Osvajanja Nemanjića

  • Začetnik teme Začetnik teme yokai
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne znam dokle mislite da trpite ovog Sandanskog .Na slici je odluka ministerstva FYROM o obnovi Zebrnjaka .

clip_image002.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Милутин и Драгутин су заједно поразили бугарске великаше Дрмана и Куделина, који су у свом поседу имали Браничево и Кучево и тако преузели контролу над том облашћу. То је дакле било после Драгутиновог силаска са престола, али тренутно не могу да се сетим године.

Ево о томе из житија Милутинова.

milutin%2010.jpg


milutin%2011.jpg


milutin%2012.jpg
 
Od koga je Radić potplaćen ?, da li je neko video kad je primio pare ? , koji je to istoriski metod primenio Deretić da bi došao do tog saznanja? , ili se radi o nečemu drugom ?
Čini mi se da se ipak radi o nečemu drugom . A to je da ih je Radić potpuno javno ogolio . Pošto je argumentovao da su neznalice i najobičniji diletanti , Deretić, Jarčević i kompanija nemajući nikakve argumente pribegavaju najprimitivnijem blaćenju o navodnom potplaćivanju. Po njima svako ko se usudi da njihove maloumne konstrukcije nazove pravim imenom ne može biti ništa drugo nego potplaćen jer se u Srbe faraone ne sme sumljati.
Što se tiče samog Deretića on je završio mašinski fakultet a kako sam kaže doktorirao pravo u USA. Znači njegovo formalno obrazovanje nema nikakve veze sa istorijom. Takođe njegove tvrdnje kako je član Petrogradske akademije nauka nisu istinite. Možda je mislio na člana Petrgradske duhovne akademije , ali to je nešto drugo. Ovog našeg Jovna I. Deretića ne treba mešati sa Jovanom Deretićem poznatim istoričarem književnosti , čoveka koji je u ova smutna vremena na žalost postao manje poznat od njegovog imenjaka i prezimenjaka šarlatana. A taj naš šarlatan nikada nije radio na univerzitetu , nikada nije objavio neki naučni rad na univerzitetu ili u nekoj prestižnoj publikaiji , niko ne zna za njega u naučnom svetu izvan Srbije , a u Srbiji u ozbiljnim naučnim krugovima služi za sprdnju. I još jednom pitam, koji je njegov indeks citiranosti ?
Što se tiče Olge Pjanović ona je lingvista koja je diplomirala klasične jezike a doktorirala na Sorboni (u 49 godini) sa tezom " pravda kod Eshila i Sofokla" što nema nikakve veze sa istorijom. Takođe nema ni jedan objavljen naučni rad u vezi istorije sem te knjige o Srbima i nekoliko novinskih tekstova . Sve u svemu njena reputacija kao istoričara je ista kao i kod Deretića .
Radić se kada je pobijao nesuvisle teze novororomantičara najviše pozivao na Ostrogorskog , ako mu je Ostrogorski drug stvarno ne znam.
Ako neko ne može da se pomiri sa tim da su Srbi doselili na Balkan u VI-VII (njih ne treba mešati sa današnjim Srbima ) veku to je onda njegov psihički problem a takav problem nije razlog da nauka odustane od svojih metoda i da razvija sumanute teorije o Srbima Etrurcima, Srbima u Indiji , Tračanima Srbima , srpskim faraonima, itd.
Ovo boldovano . Radić je pre svega diskvalifikovao tvrdnje i stupidne teze gospodina Deretića, naravno samim tim i samu Deretićevu ličnost , ko bi to odoleo.
Sada bi parafrazirao ono što je Radić stavio na početku svoje knjige "Srbi pre Adama i posle njega " a u vezi ovog boldovanog (tabloida) .

