Moj pakao u ropstvu CIA
Miša RISTOVIĆ, 23.03.2008 18:22:24
Šefko Tairović sa majkom
U ALBANIJI je tokom 1999. godine bilo tajnih zatvora i logora. To svojom potresnom ispovešću potvrđuje i Šefko Tairović (32) iz Niša, koji je kao pripadnik Vojske Jugoslavije pre devet godina, posle zarobljavanja, preživeo pravu golgotu u tajnim kazamatima na Kosovu, u Albaniji i Nemačkoj. Zarobljen je na redovnom zadatku, 23. aprila 1999, nedaleko od mesta Junik, iznad Dečana, na putu Peć-Đakovica.
Upao je u postavljenu zasedu albanskih terorista. Posle kraće pucnjave, opkoljen je i zarobljen. Pripadnici OVK su mu vezali ruke, pešačili su nekoliko kilometara, a onda su ga strpali u prikolicu nekog manjeg kamiona.
- Stavili su mi povez preko očiju i narednih 20 dana nisam video ni gde sam, niti gde me vode - seća se Tairović, koji sada živi i radi u Kanadi. - Dok smo putovali sat vremena u nepoznato, nekoliko puta me je neko jako šutnuo u leđa. Kada su me izveli iz kamiona, ponovo smo išli pešice, sećam se, uzbrdo. Zatim su me ugurali u jednu prostoriju i udarcima po glavi i telu primorali da legnem.
Dva dana kasnije, Tairovića su opet naterali da pešači. Pomišljao je i da ga vode na streljanje.
- Posle desetak minuta hoda zaustavili smo se i čuo sam brujanje iznad glave, shvativši da je iznad mene helikopter. Leteli smo dosta dugo, a narednih sedam dana, i dalje vezanih očiju, nogu i ruku, proveo sam u memli nekog podruma sam. Tek kasnije sam doznao da sam bio u Albaniji.
Kaže da su svakog dana u taj podrum dolazili ljudi koji su govorili na više stranih jezika i ispitivali ga. Prevodilac je bio Makedonac, koji je dobro znao srpski jezik, a od Šefka je traženo da prizna da je mučio Albance, da su ih pripadnici VJ zarobljavali i streljali... Na prevedena postavljana pitanja, Tairović nije odgovarao.
- Uglavnom sam ćutao, i to ih je izazivalo, tukli su me stalno - kaže Šefko. - Tražio sam da me odvežu, da mi donesu vodu i hranu, a kada bi moj zahtev bio preveden, dobijao sam šamare, toliko jake da sam padao sa stolice. Za sedam dana samo dva puta su mi dali malo vode, nešto hleba i neke bljutave hrane.
Osmog jutra Šefko Tairović je ubačen u automobil, putovali su sedam-osam minuta do, kako se ispostavilo, avio-baze kod Tirane. Ovaj pripadnik VJ je tada iskoristio trenutak, kada mu se povez na očima malo olabavio, i zapazio da u avionu pored njega sede neki vojnik ili oficir i prevodilac. Tairović veli da su oni pričali na engleskom jeziku i pominjali Albaniju i Tiranu...
Naredne dve sedmice Šefko Tairović bio je u Nemačkoj. To mu je, krišom, rekao prevodilac iz Makedonije, koji mu je potvrdio da su negde pored Frankfurta.
- Stalno su mi bile vezane ruke na leđima i oči. Nisam video nikoga, a uvek je kod mene u prostoriji bilo po nekoliko ljudi. Pune dve nedelje, iz dana u dan, ponavljano mi je da moram da priznam i nešto da potpišem, i da ću posle toga da budem pušten. Nisam ništa potpisao, nisam imao šta da priznam.
Tairović kaže da je jednog dana prebačen u ćeliju, u kojoj je bio zatočen i vojnik Boban Milenković iz Vranja. Posle petnaest dana provednih na teritoriji Nemačke, obojica su vraćeni u Srbiju. Prevezeni su do mađarsko-jugoslovenske granice i tu su ih preuzeli pripadnici Vojske Jugoslavije. Po povratku u Niš, Tairović je imao najmanje 15 kilograma manje. Smršao, sa upalim očima, neraspoložen, tek posle nekoliko dana ispričao je roditeljima da je bio u logorima u Albaniji i Nemačkoj.
POVREDE
ŠEFKOVA majka Farija Tairović kaže da je njen sin, posle proživljene torture bio razdražljiv, da je imao halucinacije i ispade. U jednom lekarskom nalazu piše da je Tairović pretrpeo povredu glave i moždanog stabla.
SUDBINA MILENKOVIĆA
SLIČNU sudbinu doživeo je i drugi vojnik, Boban Milenković iz Vranja, koji je pao u kandže albanskih terorista kod Košara 13. aprila 1999. godine. Proživeo je pakao u albanskom, a kasnije i zatvoru u Manhajmu, u Nemačkoj. Milenković je, međutim, odbio da o svom stradanju priča za "Novosti" jer, kako kaže, "hoće sve da zaboravi".
ŠTA JE PISAO NEMAČKI NEDELJNIK "ŠTERN"
TORTURA U MANHAJMU
NEMAČKI nedeljnik "Štern" prvi je, pre dve godine, pomenuo Tairovića i Milenkovića, u tekstu u kojem je otkrio da je "paukova mreža" obaveštajnih zatvora, gde se ljudi tamniče i muče, postojala i pre 11. septembra 2001, kada je objavljen globalni rat terorizmu. Zarobljenici su kidnapovani po obaveštajnoj potrebi, saslušavani i mučeni bez pravne osnove.
Sudbinu tih zatvorenika, bez prava i zaštite, pisao je "Štern", iskusila su i dva Srbina, koje je OVK kidnapovala u toku ratnog proleća 1999. godine. Boban Milenković i Šefko Tairović obreli su se potom u zloglasnom kampu "Kolmenovih baraka", u sklopu američkog vojnog zatvora u nemačkom gradu Manhajmu, podignutom na prostoru bivšeg koncentracionog logora.
U ćelijama, dimenzija 1,8 sa 2,5 metara, izlagani su torturi, ne bi li prihvatili "ljubazni" poziv američkih tamničara, pripadnika 18. vojnopolicijske brigade, da svedoče pred islednicima Haškog tribunala o zločinima Srba na Kosovu.
http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=3&status=jedna&vest=118358&datum=2008-03-24