Palata Doria Pamphilj i njena umetnička istorija

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
336.680
Pape, prinčevi i sveštenici; ovo su ljudi koji su nekada šetali blistavim hodnicima Palazzo Doria Pamphilj, koja danas stoji kao muzej u čast najslavnijih porodica Italije.

Palazzo Doria Pamphilj je umetnička galerija u baroknom stilu koja svoje arhitektonske korene vuče iz ranog 15. veka. Izdižući se na Via del Corso u srcu Rima, Palazzo Doria Pamphilj je galerija koja se razmeće najboljom istorijom umetnosti iz privatne kolekcije porodice Pamphilj. Ali istorija palate je dublja od održavanja umetničkih izložbi. Unutar zidova onoga što vidimo kao muzej umetnosti diše sećanje na privatne živote najmoćnijih italijanskih porodica, koje su ga nekada zvale domom.

Portret Kamila Pamfilja. Galleria Dora Pamphilj
Clip_3.jpg


Danas je palata i dalje u vlasništvu porodice Dorija Pamfilj, koja je brakom ujedinila porodice Dorija, Pamfil, Landi i Aldobrandini. Pretenzija porodice Pamphilj na palacu datira iz 1654. godine kada su se uselili princ Kamilo Pamfilj i njegova nevesta Olimpia Borghese. Olimpijino devojačko prezime je bilo Aldobrandini; u vreme kada su ona i princ Kamilo došli u palatu, ona je bila poznata kao Palaco Aldobrandini.

Brat kardinala Đovanija Batiste Pamfilja, budućeg pape Inoćentija X čiji portret koji je naslikao španski umetnik Dijego Velaskez između 1649. i 1650. godine,
neosporna je zvezda Galerije Dorija Pamfilj.Nalazi se u Velaskez kabinetu palate
Doria-Pamphilj-6.jpg


Princ Kamilo Pamfilj je bio general papske vojske i temeljno je integrisao svoj identitet sa rimskom politikom. Kamilov brak ne samo da mu je dao veliku palatu u Via del Korzo, već mu je dao i miraz Aldobrandini, koji je uključivao početke zbirke slika koju turisti danas mogu da vide u njenim pozlaćenim halama.
Clip.jpg

Skluptura pape Inoćentija X Pamfilja , od Đan Lorenco Bernini, 1650. Izvor: Galleria Doria Pamphilj

Renoviranje iz 18. veka koje obuhvata današnju zgradu obavljeno je 1763. godine, decenijama nakon što je prvobitni par Pamphilj nazvao palazzo dom.
Ove obnove su se desile nakon što se porodica Dorija vratila u Rim nakon što je zvanično priznala spajanje svoje dinastije sa porodicom Pamphilj.

Ali Doria Pamphilj nisu bili jedini koji su nekada živeli ovde. Najvažnije italijanske porodice šetale su ovim halama, uključujući porodice Borgeze, Kolona,
Savoja, Fakineti, Aldobrandini i Dela Rovere.

Sve ove porodice, uključujući i Pamfile, tvrdile su da imaju papu u svojoj lozi (papa Inoćentije X (r. 1644-1655) rođen je kao Đovani Batista Pamfilj). Ova lista pontifika koji su imali prava na Palaco Pamphilj bila je porodica Kolona. Papa Martin V, rođen Oto Kolona, služio je kao papa od 1417. do 1437. Delle Rovere je u svom porodičnom stablu imao dva pape: papu Siksta IV i njegovog nećaka, papu Julija II, koji je postao papa 19 godina nakon smrti svog strica. Sa Aldobrandinijeve strane, Ipolito Aldobrandini je bio poznat kao papa Klement VIII u Vatikanu od 1592. do 1605. i bio je poslednji papa koji je sedeo na tronu Svetog Petra tokom Kontrareformacije.

Papa Pavle V je bio u srodstvu sa porodicom Borgeze i služio je na tronu Svetog Petra od 1605. do 1621. Fakineti je proizveo papu Inoćentija IX, rođenog kao Đovani Antonio Fačiniti, i služio je kao pontifik samo dva meseca 1591. (29. oktobra do smrti 30. decembra). ). Dok Savoja nikada nije imala papu u svojoj lozi, Karlo Pio di Savoja postao je kardinal 1655. godine.

Zanimljivo je da su mnoge od ovih papskih ličnosti mogle da prođu jedna pored druge u salama Vatikana; svi su bili jedni drugima savremenici. Od druge polovine 15. veka i tokom celog 16. veka, ove porodice su imale aktivnu ulogu u povlačenju konce papskog autoriteta.

Unutrašnje dvorište u Borominijevom stilu. Izvor: Milestone Rim
unutr.jpg

Doria_Pamphilj_Court_yard.JPG
 
Obnova Palazzo Doria Pamphilj kakvu danas poznajemo počela je 1647. godine prema konceptima baroknog arhitekte Frančeska Borominija. Dok je papa Inoćentije X dao palati moderan scenski raspored 1644. godine, Borominijevi predlozi su pretvorili ovo mesto u barokno remek delo koje turisti danas prepoznaju.

