I jos nesto sam zaboravila da napomenem,a jako je vazno,izvinite!!
Nemojte nikada da trpite bol,cim vas nesto zaboli,odmah kod lekara, evo i zasto... Moja mama je tri nedelje trpela bol(da niko nije znao,osim vas),i kada je konacno dobila lek(jurnisu i oramorf),opet je odlagala,plaseci se opijata,i pocela sa jurnistom tek dva dana posto ju je dobila,posle razgovora sa dr. iz kucnog lecenja koja joj je rekla da morfijum nije opasan,vec da je opasno to sto toliko dugo trpi te bolove,koji iscrpljuju organizam i da nije smela da trpi toliko dugo. Zbog toga je mami(pored HT) i opala krvna slika i osamutio je skroz,jer je vec bila dosta slaba.
Moram da napomenem da sam i ja bila malo skepticna sto se morfijuma tice,mislila sam da je otpisuju cim su joj to dali,ali posle razgovora sa dr,promenila sam misljenje,i cekala bolje dane...posle smo vec upali u drugi problem...
Dakle,nemojte se ustrucavati da odete kod lekara,da pitate za misljenje,savet. Ja sam mnogo pogrsila sto sam dozvolila da mama ide sama kod lekara,na terapije,nisam imala pojma kakvi ... mogu biti pojedini lekari i sestre prema onima kojima je pomoc najpotrebnija,nije htela da nam prica takve stvari,stedela nas,da sam znala isla bih sa njom svuda,pa makar morala voditi malu sa obom,ali eto. Poslednjih nekoliko puta je brat isao sa njom,jer je sve teze hodala,a on je jaci i fizicki i psihicki od mene,meni je on 3 i 5 dana pre mamine smrti rekao da moram da budem spremna i pitao me da li sam svesna da je kraj,da je mami ostalo jos nekoliko dana,i u oba navrata mi se steglo u grudima,a suze same lile,niti sam bila svesna,niti spremna,mislim da su retki slucajevi koji to mogu biti. Ja sam se nadala do kraja,kao i mama. njen poslednji dan je ubedljivo moj najtezi dan u zivotu,ceo dan sam sedela pored mame i gledala kako umire,a nisam mogla da joj pomognem,to je jedini put da sam se ja pomolila Bogu da ode sto pre,da se nemuci vise. U 12 sati popodne mama je pocela tesko da dise,u momentu kad je brat podigao da je presvucem,i to je trajao do 10 uvece,mucenje zivo,da vam ne pricam i da ne detaljisem jos vise,iovako sam preterala. Samo hvala Bogu i lekarima iz hitne koji su nam na lep nacin rekli da je bolje da ne zovemo transport jer ne bi izdrzala,i da je bolje i za nju i za nas da ostane sa nama do kraja...i tako je i bilo,bili smo pored nje,do njenog poslednjeg daha.
Oprostite jos jednom,molim vas na opsirnosti i detaljisanju,ali morala sam da vam prenesem sta se mami dogodilo,i sami znate da je mesec dana pre smrti bila sasvim ok,nije se dala,borila se,a onda je od pocetka avgusta sve krenulo nizbrdo. Nadam se da nisam nikoga uznemirila(a verujte mi da mi je uzasno neprijatno sto sam ovako upala sa ovako depresivnom pricom),i znam da sve sto sam ja rekla,vi vec dobro znate,i bolje mnogo od mene,ali ne zelim da iko ikada ponovi gresku moje mame i nasu. Znam i da ste jake kao stene,i verujem da vas necu puno poremetiti,i vase lepo raspolozenje,kao sto sam i na pocetku rekla,DIVIM VAM SE,ovaj forum,na celu sa takvim ljudima je za mene sjajno otkrice!
Jel sam ja neki post propustila. Snovak je tvoja mama, jel tako? I ja sam bila zatecena .... bas je sve brzo teklo . Pa , pisala nam je ovde da pije te lekice.... i dopisivale smo se sa njom i preko privatnih poruka. Prelistaj malo sta je pisala po privatnim porukama . Zao mi je ----