Lepo čovek na početku svoje knjige napisa da pravim istoričarima ta knjiga, ( zapravo bilo kakva knjiga) nije ni potreba jer oni to sve već znaju.
Jako mi je žao što nije tema o novoromantičarima da napišem još dosta o tome , ovako moram da prekinem jer sam već preterao :)

pa da znas da tvoj tako sirok odgovor samo govori o tvojoj nemogucnosti da ispariras i slabosti rijeci. Kad covjek pogleda malo bolje ti ustvari nisi nista rekao.Vrtis se u krug. Fatas se radica ko da kod njega ispit sjutra polazes. O Dereticu i ostalima samo iznosis lazi. A ja koliko znam Deretic je nekoliko desetina puta zvao ne samo Radica nego i ostale na javno suceljavanje, i niko se nije odazvao. Naravno sad ces da kazes kako on njima nije dorastao pa njima to ne pada na pamet. Ali najlakse je to reci. Nije ovo tema, zato necu ni ja vise da pisem o ovome.
 
pa da znas da tvoj tako sirok odgovor samo govori o tvojoj nemogucnosti da ispariras i slabosti rijeci. Kad covjek pogleda malo bolje ti ustvari nisi nista rekao.Vrtis se u krug. Fatas se radica ko da kod njega ispit sjutra polazes. O Dereticu i ostalima samo iznosis lazi. A ja koliko znam Deretic je nekoliko desetina puta zvao ne samo Radica nego i ostale na javno suceljavanje, i niko se nije odazvao. Naravno sad ces da kazes kako on njima nije dorastao pa njima to ne pada na pamet. Ali najlakse je to reci. Nije ovo tema, zato necu ni ja vise da pisem o ovome.
Napisao sam duži tekst jer sam želeo da odgovorim na sve tvoje gluposti i izmišljotine . Prvo o tome kako je Radić plaćenik , kako je Deretić doktorirao istoriju u USA a kao što smo videli nije već pravo , pa kako je Akademik Petrogradske akademije a zapravo nije već neke duhovne akademije u Petrogradu , onda laž kako je gospođa Olga ugledna istoričarka , no za taj ugled nema nikakvih pokazatelja . A što se tiče Deretićevog poziva u vezi sučeljavanja to samo pokazuje koliko on razume nauku . Nije nauka šou emisija pa sad ko više izlaprda gluposti, taj je u pravu. Stoji i ovo drugo , Radić zaista nema ravnopravnog sagovornika - o čemu oni da raspravljaju?, postoje psihijatri za takve slučajeve.
Slažem se da treba nastaviti o Nemanjićima.
 
