Serdar Scepan Radojevic
Domaćin
- Poruka
- 3.617
Sijekovac - zločin bez kazne: Rat u Bosni počeo mesec dana pre zvaničnog datuma upadom HV i masakrom srpskih civila u okolini Bosanskog Broda - sledeće žrtve bili su Romi
Organi izvađeni i iz tela 116 mališana
Boris Subašić
Pre desetak dana, u bosanskom gradiću Visokom na brzinu su zakopani ostaci 23 deteta, pronađeni još 2004. u masovnoj grobnici u selu Sijekovac kraj Broda u Republici Srpskoj.
- Naprasna sahrana dečjih skeleta, koji su šest godina čamili u depoima zbog odlaganja istrage, još jedan je pokušaj zataškavanja užasnog zločina - kaže Goran Krčmar, rukovodilac Operativnog tima za traženje nestalih lica Republike Srpske. - Reč je o masakru 250 Roma, od kojih su 116 bili mališani stari do 15 godina. U maju 1992. oni su u konvoju od četiri autobusa pokušali da odu u Italiju, i postoje dokazi da su propušteni kroz srpske linije. Niko nije znao šta se s njima desilo sve dok 2004. nisu ekshumirana tela u Sijekovcu.
Krčmar se još od 1993. bavi potragom za nestalima i naglašava da su pronađene žrtve iz samo jednog autobusa, dok se za ostalima još traga, ali da se istraga neprestano i na sve načine ometa i iz Federacije BiH i iz inostranstva.
- Došli smo do svedoka zločina, bivših hrvatskih i muslimanskih vojnika koji su nam rekli da su žrtve u Sijekovcu masakrirane zbog trgovine organima - kaže Marko Grabovac, predsednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda. - Postoje indicije da je reč o istoj međunarodnoj ekipi koja je kasapila i kosovske Srbe u „žutoj kući“ u Albaniji. Svedoci pominju dva hirurga iz Slavonskog Broda i bele helikoptere koji su transportovali organe, a takve su imale samo međunarodne posmatračke ekipe u Hrvatskoj.
Grabovac napominje da su se baš u vreme raspada SFRJ pojavile nevladine, navodno humanitarne, organizacije specijalizovane za ratna područja, koja su, pak, poznata kao najbogatiji majdan organa za crno tržište.
Istraga o Sijekovcu od samog početka bila je zaogrnuta neouobičajenom tajanstvenošću, kažu u Operativnom timu za traženje nestalih lica Republike Srpske.
- Reč je o jedinoj ekshumaciji u BiH na kojoj je bilo zabranjeno prisustvo medija - ističe Goran Krčmar. - Na ostale su dolazili puni autobusi novinara, visoki predstavnici Federacije i ambasadori praveći morbidni spektakl. Čudno je i to što je ekshumacija u RS, a njom su rukovodili Federalna komisija za nestale iz Sarajeva i tužilac iz Zenice, koji je čak pokušao da nam zabrani da dajemo ikakve izjave o onome što je pronađeno.
Ovaj stručnjak ističe da je od kraja rata u BiH učestvovao u iskopavanju 3.500 leševa, ali da nikad nije video ništa slično onome što je pronađeno u Sijekovcu.
- Sva pronađena tela bila su skeletizovana, bez odeće i nekompletna - kaže Krčmar. - Nigde nije bilo ni najmanjih ostataka organa, a gornji i donji ekstremiteti bili su razdvojeni od trupa. Prvi put smo videli rastavljeno dete od 12 godina. Iako su informacije o grobnici dobijene od svedoka učesnika zločina, predstavnici Federacije i neki ljudi iz međunarodnog tima su tvrdili da je reč o žrtvama iz Drugog svetskog rata. Zato smo tražili DNK analizu, a rezultate smo dobili tek pre dva meseca!
U međuvremenu, ostaci žrtava preneti su u Visoko, a za istragu, koja nije ni vođena, ostao je nadležan tužilac iz Zenice. Međutim, optužnica do danas nije podignuta.
- Mi nijednog trenutka nismo imali dilemu šta je u grobnici, ali je problem nastao kad je Federalna komisija odnela tela - objašnjava Krčmar. - Istragu je trebalo da vodi nadležno tužilaštvo iz Doboja, koje je i zvanično zahtevalo od tužilaštva BiH da se i predmet i tela ustupe timu Vlade RS. Međutim, prepiska se otezala, a onda je odjednom neko odlučio da se tela sahrane u Visokom, baš kad smo od vrhunske britanske DNK laboratorije dobili potvrdu da je reč o žrtvama iz ovog rata!
Tužilaštvo iz Doboja tražilo je od kolega iz Zenice da objasne zašto su tela pokopana umesto da se vrate u RS, a ovi su odgovorili da je to zahtevao Institut za nestala lica BiH u Sarajevu.
