Остаће само један: Русија или Америка

Vise verujem

  • USA

  • Rusiji

  • USA

  • Rusiji


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
743bfe2089.jpg
 
Брате, не спорим ја да је српски народ древнији народ него што се то мисли, вероватно је тако, али то није ни битно толико. Ја овде указујем на те заблуде о српској ведској цивилизацији, то повезивање Срба са некаквим ведама, и сличне глупости. Срби немају везе са тим, схвати човече.

Не спорим ја те ствари које ти наводиш, али ја желим да кажем да то повезивање Срба са ведама, индуизмом, итд-то нема везе са српским народом. Напротив, српски народ је увек био против тога. А доказ за то је управо народна песма коју си поменуо ,,Свеци благо деле". Заправо, најснажнији доказ одбојног става Срба према индуском и ведском наслеђу је песма "Свеци благо дијеле", за коју се сматра да припада најстаријем епском слоју. У овој песми свеци питају Огњену Марију, Свету великомученицу Марину, где је била, а она им каже да долази из "Индије, из земље проклете". У тој проклетој земљи влада безакоње: кумови не поштују кумове, и браћа се са браћом сваде. Тада свеци кажњавају Индију - у њој настају суше, разне болести, од којих је најопаснија срдобоља - дизентерија (поред губе, најопакија гошћа убоге Индије); тамо нестаје хлеба за просфору - не служи се Света Литургија. Тек кад се становништво покаје, стање се Поправља.

Дакле, то је суштина. Срби су од тог зла побегли, презирући то зло и говорећи да је Индија, због свега тога, ,,земља проклета". Ту је суштина, а речи које су опстале у народном памћењу ништа не мењају. Речи су речи и оне нњ могу много да утичу на суштину. И многе обичаје из старе вере Срби су сачували, али то не мења Хришћанску Православну суштину код нашег народа. Исто важи и за речи. Дакле, како рекох не спорим древност нашег народа, али сам против тог повезивања Срба са ведски и осталим индијским обманама и заблудама (а то само зато што су се некеречи очувале у српском језику до данас, очувале су се и у другим језицима итекако), и против сам одбацивања праве суштине нашег идентитета и духовне и национане свести. А управо је ово та суштина:

O VEDAMA
Vidi, brate, srž veda ili vida je uvid, vedanje ili viđenje krajnje suštine svega: istine, sveta, stvarnosti, apsoluta, itd.
Vede su večno znanje koje se javlja u ciklusima.
Zapisuje se svaki put na ulasku u mračno doba kali juge, kao svetionik i putokaz pojedincima koji i u tom mračnom dobu streme ka najvišim vrednostima: duhu, istini, pravdi.
U vremensko-prostornom ciklusu u kojem Zemlja sa Suncem i ostalim planetama galaktičnog mlečnog puta putuje oko centra galaksije ili galaktičke crne rupe, koju Maje zovu Hunab Ku (Jedini Bog), pravilno i periodično se smenjuju dobri i loši ciklusi (baš poput proleća, leta, jeseni i zime u kretanju Zemlje oko Sunca), koji su u vedama označeni kao juge: satya (sa-ti-ja) juga, najduža i najsavršenija juga, dva-para juga, sa klicom nesavršenstva koje se postepeno razvija, treta (treća) juga u kojoj nesavršenstvo sve više uzima maha i kali juga (kaljuga) u kojoj „cvetaju“ nesavršenstvo, degeneracija, nasilje i ratovi.
Možda od pre 7.500 godina naša planeta je u položaju koji je doveo do ko zna koje po redu kalijuge - neki je zovu i kamenim dobom (mada neki vedski znalci znaju i tačan broj svih dosadašnjih vremenskih ciklusa juga).
Deo tog vedskog znanja o cikličnom smenjivanju juga, makar kao mrvica, sadržano je i u pomenutoj pesmi „Sveci blago dele“ čiji stihovi govore o moralnoj izopačenosti života Srba i svih ostalih naroda u ondašnjoj Indiji, tj. u doba početka kali juge, doba koje se od tada sve više razvijalo i jačalo u svojim negativnostima, a koje u ovih zadnjih godinu dana, još od poraza sila zla u Siriji, koliko vidim, polagano počinje da iščezava i koje će, verovatno u neko skorije vreme ustupiti mesto svetlosti satya juge.
Zanimljivo je i to da se početak od kada Srbi računaju vreme (5.508. godina pre nove ere), možda podudara sa početkom ovog sadašnjeg, poslednjeg ciklusa kali juge.
Mnogo od toga je izuzetno dobro opisano u najvećem srbskom epu Mahabharati, epu u čijem poglavlju pod nazivom Bhagavat gita je prikazana velika bitka koja se odvijala između dve u to vreme najslavnije srbske dinastije na tlu Indije: dinastije Pandava, čiji glavni predstavnici su uglavnom predstavljeni kao simboli znanja, morala i vrline, i dinastije Kurua (Kaurave, Kurabe), čiji predstavnici su predstavljeni kao simboli nemorala, neznanja i poroka (čiji rodonačelnik je uz to bio i fizički slep).
Ta bitka odigrala se na polju Kurukšetra, na kojem su današnji naučnici zabeležili da još uvek postoje tragovi radijacije koji najverovatnije potiču od moćnih atomskih oružja koja su, između ostalog, korištena u toj čuvenoj bici.
Od naziva pomenute poročne dinastije – Kurua (Kaurave, Kurabe), kod Srba je ostao pogrdan naziv za prostituke: kurabe i kurave.
Vedam da bi svaki Srbin koji pretenduje da bude istinski Srbin trebao, između ostalog, proučiti i vede.

