- Poruka
- 19.509
Putinska Rusija
Putinska Rusija (rus.: Путинская Россия) publicističko je djelo novinarke Ane Politkovske, objavljeno 2005. godine.
U njemu autorica opisuje Rusiju u doba Putina kao zemlju kojom vlada kriminal uz podršku države. Putin krvavo rješava problem Čečenije i na taj način stječe podršku među biračima, iako ih zakonski ne štiti od kriminalaca. U knjizi je mnogo negativaca, stvarnih osoba koje žive i danas, dok je autorica ubijena nedugo nakon što je knjiga objavljena.
Knjiga započinje čečenskim ratom, vojskom i ratnim zločinima. U vojsci ročnici nemaju nikakvih prava, koriste se kao jeftina radna snaga, ponižavani su, pljačkani, premlaćuje ih se, a učestali su i smrtni slučajevi (Miša Nikolajev, Dima Kiseljev, Valerij Putincev). Opširno se opisuje sudski proces protiv pukovnika Jurija Budanova koji je oteo, silovao i ubio 18-godišnju Čečenku Elzu Kungajevu. Takvi slučajevi nisu rijetki, ali je rijetkost u Rusiji da za njih vojno lice odgovara. Tvrdio je da je njegova žrtva bila snajperistica na temelju nikad predočene fotografije i da ga je vrijeđala (a nije znala ruski). Odbačeni su rezultati instituta za psihijatriju Serbski na čijem je čelu niz godina Tamara Pečernjikova koja donosi dijagnoze po diktatu s viših instanci. Unatoč svim uobičajenim prevarama i lažnim dokumentima, počinitelj je 2003. osuđen na 10 godina strogog zatvora zahvaljujući sucu Bukrejevu, generalu Gerasimovu i odvjetniku Stanislavu Markelovu. [Napomena: Budanov je pušten na slobodu 15. siječnja 2009. nakon osam i pol godina. Nekoliko dana kasnije, 19. siječnja 2009. u Moskvi je ubijen Stanislav Markelov, a s njim i novinarka Anastasija Baburova.] Uhićeni su i ubojice šestoro Čečena, putnika u autobusu na redovnoj liniji. Žrtve su trudna majka sedmero djece i njezin nećak, ravnatelj škole, učitelj povijesti, šumar i vozač, ali su ubojice Kalganski i Vojevodin nakon pritvora pušteni na slobodu. Takva situacija u sudstvu, vojsci i državi pogoduje kriminalcima kao što je Pavel Feduljev koji je ubijao partnere i neprijatelje (Andrej Jakušev, Andrej Sosnjin, Jurij Altšul), a podmićivao predstavnike zakona (Rossel, Anatolij Krizski) dok nije postao najuspješniji poduzetnik u regiji, odnosno u Jekaterinburgu.
Zatim slijede Provincijske priče o svemu i svačemu: opis atomske podmorske flote koja propada, a njezine posade žive u bijedi; gradnja naselja usred parka prirode i kulture, nekadašnji posjed plemića Berg, koje ne zaustavlja sutkinja Elena Golubjeva, a isto se ponavlja diljem zemlje. Zadnja poglavlja posvećena su terorističkim krizama i načinu na koji su ih ruske vlasti riješile pobivši više talaca nego što bi to teroristi učinili. Saslušanje obitelji talaca pobijenih u kazalištu Dubrovka, odnosno dužnost da odbije sve njihove zahtjeve i da ih k tome izvrijeđa, zapalo je sutkinju Marinu Gorbačovu. Provodi se progon Čečena u Moskvi: otpuštanja s posla, hapšenja, premlaćivanja, prisiljavanja na priznanja, a za traženje terorista nema vremena. Dvije godine nakon Dubrovke uslijedio je Beslan koji je riješen jednako - jurišem i uz goleme bespotrebne žrtve. Nad stanovništvom Čečenije i Ingušetije i dalje se provodi državni terorizam pod krinkom antiterorističkih operacija.