Poslednja izmena:
Prikačoću deo teksta koji je po mom mišljenju zanimljiv jer objašnjava složenost odnosa izmađu Dušana - Vizantije - Turaka . Uzgred, tekst nije nikakva ekskluziva, već klasično Ćorovićevo delo "Istorija srpskog naroda "
Od ovog vremena Dušan svoju energiju zbira, da izvrši još jedan obračun s Vizantijom, možda konačan. Da to što sigurnije postigne, on namerava da ukloni s Balkana opasne grčke saveznike, Turke, koji su u poslednjim borbama imali znatna udela. Postoji jedno shvatanje u nauci (N. Jorge, pisca jedne velike Historije Osmanskog Carstva), koja Turke ovoga vremena prikazuje kao ljude, koji su imali malu važnost, koji su bili poslušno oruđe u rukama njihovih pozivača ("kad ih pozvaše, oni dođoše; kad ih otpustiše, oni odoše") i koji su "primorani" da pređu u Evropu i osnuju svoju državu. Shvatanje je to površno i vrlo uprošćeno. U stvari, Turci su predstavljali već tada snagu, koja nije slutila na dobro. U Maloj Aziji njihovo sistematsko prodiranje lišilo je Grke njihovih glavnih gradova i bogatih oblasti i sateralo ih do same obale. Ne nude se njima uzalud carske kćeri, vojni savezi i bogati pokloni. Kad su prvi veći odredi Orkanovi stigli u Carigrad, svet ih je tamo dočekao s radosnim klicanjem, ne samo s toga što su Grci bili radosni radi dolaska novih pomoćnika, nego i što su ti pomoćnici predstavljali stvarnu snagu. Da su ti pomoćnici bili ponekad daleko od toga da služe kao prosto oruđe Grcima videlo se već dosad u više prilika. Turci su, nema sumnje, pokazali pravi interes za Evropu tek od onda, otkad su tamo bili pozvati; njihovi prvi odredi nisu bili ništa drugo nego obične pomoćne čete, koje slušaju naredbe svojih gospodara; ali vrlo brzo te pomoćne čete postaju neka vrsta izvidnica. Čim su Turci videli, kako stoje stvari u Evropi, kakva je snaga njihovih grčkih poslodavaca i kako je bogat plen kome se s one strane Dardanela mogu nadati, oni su se lako rešili da iskoriste to stanje i to novo područje. Tim pre, što je Vizantija, iscrpena drugim krizama, bila stalno u novčanim neprilikama, ne mogući da isplaćuje uredno najamničke nagrade i tako donekle i sama upućivala gramžljivi tuđi elemenat da se naplaćuje sam. Osmanlije nisu, kao ni drugi pljačkaši, pazili mnogo na to, da li će oštetiti svoje najmodavce, a naročito onda, kad ti najmodavci ne vrše prema njima primljene obaveze. Računajući s tim, Dušan namisli da turske čete ili premami na svoju stranu ili da ih odvrati od pomaganja Vizantije. S toga šalje jedno svoje poslanstvo u Brusu i, po Kantakuzenovu primeru, nudi sultanu ništa manje nego svoju kćer za ženu. Bar tako priča Nićifor Gregora. Sultan je srpsko poslanstvo primio s čašću i otpratio ga s darovima, ali ono nije dospelo da se zdravo i čitavo vrati u Srbiju. Jedna grčka četa, koju je vodio namesnik Halkidike, predusrela je kod Rodosta srpsko poslanstvo i njihovu tursku pratnju, pa ih delom pobi, a delom zarobi. Taj postupak veoma je ogorčio Turke i samo veliko uniženje Kantakuzenovo moglo je da smiri Orkana. Velika je šteta što o tom poslanstvu nema nikakvih bližih podataka. Dušan je svakako išao za tim, da Vizantiju sasvim osami i da je onda, slabu i rastrovanu, savlada bez težih napora. Njegove planove nije bilo teško prozreti. Vidimo, da su im Grci uhvatili niti i da su se požurili da sve osujete. Oni su dobro osećali, da im je turska pomoć, iako pod skupu cenu, tada bila glavno sredstvo da koliko-toliko zaustave srpski nalet.
Hajmo malo ovo da analiziramo ; znači tu imamo dva stara neprijatelja Dušana sa jedne strane i Vizantiju s druge , oni se već duže vreme sukobljavaju gde Dušan ima inicijativu. Sam Dušan želi konačan obračun s Vizntijom a Vizantija teži da se odbrani (što je logično) . E sad imamo i treći element a to su Turci. Ti Turci u početku bivaju samo pomoćne najamničke snage koje ratuju za Vizantiju da bi vremenom njihov uticaj bio sve veći i na kraju postali snaga bez koje je Vizantija znatno oslabljena.
Dušan pokušava da pridobije Turke da bi osvojio Vizantiju, šalje poslanike ne bi li ih pridobio . . . .
Šta želim da kažem; čini mi se da obe strane nisu birale sredstva da bi jedna drugu pobedila . Ovoga puta to sredstvo (Turci) je bilo pogubno i za jedne i za druge. Znači obe strane nisu razumele koliku opasnost predstavljaju Turci jer su bili zaslepljeni međusobnom mržnjom. Ipak treba reći da je Kantakuzen bio taj koji je doveo Turke u Evropu (dodelivši im grad Čimpu) a kad je uvideo da je pogrešio već je bilo kasno.
Sve ovo je poučno, zar ne.
 
Poslednja izmena:
Или син цара Душана тако нешто....
Улетео са Хришћанским заставама међу крсташе и направио пометњу,све их побио и одличио битку..

Despot Stefan Lazarevic sin kneza Lazara,samo je po majci bio Nemanjic...svi se nesto loze na to da tada nije uleteo (Bitka kod Nikopolja),krstasi bi rasturili Turke,oterali ih preko mora,ovo ono...glupost,i da je doziveo poraz u toj bici-opet bi Bajazit ustao i narednih godina verovatno organizovao neki novi pohod...
 