Sledi nastavak
 
Nastavak

VEDE I HRISTOVO UČENJE

Razlika između veda i Hristovog učenja, iz mog ugla gledano, u tome je što vede vedaju ili vode do samog centra Boga ili Apsoluta i skidaju posmatraču veo materijalne stvarnosti , razbijaju okove Maje, Velike Iluzije stvarnosti i dovode do spoznaje Božanskog sopstva kao Jednote.

Suština Hristove poruke je ljubav, te saosećanje i praštanje, a kada bismo čitav njegova nauk pokušali da stavimo u malo reči, onda bi to verovatno bilo ovo:

„Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci.“
– Evanđelje po Mateju, 22:35-40

Dodao bih tu i onu čuvenu rečenicu: „Ne čini drugom ništa što ne želiš da drugi tebi ne učini, i učini drugome ono što bi voleo da drugi tebi učini.“

Dakle, sledeći Hristovo učenje neko može da postane bolji i saosećajniji čovek, sklon ljubavi i praštanju, ali teško da ga taj put, sam od sebe, može dovesti do najdubljih mogućih duhovnih spoznaja o kojima govore vede, do više svesti koja je u srbskom jeziku označena kao RA ili RO (dok je obična svest označena kao KA ili KO, a Božanska kao BA ili BO (samoglasnici „A“ i „O“ u govoru se često razlivaju i prelivaju, tako da, primera radi, u nekim krajevima Bosne kažu „Đe si, bA?“, a u nekim „Đe si, bO!“, ali poenta je da su preci današnjih Srba u Bosni znali pravo, izvorno značenje reči „BA“ ili „BO“, od kojih potiče i reč „Bog“ i sanskritski „Bag“).

Hristov nauk, međutim, sam od sebe, bez aktivnog učešća onog koji uči, ne može dovesti do spoznaje Jedinstva Svetog Trojstva (Oca, Sina i Svetog Duha), tako da sledbenik tog učenja može večno ostati u zabludi ljubavi prema Bogu i prema „bližnjim svojima“, ne spoznavši nikada suštinu nedualnosti Sobstva i Sveta, i ne shvatajući (subjektivni) način ispoljavanja Boga, Sveta, Stvarnosti.

Sledi nastavak
 
Nastavak

O ISTINSKIM SRBIMA

Zato vedam da nije Srbin svako ko govori srbski i ko se Srbinom smatra, nego onaj ko RAS(Z)VIJE višu svest, ko SA RA (višom svešću) BIVA.
Otud i potiče ime Srba: SARABI ili SORABI - oni koji sa RA bivaju.
To RA, koje označava višu svest, u svom imenu zadržali su samo današnji južnoslovenski i lužički Srbi (SoRAbi) i današnji Rusi, tj. RASI.

Rasi su prema tome oni koji RA-svest putem gena RAsejavaju po svetu.

