Padobranci sveta ujedinite se !

Cudo je nauka, ali je mnogo lakse da ti se stvari "skockaju" u glavi kad znas o cemu pises. Odnosno, kad osetis na svojoj kozhi...

Sto jes', jes'! Celo leto sam presedela za kompom i nad knjigama pishuci diplomski.
Odnecu sledece nedelje primerak rada na VMI, psih. Sanji R. koja mi je bila nezvanicni mentor, tako da i vojni ispitanici mogu da vide ako ih bude zanimalo.
 
U Smederevu je bilo skakanja u nedelju 24.02. Hteo sam ovim putem samo da se zahvalim organizatorima na veoma ugodnom danu koji sam tamo proveo, naročito Kačavendi :) Ovim je prekinuta višemesečna kriza kojoj sam bio izložen :) BIlo je extra, a onaj "Queen Air" Boga mi penje - kao avion :) 3.500 za 20 -tak minuta. Prvi put da sam video kazaljku na visinomeru kako se pomera - na gore! 1.000 metara smo dostizali za nepuna 4 minuta. Pilot očigledno zna šta radi. Jedina zamerka (koja i nije neka) je brzina aviona prilikom iskakanja koja je oko 150 km/h, ali s obzirom da to i nije toliko bitno na toj visini, bilo je i dalje extra. Još jednom hvala na prijatnom danu i veoma lepom druženju Smederevcima, u nadi da ćemo ovo da ponovimo još neki put :D

P.S. Evo i dve slike koje sam slikao mobilnim telefonom po otvaranju, a nadam se da će kompletne fotke sa tog skakanja biti postavljene u toku dana na sajt "Fenix"-a
 

Prilozi

  • krstarica1.jpg
    krstarica1.jpg
    27,1 KB · Pregleda: 19
  • krstarica2.jpg
    krstarica2.jpg
    25,7 KB · Pregleda: 18
Poštovani! POMOGNIMO FACI


Zovem se Todorović Goran-Faca, rodjen sam 30.10.1971.godine, živim u Leskovcu, pripadnik sam 63.padobranske Brigade iz Niša, sa činom stariji vodnik I klase, bolje rečeno bio sam pripadnik, s obzirom da se sada nalazim u bolnici, tačnije na VMA u Beogradu gde nastavljam lečenje. Na VMA sam od samog početka povrede, 18.12.2003.godine, gde neprestano boravim jer lečenje nije završeno i još uvek mi nije rešeno stambeno pitanje

Dana 18.12.2003. godine tokom obavljanja redovnih dužnosti na radnom mestu, vojnom aerodromu u Nišu, prilikom izvodjenja padobranskih skokova, na svom 984.skoku, imao sam nesreću-umršenje padobrana, usled koje sam ostao paraplegičan. Udario sam u zemlju približno brzinom od 120 km/h sa visine od 1 200 m, i tom prilikom polomio 5 pršljenova(od kojih sam 2 smrskao a 3 polomio), grudna kost je pukla na pola, sva creva su mi popucala, srce je prestalo da radi. Ali je jaka volja ucinila da ipak ostanem živ. Borba se nastavlja.

Zbrinut sam i lečen na VMA, Beograd. Dejstvom antibiotika i inekcija koje sam primio oštećen mi je jako sluh(oko 88,4 %) i pojavio se jak tinnitus(šustanje i zujanje u ušima).
Pored padobranstva(i u civilstvu sam padobranac i to nastavnik padobranstva)posedujem i ronilacko P 2 zvanje, bavio sam se i speleologijom, freeclimbing-om, bio član Gorske službe spasavanja i bavio se planinarstvom/alpinizmom, tako da sam 2002.godine sa ekipom planinara Srbije popeo Mont Blanc u Francuskoj(4 810 m) a 2003. Elbrus na Kavkazu(5642 m). Takodje sam trenirao dizanje tegova(klasicno, ne body bilding) i kao sportista, član KTD Leskovac, ostvario sam uspeh postavsi tri puta prvak Srbije. Od borilačkih sportova trenirao sam Aikido tri godine i TaeKwonDoo sedam godina.
Takodje sam odlikovan u ratu- Medaljom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti III stepena. Kao dobrovoljni davaoc krvi dao sam preko 40. puta krv.

Kao čovek koji nikada ne odustaje i u čijem rečniku NE postoji reč predaja nastavljam borbu i povratak za trenutak gde sam zaustavljen. Tako da sam u organizaciji Vazduhoplovnog saveza Srbije 23.06.2007.godine ponovo zakoračio oblacima, tj ponovo sam izveo padobranski skok. I samim tim postao prvi paraplegičar u Srbiji koji je skočio. Po nekim saznanjima mozda i prvi paraplegičar na Balkanu koji je skočio padobranom. I tako upisao još jedan skok, 985., u padobransku knjižicu, približavajući se cifri od 1 000.
Dogadjaj je prenešen putem medija. Prikazano nedavno na TV-zijama RTS 1, Studio B i B 92.

Do sada su mi uradjene 2 operacije na kičmi(na jednoj uradjena stabilizacija kicme) i 4 operacije na stomaku. Uspeo sam otići na lečenje sluha u Švedsku krajem prosle godine zahvaljujuci solidarnoj pomoći dobrih ljudi koji su izdvojili novac(10 000 eura) za moj odlazak(pripadnici 63.padobranske brigade, moje komšije, Opština Leskovac, i mnogo drugih dobrih ljudi) o čemu su pisale novine(Blic i Kurir). Nakon terapije sluh se poboljšao.

Stupio sam u kontakt sa privatnom klinikom u Rusiji, tacnije u Moskvi, u vezi kičme i od njih dobio profakturu na moje ime, i konkretne ponude sa specifikacijom troškova za intervenciju(oko 20 000 eura). U pitanju je operacija/lecenje pomoću stem ćelija.
Ovom prilikom Vas molim da pomognete u skladu sa Vašim mogućnostima i uplatite novac na moje racune kako bih mogao otići na operaciju/lečenje.

- dinarski (važi i za pravna i za fizička lica)
tekući račun : 205-1001527759910-84
- Devizno (važi i za pravna i za fizička lica)
devizni račun : 542700-23-1226813885
- Račun je kod KOMERCIJALNE BANKE AD BEOGRAD : 908-20501-70
- Primalac : Goran Todorović, Strahinjića Bana 8/23, 16000 Leskovac
- Pri uplati naglasiti da je u pitanju donacija radi odlaska na lečenje.

-JMBG 3010971740031
-Broj lične karte 317432
-Kontakt telefon 063/ 777 1 358

Unapred zahvalan
Stariji vodnik I klase
Todorović Goran-Faca
 
Pozdrav ljudi! Evo slucajno sam naleteo na ovaj topic, ali moram polako da ga iscitam iz pocetka ;)

Pretpostavljam da moje godine (27) nisu prevelike za prvi skok?!? Naravno, bio bih zahvalan, da me posavetujete, sta je jos osim dobre volje potrebno za pocetak bavljenja ovim sportom??

Iz Beograda sam, i bio sam par puta na Jarku, ali nisakim nisam stupio u kontakt, pa eto, mogu ovde da se raspitam, jer sigurno ste redovni ;)
 

Back
Top