Осиромашени уранијум

Američki vojni video o opasnostima pri rukovanju osiromašenim uranijumom


U mom komšiluku su, ubrzo po dolasku sa Kosova, posle bombardovanja, umrla dva brata za koje se priča da su radili na raščišćavanju ruševina. Ljudi nisu bili ni u cvetu mladosti, ali nisu bili ni matorci za koje bi se reklo da im je bilo vreme.

Dejstvo osiromašenog uranijuma na međunarodne trupe već je poznato kao ,,balkanski sindrom”.
 
Mislim sve najgore o njima, ali i o onima koji su ih izazvali da ga istovaruju na nas. Moglo je da bude bez toga, preciznije bez priča "Srbija se neće saginjati" i "Ne damo Kosovo", a kad nas nalupaju onda se i saginjemo i dajemo Kosovo.

Pa to je kao da opravdavash sakacenje nekog civila time shto cesh reci da je neko drugi isprovocirao sukob...

Tako mozhemo do beskonachnosti.

Stvar je u tome da se zna shta se u ratu mozhe, a shta ne. A ako neko krene u ratna dejstva iz navodnih humanitarnih pobuda, onda bi sigurno njegova vojska trebala da bude poslednja koja ce krshiti Zhenevsku konvenciju.

Nije neko bacao osiromasheni uranijum i cluster bombe po Srbiji zato shto je hteo da pomogne bilo kome. Nije kao da su srpske snage bile tako vojno i tehnichki nadmocne da je neko morao da pribegne tako drastichnim merama.

Radilo se je prosto o izhivljavanju, koje nishta ne opravdava.

Bombardovanje Srbije je pochelo zbog 40-45 ubijenih albanskih civila (za koje i dan-danas vodja tima forenzichara tvrdi da su bili teroristi), a samo jedna pogreshno bachena NATO bomba ubila je oko 80 albanskih civila u izbeglichkom konvoju kod Djakovice.
 
<snip>

Bombardovanje Srbije je pochelo zbog 40-45 ubijenih albanskih civila (za koje i dan-danas vodja tima forenzichara tvrdi da su bili teroristi), a samo jedna pogreshno bachena NATO bomba ubila je oko 80 albanskih civila u izbeglichkom konvoju kod Djakovice.

Ne razlikujes povod od uzroka...to se uci (ako imas dobre profesore) u nizim razredima srednje skole.
 
Осиромашени уранијум се углавном састоји од изотопа U-238. Доза радијације која се шири околином износи око 60% радијације коју зрачи иста маса урана који се може наћи у природи. Користи се због веома високе густине, у војној примени са циљем уништавања оклопних јединица и бункера. Највећу количину осиромашеног уранијума поседују Сједињене Државе – 480.000 тона пријављено 2002. године.
У војној примени се овај материјал користи због своје огромне густине која муницију чини 70% пробојнијим од оловне муниције. Ефикасност у убијању пре свега, цивили који умиру од рака су само „колатерална штета“. Користе га GAU-8 Avenger топ A-10 Thunderbolt II and M230 of the Apache Helicopter које користи америчко ваздухопловство, M242 топ монтиран на Bradley Fighting Vehicle, амерички маринци користе GAU-12 Equalizer топ на AV-8B Harrier, а морнарица Phalanx CIWS's M61 Vulcan gatling gun. Као што видите, извор наводи само оружје које користе Американци, мада није искључено да га користе и друге „демократске“ земље.
Комисија за људска права Уједињених Нација је два пута (1996. и 1997.) сврстала муницију од осиромашеног уранијума у оружја масовног уништења. Наведено је да коришћење ове муниције крши Универзалну декларацију људских права, Повељу Уједињених Нација, Конвенцију о геноциду, Конвенцију Уједињених Нација против тортуре, Први протокол Женевске конвенције, Конвенцију о конвенционалном оружју из 1980. и Конвенцију о хемијском оружју. 2001. је бивши тужилац Хашког суда Карла дел Понте почела истрагу поводом коришћења оваквог оружја током НАТО агресије на нашу земљу. Међутим, истрага је напуштена под циничним изговором да „не постоји консензус“ да је ово оружје забрањено.
Коалиција 90 невладиних организација је тражила забрану овог оружја. Забрану је више пута тражио и Европски парламент, међутим Француска и Британија, две сталне чланице Савета безбедности из ЕУ, стално одбијају захтев за забраном, тврдећи да је употреба тог оружја легална, и да су здравствени ризици занемарљиви.
Осиромашени уранијум се иначе сматра токсичним и радиоактивним и као такав се чува у земљама које га нештедимице расипају у својим операцијама „увођења демократије“. Када осиромашени уранијум продире у оклоп он ослобађа прашину уранијум оксида који продире у ране и дисајне органе. За потребе својих војника (и само својих војника) америчко министарство одбране је формирало мониторинг програм, како би се санирале последице.

