Osecati se kao najgora osoba

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Jeste ikada imali onaj osecaj da su vase moralne norme po kojima vi zivite lose i da ste previse slepi, sebicni, sujetni i egoisticni?
Da li ste se ikada osecali kao da ste losa osoba, koja bi trebala da menja neke svoje moralne norme i nacin ponasanja, iako ste navikli na takvo ponasanje kod sebe i ako se zbog ponasanje ne osecate lose, iako je ono mozda lose po normama vecine ili drugih ljudi iz vaseg okruzenja?
 
Pitanje je da li tebi vise smeta, da u tom okruzenju budes najgora osoba ili da menjas nacin ponasanja na koji si navikao?
Drugo pitanje je koliko ti je stalo da egzistiras u takvom okruzenju? i
Ako je na prva dva pitanja pozitivan odgovor treba da probas da se uklopis i mozda ti se to vise svidi nego sto ti se svidja tvoj nacin.

O ovome moze dosta da se diskutuje, a ovo bi trebalo da budu osnove.
 
Jeste ikada imali onaj osecaj da su vase moralne norme po kojima vi zivite lose i da ste previse slepi, sebicni, sujetni i egoisticni?
Da li ste se ikada osecali kao da ste losa osoba, koja bi trebala da menja neke svoje moralne norme i nacin ponasanja, iako ste navikli na takvo ponasanje kod sebe i ako se zbog ponasanje ne osecate lose, iako je ono mozda lose po normama vecine ili drugih ljudi iz vaseg okruzenja?

Ne.
Da,
 
@BWalker
Pa delimicno mi smeta sto sam "najgori", ali vise od toga mi smeta nasilna promena.
A koliko mi je stalo da egzistiram, pa ne previse, nego jednostavno preispitujem svoja neka nacela i pitam se da li i gde gresim.

Nasilna promena je kada ne zelis da se uklopis, kada ti je stalo nije nasilna. Kada ti smeta, znaci da ti je stalo do tog misljenja i do egzistiranja u tom drustvu, ne smeta malo popustanja tj. promena kojim pokazujes dobru volju, a reakcija moze da bude vrlo prijatna tako da promene ne padaju tesko.
 
Slazem se sa tobom, popustanje i pokazivanje dobre volje je ok, u nekim granicama, potpuna promena, teska i relativno neizvodljiva.

Zasto bi unapred razmisljao o potpunim promenama, mozda i ne moras da se menjas, a da se misljenje o tebi promeni, vazna je dobra volja, ako ti je stalo do nekog okruzenja ostalo ne treba presudjivati unapred nego tek ako se oseti preveliki pritisak i to realan. Umisliti da nekome nesto smeta je cesto gore nego ako zaista smeta.
 
Jeste ikada imali onaj osecaj da su vase moralne norme po kojima vi zivite lose i da ste previse slepi, sebicni, sujetni i egoisticni?

Sve je to normalno... Jedino sto si zarobljen u prostoru i vremenu svojih akcija... Tvoje moralne norme te ogranicavaju da koraknes izvan crne rupe u kojoj se nalazis, zato sto strah i nepoverenje okoline (da ces ih nasilno ugroziti, povrediti svojom bezobzirnoscu i zauzeti pozicije koje ti nikako NE pripadaju po ponasanju, iskustvu, mudrosti i znanju) koja zivi po drugim moralnim normama ogranicava tvoje delovanje u skladu sa tvojim pogledima na svet i slobodi tvog delovanja/napredovanja u drustvu?

(dobijajuci iluziju da si mocan koristeci nedozvoljene metode gubis poverenje i postovanje okoline u kojoj zivis i delujes, samim time gubis slobodu izbora?)

_nobody_
 
Kako se onda izvuci iz crne rupe?
Crna rupa deluje kao mesto u kome postoji relativni osecaj sigurnosti, a van te rupe se krije toliko toga...tako da se stice utisak da postoji prag koji se mora preci, da bi se izaslo iz te rupe.

To je preterano i lose poredjenje. Ljudi imaju period zivota kada se udalje i pocnu da zive samo za sebe. Spoljnji svet postaje neprihvatljiv izbor jer se osecamo ugrozenim potrebom da se uklapamo, sto je iracionalni strah.
 
nemam tih problema jer sam moralna i ispravna
naravno, greške pravim, manje
poslije me grize svajest zbog ovog ili onog
al jednsoatvno se umorim od toga da svima ugađam, tj. vodim računa o svačijim osjećanjima, potrebama itd...

bitno je biti dobra i pozitivna osoba, takve cijenim, takve me oduševljavaju
 
Jeste ikada imali onaj osecaj da su vase moralne norme po kojima vi zivite lose i da ste previse slepi, sebicni, sujetni i egoisticni?
Da li ste se ikada osecali kao da ste losa osoba, koja bi trebala da menja neke svoje moralne norme i nacin ponasanja, iako ste navikli na takvo ponasanje kod sebe i ako se zbog ponasanje ne osecate lose, iako je ono mozda lose po normama vecine ili drugih ljudi iz vaseg okruzenja?

Da.

Ali, baš kako reče, zbog tog se ne osećam loše. Takve muke savesti, ili kojim ih god imenom hoćeš nazvat, kao da su mi hirurški odstranjene; i mada mogu da im uvidim socijalni smisao; ne mogu ih osetiti kao sebi prirodne i lične.


