Paolo Koeljo - lik i delo

Citala sam ga dosta u poslednje vreme. Zanimljiv je, cita se u jednom dahu, dobro drzi paznju, kazuje vazne zivotne istine sa malo reci i kroz interesantnu pricu. Ali, previse se lako skapira njegov stil. Posle 5 procitanih njegovih knjiga, mogu bez muke da zamslim kako bi on pisao o nekim stvarima o kojima nije pisao. To mu je mana.
Inace, Veronika je odlucila da umre, Vestica iz Portobela i Djavo i gospodjica Prim su mi posebne... I drago mi je sto sam ih procitala!
 
Procitao sam vecinu komentara..neki preozbiljno shvataju knjige,ljudi to su samo knjige.
Ove sto pljuju bez argumenata, ne razumem..
Koeljo je... od svega sto ste nabrojali po malo, zato je i popularan.
<Pobednik je sam> je zadnja koju sam procitao,klasicna komercijala,ono sto publika trazi,
ne ono sto <On zeli da pise>...s obzirom da je omiljen medju manekenima i td. mozda mu bude
i najprodavanija..
11 minuta je pisana za devojke.. nakon sto je upoznao prostitutku ,Koeljo se dao u pisanje,opet
popularna tema, ispovest jedne prostitutke(za mene nista zanimljivo)..
Djavo i Gdj.Prim opet vise dosadna nego zanimljiva..zao mi je vremena za koje sam mogao nesto
drugo procitati..
Vestica iz Portobela, ovo je vec zanimljivija, ALI NE TOLIKO ! :)
Upravo citam Veronika je odlucila da umre...i to je sve sto cu procitati od Koelja,pisca koji treba da
se zahvali Bogu sto je imao toliku srecu da mu knjige jednostavno budu popularne medju omladinom.

DA DODAM DA MU ALHEMICAR OSTAJE MASTERPIECE.Preporucio bih knjigu Pobednik je sam
onima koji ne vole happy end krajeve.
 
Cini mi se da sam prosle godine pisala na ovoj temi sa blagim odusevljenjem,a sada mogu samo reci razocarenjem.
Prvo sto vise citas njegove knjige shvatis da su sve na isti kalup i cak to pocinje da smara, na zalost.Dosta se ponavlja , pokusava nekim "dubljim" recenicama da odrzi radnju medjutim samo mi dodju razvodnjenije .
 
Moram reci da stvarno ima dobre naslove knjiga,originalni,pozivaju na citanje.
I tu se sve dobro zavrsava,na samim koricama.
Ali,neka citaju ljudi,ko nema strpljenja,zelje ii kapaciteta da nauci nesto iz kompleksnijih dela,neka uci kad mu je baceno pred nos:)
 
Iskreno počeo sam da čitam prije više od pola godine jednu ili dvije knjige od Koelja i mogu reći da me nešto u njegovim knjigama nije vukla da nastavim sa čitanjem... Iskreno poštujem njegov rad, ali mi njegovo knjige nisu se činile toliko dubokim...
 
Odlican pisac....jedina mu je mana sto je nas savremenik,jer skoro sve savremeno ima atribut kica.Njegove knjige jesu pomalo plitke,ali ta plitkoca je recena na maestralan nacin.Mislim da kako vreme bude prolazilo da ce Koeljove knjige biti jos cenjenije i bolje.
 
ALHEMICAR je vrlo lepa pricica ali nazalost nije Koeljova.
To je jedna od prica iz hiljadu i jedne noci.
Mozete je takodje naci u u Borhesovoj zbirci "Istorija bescasca" (Historia universal de la infamia) ili kako je vec ovde prevedeno. S tim sto Borhes navodi njeno poreklo iz hiljadu i jedne noci.
E sad je druga stvar sto je to Koeljo lepo prepricao, prosirio i upkovao i jako lepo prodao. Cako se nije formalno ni o zakon ogresio.
 
foto33 2009 paulocoelho1 490x300 Ljudi koji su pomerali granice: Paolo Koeljo

Iako je napisao dva dela još 1974. godine, tada nije mogao sebe nazvati piscem. Svoju prvu knjigu, “Arhive pakla“, objavio je 1982. a drugu “Praktični priručnik vampirizma“ 1986. godine. Kakvog kvaliteta su bila ova dela govori i činjenica da je sam Koeljo pokušao da povuče priručnik iz prodaje, smatrajući ga knjigom lošeg kvaliteta. Veliki uticaj na karijeru ovog pisca i njen preokret na bolje, imalo je hodočašće na koje je otišao. Nakon hodočašća u Santjago de Komposteli on izdaje knjigu “Dnevnik jednog čarobnjaka“, a nakon nje i čuvenog “Alhemičara”.

Pre nego što nastavim priču o delima, postoji anegdota o tome kako je uopšte postao pisac, a koju je sam Koeljo ispričao. Naime, po povratku sa hodočašća, rekao je sebi da ako tog dana ugleda belo pero, shvatiće to kao znak od Boga da treba da počne da se bavi pisanjem. Možete pretpostaviti da je uspeo u tome, jer je video pero na prozoru jedne od prodavnica i istog dana počeo da piše “Dnevnik jednog čarobnjaka“.