Коришћење овог оружја масовног уништења, практично нуклеарног оружја, „усрећило“ је многе народе којима су Американци извозили „демократију“. Американци и њихови савезници су ово оружје користили у својим агресијама на Републику Српску, Србију, Ирак и Авганистан. Последице су добро познате, али немојмо никад заборавити.
Следеће слике су веома потресне, па само остављам линкове
Линк 1
Линк 2
Линк 3
Линк 4

И наравно, није случајно ова тема баш на данашњи дан, мада је много шира и зато треба да стоји и поред других тема које нас подсећају. Зашто? Зато што Американци и даље користе ово нуклеарно оружје.
Као што су рекли: Да видиш, да памтиш, да знаш.

п.с Чујем данас је број мртвих америчких окупатора у Ираку достигао 4.000. Такође било је весело и на граници Пакистана и Авганистана где је мало горело гориво које су допремали окупационој војсци. Машала!

Ма није ти тај извор добар, Обер има бољи који каже да осиромашени Уранијум није радиоактиван.8)
Шинко...:rotf:
Како има необавештених људи!:shock:
 
Ма није ти тај извор добар, Обер има бољи који каже да осиромашени Уранијум није радиоактиван.8)
Шинко...:rotf:
Како има необавештених људи!:shock:

Боже, Боже... кад видим каквих све будала има.
Мада мислим да није смешно, него жалосно:roll:
 
Ma jel' moguce? A taj Ober apsolutno dominira u pdfovima veznim za nauku i vojsku. :lol:
Original postavio Duh Sekire
Боже, Боже... кад видим каквих све будала има.
Мада мислим да није смешно, него жалосно
Шта да вам кажем момци:D, човек је махер за све науке....јадна је држава са таквим стручњацима.

Мржња према сопственом народу му је уништила способност рационалног расуђивања, па чак и у науци.:roll:
 
Осиромашени уранијум се углавном састоји од изотопа U-238. Доза радијације која се шири околином износи око 60% радијације коју зрачи иста маса урана који се може наћи у природи.
kad vec ovako nakazno prevodis vikipediju, onda prevedi sve sto tamo pise i prevedi tacno.
uran je planeta, uranijum je hemijski element...
 