Ja sam prokleta jer sam uvek u pravu. I jer ne osećam da prokleta jesam.
 
da. sve to stoji, sve to jesam povremeno, a da nisam negde duboku u sebi, ne bi bilo ni tog povremenog ispoljavanja.

medjutim ne osecam potrebu da ista menjam, jer sve to su i mnogi drugi. razlika izmedju nas koji priznajemo i ostalih je u tome sto smo ili svesni ili sposobni bez straha sebi da priznamo da jesmo. ostali ili nisu svesni da to sve jesu, barem povremeno, ili ne zele da priznaju.
 
vremena se menjaju, ljudi se menjaju, tako da imas pravo kao i dovoljno vremena da nesto promenis kod sebe ako to zaista zelis. ne treba niko da ti kaze ko si ti ustvari, to ces znati i sam. covek ne moze pobeci od samog sebe :)
 
Poslednja izmena:
@zLozi
Treba imati hrabrosti za tako nesto, ali zar nije najlakse predati se i reci ja sam losa osoba volim da radim lose stvari?

zato sto niko nije ni krajnje dobar, ni krajnje los. svi smo mi iznijansirani, s tim da je najveci broj ljudi nesvestan da i sam poseduje nijanse. ili kao sto sma napisala vec, nece da priznaju, vec im je lakse da traze greske kod drugih, najcesce osoba koje ne vole i koje su im antipaticne. osim toga, nista ne zavisi iskljucivo od mene ili tebe. ne ponasamo se prema svim ljudima isto, sto je i normalno. odnosi su u domenu zakona akcije i reakcije.
npr. ne mogu da radim lose onome koga volim, tada bih isla protiv sebe. i ako nesto uradim u besu vraca mi se visestruko, sva bol.
ako konkretno mislis da bih ja trebala da se predam svojim losim osobinama....pa....ja se i ne borim protiv njih. prvo, nemam potrebu da se borim protiv njih, jer se ne ponasam prema svima isto. drugo, lose osobine u odredjenom stepenu su pogodne kao mehanizam odbrane od drugih.
zamisli da si konstantno dobar prema svima, rastrgli bi te, jer na krjau ljudi neciju dobrotu pocnu da shvataju zdravo za gotovo. jedino da su svi ljudi na svetu uvek dobri, sto je nemoguce, a to bi vec bilo u domenu religije i zvalo bi se rajem.

ko smatra da sma losa - neka smatra, ko smatra suprotno - neka smatra. mogu da se prilagodim delimicno, ali da me neko kroji prema svom nahodjenju - ne moze. eto, to je dobar primer. neko te smatra losom osobom samo zato sto neces u potpunosti da prihvatis sve sto pokusava da ti nametne. pitanje je ko je tu stvarno los?

sebicnost je jedna od osobina koje su u odredjenom stepenu pozeljene. ko ne razume neka zamisli situaciju da uvek stavlja druge ispred sebe, cak i na svoju stetu.
 
Poslednja izmena:
Mene su oduvek ucili da gledam sebe koliko mogu i ljude koji mi znace a i gledao sam primere ljudi u svom zivotu koji samo daju, daju i daju pa cak na njihovu stetu ili stetu njihove porodice, a to sigurno ne vodi nigde. Zato sam mozda i sebicniji nego sto treba da budem, ali i sebicnost i darezljivost kao ekstreme su fatalne.
A prava sebicnost je upravo to sto neko trazi od tebe da prihvatis njegov sistem vrednosti a ako odbijas tu nepogresivu istinu onda si losa osoba.
I ja sam nekada nametao svoj sistem vrednosti za koji sam mislio da je bolji, a sada obicno ostavljam ljude da zive svoje zivote jer znam da ih ne mogu promeniti.
 
Kad gledas kako neko zapostavlja svoju porodicu i svoje zdravlje do operacionog stola presedne ti i darezljivost i sve. Nikom nije lako danas, svi se muce, i ja se mucim pa nije niko dosao da me potapse po ramenu (cast izuzecima naravno) tako da svima po zasluzi izgleda mora koliko god to monstruozno delovalo nekima.
 
Ti opisujes ono sto se zove savest.

Naravno da uvek osecam pritisak savesti. Bilo kakav sebican cin koji proizvodis nikako ne vodi ka blazenstvu i sreci ma koliko god ti bio ubedjen i siguran u to. Tebe vezuju okovi telesne smrti i ti zamisljas sebe nista vise nego sto lav se bori za svoj opstanak.

Tvoja sebicnost vodi cemu? Prezivljavanju? Pa ako nam je cilj da postanemo zivotinje onda se baci na sve 4 i pocni da ujedas sve sto naidje, jer ocigledno na to "sto po tebi vredi" najlakse je tako dobiti.

Jedino u zivotu sto vredi to su prijatelji i ljudi i ljubav medju njima. To je jedini izvor prave ljudske srece. Ma kud god trazio svoju ispunjenost van okvira zajednicke ljubavi nacices samo prazninu svemira i nista u njemu no smrt.

Nemoguce je pomoci nekom a da ne ustrpis od sebe i nemoguce je dokazati nekom tvoju pozrtvovanost bez oduzimanja i zrtvovanja. Ali to je put kojim se mora ici, nasa evolucija iz zivotinje u coveka, ako covek zeli da dostigne srecu. Svi ostali putevi su putevi praznine, patnje i ocaja.
 
Preterana sebicnost nas na kraju lisava prijatelja, ljudi i ljubavi i ja to znam samo ne zelim da budem neiskreno sebican da bi druge zadrzao kraj sebe. U nekim delovima zivota sam sebican i gledam prvo kako ce meni biti, ali se trudim da nikad ne otimam drugima iz usta, mada slazem se sa tobom seducer, ljubav (a nesebicno davanje je deo ljubavi) je jedini izvor prave srece na ovom svetu.
 

Back
Top