Prikačoću deo teksta koji je po mom mišljenju zanimljiv jer objašnjava složenost odnosa izmađu Dušana - Vizantije - Turaka . Uzgred, tekst nije nikakva ekskluziva, već klasično Ćorovićevo delo "Istorija srpskog naroda "

Hajmo malo ovo da analiziramo ; znači tu imamo dva stara neprijatelja Dušana sa jedne strane i Vizantiju s druge , oni se već duže vreme sukobljavaju gde Dušan ima inicijativu. Sam Dušan želi konačan obračun s Vizntijom a Vizantija teži da se odbrani (što je logično) . E sad imamo i treći element a to su Turci. Ti Turci u početku bivaju samo pomoćne najamničke snage koje ratuju za Vizantiju da bi vremenom njihov uticaj bio sve veći i na kraju postali snaga bez koje je Vizantija znatno oslabljena.
Dušan pokušava da pridobije Turke da bi osvojio Vizantiju, šalje poslanike ne bi li ih pridobio . . . .
Šta želim da kažem; čini mi se da obe strane nisu birale sredstva da bi jedna drugu pobedila . Ovoga puta to sredstvo (Turci) je bilo pogubno i za jedne i za druge. Znači obe strane nisu razumele koliku opasnost predstavljaju Turci jer su bili zaslepljeni međusobnom mržnjom. Ipak treba reći da je Kantakuzen bio taj koji je doveo Turke u Evropu (dodelivši im grad Čimpu) a kad je uvideo da je pogrešio već je bilo kasno.
Sve ovo je poučno, zar ne.

Ово је непобитно тачно , ово би дефинитивно успорило и одложило долазак Турака али касније са западнним Римом Мађарима и тд. би једино било могуће зауставити Турке потпуно мада је и то упитно.
 
Madjari su posle kosovske bitke izdali Srbe, da nije bilo madjarskog pohoda na Srbiju posle Vidovdana 1389, mozda bi u narodnom secanju ostalo kao da smo pobedili u kosovskoj bici. Gro krstaske vosjke cinili su Madjari, ocito da im Despot Stefan nije zaboravio pretodno, a i bio je vrlo svestan realnog odnosa snaga i da bi izdajom tada strahovito mocnih i brojnih Turaka, pored zadovoljstva kratkotrajnom pobedom, naneo bi vise stete no koristi svom narodu.

Nego sta kazete da u preambuli zakonika car Dusan pominje da vlada Frugijom? Mozda misli na Frusku Goru, koji nosi ime po doticnima. To da je vladalo Sremom bi se bas fino uklopilo sa nekim drugim izvorima.
 
Da to i mene buni,pa on je ranije pisao da su krajevi na koje su dosli Srbi jos ranije bili ispraznjeni...da je rekao da su na tom prostoru ziveli Sloveni doseljeni malo pre Srba,pa su dosli malobrojni Srbi ali ratnicki dobro organizovani i nametnuli vlast i svoje ime drugima-to bih vec razumeo...

Aj neka neko na'vata Tibora na skajpu i neka ga pita u vezi ovoga :mrgreen:

Браћан одгледао сам оно јако је интересантно међутим тај део који ти спомињеш се смејао и буквално одвалио проценте свакако алудирајући да су мањина над староседеоцима већ повлаштени ратнички слој међутим и ту има контраверзности али други пут но тиме:)

Међутим он је баја који се бави "криминологијом" , "психолошком форензичарском" историјом и ту је мајстор заслужан је за портрете Владара и пред Немањићку историју као и рани "феудални поредак" Словена он чак каже да су по њему у шали Срби или Хрвати браћа ако не рођена онда од тетке:lol:
Њега етногенеза не занима толико рецимо он се уопше није бавио етногенезом Хрвата коју смо спомиљали овде и на другој теми!:D

