Lollol
Poznat
- Poruka
- 9.450
Cesto se cuje to "pametniji popusta", da li je istina ili ne, nije bitno, pretpostavimo da onaj pametniji se nece raspravljati sa budalom, i ubedjivati ga u svoje, a opet, to je jako cesto desava, pa i na Forumu.
Cemu to raspravljanje, prepucavanje, ubedjivanje onog drugog da nije u pravu?
Vide ljudi da se ne slazu oko neceg, da su potpune suprotnosti, i opet, rasprava se nastavlja u maniru "tvoj nacin razmisljanja je pogresan", a nadje se mesto i za uvrede i pogrdne komentare, i to ide li ide.
Zasto? Sta se dobija time?
Da li stvarno zelimo da pokazemo drugoj osobi da nije u pravu za njeno dobro? Cisto sumnjam da smo toliki alturisti i da nas je briga da druge izvedemo na pravi (tj. nas) put.
Da li zelimo da potvrdimo sebi koliko smo mi inteligentni i koliko su cvrsti nasi stavovi?
Da li zelimo mozda da dobijemo potvrdu okruzenja, ostalih ucesnika, da se neko slozi sa nasim nacinom rasmisljanja "e nek' si mu rek'o" i da tako potvrdi nasu vrednost?
Da li smo toliki egoisti pa moramo svima da dokazemo kako smo sjajni, bajni, pametni i naravno u pravu?
Zasto je najteze reci "ok, imas svoje misljanje ja svoje, ne slazemo se i to je to", a umesto toga mi neretko (pa i strastveno branimo) i ubedjujemo onog drugog da nije u pravu?
Zasto osecamo preispitivanje nasih stavova od strane drugog lica, pa i neslaganje, kao napad na sebe i zasto reagujemo agresivno?
Cemu to raspravljanje, prepucavanje, ubedjivanje onog drugog da nije u pravu?
Vide ljudi da se ne slazu oko neceg, da su potpune suprotnosti, i opet, rasprava se nastavlja u maniru "tvoj nacin razmisljanja je pogresan", a nadje se mesto i za uvrede i pogrdne komentare, i to ide li ide.
Zasto? Sta se dobija time?
Da li stvarno zelimo da pokazemo drugoj osobi da nije u pravu za njeno dobro? Cisto sumnjam da smo toliki alturisti i da nas je briga da druge izvedemo na pravi (tj. nas) put.
Da li zelimo da potvrdimo sebi koliko smo mi inteligentni i koliko su cvrsti nasi stavovi?
Da li zelimo mozda da dobijemo potvrdu okruzenja, ostalih ucesnika, da se neko slozi sa nasim nacinom rasmisljanja "e nek' si mu rek'o" i da tako potvrdi nasu vrednost?
Da li smo toliki egoisti pa moramo svima da dokazemo kako smo sjajni, bajni, pametni i naravno u pravu?
Zasto je najteze reci "ok, imas svoje misljanje ja svoje, ne slazemo se i to je to", a umesto toga mi neretko (pa i strastveno branimo) i ubedjujemo onog drugog da nije u pravu?
Zasto osecamo preispitivanje nasih stavova od strane drugog lica, pa i neslaganje, kao napad na sebe i zasto reagujemo agresivno?