Moj pakao u ropstvu CIA
Miša RISTOVIĆ, 23.03.2008 18:22:24

Šefko Tairović sa majkom

U ALBANIJI je tokom 1999. godine bilo tajnih zatvora i logora. To svojom potresnom ispovešću potvrđuje i Šefko Tairović (32) iz Niša, koji je kao pripadnik Vojske Jugoslavije pre devet godina, posle zarobljavanja, preživeo pravu golgotu u tajnim kazamatima na Kosovu, u Albaniji i Nemačkoj. Zarobljen je na redovnom zadatku, 23. aprila 1999, nedaleko od mesta Junik, iznad Dečana, na putu Peć-Đakovica.
Upao je u postavljenu zasedu albanskih terorista. Posle kraće pucnjave, opkoljen je i zarobljen. Pripadnici OVK su mu vezali ruke, pešačili su nekoliko kilometara, a onda su ga strpali u prikolicu nekog manjeg kamiona.
- Stavili su mi povez preko očiju i narednih 20 dana nisam video ni gde sam, niti gde me vode - seća se Tairović, koji sada živi i radi u Kanadi. - Dok smo putovali sat vremena u nepoznato, nekoliko puta me je neko jako šutnuo u leđa. Kada su me izveli iz kamiona, ponovo smo išli pešice, sećam se, uzbrdo. Zatim su me ugurali u jednu prostoriju i udarcima po glavi i telu primorali da legnem.
Dva dana kasnije, Tairovića su opet naterali da pešači. Pomišljao je i da ga vode na streljanje.
- Posle desetak minuta hoda zaustavili smo se i čuo sam brujanje iznad glave, shvativši da je iznad mene helikopter. Leteli smo dosta dugo, a narednih sedam dana, i dalje vezanih očiju, nogu i ruku, proveo sam u memli nekog podruma sam. Tek kasnije sam doznao da sam bio u Albaniji.
Kaže da su svakog dana u taj podrum dolazili ljudi koji su govorili na više stranih jezika i ispitivali ga. Prevodilac je bio Makedonac, koji je dobro znao srpski jezik, a od Šefka je traženo da prizna da je mučio Albance, da su ih pripadnici VJ zarobljavali i streljali... Na prevedena postavljana pitanja, Tairović nije odgovarao.
- Uglavnom sam ćutao, i to ih je izazivalo, tukli su me stalno - kaže Šefko. - Tražio sam da me odvežu, da mi donesu vodu i hranu, a kada bi moj zahtev bio preveden, dobijao sam šamare, toliko jake da sam padao sa stolice. Za sedam dana samo dva puta su mi dali malo vode, nešto hleba i neke bljutave hrane.
Osmog jutra Šefko Tairović je ubačen u automobil, putovali su sedam-osam minuta do, kako se ispostavilo, avio-baze kod Tirane. Ovaj pripadnik VJ je tada iskoristio trenutak, kada mu se povez na očima malo olabavio, i zapazio da u avionu pored njega sede neki vojnik ili oficir i prevodilac. Tairović veli da su oni pričali na engleskom jeziku i pominjali Albaniju i Tiranu...
Naredne dve sedmice Šefko Tairović bio je u Nemačkoj. To mu je, krišom, rekao prevodilac iz Makedonije, koji mu je potvrdio da su negde pored Frankfurta.
- Stalno su mi bile vezane ruke na leđima i oči. Nisam video nikoga, a uvek je kod mene u prostoriji bilo po nekoliko ljudi. Pune dve nedelje, iz dana u dan, ponavljano mi je da moram da priznam i nešto da potpišem, i da ću posle toga da budem pušten. Nisam ništa potpisao, nisam imao šta da priznam.
Tairović kaže da je jednog dana prebačen u ćeliju, u kojoj je bio zatočen i vojnik Boban Milenković iz Vranja. Posle petnaest dana provednih na teritoriji Nemačke, obojica su vraćeni u Srbiju. Prevezeni su do mađarsko-jugoslovenske granice i tu su ih preuzeli pripadnici Vojske Jugoslavije. Po povratku u Niš, Tairović je imao najmanje 15 kilograma manje. Smršao, sa upalim očima, neraspoložen, tek posle nekoliko dana ispričao je roditeljima da je bio u logorima u Albaniji i Nemačkoj.

POVREDE
ŠEFKOVA majka Farija Tairović kaže da je njen sin, posle proživljene torture bio razdražljiv, da je imao halucinacije i ispade. U jednom lekarskom nalazu piše da je Tairović pretrpeo povredu glave i moždanog stabla.