- Tela su sahranjena istog dana kad smo mi dobili DNK analizu koja je bila uslov za nastavak istrage - tvrdi Krčmar. - To ukazuje na veliku manipulaciju s vrlo mračnom pozadinom, jer je potvrda britanske DNK laboratorije da kosti pripadaju žrtvama iz 1992. stigla u Federaciju još 2004. Znači, neko je šest godina svesno krio nalaze o zločinu, što je ozbiljno krivično delo.
Srpski istražitelji iz Broda naglašavaju umešanost stranih ekipa u trgovinu organima.
- Svedoci su naveli ime država čiji su bili helikopteri kojima su transportovani organi - kaže Grabovac. - Posle Dejtona na mestu zločina pojavio se kontingent Sfor iz jedne od tih država i nasuo i zaravnao teren za saobraćajnicu baš preko masovne grobnice.
Svedoci, učesnici zločina, otkrili su da ni sami nisu gubili vreme na ukopavanje raskomadanih leševa u zemlju, već su ih samo zatrpali šljakom.
- Među svedocima je i porodica koja je na mestu grobnice imala baštu do marta 1992, kad su pobegli pred hrvatskim jedinicama - dodaje Krčmar. - Vratili su se tek u oktobru 1992. i videli da je njihova bašta nasuta šljakom i da je tlo podignuto više od metar. Kasnije je to zemljište koristio Sfor, a tek su iskopavanja 2004. otkrila ljudske ostatke.
Tragači za nestalima napominju da masakr Roma u Sijekovcu nije jedini koji se odigrao u ovom posavskom selu na granici s Hrvatskom, a da je čak i u masovnoj grobnici iskasapljenih Roma bilo osam srpskih meštana.
- Reč je o nastavku masovnog zločina nad srpskim civilima u martu 1992, u Brodu i okolini - naglašava Marko Grabovac. - Još 3. marta Zbor narodne garde, tad već zvanične vojske Hrvatske koju je priznala Evropska zajednica, izvršila je agresiju na BiH, zajedno sa odredima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Patriotske lige, paravojske Stranke demokratske akcije.
Naš sagovornik ističe da je u noći između 26. i 27. marta u Sijekovcu počinjen prvi masovni zločin nad civilima u Bosni, kad je za samo sat vremena na najokrutniji način ubijeno petnaestoro odraslih i dece srpskih porodica Zečević, Bačić, Radovanović, Milošević i Martić.
Organi izvađeni i iz tela 116 mališana
Boris Subašić
Pre desetak dana, u bosanskom gradiću Visokom na brzinu su zakopani ostaci 23 deteta, pronađeni još 2004. u masovnoj grobnici u selu Sijekovac kraj Broda u Republici Srpskoj.
- Naprasna sahrana dečjih skeleta, koji su šest godina čamili u depoima zbog odlaganja istrage, još jedan je pokušaj zataškavanja užasnog zločina - kaže Goran Krčmar, rukovodilac Operativnog tima za traženje nestalih lica Republike Srpske. - Reč je o masakru 250 Roma, od kojih su 116 bili mališani stari do 15 godina. U maju 1992. oni su u konvoju od četiri autobusa pokušali da odu u Italiju, i postoje dokazi da su propušteni kroz srpske linije. Niko nije znao šta se s njima desilo sve dok 2004. nisu ekshumirana tela u Sijekovcu.
Krčmar se još od 1993. bavi potragom za nestalima i naglašava da su pronađene žrtve iz samo jednog autobusa, dok se za ostalima još traga, ali da se istraga neprestano i na sve načine ometa i iz Federacije BiH i iz inostranstva.
- Došli smo do svedoka zločina, bivših hrvatskih i muslimanskih vojnika koji su nam rekli da su žrtve u Sijekovcu masakrirane zbog trgovine organima - kaže Marko Grabovac, predsednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda. - Postoje indicije da je reč o istoj međunarodnoj ekipi koja je kasapila i kosovske Srbe u „žutoj kući“ u Albaniji. Svedoci pominju dva hirurga iz Slavonskog Broda i bele helikoptere koji su transportovali organe, a takve su imale samo međunarodne posmatračke ekipe u Hrvatskoj.
Grabovac napominje da su se baš u vreme raspada SFRJ pojavile nevladine, navodno humanitarne, organizacije specijalizovane za ratna područja, koja su, pak, poznata kao najbogatiji majdan organa za crno tržište.
Istraga o Sijekovcu od samog početka bila je zaogrnuta neouobičajenom tajanstvenošću, kažu u Operativnom timu za traženje nestalih lica Republike Srpske.
