Evo nesto o romanu sa predavanja, valjda ce vam pomoci, mada se pominju i drugi romani, sve je kod Balzaka povezano, hteo je da napise Ljudsku komediju, u stvari studiju francuskog drustva 19. veka:
"ČičaGorio'' – istinita drama. ''Istina ljudskog srca je univerzalna istina''.
''Čiča Gorio'' : dvostruka ''drama'' – sa istinom prizemne boje i univerzalnom istinom.
Izuzetno složena kompozicija – ima 3 narativna središta :
1.- Ežen – reper mogućnosti mladog čoveka u Parizu. – to je roman koji prikazuje jedan duhovni razvoj (roman obrazovanja - jedna okosnica...)
2.- Votren – koji nastoji da zagospodari Eženom. Energetski izvor zapleta
3.- Čiča Gorio – problem za sebe, Balzak ga osvetljava sa više aspekata, u više ključeva - raspon od sociološke reprezentativosti do mogućnosti da bude preveden u neku višu literarnu kategoriju.
Rastinjak ima dvostuku ulogu :
1.- on je posmatarač – samo iz njegove perspektive se saznaje šta je bilo sa Gorioom. Sveznajući pripovedač počinje roman, ali kasnije - koliko god prikazivao Rastinjaka, toliko ga koristi i kao fokus (akter, učesnik u drami, u kome se ukazuje ljudska priroda).
2.- on je i posmatran – i sa simpatijama i sa ironijom. Taj odnos Balzak pokazuje pre svega komentarom. Kad stigne kod vikontese, a već je prethodno štošta saznao i od Vorena i od drugih... - vikontesa (lepa i pametna, razočarana u ljubav), istovetno govori o društvu kao i Votren. Kad Rastinjak razmišlja o sugestijama Votrena i vikontese ''seti se nekih zavodljivih ponuda... Rastinjak izabra dva puta...'' – tako Balzak izaziva i simpatiju i ironičan odnos (kod čitaoca) prema Rastinjaku, i onda iznosi autorski komentar : ''Još je bio pravo dete...'', koji ima ulogu da kontroliše naš odnos prema junaku. (reflektor, Balzak je samo uz njega, preko njega uvodi autorski komentar).
Sudbina Gorioa je tipična (mogao je naći takav primer u svojoj okolini, ali dao mu je sociološku reprezentativnost) – priprosti mlinar koji se obogatio mahinacijama... Balzaku uspeva da ga pretvori u ''hrista očinstva'', a da to ne zvuči lažno. Važan ključ : u I polovini romana govori o poreklu Goriovog bogatstva – ratni profiter (''Izvan svoje struke, kad nije bio u svom mračnom dućanu, on je bio glup i prost...'' – bez duhovnog interesovanja), ali na kraju o njemu patetično govori – ''hrist očinstva'' (to govori dvosmisleno - postojanje tragične krivice). Priča o Goriou je data iz Rastinjakove perspektive – on je prvo prikazan kao glupak, ali kasnije ima čak i trenutke prosvetljenja – važna je ta uzlazna linija. + 1819, opis sredine, pansion Voker – često sve to ima metaforičnu ulogu.
Rastinjak – mladić koji uči načine uspeha u pariskom društvu. On prvo namerava da uspi na častan način, ali brzo napušta studije pod uticajem pariskog sveta. Uočava naličje visokog društva – nije samo Votren taj koji sa pesmistične strane gleda pariski život, to prvo radi gđa deBozean (još pre Votrena govori Rastinjaku - racionalizacija zločina). Antropološki pesimizam – Balzak ne veruje u opstanak moralnih, ljudskih vrednosti + ne veruje u očuvanje ljudske ličnosti (izuzev anđeoskih likova). Balzakovi junaci nisu kao Ž.Sorel koji na kraju pristaje i na smrt. Ežen na kraju prihvata Votrenove savete, Evgenija zvecka dukatima.
Sve u romanu se može uzeti kao građa Rastinjakovog učenja. On je plemenit, mudar, ima životnu filozofiju, ali on je i učesnik u drami, on deluje, i kadar je da bude sebičan i neiskren. On etički ispravno procenjuje ljude, on čak žali čiča Gorioa, ali (videći kakvo je francusko društvo) uzima od majke i sestre poslednje novce da bi otišao na bal, radi isto što i Gorioove kćeri (njegova ljudska propast) – upravo takav čovek, svestan moralnih vrednosti, postupa tako da poništava to otkriće vrednosti. To je trenutak u kome počinje Eženov kraj.
Čovek je za Balzaka razvojni proces, menja se – tako da Rastinjak iz ''Čiča Gorioa'' može biti neko sasvim drugi u nekom kasnijem romanu. U ''Sjaju i bedi kurtizana'', Votren potpuno gospodari njim, čini od njega šta hoće - u Eženu se gasi svest o vrednostima, on postaje ljudska ništarija.
Balzakov svet nisu samo realističke figure, već i 2 vrste figura koje potiču iz romantizma (mada su ubedljivije figure čiča Gorioa, itd).
U Votrenu se ogleda ono što je osnova celog Balzakovog napora da se iz romantizma, ne odbacujući ga, stvori realistički prosede. Votren – kralj podzemlja, filozof zla, romantičarski demon – atributi koji se vezuju za satanu : riđ, hramlje – ''u društvo se može ući ili kao đule ili kao kuga''; Votren se usredsredi na neko biće, npr. Rastinjaka, i postiže da ga ovaj obožava – to je demonska snaga (isto kao kod Hofmana u ''Đavoljim eliksirima'') (Poklen – uvek nova imena u romanima za isti lik). Balzak je realista i njegov problem je kako da saobrazi crte demonske romantičarske figure realističkom prosedeu – mora uvesti motivaciju koja nije romantičarska : Votren je homoseksualac – tako je ova figura demonskih svojstava spuštena u svet realističkog romana (prizemljuje je), tako da to može primiti realistička optika.
Balzak teži potpunosti, da sve bude prisutno u njegovom romanu : naspram demonskih likova, nalaze se anđeoske prirode – Danijel dAtrez, anđeoska figura koja nije kao Votrenova spuštena do realističke motivacije.
Ali sve njegove figure su pre svega potresane snažnim strastima. Obična vratarka koja ne ispoljava nikakve osobine, u trenutku kada se javi mogućnost da dođe do bogatstva, smišlja stravične stvari da to ostvari – to je izraz te strašne strastvenosti njegovih likova (- u romanu ''Rođak Pons'').
Ispod svega toga Balzak hoće da stvori iluziju spoznavanja zakonitosti u ljudskom društvu.
Balzakovi romani teže utisku nedovršenosti – kraj ''Čiča Gorioa'' može biti početak novog romana. To je uslovilo pojavu nekih tematskih proširenja – tumačenju sveta nema kraja, treba se stalno upuštati u nova tumačenja. Mnogobrojni efekti Balzakovog tematskog narastanja –200 figura koje se ponavljaju kod Balzaka; Rastinjak nije samo figura, on je ''džak tema''.
Takođe, u svakom Balzakovom romanu pojavljuje se neki broj likova koji se ne pojavljuju u drugim romanima. Gđa Voker se ne javlja nigde više, ali ona je svojom nezavršenošću (što se tiče prošlosti i budućosti) ipak završen lik. Rastinjak se pojavljuje u ''Šarginskoj koži'', ali središnji deo njegove priče je u ''Čiča Goriou''. Grofica de Resto je u ''Čiča Goriou'' imala epizodnu ulogu, a u ''Tvrdici'' je ključan...