Ono što se obrisalo, ono što se ne može više pronaći

Mislim da sam vidio već, nego koje je sad normalno?
Pa, sad smo na tragu onom razdoblju između cca 2010. do 2019., samo uz razliku što u globalu su ljudi više skloni nekoj ajmo reći kolektivnoj depri, medijski se jako forsiraju negativne teme....npr. USA ima cca oko 300 milijuna stanovnika, i logicno je da će se svaki dan dogoditi neka ubojstva, ali problemi europsko-americkih masovnih medija su u detaljnim detaljima crnih kronika gdje se crna kronika servisira jako cesto
 
Pa da, oni koji ne samo da nisu sposobni voljeti, nego niti ne žele voljeti, već ih mržnja ispunjava, ili npr želje da se osvećuju drugima
...da ima i onih koji ne umeju da vole.
...ima onih koji se boje da vole.
...ima onih koji se boje kada su voljeni.

Kada smo kod brisanja, pre nekog vremena, tj. tačno pre godinu dana sam počela da pišem Priču o Ljubavi. U jednom momentu sam stavila šifru na file i - zaboravila sam šifru. Totalna blokada. Priča postoji ali ne mogu da dođem do nje. Ko zna zašto je tako?!
 
...da ima i onih koji ne umeju da vole.
...ima onih koji se boje da vole.
...ima onih koji se boje kada su voljeni.

Kada smo kod brisanja, pre nekog vremena, tj. tačno pre godinu dana sam počela da pišem Priču o Ljubavi. U jednom momentu sam stavila šifru na file i - zaboravila sam šifru. Totalna blokada. Priča postoji ali ne mogu da dođem do nje. Ko zna zašto je tako?!
Strah od boli nakon ljubavi.


Već kad čovjek kroz život prođe previse neuspješnih veza, poluveza i slično, i onda se teško otvoriti, jer se čovjek, ili npr da ja każem i u svoje ime, jer se npr ja onda i bojim otvarati drugima, jer ne znam da li će netko, a pogotovo bi mi bilo żao da to ućini voljena osoba, jer ne zn.hoće li netko kako bi se reklo zloupotrijebiti informacije.
 
Strah od boli nakon ljubavi.


Već kad čovjek kroz život prođe previse neuspješnih veza, poluveza i slično, i onda se teško otvoriti, jer se čovjek, ili npr da ja każem i u svoje ime, jer se npr ja onda i bojim otvarati drugima, jer ne znam da li će netko, a pogotovo bi mi bilo żao da to ućini voljena osoba, jer ne zn.hoće li netko kako bi se reklo zloupotrijebiti informacije.
Nemoj da se bojiš. Budi ono što jesi, pruži ono što želiš i ne skrivaj svoja osećanja. Na nama je da damo ono što želimo i koliko želimo, a ako to druga strana ne zna da prihvati, primi, ceni... bilo šta... to nije do nas, do njih je. Njihov gubitak, a ne naš.
 
Nemoj da se bojiš. Budi ono što jesi, pruži ono što želiš i ne skrivaj svoja osećanja. Na nama je da damo ono što želimo i koliko želimo, a ako to druga strana ne zna da prihvati, primi, ceni... bilo šta... to nije do nas, do njih je. Njihov gubitak, a ne naš.
Ja se slažem da je to njihov goubutak


Samo evo, ja ću uskoro 34, prije nekoliko dana došlo je do velike svađe među ljudima s kojima se češće družim, puno razmišljam o tome što dalje, neki ljudi očito nisu bili fer prema meni, a opet, nekako mi je i teže baš dobro upoznati nove ljude, ja se nalazim na nekom raskrižju životnih puteva i potreba
 
Svakom prema zaslugama. Često dajemo sebe više nego što druga strana to zaslužuje ali ja ne žalim zbog toga. Opečem se mnogo puta ali ne žalim jer, kao što sam gore napisala, to nije moj gubitak. Nisam ja ništa drugačija od drugih, samo... možda... vreme cenim drugačije. Ukoliko nešto želim da uradim ili kažem učiniću to odmah jer ne znam da li će sutra doći.
 