- Reč je o jedinoj ekshumaciji u BiH na kojoj je bilo zabranjeno prisustvo medija - ističe Goran Krčmar. - Na ostale su dolazili puni autobusi novinara, visoki predstavnici Federacije i ambasadori praveći morbidni spektakl. Čudno je i to što je ekshumacija u RS, a njom su rukovodili Federalna komisija za nestale iz Sarajeva i tužilac iz Zenice, koji je čak pokušao da nam zabrani da dajemo ikakve izjave o onome što je pronađeno.
Ovaj stručnjak ističe da je od kraja rata u BiH učestvovao u iskopavanju 3.500 leševa, ali da nikad nije video ništa slično onome što je pronađeno u Sijekovcu.
- Sva pronađena tela bila su skeletizovana, bez odeće i nekompletna - kaže Krčmar. - Nigde nije bilo ni najmanjih ostataka organa, a gornji i donji ekstremiteti bili su razdvojeni od trupa. Prvi put smo videli rastavljeno dete od 12 godina. Iako su informacije o grobnici dobijene od svedoka učesnika zločina, predstavnici Federacije i neki ljudi iz međunarodnog tima su tvrdili da je reč o žrtvama iz Drugog svetskog rata. Zato smo tražili DNK analizu, a rezultate smo dobili tek pre dva meseca!
U međuvremenu, ostaci žrtava preneti su u Visoko, a za istragu, koja nije ni vođena, ostao je nadležan tužilac iz Zenice. Međutim, optužnica do danas nije podignuta.
- Mi nijednog trenutka nismo imali dilemu šta je u grobnici, ali je problem nastao kad je Federalna komisija odnela tela - objašnjava Krčmar. - Istragu je trebalo da vodi nadležno tužilaštvo iz Doboja, koje je i zvanično zahtevalo od tužilaštva BiH da se i predmet i tela ustupe timu Vlade RS. Međutim, prepiska se otezala, a onda je odjednom neko odlučio da se tela sahrane u Visokom, baš kad smo od vrhunske britanske DNK laboratorije dobili potvrdu da je reč o žrtvama iz ovog rata!
Tužilaštvo iz Doboja tražilo je od kolega iz Zenice da objasne zašto su tela pokopana umesto da se vrate u RS, a ovi su odgovorili da je to zahtevao Institut za nestala lica BiH u Sarajevu.
- Tela su sahranjena istog dana kad smo mi dobili DNK analizu koja je bila uslov za nastavak istrage - tvrdi Krčmar. - To ukazuje na veliku manipulaciju s vrlo mračnom pozadinom, jer je potvrda britanske DNK laboratorije da kosti pripadaju žrtvama iz 1992. stigla u Federaciju još 2004. Znači, neko je šest godina svesno krio nalaze o zločinu, što je ozbiljno krivično delo.
Srpski istražitelji iz Broda naglašavaju umešanost stranih ekipa u trgovinu organima.
- Svedoci su naveli ime država čiji su bili helikopteri kojima su transportovani organi - kaže Grabovac. - Posle Dejtona na mestu zločina pojavio se kontingent Sfor iz jedne od tih država i nasuo i zaravnao teren za saobraćajnicu baš preko masovne grobnice.
Svedoci, učesnici zločina, otkrili su da ni sami nisu gubili vreme na ukopavanje raskomadanih leševa u zemlju, već su ih samo zatrpali šljakom.
- Među svedocima je i porodica koja je na mestu grobnice imala baštu do marta 1992, kad su pobegli pred hrvatskim jedinicama - dodaje Krčmar. - Vratili su se tek u oktobru 1992. i videli da je njihova bašta nasuta šljakom i da je tlo podignuto više od metar. Kasnije je to zemljište koristio Sfor, a tek su iskopavanja 2004. otkrila ljudske ostatke.
Tragači za nestalima napominju da masakr Roma u Sijekovcu nije jedini koji se odigrao u ovom posavskom selu na granici s Hrvatskom, a da je čak i u masovnoj grobnici iskasapljenih Roma bilo osam srpskih meštana.
- Reč je o nastavku masovnog zločina nad srpskim civilima u martu 1992, u Brodu i okolini - naglašava Marko Grabovac. - Još 3. marta Zbor narodne garde, tad već zvanične vojske Hrvatske koju je priznala Evropska zajednica, izvršila je agresiju na BiH, zajedno sa odredima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Patriotske lige, paravojske Stranke demokratske akcije.
Naš sagovornik ističe da je u noći između 26. i 27. marta u Sijekovcu počinjen prvi masovni zločin nad civilima u Bosni, kad je za samo sat vremena na najokrutniji način ubijeno petnaestoro odraslih i dece srpskih porodica Zečević, Bačić, Radovanović, Milošević i Martić.