Међутим он каже ми ништа не можемо да докажемо без археолошких доказа
која у Србији уопште нису рађена а рађена су у хрватској де се према гробовима и ископинама закључује да их је било мало око Лике , Трогир , Задар около не у градовима негде су покривали око 10000 км2 мислим жупе или уопште , он према томе закључује да ни Срба онда није било више међутим археологија то није потврдила а у Србији ће вероватно урадити до 2024 до ЕУ:D

1-Међутим интересантну прича причу ту и она историчарка уметности која је исто фанатик није веовала у књиге него је ишла обијала црве и тд старине , она је закључила да све цркве на Балкану ране нису оригиналне него већина на темељима старих из 4 века па назидаване на пр. црква у Расу и Новом Пазару , по томе можемо закључити да је ово стварно било опустошено и сатрто од словена и Авара.

2-Један старији црногорски историчар не могу сад да се сетим имена знаће Морачанаин а поставио је линк Сердар Радивојевић пише о Црној Гори о Кучима и племенима у ЦГ.

Он чак спомиње да су овде живели Трачани пре Илира па затим истиснути од Илира што се донекле поклапа са старом немачком школом о пан Илирима по тим делима и немачким историчарима археолозима је писао Будак да долазе са Балтика па преко јадранских Венета потискују старо станвништво старе Пеласге Илире , Трачане Дорјане прото Македонце и изазивају сеобу "Грка" на од прилике 1500-1300 п.н.е.

Он такође спомиње да је Балакан пре доласка Словена био захваћен јаким и великим земљотресом у 5-6 веку н.е. и да ово није само опусточено од Словена и Авара већ од природне катаклизме.

3-Има још једна ствар коју је Тибор и сви испустили он то занива на теорији да су избегавали утврђења и утврђене градове не зато што им нису требали већ зато што , наводно их је било мало да их напуне зато су Дукљу избегавали и наводно касније населили:D

Међутим ово уопште не мора да значи јер су ти номади можда уопште нису били склони животу иза зидина нити ратовању у тврђавама или на отвореном већ су се држали плодне земље али и шума где су ратовали четнички:D
Ова пракса се потврђује и до 14 века да су избегавали отворено бојно поње већ планине и кланце да се тек за време цара Душана Срби постају градска раја у правом смислу и полако напуштају планине неки историчари и овај моменат показују да је био значајан сегмент каснијем освајањем Турака где су Срби у градовима и отвореном простору лошије деловали као војска као сви Словени уопште па слом под Турцима делимично приписују томе.

4- Превидели су да архелогија на основу гробља не може доказати праву објективну бројност јер су и Срби и Хрвати били прво Пагани као сви Словени и спаљивали су мртве на ломачама не сахрањивали.
Тако да се гробља код Словена могу наћи тек примањем Хришћанства.

Тако да је то само његова препоставка на основу хрватских археолошких открића али није пратио шта су Хрвати написали осеби на другој теми:)

Оно што је генијално код њега реконструкција личности и времена где је и Лећић имао идеју да се сними серија о Немањићима то би било смешно на основу данашње историје али ако би он обрадио овај део историје могла би се направити ваљана серија о Немањићима.

5- Он такође спомиње да је тих жупа било сигурно и више од Порфирогенитових 7 нахија али нису имали толику политичку вредност горово да каже да би сигурно могао да каже да је поморавље Рашке било засебна жупанија од Полиља као што је Бодин поставио 2 ћупана у рашку Вукана и Марка баш по том принципу , међутим жупске аутономије и формирање регија градова код раних Срба немора имати никаве везе са њихово општом свешћу о племенској традицији народној јер су дошли под једном лозом архоната и тако остали до 10 века као Срби за 300 година и време у полабљу су могли да науче и да примењују јаке народно племенске традиције и свест о свом народном имену то јест племену.

Тханкс Минос емисија је вредна погледати штета што је онај алко водитељ толико прекидао Живковића у битним моментима а човек је би најсажетије и најкраће говорио:D
А даме није прекидао из куртоазије швалерске као ни Тибор па су причале као на пијаци:D
Шалим се и оне су доста ствари рекле али је Тибор са 20-30 реченица колико му је овај дозволио и није прекидао стварно много тога битног рекао и суштинског!
 
