Sto se tice teme... dugo sam izbegavala da dam odgovar na nju... Ja mislim da nikoga ne volim toliko jako, da bih mogla da kazem: najvise na svetu... Mozda je hladno ili bezosecajno od mene, ali nisam ja ni toliko hladna, ni bezosecajna... Recimo da bi tu mogli da udju mama i/ili tata... ali mi se toliko svadjamo, svakodnevno, da ne znam kome je od nas vise dosadilo...

A sto se tice mladje sestre... sad vam necu delovati samo hladno i bezosecajno, nego i bolesno

... Nas dve se ne volimo... kao da nas nista ne veze, kao da smo dve osobe koje su sasvim slucajno zaglavile u istoj kuci, dve nepoznate osobe koje se ne podnose, koje cekaju priliku jedna drugoj da spustaju... Mislim, ja na njena provociranja jednostavno ne mogu da ostanem hladnokrvna, a onda kad joj vratim, nastaje problem... Krece svadja... Ili se ugrozeno deriste zali roditeljima... Ma, u minutima se mogu brojati trenuci kad se nas dve dobro slazemo, a i to je vecinom onda kad jednoj nesto treba