BRASIL PauloCoelho1 Ljudi koji su pomerali granice: Paolo Koeljo

Da se vratimo na dela. Iako je objavljen dve godine pre “Bride“, pomenuti “Alhemičar” nije prošao zapaženo. Tek nakon romana “Brida“ publika postaje zainteresovana za druga Koeljova dela, i tako Alhemičar biva otkriven i postaje jedna od najprodavanijih knjiga ikada. Nakon toga slede čuveni naslovi: “Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala“, “Peta gora“, “Priručnik za ratnika svetlosti“, “Veronika je odlučila da umre“, “Đavo i gospođica Prim“, “Jedanaest minuta“, “Zahir“, “ Veštica iz Portobela“, “Pobednik je sam“, i bar još toliko nama ne tako poznatih dela.

Šta još reći o delima Paola Koelja? “Brida” je ekranizovana u 52 epizode, kao TV serija, dok je čuvena izdavčka kuća “Warner Brothers” otkupila prava za “Alhemičara”, čija se ekranizacija još nije desila zbog problema sa scenariom. Inače, za taj film je izdvojeno šezdeset miliona dolara. Pored ova dva romana, i “Veronika je odlučila da umre“ i “Veštica iz Portobela“ su već u procesu ekranizacije. Dela Paola Koelja su prodata u više od sto miliona primeraka i to u 150 različitih zemalja, što ga čini najprodavanijim piscem na portugalskom jeziku. Samo “Alhemičar” je prodat u 65 miliona primeraka i preveden na više od sedamdeset jezika, čimeje ušao u “Ginisovu knjigu rekorda“ kao najprevođeniji roman čiji je pisac još uvek živ. I pored tolike prodaje, Koeljo deli svoje knjige i besplatno. Naime preko sajta Pirates Bay, Koeljo je delio kopije svojih knjiga besplatno, naravno u elektronskoj formi. Čak je došao u sukob sa izdavačima zbog toga.


Ono što dopunjuje ceo njegov lik su i aktivnosti koje on vodi za siromašne. Pre petnaest godina osnovao je “Institut Paolo Koeljo“ koji ima za cilj pomoć socijalno ugroženoj deci i starim ljudima. Takođe, ovaj pisac je ambasador mira Ujedinjenih Nacija. Radi kao savetnik za UNESCO, a trenutno je i član upravnog odbora Centra za mir Šimona Peresa, kao i upravnog odbora Švabove fondacije za društveno-socijalni biznis. On je pravi dokaz da biti uspešan ne znači samo misliti samo o sebi, već i pomagati onima kojima je pomoć potrebna. Ne smem zaboraviti da pomenem stotine priznanja i nagrada koje su njegova dela i on dobili, a jedno od zanimljivijih je i titula počasnog predsednika Bugarske.

Iako je dosta osporavan i hvaljen, iako ga mnogi obožavaju a mnogi ne mogu da smisle njegova dela, činjenica je da je Koeljo uspeo da svojim knjigama postigne jednu stvar koju mnogi pre njega nisu uspeli – a to je činjenica što je došao do široke mase čitalaca. Sam broj njegovih dela, kao i njihova kratka priča, sa najčešće samo jednom jedinom poučnom poentom, dodirnuli su milione ljudi, i na tome mu se jednostavno mora odati priznanje. U svojim knjigama uči ljude, kroz proste priče i još prostije pouke, kako treba pronaći sebe, živeti svoj život kako najbolje umemo i težiti sopstvenom ispunjenju i ispunjenju svojih snova. Složićete se da su te lekcije nešto što je svakome preko potrebno u vremenu u kome svako gura nos u tuđi život, kada ljudi popuštaju pod brzinom u kojoj živimo naše živote, pod pritiskom svakodnevnice, i kada se često ljudi povinuju normama i očekivanjima društva, umesto da se bore za ono do čega je njima stalo. Voleli ga ili ne, osporavali ili hvalili, on jeste čovek koji je imao i imaće uticaja na milione i milione ljudi.
 
Odlomak iz Marijinog Dnevnika, dva dana posle povratka a normalu:

Ljubavna strast dovodi ljude a stanje kad prestaju da jedu, da spavaju, da rade, kad gube svoj dusevni mir. Mnogi se uplase kad se ona pojavi, jer unistava sve sto su do tada postigli i stvorili.
Niko ne voli da vidi svoj suet a rusevinama. Zato mnogi ljudi uspevaju da se suprotstave toj pretnji, i da ocuvaju kucu ili bilo koju tvorevinu koja je vec trula iznutra. To su cuvari prezivelih stvari.
Drugi, pak, postupaju potpuno suprotno: predaju se bez razmisljanja, nadajuci se da ce im ljubav resiti sue probleme. Prepustaju drugoj osobi svu odgovornost za vlastitu srecu, i pripisuju joj svu krivicu za eventualni neuspeh. Neprestano su u euforiji jer se dogodilo nesto cudesno, ili a depresiji, jer je nesto, sto nisu ocekivali, sue opustosilo.
Okrenuti leda strasti ili joj se slepo prepustiti - koja je od to due mogucnosti manje destruktivna?
Ne znam.

11.minuta
 
Volim njegove knjige...sve. Pa u to ime evo jedan odlomak...

– И остаћу да седим поред тебе догод будеш седела
на обали ове реке. А ако пођеш на спавање, спаваћу
пред твојим вратима. А ако кренеш некуд далеко,
пратићу те у стопу. Све док ми не будеш казала:
„Одлази“! Тек тада ћу отићи. Али док будем жив, нећу
моћи престати да те волим
Paolo Koeljo-
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala
51112774_2746767132215586_517834075050868736_n.jpg
 

Back
Top