Osobe sa invaliditetom i odnos društva prema njima

Знам и оне који имају реалне препреке у нормалном функционисању али немају статус инвалида, таквима који зјапе из система сви мисле све најгоре јер нису функционални али немају права ни на шта, има сигурно оних који би задовољили критеријуме за инвалидност али немају тај папир
Zašto ne mogu da podnesu zahtev PIO za odlazak u invalidsku penziju, ukoliko su radili.

Oni koji ne rade a imaju invaliditet, mislim da prvo treba da idu u Centar za socijalni rad. Tamo treba da se posavetuju u vezi odlaska u invalidsku penziju.
 
Osobe sa invaliditetom su pre svega ekonomsko pitanje, istina je da transhumanizam je humanizam, jer chovek sa chekicem nije chovek, on je chovek-chekic. Nash svet kuka bauk umesto razumevanja razapinjanje, ali tako je to doskoro smo svi sve ubijali bajonetima sad smo malo bolji. Velichina nasheg drushtva ogleda se u tome kako tretiramo one u loshijem polozhaju od nas, no to su sve mrtva slova na papiru.
 
Osobe sa invaliditetom su pre svega ekonomsko pitanje,

Materijalni status osoba sa invaliditetom je različit i po mom mišljenju, pomalo nepravedan.

Lica koja ostvaruju tuđu negu i pomoć imaju pravo na smanjene račune Infostana, EPS-a, kablovskih provajdera, a pored tog novčanog primanja imaju i inv.penziju.

Istovremeno, lica koja su ostvarila pravo na invalidsku penziju, a nemaju veći procenat telesnog oštećenja ( mogu da hodaju uz pomagala npr ) ne mogu da ostvare popuste jer nemaju Rešenje o tuđoj nezi i pomoći.
 
Zašto ne mogu da podnesu zahtev PIO za odlazak u invalidsku penziju, ukoliko su radili.

Oni koji ne rade a imaju invaliditet, mislim da prvo treba da idu u Centar za socijalni rad. Tamo treba da se posavetuju u vezi odlaska u invalidsku penziju.
Могу да поднесу захтев али скоро никакве шансе су да ће нешто остварити. У овој држави је већина осуђена да зависи од других, чак и ако су у лошим односима, јер држава стегла каиш због разноразних.
 
Могу да поднесу захтев али скоро никакве шансе су да ће нешто остварити.

Ako postoji bolest kao što je multipleskleroza, zatim ako osoba ide na dijalizu tri puta nedeljno ili ima teži invaliditet nastao u detinjstvu, povredom na radu ili posle saobraćajne nesreće, ne znam zašto ne bi ta osoba ostvarila pravo na invalidsku penziju?
 
Ako postoji bolest kao što je multipleskleroza, zatim ako osoba ide na dijalizu tri puta nedeljno ili ima teži invaliditet nastao u detinjstvu, povredom na radu ili posle saobraćajne nesreće, ne znam zašto ne bi ta osoba ostvarila pravo na invalidsku penziju?
Ако се неко тешко креће али није скроз непокретан, ако има дискус-хернију, ако има епилепсију, ако има социјалну фобију, ако је асоцијалан, свакако нема права ни на шта а углавном је онеспособљен за нормално функционисање и нема где да ради јер их нико неће такве. Само јако тешки случајеви имају права. Боље је бити скроз неспособан него бити нити тамо нити овамо, такви морају да зависе од ближњих а често и да слушају критике како су на нечијој грбачи само јер су у пракси нефункционални и обесправљени. Постоје чак и неписмени људи, они нису инвалиди и не морају да имају икакве здравствене проблеме али су они онеспособљени за велику већину послова и у пракси су лоше функционални, они сигурно немају ништа него нека се сналазе како знају.
 
@bezimeni1

Nisam 100 posto sigurna ali mislim da postoji neka lista bolesti na osnovu koje nadležna komisija donosi Rešenja trajnom gubitku radne sposobnosti a zatim i Rešenja o invalidskoj penziji.

Moja bivša koleginica je imala diskus herniju i onda je na sopstveni zahtev operisala i to 3 puta! i kada je bila skoro potpuno nepokretna ostvarila je pravo na invalidsku penziju.

Invalidska penzija ne može da se dobije ako neko ima socijalnu fobiju npr.

Ja sam posle prvog pregleda komisije odmah dobila inv.penziju, a prethodno Rešenje o trajnom gubitku radne sposobnosti. 😟 Glavna dijagnoza je cerebralna paraliza.
 