Sudeći po ogromnom prostoru po kojem su se RAsprostranili i RAširili, izgleda da su svi Rasi, među kojima ponajviše naša braća Rusi uveliko uspeli da RAsiju RAsku svest, i još više RAski gen po celom poznatom svetu.

Malo su možda omanuli u zapadnoj Evropi, Americi, Hrvatskoj, Poljskoj, delom u Ukrajini, i još nekim zemljama i krajevima, u kojima zbog prevelikog uticaja Vatikana, a posebno materijalističkog pogleda na život, geni odgovorni za paljenje RA svesti nisu preterano reagovali.;)

Tamo, izgleda, geni RA svesti još čuče i čame čekajući na vede; čekajući da ih neko ključnim vedskim rečima naVEDE na pravi put i iz mraka kalijuge izVEDE na površinu sa-ti-ja ili RA svesti.

Tada će, vedam, doći do ispunjenja one stare srbske želje:

„DAJ BOŽE DA SE SRBI SLOŽE!“

A to bi, vedam, širom otvorilo vrata novom, zlatnom, svetskom poretku, rajskom dobu za čovečanstvo, jer bi tada svi Srbi sa RA genom, bez obzira da li su Sloveni, Germani, Romani, Kinezi, crni, crveni, beli, ... uskliknuli čuveni BOjni (ili BAjni) srbski poklič od kojeg se njihovim neprijateljima ledila krv u žilama:

U-RAAAAAA!

Ili preciznije:

U-RAAAAAAJ!

Sledi nastavak
 
Nastavak

O ISUSU, APOSTOLIMA I SRBSKOM JEZIKU

Postoje brojne indicije da je Isus u svojim mladim godinama (takozvane „nedostajuće“ godine) boravio u Indiji i duhovno se usavršio na podlozi znanja kome su temelj srbska vedska učenja.

Po nekima je i sam Isus bio Srbin (po majčinoj liniji, Mariji), ili bar Aramejac, jer je govorio aramejski, za koji jezik Deretić tvrdi da mu je stariji naziv bio Sarbejski, a i većina njegovih (bosih) učenika – apostola (apostoli su hodali bosi, bili su bez obuće, odnosno bez postola, otuda naziv za apostole, a u Dalmaciji se i danas za neke vrste obuće kaže postole, a za obućara postolar), bili su Srbi.

Na njihovo srbsko poreklo ne ukazuju samo gornje činjenice, i njihova srbska imena (Petar, Marko, Luka, Matija, Pavle, itd.), nego i činjenica da su prvu hrišćansku, apostolsku crkvu u svetu podigli baš na području tadašnje antičke Srbije u nekadašnjem Srimijumu ili Sirbijumu (učinio je to apostol Jakov 34. godine nove ere), da je sedam apostola boravilo u tadašnjoj Srbiji (među njima i Petar 42. godine nove ere), gde su podizali crkve i pravili pionirske korake u uspostavljanju nove vere - hrišćanstva, i da je 10 njihovih učenika takođe boravilo u Srbiji.

Sve su to istorijske činjenice i zapisi o kojima naša berlinska istorijska škola ništa ne zna, a kada za njih sazna onda ih krije i osporava.
I apostoli su, kao i Isus, govorili aramejski, a pošto su tim jezikom mogli da se sporazumevaju na području čitave ondašnje antičke Srbije (koja je bila veća od nekadašnje SFRJ), to je pouzdan znak da se radi o istom ili sličnom jeziku kojim su govorili i Srbi na ovim prostorima u to vreme (možda je razlika bila samo u narečju).

Kažu da je i prva Biblija bila izvorno zapisana na aramejskom, pa je kasnije prevedena na grčki, a potom i na ostale jezike.
Čak postoje i tvrdnje o tome da je Isus svoje godine nakon raspeća, sve do duboke starosti proveo u Indiji i da je tamo sahranjen, ali da ovde, ipak, ne ulazimo u te spekulacije.

...

Izvini, brate, na dužini odgovora, zaneh se, pa i ne primetih koliko toga napisah.

Ali verujem da ćeš celu poruku makar pročitati i da se nećeš i ovaj put zaleteti sa prevremenim, neargumentovanim i neproverenim zaključcima „да то повезивање Срба са ведама, индуизмом, итд-то нема везе са српским народом”.