SUDBINA MILENKOVIĆA
SLIČNU sudbinu doživeo je i drugi vojnik, Boban Milenković iz Vranja, koji je pao u kandže albanskih terorista kod Košara 13. aprila 1999. godine. Proživeo je pakao u albanskom, a kasnije i zatvoru u Manhajmu, u Nemačkoj. Milenković je, međutim, odbio da o svom stradanju priča za "Novosti" jer, kako kaže, "hoće sve da zaboravi".

ŠTA JE PISAO NEMAČKI NEDELJNIK "ŠTERN"
TORTURA U MANHAJMU

NEMAČKI nedeljnik "Štern" prvi je, pre dve godine, pomenuo Tairovića i Milenkovića, u tekstu u kojem je otkrio da je "paukova mreža" obaveštajnih zatvora, gde se ljudi tamniče i muče, postojala i pre 11. septembra 2001, kada je objavljen globalni rat terorizmu. Zarobljenici su kidnapovani po obaveštajnoj potrebi, saslušavani i mučeni bez pravne osnove.
Sudbinu tih zatvorenika, bez prava i zaštite, pisao je "Štern", iskusila su i dva Srbina, koje je OVK kidnapovala u toku ratnog proleća 1999. godine. Boban Milenković i Šefko Tairović obreli su se potom u zloglasnom kampu "Kolmenovih baraka", u sklopu američkog vojnog zatvora u nemačkom gradu Manhajmu, podignutom na prostoru bivšeg koncentracionog logora.
U ćelijama, dimenzija 1,8 sa 2,5 metara, izlagani su torturi, ne bi li prihvatili "ljubazni" poziv američkih tamničara, pripadnika 18. vojnopolicijske brigade, da svedoče pred islednicima Haškog tribunala o zločinima Srba na Kosovu.

http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=3&status=jedna&vest=118358&datum=2008-03-24
 
Ja nisam dobila odgovor na pitanje od cijenjenog Irona. Pitanje je zna li on uopće odgovor na moje pitanje.

Iron verovatno zna...ako nemas nista protiv, napisacu ti ja pa recenica o tome.

Da ne bih tupio mnogo o primarnoj i sekundarnoj radioaktivnosti, pomenucu ti jedan detalj koji sam primetio tog dana (kada se desila explozija u Cernobilu) koji me je, recimo, zaintrigirao. Zivim u komplexu zgrada koje naseljavaju uglavnom visoki oficiri JNA (sada uglavnom penzionisani). Moja porodica je dugo bila jedina "civilna" u zgradi.
Bio sam dobar deo dana napolju (ispred zgrade) gde je cesto veoma zivo. Primetio sam nesto cudno...svi prozori na zgradi su bili zatvoreni i sve roletne spustene...na ulici ispred zgrade NIKOG...to se nikada ranije nije desavalo...nije mi uopste padalo na pamet zasto se to desava. Za nesrecu koja se desila u Crnobilu se jos uvek nije culo (ja barem nisam znao, a ni mnogi moji drugovi). Kasnije sam shvatio da su gospoda oficiri znali da ne treba da izlaze napolje. Koliko se secam, "radioaktivni oblak" je dugo stajao bas iznad Srbije (naravno, ne SAMO Srbije, "kacio" je i Bugarsku i delove ks nekih zemalja), verovatno zbog meteoroloskih prilika (vazdusni pritisak, vetrovi...).

Ubrzo posle toga sam bio podvrgnut hirurskoj intervenciji na Onkoloskom institutu u Beogradu (ne vezujem je sa nesrecom u Cernobilu). Nsam bio disciplinovan pcijent, pa sam mnooogo zakasnio sa odlaskom na kontrolu. Kada sam usao u istu onu zgradu gde sam bio na operaciji zapanjio sam se...neverovatan broj ljudi sedi i stoji po hodnicima...mislio sam da je slucajnost i otisao sam sa namerom da dodjem neki drugi dan. Dosao sam posle npr. jedne godine...tu vec mom iznenadjenju nije bilo kraja - u zgradu bukvalno nisam mogao da udjem!

