Smatram da samo ljudi, prizemne duše, mogu tako nešto da rade. Svetle duše nastoje da poprave. Osveta je nešto, da ti se naplati za sve. Sa sve kamaticom. Ja sam ekonomista, takoC da, ako iko zna kamate, onda ih znam ja.

Elem, šalu na stranu, nisam se nikada nikome svetila, niti ću. Jer to nije moj nivo, i smatram to jako lošim. Jer ja nikada ne mogu da vratim to nešto, koliko je to mene bolelo. Progorevalo. Ja ne bih umela da smislim tako bolesne načine, ne bih, života mi moga. Da u svojoj glavi iskonstruišem sve, kojim će tokom da ide. I jesam čovek, došlo je i meni da vratim, ali onda stanem pa se zamislim, pa ja nisam to, ne bih ja mogla sve to i da hoću. Kako da ubrljam ono šta najviše volim, u mislima ljubim, jb* ne bih mogla da nanesem zlo, pa da me ubiješ. Morala bih biti ćaknuta ili poludela, da tako nešto uradim. Pošto sam zdrave svesti i čiste pameti girl, ja to nisam radila i neću raditi. Sve i da me najgore ubrljaju. To ne znači da sma idiot , da ću zaboraviti, i da neću pamtiti, ali neću nikada vratiti. Da vratim, ja bila bih pet puta gora od drugih koji su zlotvori. Bila bih. jer bih pljunula na sebe. A, meni je svojstveno da sam u duši dobronamerna. Da ću crkavati u sebi, gristi se u sebi, ali neću podleći niskim strastima. Neću. Dokle god dišem, neću. Ja znam šta ih pokreće. Moć. Osećaj da nekoga držiš u šaci. I jeste sadistički i bolesno, jer uživaš u nečijoj patnji. Znam zašto to rade. I moram odati respekt, ipak. Nikada nisam to videla nikada. Osetila pre. I dobro je. Bolje sada, nego kasnije. Sada sam nekako uspela, da sebe pokupim, kasnije en bih uspela, ja to znam. Nije ego, već osećaj da ti vrate, milo za drago. I to još i da shvatim, ali da ne razumem nikada ne mogu, ali lomiti vrat već nečemu slomljenom, to je već zaista bolesno. zato je i bilo pun pogodak, jer me sje*alo posve neočekivano, i nenadano. Svom silinom. valjda to i beše...Cilj.♥