"OTKAKO TE NE VOLIM

Taisa

Domaćin
Poruka
3.239
Vraca mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...

Osmjeh mi se vraca.
Neces me prepoznati.
Kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati...

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude:
Kol'ko ce to trajati?
Moze li se umrijeti?
Hocu li se poslije kajati?

Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oci naviknu " (Arsen)

Da li je nekada posle burne i velike ljubavi, lakše ne voleti.
 
Vraca mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...

Osmjeh mi se vraca.
Neces me prepoznati.
Kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati...

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude:
Kol'ko ce to trajati?
Moze li se umrijeti?
Hocu li se poslije kajati?

Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oci naviknu " (Arsen)

Da li je nekada posle burne i velike ljubavi, lakše ne voleti.


Е, вечерас си ме...у сриду! :sad::cry:
 
"....Osmjeh mi se vraca.
Neces me prepoznati.
Kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati... "

Prepoznao je on taj moj osmeh znam, ali misli da još uvek blista zbog njega. A tako je bio nadobudan znajući da sam zaljubljena i da je svaka moja misao vezana za njega.

No, da li sam se izlečila?!

Ali kako je to istinito opisano!
 
Vraca mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...

Osmjeh mi se vraca.
Neces me prepoznati.
Kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati...

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude:
Kol'ko ce to trajati?
Moze li se umrijeti?
Hocu li se poslije kajati?

Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oci naviknu " (Arsen)

Da li je nekada posle burne i velike ljubavi, lakše ne voleti.

Da,bar u mom slucaju. Nekako kad prebrodis tu prvu ''najvecu ljubav'' , kad te povredi onaj koga si najvise voleo sve ostalo pada lako...
 
....ja sam onaj koji je izabrao nocne more
i odredio ludilu savrsen ritam...
da bi osetila sigurnost
i izbegla strah...
iscupala si mi srce
i urlajuci bespomocno
razbila ga na hiljade komada
po jedan za svaku godinu koju sam te voleo,
i jedan za svaku koju cu te voleti
ovde
i gde god se budem zatekao.....
 
Vraca mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...

Osmjeh mi se vraca.
Neces me prepoznati.
Kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati...

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude:
Kol'ko ce to trajati?
Moze li se umrijeti?
Hocu li se poslije kajati?

Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oci naviknu " (Arsen)

Da li je nekada posle burne i velike ljubavi, lakše ne voleti.

... u panici sam da opet nekog toliko silovito zavolim...ali to mu dođe isto (lakše ne voleti ali je nekako mnogo prazno) :cry:
 
Ko nije našao sebe? :confused: Koliko ja znam moglo se makar malo razumeti uvek šta si htela da kažeš.

No dobro, nećemo se sada iščuđavati, zar ne?:D

Pa, ovako. Ja sam tebi rekla da jos nisi nasao sebe. Ti sada mozes stalno toga da se drzis, kao "Ja nisam nasao sebe" i stalno da forsras to, stalno to da ponavljas, i to ce ti biti dovoljno. To ce biti neka tvoja sreca. Isto kao sto sam ja za neku devojku rekla da je prazna, Boga pitaj za koju, i to je sad njena sreca.
 
Ne znam da li ti išta znači...prošla sam kroz to...ostao ožiljak koji svaki put žigne kad se pojavi neko, kao upozorenje na ono što ga je i stvorilo...
Uh...kad se samo setim tog perioda, sloši mi se...nisam gasila Shirley Bassey...

What now my love?
Now that you've left me
How can I live
Through another day?
Watching my dreams
Turning to ashes
And my hopes
Into bits of clay
Once I could see
Once I could feel
Now I'm numb
I've become unreal
I walk the night
Without a goal
Stripped of my heart
My soul
What now my love?

Now that it's over
I feel the world
Closing in on me
Here come the stars
Tumbling around me
There's the sky
Where the sea should be
What now my love?

Now that you're gone
I'd be a fool
To go on and on
No one would care
No one would cry
If I should live
Or die
What now my love?

Now there is nothing
Only my last
Good-bye

...sve sam činila da što pre prođe, onako na silu...ali eto tek kad sam pustila...nekako neprimetno - prošlo je...
 
Da li je nekada posle burne i velike ljubavi, lakše ne voleti.

E, to ne možeš da kontrolišeš. Možeš da se zarekneš da nećeš više nikad da voliš, ali srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.
Strefi te kao oluja, ponekad iz prikrajka, s leđa - kad najmanje očekuješ.
Ne postoje 'male' ljubavi. Posle kraha ljubavi posrneš a zatim se opet pridigneš, pa opet posrneš.... i tako stalno, dok postojiš. Ybg, taj ritam, ma koliko bio bolan i umarajući, čini naše živote lepšim i potpunijim.
 

Back
Top