I, bez obzira na tvoj sadašnji tvrdi stav prema vedama, vedam da se ti, već nakon ovog što si do sada pročitao, iz Duleta Srb-ende, polagano i nesvesno preobražavaš u Duleta SRB-INDU i da ćeš jednoga dana kao najvažniji srbski identitet ipak priznati večne vede i vedsko nasleđe.

Makar malo pre nego što to prihvati većina današnjih južnoslovenskih i ostalih Srba (mislim Slovena), i svih ostalih naroda.
A kada se to desi, bićemo sigurni da lagano izlazimo iz mračne kali juge i da pouzdano gazimo u novo doba satya juge.

Dozvoli mi da ti se na kraju zahvalim što si mi na pravi srbski, bratski način, iako se ne slažeš sa mojim stavovima, doveo u situaciju i dao priliku da kažem sve ovo što ovde izvedah.
:hvala:
 
...

Иначе, препоручујем ти и овај текст:

Срби и Индија
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/StakleneOciIndije/StakleneOciIndije03.htm

Iz mog ugla gledano, autor tog teksta nema dovoljno viđenja i obaveštenosti o istorijskim kretanjima Srba i duhovnoj zaostavštini koju su ostavili na tlu Indijskog podkontinenta.

Dugotrajnu prisutnost naših predaka na tim prostorima, između ostalog svedoče i dokazuju brojni nazivi geografskih i drugih pojmova koje su Srbi davali u tim svojim dugotrajnim putovanjima do Indije i nazad (uzmi samo nazive nekih današnjih država, ako što su KurdiSTAN, KirgiSTAN, KazahSTAN, U-zbeg-iSTAN, Paki STAN, AvganiSTAN, itd.).

Učenje o reinkarnaciji Srbi nisu primili od Dravida, kako tvrdi autor tog teksta, nego su im ga preneli, baš poput sanskrita, veda, upanišada, Mahabharate, Ramajane i svih drugih onovremenih pisanih dela na tlu Indije (na sličan način kao što je srbsko pleme Pelazgi antičkim Grcima ostavilo u amanet i jezik, pismo i kulturu koja se danas u celom svetu slavi kao izvorno grčka, iako potiče od Srba, uključujući čak i čuvene srbske epove Ilijadu i Odiseju).

Na prostoru Indije Srbi su mnoge tadašnje neobrazovane, ratobrone i materijalistčki nastrojene Dravida postepeno preobrazili u znalce veda i vedske nauke.
Na taj način, preko dalekog i izdvojenog indijskog potkontinenta na kome nije bilo svetskih ratova, naši preci su nam sačuvali najviša pregnuća ljudskog duha i pisane reči.

Isto tako i sveto trojstvo Šiva (uništitelj), Brama (stvaralac) i Višnu (održavalac), nisu izvorno dravidska božanstva, nego srbska, baš kao i sav ostali indijski vedski panteon, a srbsko božanstvo Triglav, ili Troglav, samo je jedan od argumenata za to.

Pandam trojnom vedskom božanstvu Brami-Višnu-Šivi u hrišćanstvu je sveto trojstvo: Otac, Sin i Sveti Duh.
 
Иначе, читао сам књигу Олге Луковић, занимљива књига, нема спора, али није то суштина. Јер не смемо ми због тога да се удљњимо од Заветног Пута нашег којим смо кренули са Светим Савом и Светим Немањићима. То је суштина.

Verovatno misliš na knjigu „Srbi narod najstariji“?

Po mom viđenju izuzetno vedna i vredna knjiga za sve Srbe bez obzira kojoj veri, naciji i državi pripadaju.
Uz Deretićeve knjige verovatno najvrednija knjiga savremenog srbskog doba.
 
:hahaha:

Ovo je kao onaj ludak što je tvrdio da su anglosaksonci Srbi, jer se u Srbiji se kaže POD-RUM, a ono RUM je kao englesko ROOM....

Pučka etimologija i mozak kao švajcarski sir, dovoljno materijala za ove teorije....

Brate, Sizife,

Kada izguraš taj kamen do vrha brda, možda ćeš tada malo više VIDETI i VEDATI i ceniti pučku etimologiju.:ok:
Možda ti se tada otkrije bar neka bitna misterija sves(i)ti.;)
 
Poslednja izmena:
O VEDAMA
Vidi, brate, srž veda ili vida je uvid, vedanje ili viđenje krajnje suštine svega: istine, sveta, stvarnosti, apsoluta, itd.