Svakom prema zaslugama. Često dajemo sebe više nego što druga strana to zaslužuje ali ja ne žalim zbog toga. Opečem se mnogo puta ali ne žalim jer, kao što sam gore napisala, to nije moj gubitak. Nisam ja ništa drugačija od drugih, samo... možda... vreme cenim drugačije. Ukoliko nešto želim da uradim ili kažem učiniću to odmah jer ne znam da li će sutra doći.
Moguće, ali ponegdyse radi o nekim situacijama gdje je uključeno.vise ljudi, a ja nisam od onih koji bi birao klanove
 
Pa, sad smo na tragu onom razdoblju između cca 2010. do 2019., samo uz razliku što u globalu su ljudi više skloni nekoj ajmo reći kolektivnoj depri, medijski se jako forsiraju negativne teme....npr. USA ima cca oko 300 milijuna stanovnika, i logicno je da će se svaki dan dogoditi neka ubojstva, ali problemi europsko-americkih masovnih medija su u detaljnim detaljima crnih kronika gdje se crna kronika servisira jako cesto
Meni prvo što padne napamet kad vidim 2010- u je visoka nezaposlenost, male plaće i kršenje radničkih prava. Nekako nisam baš nostalgičan prema tome🤔😎 To često bude, neka prošla vremena previše glofiriciramo bez valjanog razloga...
 
Ipak uhvatila i mene sinoć pomalo nostalgija, djelomično je to zbog mladosti, ali mislim da nije samo zbog toga. Išao sam sinoć gledati " Dina Pješčani planet "II, i to u 4D kino prvi put u životu. Film je zaista odličan, zanimljivo je to bilo i iskustvo s tim specijalnim efektima u dvorani poput dima, naginjanja i ljuljanja sjedala i sl. Sve kao super ali nešto ne valja, teško je posve objasniti ali pokušat ću. Sinoć sam bio u Cineplexx u trg centru s nizom tih dvorana, bili smo u jednoj nešto manjoj dvorani di nas je bilo možda 20. Projekcija je počela nešto malo iza 19:30 i završila nešto iza 22h. Bili smo prvo u ne baš punom trg centru a posli projekcije u posve praznom centru koji je odavao pomalo sablasni dojam.

Uključila mi se nostalgija za nekim jako davnim vremenima, vremenima još iz rahmleti zajedničke države kad su kino dvorane bile u centru i kad nije postojao multiplex. Došli bi u centar koji bi vrvio životom, zatim bi otišli gledati film u veliku dvoranu koja bi bila prekrcata, po više stotina gledalaca koji su velikom većinom bili školarci i studenti. Nakon projekcije opet u grad prepun života. Tu je i pitanje cijene, to sinoć je bio blockbuster u toj 4D dvorani zbog čega je karta sigurno skuplja ali brate mili dvi karte, velike kokice, dva soka, 30 evropskih novaca(29,99), to je stvarno tu mač🤪😐 Znam da smo išli gledati posli škole Top Guna i da sam sljedeći dan išao sam gledati ponovno isti film jer sam bio pravo opčinjen filmom, toliko je to jeftino bilo da su osnovnoškolska djeca išla u kino pogledati film po drugi put😎
 
Meni prvo što padne napamet kad vidim 2010- u je visoka nezaposlenost, male plaće i kršenje radničkih prava. Nekako nisam baš nostalgičan prema tome🤔😎 To često bude, neka prošla vremena previše glofiriciramo bez valjanog razloga...
Što se tiče poslova, tamo negdje nakon 2017. se - govorim za Zagreb moglo ipak dosta lakše naći posao nego prije - doduše u svom individualnom slučaju - prije 2015. sam imao samo śest mjeseci staža, a i nisam baš intenzivno tražio posao , no uglavnom 2017. do veljače 2020. je situacija većinom krenula na bolje, naravno koorona je kasnije dosta utjecala, do otprilike tamo negdje travnja 2021......ali dosta toga se poboljšalo ulaskom u 2022., sada u ožujku 2023. dosta toga podsjeća na 2018. ili 2019., međutim u globalu rekao bih da je većina ljudi i lokalno i globalno psihološki postala preosjetiljiva, ili se previše kuka, ili je previše agresive, ili neki nose noževe i slično.
 

Back
Top