Naravno, dobro mi je poznato da ovo sto sam napisao ne dokazuje nista, da je period koji je prosao od nesrece u Cernobilu do (definitivne) pojave porasta malignih oboljenja kod stanovnistva Srbije verovatno isuvise kratak, ali sumnja ostaje.
 
Занимљива је Ајронова "поента". Приликом акцидента у Чернобилу, постојала су два могућа решења
1. Ништа не урадити, пустити да печурка однесе гасове у стратосферу, после чега би се равномерно раширили по целој Европи, узроковали умерено загађење и у земљама чланицама супарничког НАТО пакта.
2. Покушати санирање, које ће уништити Чернобил на дуги низ година, и непосредну околину.

Руси су одабрали друго, при чему је преко стотину младих људи дало животе. Радили су на санацији последица, знајући да ће умрети од рака годину-две после.
Постоји ли код Американаца такав пример жртвовања?

Иначе је баш "јак аргумент" поредити несрећу коју нико није хтео са оним што се НАМЕРНО ради, ради веће ефикасности убојних средстава.
Тачно тако, само треба да се нагласи да је за инцидент одговорна Совјетска власт..а не Руска..јер данас у Русији нема сличних дешавања
 
Тачно тако, само треба да се нагласи да је за инцидент одговорна Совјетска власт..а не Руска..јер данас у Русији нема сличних дешавања

Da...to otprilike izgleda kao komparacija jugoslovenske i srpske vlasti (da, pise se MALIM slovom)...jednostavno receno - isto.
 
Da...to otprilike izgleda kao komparacija jugoslovenske i srpske vlasti (da, pise se MALIM slovom)...jednostavno receno - isto.

:)


Неће неки да сконтају да је у ВРХУ СОВЈЕТСКЕ власти било мање Руса него Јермена.
Да су Руси и Русија служили као топовско месо за светску револуцију. како рече Троцки(Лав Давидович Бронштајн)
 
:)


Неће неки да сконтају да је у ВРХУ СОВЈЕТСКЕ власти било мање Руса него Јермена.
Да су Руси и Русија служили као топовско месо за светску револуцију. како рече Троцки(Лав Давидович Бронштајн)

Pa u tome i jeste sustina, da nije bitan vrh vlasti, nego masa koja ga slepo podrzava.

BTW, jel' Trocki bese onaj koji je pisao kako je srpska vojska prekrsila sporazum sa Grcima i okupirala teritorije juzno od Bakarnog guvna?
 
Pa u tome i jeste sustina, da nije bitan vrh vlasti, nego masa koja ga slepo podrzava.

BTW, jel' Trocki bese onaj koji je pisao kako je srpska vojska prekrsila sporazum sa Grcima i okupirala teritorije juzno od Bakarnog guvna?

Ни један ком..систем није маса подржавала..већ сила....
----------------------

Лав Давидович Бронштајн - Лав Троцки (7. новембар 1879 — 21. август 1940) био је руски револуционар и политичар који је имао истакнуту улогу у Октобарској револуцији.

Leo_Trotzki_Oktober_1917.jpg


Лав Троцки


Лав Троцки је 1912. стигао у у Краљевину Србију у Београд као тридесетогодишњи извештач о збивањима у Балканским ратовима, као дописник московске Правде. У то време још није био бољшевик. Троцки је становао у хотелу Москва, у коме су га либерални српски писци и новинари учили српски језик. Први рапорт из Београда је објавио после доласке 4. октобра 1912. године из Будимпеште. Троцки је приликом боравка у српској престоници имао честе сусрете са Драгишом Лапчевићем. Лав Троцки, који се нашао на лицу места као ратни дописник руске либералне штампе, оштро је коментарисао оно што је видео у својим репортажама. Краљевина Србија није била задовољна како Троцки пише за руску штампу, па му је ускратила гостомпримство, због чега је Лав Давидович Бронштајн 1913. године напустио Београд.
Био је један од организатора Црвене армије.
Развио је концепт „перманентне револуције“.
 

Back
Top