Брате, прочитао сам овај текст, не знам да ли си ти његов аутор, и могу ти рећи да су то нека индуистичка учења, без сумње, али та учења брате заиста немају везе са суштином српског духовног и националног идентитета. То је поента.

Срби духовни и национални идентитет потпуно је у складу са Православних Хришћанством, а не са хиндуистичким учењима. Не спорим ја да је у тај идентит уграђено и ведско наслеђе у облику традиције и обичаја, али то ни најмање не негира Хришћанску суштину српског идентитета.

У то се може уверити свако ко погледа српску историју, српске народне песме, традицију, итд.
 
Verovatno misliš na knjigu „Srbi narod najstariji“?

Po mom viđenju izuzetno vedna i vredna knjiga za sve Srbe bez obzira kojoj veri, naciji i državi pripadaju.
Uz Deretićeve knjige verovatno najvrednija knjiga savremenog srbskog doba.

Да, могу се сложити. Та књига јесте заиста занимљива али са исторјске тачке гледишта. Иначе, занимљиво је да су на промоцији књиге званично говорили Владика Будимски Данило Крстић и протојереј Димитрије Калезић, декан Богословског факултета. Поред тога о књизи Олге Луковић-Пјановић "Срби народ... најстарији" као вредном литерарном и научном доприносу писано је у часопису "Православље".

То показује да Српска Православна Црква и Православље као такво, немају ништа против истраживања древности српског народа и српског порекла (што јесте тема истраживања те књиге), као и порекла српских обичаја, традиције, итд. Напротив, она сматра да је то корисно знати (о томе је Владика Данило и говорио на промоцији те књиге) неке ствари у вези тога. Дакле, то није проблем, посебно ако се зна да је управо Српска Православна Црква и очувала те обичаје и ту традицију. Да није било СПЦ, ти обичаји би можда и нестали и самим тим би се изгубио тај континуитет српске историје.

Проблем је, међутим, када неко почне да негира Хришћанску суштину српског идентитета, када покушава да повеже тај идентитет са хиндуистичким учењима, и тако обесмисли Хришћанску историју српског народа, историју која је суштински најважнија за Србе, историју коју су Срби највише заволели и њу највише и чували. Нису Срби заборавили ни ону историју пре тога (о чему сведоче народне песме) али овој су дали предност. Хришћанска суштина се не може негирати, а оно древно, како ти кажеш, ведско наслеђе, традицију и обичаје, Срби су сачували и дали им нову, истинску Хришћанску суштину, тако су настали неки од наших најлепших обичаја, на пример Крсна Слава, Бадње Вече, итд. И све то захваљујући Православној Вери и Цркви. Зато СПЦ нема ништа против озбиљног истраживања српске прошлости и древног порекла Срба. Иначе, и Свети Владика Николај је веровао да су Срби древног порекла и један од древних народа.

А што се тиче Деретића, ту се не бих сложио са тобом, мислим да је човек шарлатан који служи за обесмишљавање свако озбиљног истраживања порекла српског народа.
 
Kada izguraš taj kamen do vrha brda, možda ćeš tada malo više VIDETI i VEDATI i ceniti pučku etimologiju.:ok:
Možda ti se tada otkrije bar neka bitna misterija sves(i)ti.;)
Problem sa određenim ljudima je taj što ne mogu da povuku liniju između slučajne podudarnosti, i stvarne etimološke povezanosti... ta linija njima (p)ostaje potpuno nevidljiva. Naravno, nije uvek lako otkriti pravu vezu, ali nije jezik jedini alat koji za to imamo... ako ja kažem da se na kineskom broj tri kaže "san", i krenem to da povezujem sa snom i sanovnicima, tebi je odmah jasno da to nema veze sa životom.

Valjda.
 
Iz mog ugla gledano, autor tog teksta nema dovoljno viđenja i obaveštenosti o istorijskim kretanjima Srba i duhovnoj zaostavštini koju su ostavili na tlu Indijskog podkontinenta.

Dugotrajnu prisutnost naših predaka na tim prostorima, između ostalog svedoče i dokazuju brojni nazivi geografskih i drugih pojmova koje su Srbi davali u tim svojim dugotrajnim putovanjima do Indije i nazad (uzmi samo nazive nekih današnjih država, ako što su KurdiSTAN, KirgiSTAN, KazahSTAN, U-zbeg-iSTAN, Paki STAN, AvganiSTAN, itd.).