Што се тиче археологије у Србији она је тек почела тако да је та историчарка уметности само рекла да су већ збуњени тим малим што су ископали каже ко зна шта ће још овде да се ископаа.

Извините за овај тежак ОФФсиде:rumenko::)
 
Nego sta kazete da u preambuli zakonika car Dusan pominje da vlada Frugijom? Mozda misli na Frusku Goru, koji nosi ime po doticnima. To da je vladalo Sremom bi se bas fino uklopilo sa nekim drugim izvorima.

Нисам знао да се тако нешто помиње...У којој верзији законика, основној или допуњеној (1354. је пре допуне законика ишао у дефанзивни суком са Угрима)? У ком препису?
 
Pa ja to imam u jednoj knjizici koja se zove "Stara srpska Knjizevnost", inace povelja je iz 1349 godine. Evo kako mu ide titula "...blagoverni car svima Srbima i Grcima i stranama bugarskim, i svemu Zapadu, Pomoriju, Frugiji takodje i Arbanasima..." Takodje je interesantno sto pominje da vlada svemu Zapadu i Pomoriju, i da su ove zermlje napisane velikim slovima, znaci ocito da nije u pitanju neka apstrakta kategorija, vec vrlo konkretne teritorije. E sad pitanje je sta podrazumeva pod Zapadom, i to ni manje ni vise nego svemu Zapadu, i Pomorijem? Pomorije je ocito neki deo Dalmacije,a Zapad svakako moze biti samo teritorija preko Drine.
 
Madjari su posle kosovske bitke izdali Srbe, da nije bilo madjarskog pohoda na Srbiju posle Vidovdana 1389, mozda bi u narodnom secanju ostalo kao da smo pobedili u kosovskoj bici. Gro krstaske vosjke cinili su Madjari, ocito da im Despot Stefan nije zaboravio pretodno, a i bio je vrlo svestan realnog odnosa snaga i da bi izdajom tada strahovito mocnih i brojnih Turaka, pored zadovoljstva kratkotrajnom pobedom, naneo bi vise stete no koristi svom narodu.

.
Moglo bi se reći da je glavna izdaja Mađara bila i pre , evo objašnjenja;

Ugnezdivši se na Galipolju Turci brzo počeše da šire svoja osvajanja. Još 1354. god. uzeli su Kipselu, na donjem toku Marice, i Malgrad, pa produžiše pljačke i pohode duž čitave obale Mramornog Mora sve do Carigrada. Od ranije naučeni na plen na bugarskom području oni 1354/5. god. počeše provaljivati i preko bugarske granice. Jedna bugarska hronika kaže, da su doprli čak do Sofije. U sukobima s turskim odredima izgubio je car Jovan Aleksandar dva svoja sina, od kojih mu Mihajlo beše naslednik i savladar.

