedno
stvor sa cetiri ruku radilo vise, da su dva lica koja gledaju a suprotnu stranu
opreznija i niko nije mogao da ih napadne neopazeno, a cetiri noge
omogucavale su dugo stajanje ili hodanje bez velikog napora. I, sto je
najopasnije, nije mu bio potreban niko za stvaranje potomstva.
- Dakle, rece Zevs, vrhovni vladar Olimpa - imam plan da ovi smrtnici
izgube svoju moc.
I, jednim gromom, isece stvorenje na dva dela, i stvori muskarca i
zenu. To je umnogome povecalo svetsku populaciju, i u isto vreme je
dezorijentisalo i oslabilo one koji su na svetu ziveli, jer su morali ponovo
da traze svoju
u izgubljenu polovinu, da bi je ponovo zagrlili, i u tom zagrljaju obnovili staru snagu, sposobnost da izbegnu prevare, otpornost da tokom dugih perioda izdrze naporan rad. I taj zagrljaj a kome se dvoje ponovo spajaju jeste ono sto mi danas zovemo seksom."


Ovo je bas lepo. Inace, "11 minuta" je prava zenska knjiga, veoma zanimljiva.
 
Bas sam neki dan procitala Na obali rijeke Pjedre sjedila sam i plakala.
Zanimljiva knjiga. Ima dosta djelova 'da lijepo stanes i razmislis'.

Inace, nikad nisam uspjela da procitam Alkemicara. Pocinjala sam par puta, ali nakon 2-3 stranice jednostavno odustanem. Izgledalo mi je prilicno zamorno. :/
 
Meni se Koeljo dopada jer sa lakocom uspeva da saopsti neke zivotne istine . . . Nesto sto nije tesko shvatiti i sto je zaista logicno kada se procita . . . Slazem se da on svakako nije izmislio toplu vodu, ali u svakom slucaju njegova dela nose lepu poruku . . .A kao sto i svako delo zivi svoj zivot, mi mozemo izvuci jos hiljadu ., . .A lepo je kada te delo podstakne na razmisljanje . ..
 
Koeljo je opet jedan pisac, koji je sad vrlo popularan, naročito među ljudima, koji inače vrlo malo čitaju, pa su "otkrili" Koelja i sad misle, da je to nešto posebno...U Sloveniji, gde živim, inače svaka missica kaže, da joj je omiljena knjiga Alhemičar.

Pa dobro, takodje prichaju i da im je "Na drini cuprija" omiljena knjiga, jel to znachi da knjiga koja je dobila nobelovu nagradu ne valja jer ju je previshe ljudi prochitalo ?
Gluposti.... Zashto smo skloni da otpisujemo muzichare, knjizhevnike, samo zato shto se proslave i njihova dela dodju do stotine hiljada ljudi ? "Alhemichar" je po mom mishljenu fenomenalna knjiga jer kroz jednu zanimljivu prichicu prenosi poruku da moramo proci kroz tezhak put da bi doshli do cilja, i da taj put ma koliko on loshe izgledao postoje stvari koje su vredne nasheg prolaska. Znam da nije otkrio toplu vodu, ali bozhe moj, on je to uradio na jedan lep i lagan nachin, i nije loshe podsetiti se toga :)
Ostale knjige me nisu bash impresionirale. Imaju lepe citate, ali nekako mi priche knjiga "Veshtica iz Portobela" i "Na obali reke Pjedra..." nisu bash drzhale pazhnju.... Peta gora mi se dodushe dopala iako sam je odavno chitala i sada se ne secam bash tachno svega.
Sve u svemu, ne mislim da je vredan tolikog pljuvanja, razvedrite se malo ljudi :)
 
Naravno, Mala, ti znaš da volim taj trenutak, kad svoja ustašca usmeravaš ka meni. :)

Ja sam čitao gotovo sve njegove romane. Mogu ti reći da... Hajd' prvo ti. :)
pa, ja sam, kao pametna zena, citala samo jedan :mrgreen:, onaj koji je od njega napravio ime koje silazi sa usana svake novokomponovane intelektualke, kada je u intervju-u pitaju koja joj je omiljena knjiga
dakle...."Alhemicar" je odlicno napisana pricica o jednoj velikoj zivotnoj istini
no, nedostatak te knjige, i pored citljivog stila i (cak) pristojnih obrisa radnje je, sto je ta istina vec spoznata od strane svake iole inteligentne osobe koja je psiholoski uspesno izisla iz puberteta
on je to samo (sic) lepo upakovao
naravno, to "samo" je ono sto mnoge pisce cini piscima, a nedostatak tog "samo" je ono sto mnoge citaoce cini samo citaocima
i to "samo" je stavka na koju sam mislila u svojo prvoj oceni, datoj na ovoj temi
"Na obali reke..." sam pocela, priznajem, i jedno vreme mi se cak cinilo da vise obecava, ali onda sam batalila...naislo je nesto zanimljivije da u tom trenutku radim...
 
Poslednja izmena od moderatora:
pa, ja sam, kao pametna zena, citala samo jedan :mrgreen:, onaj koji je od njega napravio ime koje silazi sa usana svake novokomponovane intelektualke, kada je u intervju-u pitaju koja joj je omiljena knjiga
dakle...."Alhemicar" je odlicno napisana pricica o jednoj velikoj zivotnoj istini
no, nedostatak te knjige, i pored citljivog stila i (cak) pristojnih obrisa radnje je, sto je ta istina vec spoznata od strane svake iole inteligentne osobe koja je psiholoski uspesno izisla iz puberteta
on je to samo (sic) lepo upakovao
naravno, to "samo" je ono sto mnoge pisce cini piscima, a nedostatak tog "samo" je ono sto mnoge citaoce cini samo citaocima
i to "samo" je stavka na koju sam mislila u svojo prvoj oceni, datoj na ovoj temi
"Na obali reke..." sam pocela, priznajem, i jedno vreme mi se cak cinilo da vise obecava, ali onda sam batalila...naislo je nesto zanimljivije da u tom trenutku radim...cini mi se da je u pitanju bilo peglanje mojih pamucnih gacica, mada nisam sasvim sigurna...


Inače, gotovo sve njegove romane sam i pročitao na gotovo identičan način. Svratim u svoje omiljeno kafanče, upoznam novu malu, posle lagane večere ispratim je do njenog stana... Već nakon druge večeri, moja nova mala poznanica krene da u mom prisustvu pegla kolekciju svog donjeg veša, uglavnom pamučne primerke, dok ja za to vreme razgledam njenu malu kućnu biblioteku. Kad ona to vidi, dotrči do mene i sva usplahirena krene da mi preporučuje naslove: "Uzmi ovu, dragi, to je najnoviji roman Paolja Koelja, jesi li ga čitao." Ja se blago osmehnem i odmahnem glavom. "Moraš to pročitati, čovek je fenomenalan." Za njenu ljubav, obećam joj da ću je pročitati, i što je najgore, stvarno to i uradim.

Najluđe u svemu tome je što je u poslednjih nekoliko godina, Paideia gotovo svaki Koeljov novi roman objavljivala u vreme dok sam se ja intimno upoznavao sa nekom novom malom. Još luđe je to što su sve one kupovale Koelja... I tako sam ja, ni kriv ni dužan, postao njegov najvatreniji čitalac. Posle prvih rečenica u njegovim romanima, uvek osetim onu blagu jezu koja mi prostruji niz kičmu, evociravši emocije koje je, u četvrtom osnovne, u meni razbuktala Mir-Jam svojom romatičnom ljubavnom sagom Bilo jednom u Americi... pardon, Jedne noći na Jadranu. : )
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top