Učenje o reinkarnaciji Srbi nisu primili od Dravida, kako tvrdi autor tog teksta, nego su im ga preneli, baš poput sanskrita, veda, upanišada, Mahabharate, Ramajane i svih drugih onovremenih pisanih dela na tlu Indije (na sličan način kao što je srbsko pleme Pelazgi antičkim Grcima ostavilo u amanet i jezik, pismo i kulturu koja se danas u celom svetu slavi kao izvorno grčka, iako potiče od Srba, uključujući čak i čuvene srbske epove Ilijadu i Odiseju).

Na prostoru Indije Srbi su mnoge tadašnje neobrazovane, ratobrone i materijalistčki nastrojene Dravida postepeno preobrazili u znalce veda i vedske nauke.
Na taj način, preko dalekog i izdvojenog indijskog potkontinenta na kome nije bilo svetskih ratova, naši preci su nam sačuvali najviša pregnuća ljudskog duha i pisane reči.

Isto tako i sveto trojstvo Šiva (uništitelj), Brama (stvaralac) i Višnu (održavalac), nisu izvorno dravidska božanstva, nego srbska, baš kao i sav ostali indijski vedski panteon, a srbsko božanstvo Triglav, ili Troglav, samo je jedan od argumenata za to.

Pandam trojnom vedskom božanstvu Brami-Višnu-Šivi u hrišćanstvu je sveto trojstvo: Otac, Sin i Sveti Duh.

Колико сам ја приметио, аутор текста не спори древност српског народа, његово постојање Индији. Такође, аутор овог текста не спори повезаност данашњег српског језика са санксритом. Аутор не спори чак ни присутност ведског наслеђа у данашњим обичајима српског народа.

Дакле, ништа о то не спори. Али, указује на погубност данашњег проповедања неких хиндуистичких заблуда међу Србима, обнова тих заблуда са жељом да се негира и уклони Хришћанска суштина српског идентитета. На то указује аутор текста. И као свој аргумент он наводи управо народну песму ,,Свеци благо дијеле", коју си ти први поменуо (а која, такође, сведочи о Хришћанској природи српског идентитета, јер су мотиви у тој песми у суштини Хришћански;), а у којој се указује да су Срби побегли од мрака дравидизма и хиндуизма, називајући Индију ,,проклетзом земљом".

У суштини, аутор тог текста ту је критиковао нео-хиндуистичке скте (попут ,,хара кришне" и сличних) који су међ Србе поново почели да проповедају те заблуде, нергирајући Православни српски духони и национални идентитет, и враћајући Србе у мрак из ког су побегли називајући Индију ,,проклетом земљом". А што се тиче Триглава и осталих занимљивости које си поменуо, и те сличности са Светом Тројицом у Хришћанству, један Православни теолог је, примећујући баш то, рекао да је Бог вероватно, кроз ту стару српску религију, Хтео Србе и друге Словене да примпреми за прихватање Хришћанства. Заиста, Срби су мирно, без великог отпора примили Православље. Такође, додатну подлогу томе можда пружа чињеница да је код Срба најпоштованије дрво било дрво храст, што етимолошки подсећа на реч Христ тј. Христос.
 
Данас, 19:44
Путин уручио државне награде истакнутим Русима
9RIAN_02470647.HR.jpg


Владимир Путин је у Кремљу уручио државне награде и почасна звања истакнутим Русима. Око 60 људи је из руку председника примило награде. Међу њима су научници, космонаути, културни радници, политичари, представници бизниса и медија.

Шеф државе им се у свом говору захвалио за служење интересима Русије и истакао да само са таквим односом према животу и послу се може самоуверено ићи напред, реализовати планове, јачати имиџ отаџбине, постизати успех и благостање.

Орден за храброст су добили углавном новинари, извештачи из Украјине. То су хонорарни сарадник ВГТРК Евгениј Подубни, новинари канала LifeNews Марат Сајченко и Олег Сидјакин.
опширније: http://serbian.ruvr.ru/news/2014_07_31/Putin-uruchio-drzhavne-nagrade-istaknutim-Rusima-8838/
 
Брате, прочитао сам овај текст, не знам да ли си ти његов аутор, и могу ти рећи да су то нека индуистичка учења, без сумње, али та учења брате заиста немају везе са суштином српског духовног и националног идентитета. То је поента.