Boromini je naučio kamenorezanje u Milanu tokom svojih ranih godina. To ga je na kraju navelo da studira crtanje i klesarstvo kod Karla Maderna, koji je prepoznao talente njegovog mladog štićenika i odveo ga u crkvu Svetog Petra da radi na mnogim arhitektonskim problemima sa kojima se suočava trg Svetog grada. Kada je Maderno umro, Borrominijeva arhitektonska ekspertiza je naglo porasla pod drugim majstorom, Gian Lorenzo Berninijem. Tokom svog života, Bernini je bio poznat kao jedan od najvećih vajara baroknog perioda.

Poznat po tome što je svoje koncepte zasnivao na geometrijskim proporcijama, Boromini je bio odgovoran za veći deo kultne rimske arhitekture i već je sebi obezbedio veoma cenjenu reputaciju. Uravnotežene kule bazilike Svetog Petra, kupole i svodovi Sant'Ivo della Sapienza, San Carlo Alle Kuattro Fontane, Palazzo Barberini i Sant'Agnese in Agone su samo neki kraljevski primeri koji mogu zahvaliti Borominiju za svoje visoke dimenzije i barokni stil fasade.

Borominijev stil
Galleria Aldobrandini u prvom krilu
t.jpg

Borominijeva reputacija, privukla je pažnju pape Inoćentija X i izabrao ga je za arhitektu da predvodi renoviranje palate svoje porodice. Tako je iz Borominijevih idejnih predloga konstruisana glavna prostorija i štuko dekoracija Galerije. Pored Borominija, Pjetro da Kortona je ukrasio svod Galerije u Palazzo Doria Pamphilj koja ne samo da odaje počast Bogu već i rimskoj kulturi. Kortona je naslikao fresku o rimskom liku Eneju, za koga su Pamfili tvrdili da su potomci.

Kortona i Boromini su pomogli u izgradnji palate tako da su freske na plafonu Galerije bile u potpunosti izložene, za razliku od starog rasporeda palate koji je imao dugačak, nizak svod i sprečavao da se freske vide u svoj svojoj slavi. Pod Borominijem, tri dvorišta palate su izgrađena i omogućeno je dosta otvorenog prostora pored prostora za divljenje drugim freskama Gasparda Dugeta, Pier Francesco Mola, Giacinta Gimignanija i mnogih drugih ikona istorije umetnosti.
 
Palata rimokatoličkog nasleđa

Dvorana ogledala. Izvor: Milestone Rim

k.jpg

Papa Sikst je bio poznat po tome što je huškač rata; njegova reputacija je ocrnjena zbog njegove umešanosti u Pacijevu zaveru za ubistvo Lorenca de Medičija i njegovog brata Đulijana. Kasnije, Sikstov nasilni rat protiv Firence dodatno će ga ovekovečiti u glavama Firentinaca i Italijana u celini kao čoveka koji je oskrnavio sveti tron Svetog Petra radi zlih, svetovnih dobitaka.

„Siksto, najzad si mrtav, nepravedan, neistinit, odmori se sada“, napisao je anonimni pesnik u vreme Sikstove smrti 1484.
„Siksto, konačno si mrtav, večni motor razdora, čak i protiv Sam Bog, sada idi u mračni pakao.”

Dekadencija i Katolička crkva su sinonimi, barem u istoriji Vatikana. Siksto je postavio pozornicu za pape koji su koristili svoj duhovni autoritet za zastrašivanje (što je, ako se išta zna o papama Bordžija, bilo uobičajeno tokom renesanse). Činilo se da porodica Pamphilj namerava da se suprotstavi ukaljanoj reputaciji Vatikana odajući počast Božjoj slavi u svojoj palati.

Originalna umetnička kolekcija koja je započela 1600-ih se proširila. Tokom godina, predstavljala je ikonska umetnička dela koja prikazuju biblijske scene. Neka dela uključuju Blagoveštenje Filipa Lipija, 1434/1440; Karavađova pokajnica Magdalena, 1594-95; Bogorodica i dete Đovanija Belinija, 1480-1500; i Pejzaž Pjera Frančeska Mole sa odmorom tokom bekstva u Egipat, 1630.

Međutim, dok galerija veliča katolicizam, to su umetnička dela palate, blistava Dvorana ogledala i prostrana štukatura koja demonstrira renesansnu dekadenciju koju su prezirali reformisti poput oca Đirolama Savonarole.
 
Danas je palata mnogo više od spomenika ispunjenog umetnošću posvećenom slavi starih rimskih porodica. Iako se može pohvaliti sa zapanjujućih 1.000 soba i sala sa istorijskim umetničkim delima, princ Džonatan, njegova porodica i ostali potomci Pamphilja ostavljaju moderan otisak u sobama.

Na primer, privatni stanovi su i dalje u vlasništvu porodice. Iako su ove blistave barokne sobe daleko od stana tipičnog Italijana 21. veka, vredna je pažnje činjenica da potomci Pamphilja još uvek mogu da prate svoje pravo na palazzo. To dovoljno govori o moći koju je Doria Pamphilj imala nad Italijom. Vlast Vatikana je disala u ogledalima i osigurala da će svet pamtiti istorijsko doba italijanske papske slave u vekovima koji dolaze.
Galleria.Doria_.Pamphilj.jpg
 

Back
Top