Zali mi se telefonom jedna prijateljica...Imam sve sto zelim, novac, dobru kucu, auto, vikendicu, idem redovno kod frizera kozmeticara, garderoba mi je super ali se u ovoj zemlji osecam kao u zatvoru...Ne mogu dobiti vizu ni za jednu drzavu, osecam se ko u zatvoru...Verujem da vecina vas imala nemala pare oseca isto...Ja sam sebi postavila cilj da cu otici i da cu se izvuci iz tog zatvorenog kruga...uspela sam...ali ako je za utehu vama koji uzdisete sto niste ovde evo da kazem i to...Treba biti lud i hrabar pa se upustiti u borbu za zivot ovde...Ko je otisao ranije nesto je i postigao...Mi koji smo dosli kasno kao npr ja pre par godina svakodnevno se borimo za opstanak...To je zivot pod stresom i ponekad kad vidim sta sve moram da platim pozelim da se vratim u taj nas zatvoreni krug samo da mirno popijem kafu...Ovo ne pisem da se zalim vec kazem da utesim one koji misle da bi izlaskom iz zemlje ovde dobili zivot o kakvom mastaju...ja sam naravno optimista a i da nisam sad nemam kud...Ostaje mi da se debelo preznojim i zaradim 950 eura mesecno koliko iznosi plata za zene u Austriji i poplacam racune koji su oko 600 eura a sa ostatkom da se snalazim kako znam...naravn osim ako se ne prilepim kakvom penzioneru koji samo sto nije umro i grebem o njegovu penziju...Oko mene je sve sam sjaj i raskos zaista nesto sto treba videti ali mogucnosti su male...za 24 sata mozete upasti u debele dugove i naci se na ulici...znaci ko je hrabar nek pokusa...Jedino sto bi bilo lepo da moze i kod nas a to je da se igra euromilion gde su premije i po 100 miliona eura...pa kome se posreci...