Оnkologija 1

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I jos nesto sam zaboravila da napomenem,a jako je vazno,izvinite!!:(
Nemojte nikada da trpite bol,cim vas nesto zaboli,odmah kod lekara, evo i zasto... Moja mama je tri nedelje trpela bol(da niko nije znao,osim vas),i kada je konacno dobila lek(jurnisu i oramorf),opet je odlagala,plaseci se opijata,i pocela sa jurnistom tek dva dana posto ju je dobila,posle razgovora sa dr. iz kucnog lecenja koja joj je rekla da morfijum nije opasan,vec da je opasno to sto toliko dugo trpi te bolove,koji iscrpljuju organizam i da nije smela da trpi toliko dugo. Zbog toga je mami(pored HT) i opala krvna slika i osamutio je skroz,jer je vec bila dosta slaba.
Moram da napomenem da sam i ja bila malo skepticna sto se morfijuma tice,mislila sam da je otpisuju cim su joj to dali,ali posle razgovora sa dr,promenila sam misljenje,i cekala bolje dane...posle smo vec upali u drugi problem...
Dakle,nemojte se ustrucavati da odete kod lekara,da pitate za misljenje,savet. Ja sam mnogo pogrsila sto sam dozvolila da mama ide sama kod lekara,na terapije,nisam imala pojma kakvi ... mogu biti pojedini lekari i sestre prema onima kojima je pomoc najpotrebnija,nije htela da nam prica takve stvari,stedela nas,da sam znala isla bih sa njom svuda,pa makar morala voditi malu sa obom,ali eto. Poslednjih nekoliko puta je brat isao sa njom,jer je sve teze hodala,a on je jaci i fizicki i psihicki od mene,meni je on 3 i 5 dana pre mamine smrti rekao da moram da budem spremna i pitao me da li sam svesna da je kraj,da je mami ostalo jos nekoliko dana,i u oba navrata mi se steglo u grudima,a suze same lile,niti sam bila svesna,niti spremna,mislim da su retki slucajevi koji to mogu biti. Ja sam se nadala do kraja,kao i mama. njen poslednji dan je ubedljivo moj najtezi dan u zivotu,ceo dan sam sedela pored mame i gledala kako umire,a nisam mogla da joj pomognem,to je jedini put da sam se ja pomolila Bogu da ode sto pre,da se nemuci vise. U 12 sati popodne mama je pocela tesko da dise,u momentu kad je brat podigao da je presvucem,i to je trajao do 10 uvece,mucenje zivo,da vam ne pricam i da ne detaljisem jos vise,iovako sam preterala. Samo hvala Bogu i lekarima iz hitne koji su nam na lep nacin rekli da je bolje da ne zovemo transport jer ne bi izdrzala,i da je bolje i za nju i za nas da ostane sa nama do kraja...i tako je i bilo,bili smo pored nje,do njenog poslednjeg daha.
Oprostite jos jednom,molim vas na opsirnosti i detaljisanju,ali morala sam da vam prenesem sta se mami dogodilo,i sami znate da je mesec dana pre smrti bila sasvim ok,nije se dala,borila se,a onda je od pocetka avgusta sve krenulo nizbrdo. Nadam se da nisam nikoga uznemirila(a verujte mi da mi je uzasno neprijatno sto sam ovako upala sa ovako depresivnom pricom),i znam da sve sto sam ja rekla,vi vec dobro znate,i bolje mnogo od mene,ali ne zelim da iko ikada ponovi gresku moje mame i nasu. Znam i da ste jake kao stene,i verujem da vas necu puno poremetiti,i vase lepo raspolozenje,kao sto sam i na pocetku rekla,DIVIM VAM SE,ovaj forum,na celu sa takvim ljudima je za mene sjajno otkrice!
 
doslo kod mene , ispadala se kisa sve po nama , pa dosle kuci pa struja nestajala , evo tek sad prestala grmljavina pa ukljucila racunar , a bewre bikice trebas da odmaras a ti navalila po kuci , a neda i ja se tako lepo ispricale , bas mi trebalo , nisam od bolnice iz kuce izasla
 
  • Podržavam
Reactions: D&J
doslo kod mene , ispadala se kisa sve po nama , pa dosle kuci pa struja nestajala , evo tek sad prestala grmljavina pa ukljucila racunar , a bewre bikice trebas da odmaras a ti navalila po kuci , a neda i ja se tako lepo ispricale , bas mi trebalo , nisam od bolnice iz kuce izasla


dobro da si se javnula,baš sam brinula zbog kiše

šta i to je sve,što ćeš ispričati? a ''ono'' ???:zper:
 
images
 
Samo da vas sve pozdravim!!!
Citam vas redovno da znate....:D
Vidim svi ste dobro hvala Bogu
Duvate,putujete,cerate krevete po sobi,vracate se,svadjate se oko repki,neko i ELITA postaje i tako:zcepanje:...fino fino
 