Срби духовни и национални идентитет потпуно је у складу са Православних Хришћанством, а не са хиндуистичким учењима. Не спорим ја да је у тај идентит уграђено и ведско наслеђе у облику традиције и обичаја, али то ни најмање не негира Хришћанску суштину српског идентитета.

У то се може уверити свако ко погледа српску историју, српске народне песме, традицију, итд.

Znači, brate, za sad ništa od: Dule Srbinda. ;)

Ono nije bio nikakv tekst, nego moj odgovor tebi, odgovor koji je bio previše dugačak, pa sam mu dao naslove, već sam ti to objasnio.

A što se tiče srbskog duhovnog i nacionalnog identiteta možda ga je u današnje vreme bolje graditi na jeziku, istoriji, pismu, kulturi, ... nego na pravoslavlju, jer time od srbskog nacionalnog korpusa automatski odbijamo Srbe katolike, muslimane, ateiste, gnostike, agnostike, i pripadnike svih drugih religioznih orijentacija ...
 
Да, могу се сложити. Та књига јесте заиста занимљива али са исторјске тачке гледишта. Иначе, занимљиво је да су на промоцији књиге званично говорили Владика Будимски Данило Крстић и протојереј Димитрије Калезић, декан Богословског факултета. Поред тога о књизи Олге Луковић-Пјановић "Срби народ... најстарији" као вредном литерарном и научном доприносу писано је у часопису "Православље".

То показује да Српска Православна Црква и Православље као такво, немају ништа против истраживања древности српског народа и српског порекла (што јесте тема истраживања те књиге), као и порекла српских обичаја, традиције, итд. Напротив, она сматра да је то корисно знати (о томе је Владика Данило и говорио на промоцији те књиге) неке ствари у вези тога. Дакле, то није проблем, посебно ако се зна да је управо Српска Православна Црква и очувала те обичаје и ту традицију. Да није било СПЦ, ти обичаји би можда и нестали и самим тим би се изгубио тај континуитет српске историје.

Проблем је, међутим, када неко почне да негира Хришћанску суштину српског идентитета, када покушава да повеже тај идентитет са хиндуистичким учењима, и тако обесмисли Хришћанску историју српског народа, историју која је суштински најважнија за Србе, историју коју су Срби највише заволели и њу највише и чували. Нису Срби заборавили ни ону историју пре тога (о чему сведоче народне песме) али овој су дали предност. Хришћанска суштина се не може негирати, а оно древно, како ти кажеш, ведско наслеђе, традицију и обичаје, Срби су сачували и дали им нову, истинску Хришћанску суштину, тако су настали неки од наших најлепших обичаја, на пример Крсна Слава, Бадње Вече, итд. И све то захваљујући Православној Вери и Цркви. Зато СПЦ нема ништа против озбиљног истраживања српске прошлости и древног порекла Срба. Иначе, и Свети Владика Николај је веровао да су Срби древног порекла и један од древних народа.

А што се тиче Деретића, ту се не бих сложио са тобом, мислим да је човек шарлатан који служи за обесмишљавање свако озбиљног истраживања порекла српског народа.

I ovde, čini mi se, previše insistiraš na veri, odnosno pravoslavlju.

Što se Deretića tiče, rekao bih da mnogo grešiš.
Ne znam da li si pročitao neku njegovu knjigu, ali nazivati ga šarlatanom "који служи за обесмишљавање свако озбиљног истраживања порекла српског народа", je u najmanju ruku neozbiljno.
To je čovek koji je istoriju doktorirao u Americi, koji govori i piše više jezika i koji je, verovatno jedini od naših istoričara, koji je o antičkoj istoriji Srbije pročitao sve ili gotovo sve dostupne strane izvore u najvećim svetskim bibliotekama i arhivima.
To je vitez srbske istorije čije delo će daleko nadživeti sve naše domaće savremene i manje savremene istoričare, i koje će u vrlo skoroj budućnosti oživeti i u istorijske udžbenike vratiti zabranjenu i skrivenu slavnu srbsku prednemanjićku i dalju istoriju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top