Caru Dušanu davali su svi ti događaji dovoljno povoda, da se ozbiljno posveti turskom pitanju. Turci su svakim danom postajali vidno jači i agresivniji. Onom ko je mislio da ide dalje prema Istoku i Carigradu oni su predstavljali ako ne nesavladljivu, a ono svakako opasnu prepreku. Smetali su čak i u posedu stečenog. Brzi, lako pokretni, smeli, vešti ratnici oni su srpskoj vojsci zadali već dotad dva-tri osetna udarca. Ako im se za vremena ne preseče dalje ukorenjivanje u Trakiji, oni, sa svojim jakim rezervama u Maloj Aziji, mogu dosta brzo postati ne samo vrlo nepogodan sused, nego možda i takmac za pitanje vizantiskog nasleđa. S toga Dušan dolazi na misao, da jednom većom akcijom učini kraj njihovom zadržavanju u Evropi. Ali, da bi mogao prema njima razviti svoju punu snagu, trebalo je da dobije slobodne ruke na drugim stranama, naročito na severu, gde su Mađari u poslednje vreme, od 1353. god., počeli pokazivati svoje staro neprijateljsko raspoloženje. Trebalo je i inače pomiriti zapadni svet, posebno talijanske republike i francuski dvor, sa srpskom akcijom u Trakiji, kojoj bi neposredni cilj bio odbijanje Turaka, a posredni, gotovo sigurno, posed Carigrada. Možda je car želeo, da se u njegovoj borbi s Turcima ne nađe na protivničkoj strani koja hrišćanska sila, možda Đenova, stari prijatelj Turaka i Dušanu i Srbiji ne baš prijateljska radi njihovih veza sa Mlecima. S toga svega, Dušan se rešava da se obrati papi, da mu ponudi uniju svoje crkve s rimskom, a da papa zato njega prizna i proglasi "kapetanom Hrišćanstva", borcem za veru, i da ga tako zaštiti od neprijateljstva drugih hrišćanskih država. . . . . . . . . . .
To držanje Lajoševo i opasnost od Turaka i opredelili su Dušana, da 1354. god. lojalno potraži naslon na papsku kuriju. U Avinjonu nije više bilo Klimenta VI, nego ga je nasledio Inoćentije VI. Njemu je u leto te godine stiglo carevo poslanstvo, koje je vodio raniji kotorski, a sad trogirski biskup Vartolomej, noseći carevo pismeno obećanje da će prići zapadnoj crkvi i uslove pod kojima bi on to bio voljan učiniti. Poslanstvo se čak zaklelo, da su Dušanove namere iskrene i dobra volja van sumnje. Ali odgovor avinjonske kurije nije bio onakav, kakvom se car nadao. Papa je, istina, ljubazno odgovorio 29. avgusta, ali u tom odgovoru, iz obzira prema francuskom, a još više prema mađarskom i napuljskom dvoru, on cara nije nazvao carem, nego kraljem, što na Dušana očevidno nije moglo ostaviti dobar utisak. Posle, papini legati otezali su veoma dugo svoj odlazak za Srbiju; samo poslanstvo dobilo je propratno pismo tek na Badnji-dan 1354. Glavna ličnost papina poslanstva beše učeni Francuz, padski biskup Petar Toma. Na putu za Srbiju biskup Petar se, po papinu nalogu, sastao u Pizi s češkim kraljem Karlom, koji je išao u Rim da se kruniše za nemačkog cara. Iz Pize uputio je Karlo 19. februara 1355., jedno vrlo važno pismo caru Dušanu, "našem u Hristu najmilijem bratu". Kralj se raduje carevoj želji da pristupi sjedinjenju crkava, koja će biti olakšano tim, što će se u bogosluženju moći zadržati slovenski jezik. Zajednički slovenski jezik, "plemeniti", kako se kaže u pismu, jeste važna veza, koja spaja ova dva slovenska vladara, na koju Karlo, da bi jače uticao na Dušana, posebno udara glasom. Ako Dušan ustraje na svom početom putu, Karlo mu obećava svoje posredovanje kod mađarskog kralja i pomoć pri daljem osvajanju u Grčkoj.

Ali, uprav u vreme kad se Dušan rešio na taj tako važni korak, mađarski kralj organizuje svoj pohod na Srbiju i tako razbija bitnu pretpostavku cele ove Dušanove kombinacije. Zašto da on izaziva potrese u zemlji, koji pored svega njegova ličnog autoriteta, ipak ne bi mogli izostati, kad on od tog svega dela nema nikakve praktične koristi? Ako papin ugled ne može da zadrži kuriji tako odanog mađarskog kralja ni u času, kad se, radi pridobijanja novog druga, obično svuda, u takvim prilikama pokazuje najveća predusretljivost, – šta će mu onda sva ta unija? Dušan nju nije trebao, što su ga mučili neki verski problemi, nego iz neposrednih praktično-političkih razloga. Kad ti nisu ispunjeni, on sad ne samo što je odbacio misao o sjedinjenju crkava, nego se čak ljuti na nju i možda na sebe sama, što je primio.
Ono što je izvesno, je da jedino što je moglo da zaustavi Turke u daljnem nastupu prema Balkanu bio je savez hrišćanskih vojski gde bi Dušan bio predvodnik , međutim to je propalo zbog papske oholosti i Mađarskog napada na Dušanovo carstvo.
 

Back
Top