Putinska Rusija (rus.: Путинская Россия) publicističko je djelo novinarke Ane Politkovske, objavljeno 2005. godine.
U njemu autorica opisuje Rusiju u doba Putina kao zemlju kojom vlada kriminal uz podršku države. Putin krvavo rješava problem Čečenije i na taj način stječe podršku među biračima, iako ih zakonski ne štiti od kriminalaca. U knjizi je mnogo negativaca, stvarnih osoba koje žive i danas, dok je autorica ubijena nedugo nakon što je knjiga objavljena.
Knjiga započinje čečenskim ratom, vojskom i ratnim zločinima. U vojsci ročnici nemaju nikakvih prava, koriste se kao jeftina radna snaga, ponižavani su, pljačkani, premlaćuje ih se, a učestali su i smrtni slučajevi (Miša Nikolajev, Dima Kiseljev, Valerij Putincev). Opširno se opisuje sudski proces protiv pukovnika Jurija Budanova koji je oteo, silovao i ubio 18-godišnju Čečenku Elzu Kungajevu. Takvi slučajevi nisu rijetki, ali je rijetkost u Rusiji da za njih vojno lice odgovara. Tvrdio je da je njegova žrtva bila snajperistica na temelju nikad predočene fotografije i da ga je vrijeđala (a nije znala ruski). Odbačeni su rezultati instituta za psihijatriju Serbski na čijem je čelu niz godina Tamara Pečernjikova koja donosi dijagnoze po diktatu s viših instanci. Unatoč svim uobičajenim prevarama i lažnim dokumentima, počinitelj je 2003. osuđen na 10 godina strogog zatvora zahvaljujući sucu Bukrejevu, generalu Gerasimovu i odvjetniku Stanislavu Markelovu. [Napomena: Budanov je pušten na slobodu 15. siječnja 2009. nakon osam i pol godina. Nekoliko dana kasnije, 19. siječnja 2009. u Moskvi je ubijen Stanislav Markelov, a s njim i novinarka Anastasija Baburova.] Uhićeni su i ubojice šestoro Čečena, putnika u autobusu na redovnoj liniji. Žrtve su trudna majka sedmero djece i njezin nećak, ravnatelj škole, učitelj povijesti, šumar i vozač, ali su ubojice Kalganski i Vojevodin nakon pritvora pušteni na slobodu. Takva situacija u sudstvu, vojsci i državi pogoduje kriminalcima kao što je Pavel Feduljev koji je ubijao partnere i neprijatelje (Andrej Jakušev, Andrej Sosnjin, Jurij Altšul), a podmićivao predstavnike zakona (Rossel, Anatolij Krizski) dok nije postao najuspješniji poduzetnik u regiji, odnosno u Jekaterinburgu.
Zatim slijede Provincijske priče o svemu i svačemu: opis atomske podmorske flote koja propada, a njezine posade žive u bijedi; gradnja naselja usred parka prirode i kulture, nekadašnji posjed plemića Berg, koje ne zaustavlja sutkinja Elena Golubjeva, a isto se ponavlja diljem zemlje. Zadnja poglavlja posvećena su terorističkim krizama i načinu na koji su ih ruske vlasti riješile pobivši više talaca nego što bi to teroristi učinili. Saslušanje obitelji talaca pobijenih u kazalištu Dubrovka, odnosno dužnost da odbije sve njihove zahtjeve i da ih k tome izvrijeđa, zapalo je sutkinju Marinu Gorbačovu. Provodi se progon Čečena u Moskvi: otpuštanja s posla, hapšenja, premlaćivanja, prisiljavanja na priznanja, a za traženje terorista nema vremena. Dvije godine nakon Dubrovke uslijedio je Beslan koji je riješen jednako - jurišem i uz goleme bespotrebne žrtve. Nad stanovništvom Čečenije i Ingušetije i dalje se provodi državni terorizam pod krinkom antiterorističkih operacija.