Dobar dan svim divnim ljudima ovde! Konacno I ja skupih snage da napisem nesto,da vam se obratim I ovim putem,kao sto sam nekome od vas I obecala.
Prvo da kazem da je malo reci da vam se divim na hrabrosti,humoru,optimizmu,snazi,borbi,na svemu!
Drugo,da vam se zahvalim sto postojite I sto ste kao takvi(veseli,duhoviti…)”krali” lose misli mojoj majci(koja je na zalost kratko,ali vrlo aktivno bila deo vas),sto ste joj ulepsali I olaksali poslednja dva meseca njenog zivota. Bili ste u pravu kada ste mi sms porukom rekli da moram da budem jaka ,da je mama bila sjajna zena,hrabra,jaka,pozitivna,pozrtvovana,a to se,na zalost,najvise pokazalo kada je otkrila bolest. Borila se I davala je sve od sepe,sto se tice ishrane,korigovala je maksimalno,maksimalno je postovala savete lekara,bila disciplinovana,cak je I duvan pokusala da zameni elektricnom cigaretom(ali nije islo),I na sve to,trudila se da nas maksimalno zastiti(mene I brata),da ne vidimo koliko joj je tesko,I uspela je u tome,bar dok ja nisam otkrila ovaj forum I pocela putem njega da se informisem o “realnom” stanju. Citala sam nocima(jedino tada mogu zbog malog deteta),I smejala se sa vama,radovala kad god ima neka lepa vest,plakala kada vesti nisu dobre,tresla se svaki put kada mama u postu pomene unukicu(moju ceru),I to koliko zeli da zivi I da je gleda kako raste. I sad se tresem,sutra ce mesec dana kako moje mame,ujedno I moje najvece podrske,oslonca,moje najbolje I jedine prave drugarice nema.
Ne zelim u opste da kvarim ovo lepo raspolozenje,pa vam necu ni pisati koliko boli,koliko nedostaje,I usta sam se pretvorila od kad je otisla. Hocu da vam kazem da se ne predajete NIKADA,NIKADA! Moja mama je zivela sve dok se borila I pozitivno razmisljala,a onda kada je “digla ruke” (15-tak dana pre nego sto je otisla),izgubila je borbu,I to za samo 15 dana! I dalje me muci sto ne znam koji je razlog sto je odustala,da li je krivac bol,ili to sto je mislila da nam je teret(poslednjih 10-tak dana je bila nepokretna,samo je jos levu ruku mogla da koristi,a poslednja 2 dana ni to). Ne zelim da vas plasim,samo zelim da vas svojom pricom podstakem da se borite,da nikada ne odustajete ni zbog cega,bol ce proci,postoje lekovi,I nikada nemojt pomisljati da ste nekom teret,a kamoli najblizima,pa ja bih sve na svetu uradila,samo das sam mogla svojoj majci da produzim zivot,maker I jedan dan! Budite vedri I nasmejani,izbegavajte stres koliko mozete,jer ja njega upravo I krivim za maminu bolest,zivot je nije nimalo mazio,pre pet godina mucila se oko tate,godinu dana je trajalo mucenje,i izgubila ga je,a onda vrhunac pre dve godine kada mi je brat ubijen,to ju je dotuklo,ali nas je moja cera I iz tog pakla nekako izvukla,imala je samo dva meseca,pa I da smo htele,nismo imale mnogo vremena da razmisljamo. I jos nesto,ne dozvolite da vas strah pobedi,morate da verujete da uvek moze bolje I da ce biti bolje. Moju mamu je strah I unistio,iz tog straha je sama sebi pojacavala dozu,do te mere da nije mogla ni u wc da ide. Svaki dan sam zvala I dosadjivala doktorki iz kucnog lecenja,a ona samo pojacavala dozu,dok I sama nije shvatila da je I ovo prejako za nju I dok nas nije poslala u ambulantu za bol,alini to nije bilo od pomoci. Da ne duzim vise,stvarno preterah. Od srca vam svima zelim sve najbolje,da ste zivi I zdravi jos mnogo,mnogo godina,vi to definitivno zasluzujete! A da,nisam se ni predstavila,ja sam Ivana,cerka od Snezane Novakovic(snovak),I necu vise kvariti atmosferu,ali bilo je jace od mene,jer vi ste(iako virtuani) bili prijatelji moje mame,pa samim tim I moji. Oprostite na ovom romanu od posta,nastavicu da vas pratim,I nadam se da cu jednom moci I da se salim sa vama,jer ja sam vedrog duha,barem bila… Ljubim vas sve I hvala beskrajno!

Ivana hvala što si se javila i što si sa nama podijelila svoju priču,priču svoje mame koju smo kako i sama kažeš kratko poznavali ali dovoljno dugo da nam jako nedostaje!!!!Žao mi je što se tako namučila,to niko ne zaslužuje................to je najteže od svega,kada čovijek moli Boga da samo skrati muke svome najbližem jer nikako dr.mu ne može pomoći!
Kad god imaš želju ili potrebu piši nam,mi smo tu da saslušamo jedni druge i posavjetujemo onoliko koliko je svako od nas u moći a i da oraspoložimo jedni druge humorom koji samo mi razumijemo!
Moraš biti jaka,moraš a imaš i zbog koga,a i tvoja mama bi to htjela!!!
Svako dobro Ivana tebi i tvojoj porodici i veliki pozdrav!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top