Problem smo mi, drustvo, drustvena svest, nedostatak empatije, dati nesto od sebe, najcesce malo vremena i dobre volje... Kad jos na to dodamo stanje u drzavi, gde se svako bori za sopstveni opstanak onda je pozicija osoba sa invaliditetom jos teza. Kod mene se ta svest probudila kad je pocela korona, izolacije... Starije osobe su bile ugrozenije on nas mladjih pa sam tad isetio potrebu da pomognem, verujem da je tako bilo mnogima kao i meni. Ubrzo sam hteo da se angazujem volonterski i posto je moja prva ideja da radim u crvenom krstu na moju srecu propala, pronasao sam radionicu za osobe sa invaliditetom. Tamo sam vec dve ipo godine i ja sam licno prezadovoljan. Tesko je opisati dobrovoljan rad nekome ko to ne radi. Poznajem mnogo osoba koje tako nesto ne bi mogli da zamisle a isto tako ima nas koji uzivamo u tome, neki to mozda jos nisu otkrili u sebi i upravo ta predavanja u skoli, kao sto je gore neko napisao, upoznavanje mladih sa problemima sa kojima se ti ljudi svakodnevno susrecu, moze u buducnosti mnogo da pomogne prvenstveno tim osobama a tako isto da oplemeni i drustvo u celini. To je mozda sad daleko ali treba imati neki cilj. Za mene je veliki problem ta drustvena svest. Ja kad sam poceo tu da radim, pun entuzijazma, kada sam obavestio porodicu, prijatelje... negde me je razocaralo kako ljudi reaguju, od dugih pauza pa do toga sto ti to treba, zasto to, jos dobrovoljno, do toga da nisi bas svoj... Ja ne mogu da kazem zasto je to tako, niti da cu to promeniti ali ako nekog pojedinca dovedem da razmislja o ovoj temi i sutra taj neko podigne stap, propusti preko reda, progovori par recenica, nasali se... To je vec uspeh
 
Ima li pravo osoba kojoj je priznata invalidska penzija u Nemackoj kakvu pomoc i u Srbiji jer je Srpski drzavljan i zivi u Srbiji?
Nisu to lake stvari.Dosta ljudi ima koji su posteno radili i zadobili svakakvih povreda na radnom mestu.

" Ако сте радили у иностранству, укључујући и бивше југословенске републике, о праву на тај део пензије одлучиће се по прописима те земље. "

Извор: ПИО ФОНД https://www.pio.rs/sr/invalidska-penzija

Овде могу да се нађу све информације о инвалидској пензији.
 
Invalidska penzija ne može da se dobije ako neko ima socijalnu fobiju npr.
Шта да ради и од чега да живи неко такав који има дијагнозу социјалне фобије ако дође у стање да уопште не може да функционише? Та групација нема никаква права јер је дискриминисана и осуђена је на смрт.
 
Та групација нема никаква права јер је дискриминисана

Јесте. И држава и друштво су је дискриминисале и ставиле на маргине.

Уколико имају породицу, рођаке неће умрети и та групација људи није аутоматски осуђена на смрт.
 
Ukoliko postoji tema sa sličnim nazivom molim moderatore da ovu temu spoje ( splituju ) sa ovom.

U Srbiji živi više od 800 hiljada osoba sa invaliditetom. Na margini su društva.

Pored arhitektonskih prepreka zbog kojih mnogi od njih ne izlaze iz kuće i samim tim odustaju od obrazovanja ili stručnog osposobljavanja, ovi ljudi imaju problem i da ostvare svoja zakonska prava.
Pravo na tuđu negu i pomoć imaju po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju samo nepokretni koji ne mogu bez tuđe nege da se hrane i oblače, slepi i oni koji su na dijalizi.


Poslodavci su tek od 2009.godine počeli da zapošljavaju osobe sa invaliditetom.

Društvo sa sažaljenjem gleda na osobe koje imaju vidljiv fizički invaliditet. OSI osobe često trpe diskriminaciju, ali i oni nekada sami sebe diskriminišu ( odbijanjem da izađu iz kuće i da ostvare socijalne kontakte ).

Šta mislite o ovoj temi? Da li poznajete neku osobu sa invaliditetom, da li se družite sa njom?

Da ste u poziciji da možete da poboljšate život ovih osoba, šta biste prvo uradili?
Šta bih radio? Stvorio bih komisiju od stvarno nezavisnih stručnjaka. Obišao bih sa njima totalne ustanove za invalide (teško intelektualno ometene i teške psihotičare). Uradio bih svim štićenicima test na Waserman (sifilis). Obavio bih ginekološki pregled svih štićenica (uveren sam da ima seksualnih zloupotreba). Izmerio bih im telesnu masu (uveren sam da mnogi gladuju). Obavio bih svima dermatološki pregled celog tela (DRI je ustanovio brojne slučajeve vezivanja i dekubitisa). Svima bih uradio rentgenski snimak pluća (mnogi umiru od loše ili nikako lečenih pneumonija, pa da se vidi ko je preživeo upalu pluća i da se u dokumentaciji pronađe da li je i kako lečen).

Sa nalazima komusije ih otišao kod Republičkog javnog tužioca. Unapred bih bio pomiren sa tim da se ništa neće promeniti.

Propio bih se.
 

Back
Top