imam u knjizici "interpretacija" sve o cica goriu ali profesorka zna tu knjigu napamet odatle je
Čiča Gorio
Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine, nakit, kočije; obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto, mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. Kada su ušle u visoko društvo, njihove potrebe su postale veće - želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Novac su dobijale od oca koje je, zaslepljen očinskom ljubavlju, zadovoljavao njihove prohteve i hirove, rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Uvek davati to znači biti otac''. Dok je ima pare, pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. A kad je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale. U pansionu Voker je našao sklonište, prezren i siromašan. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. Odrekao se duvana, otpustio berberina, prestao je da se puderiše, nije više nosio skupa odela, bivao je sve mršaviji. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (...), koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu, sada je ličio na izlapelog, nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. Kada je ponestalo novca, prodao je nakit, zlatne tabakere, cvjećnjake, posuđe od srebra, uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima, srećan što su one zadovoljne i srećne. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri, osluškivao bi da čuje kako su izgledale, jesu li bile srećne, jesu li se lepo provele. Da je njegova ljubav slepa, pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca, prvi put će izraziti razočarenje i bunt :
Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smio da verujem.
Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri, kao ubogi siromah. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, pokućar gospođe Voker. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu - poslale su prazne kočije i kočijaše.
to ne sme da se koristi kod nje
nasao sam i jos nesto
Honore de Balzac francuski je romanopisac, pripovjedač i dramatičar.
Rođen je 1799. godine u provinciji, pokušava u Parizu napraviti brzu
književnu karijeru. Razočaran prvim neuspjesima i gonjen željom da što
prije stekne renome i društveni ugled, ulazi u neuspjele investicije te se
opterećuje dugovima za cijeli život. Možemo ga smatrati prvim modernim
profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritički ili društveni realizam.
Prijalazna je figura između romantizma i realizma - s jedne strane se u
njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule, retorika, romantičke
strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi brižljivo
dokumentirane, detaljne studije društvenog života, s točnim i autentičnim
podacima. Najvažnije djelo mu je “Ljudska komedija”, grandiozna epopeja
u kojoj, po uzoru na Dantea, nastoji sistematički klasicificirati panoramu
svojih suvremenika i tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana,
s često sličnim ili istim likovima, a ti romani se dijele u tri grupe:
Studije običaja, Filizofske studije i Studije braka. Najpoznatija djela su
mu: „Otac Goriot“, „Seoski liječnik“, „Sjaj i bijeda kurtizana“.
Vrsta djela:
Obiteljski roman
Mjesto radnje:
Pariz
Vrijeme radnje:
1819. - 1820. g.
Tema:
Ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorišavaju.
Želja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Očinska ljubav koja ne poznaje granice.
Želja za uspjehom.
Posesivna ljubav oca prema kćerima.
Odana i slijepa ljubav oca prema kćerima.
Amoralnost, moralni pad čovjeka.
Inspiracija iz sličnog djela:
Shakespeareova tema iz “Kralja Leara”, koji se lišava svega da bi njegove
nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija.
Struktura djela:
Struktura je dramska što pisac i sam naglašava. Satoji se od šest
poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno društvo, Bježismrt,
Dvije kćeri, Očeva smrt.
Bilješke o djelu:
Prvi dio započinje opisom pansiona gospođe Vanquer, u kojem se vidi
Balsacova privrženost realizmu.
Citat:
“Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana.
Ako u njoj još i nema blata, ima mrlja, ako i nije poderana i prljava,
zato će se ubrzo raspasti od trulosti.”
Pisac opisuje Eugenea de Rastignaca i govori kako on, iako plemić, nema
baš previše novca. Dalje piše kako je Eugene bio marljiv i rano je shvatio
da će se u životu naraditi.
Vautrin daje opise društva i parižanki, licemjerja i pokvarenosti te moralne
izopačenosti.
Citat:
”Ako imate smolu da ukradete bilo što izložit će vas na trgu pred palačom
pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima slaviti će vas kao
utjelovljenje kreposti”.
Rastignac zna ponekad izgubiti samopouzdanje i vidjeti sebe u ulogama
koje ga ne zadovoljavaju. Zamišlja se kao činovnik i boji se kako neće
moći doći u visoko društvo zbog nedostatka novca.
Vikontresa de Beauseant mu savjetuje da bude beskrupulozan prema
svijetu, jer svijet je hladan i ravnodušan prema slabićima, a boji se
okrutnika.
Citat:
”Udarajte bez milosti, pa će vas se svi bojati”.
Rastignac saznaje istinu o Goriotu i uzima ga pod svoju protekciju,
a kasnije se dvoji jeli dobro postupio kada je napisao pisma.
Dio koji najbolje opisuje ljubav Goriotovu prema kćerima:
Citat:
“Čekam ih na mjestu kuda će proći, srce mi mahnito lupa, kada naiđu
njihove kočije, ja se divim njihovim haljinama, one mi na prolasku dobace
osmjeh, koji pozlati moj život kao da na nju padne zraka divnog sunca.
Volim konje koji ih vuku, i htio bih biti psić što ga drže na koljenima
Živim od njihove radosti.”
Sestre sa počinju optuživati međusobno kako bi okaljale jedna drugu.
Delphine kazuje istinu o životu sebe i ostalih njoj sličnih žena.
Eugene uspjeh želi više od ičega. Delphine Povjeava Eugenu svoje želje.
Anastasia čak i ljubav gleda kroz prizmu novca. Eugene shvaća kakve su
uistinu parižanke.
Goiriot samome sebi priznaje kakve su njegove ljubljene kćeri, i postaje
svjestan svoje pogreške. Goriot na kraju umire, a kćeri mu ne dolaze na
sprovod, na što Eugene izaziva društvo.
Citat:
”Oči mu gotovo žudno za prostor među… tamo gdje je živio ovaj otmjeni
svijet, u koji se želio probiti… A sada je na nama dvama red”
I kao prvi čin svoga izazova društvu Eugene pođe na večeru kod gospođe
de Nuavgen.
Analiza likova:
Goriot
Bivši tvorničar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer.
Gotovo do ludila voli svoje kćeri, i ništa ne može potisnuti njegovu ljubav
prema njima. U svojoj ljubavi nema granica, dao bi im sve pa čak i svoj
život. Ponosan je, ali ponos gubi pred kćerima. Kaže da ih voli više nego
što Bog voli svijet, zato što svijet nije lijep kao Bog, a kćeri su ljepše od
njega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast, smrt i neimaštinu.
Eugene de Rastignac
Mladić iz provincije, željan bogatstva i uspjeha u velikom gradu.
Častoljubiv i ponosan. Odstupa od morala i podređuje ga uspjehu.
Delphibe i Anastasie
Goriotove kćeri, dvolične i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu
koji im je dao sve. Željne samo ljubavi mladih plemića i novca, te uspjeha
u društvu.
ali to je meni,po meni, kaka
pa ako nekom treba ovo
u svakom slucaju moze li neko da stavi nesto osim predhodnog plz
treba mi do CETVRTKA a ne mogu da citam knjigu lenj sam
mozete postaviti ovde ili posaljite na mail
STEFANMCUPSY@YAHOO.COM plz
procitao bih sam knjigu ali ove nedelje bas imam puno kontrolnih pa nemam vremena
. Стварно волим Балзака. Одушевљава ме код њега, на пример, то што једнаку пажњу посвећује разним аспектима живота: с једнаком пажњом (и љубављу) описује архитектуру неког средњевековног замка као и неке запетљане финансијске конструкције и комбинације. Тиме постиже да му романи буду веома животни и уверљиви, јер збиља -- свега тога има у стварном животу.
...
