Dobar dan svim divnim ljudima ovde! Konacno I ja skupih snage da napisem nesto,da vam se obratim I ovim putem,kao sto sam nekome od vas I obecala.
Prvo da kazem da je malo reci da vam se divim na hrabrosti,humoru,optimizmu,snazi,borbi,na svemu!
Drugo,da vam se zahvalim sto postojite I sto ste kao takvi(veseli,duhoviti…)”krali” lose misli mojoj majci(koja je na zalost kratko,ali vrlo aktivno bila deo vas),sto ste joj ulepsali I olaksali poslednja dva meseca njenog zivota. Bili ste u pravu kada ste mi sms porukom rekli da moram da budem jaka ,da je mama bila sjajna zena,hrabra,jaka,pozitivna,pozrtvovana,a to se,na zalost,najvise pokazalo kada je otkrila bolest. Borila se I davala je sve od sepe,sto se tice ishrane,korigovala je maksimalno,maksimalno je postovala savete lekara,bila disciplinovana,cak je I duvan pokusala da zameni elektricnom cigaretom(ali nije islo),I na sve to,trudila se da nas maksimalno zastiti(mene I brata),da ne vidimo koliko joj je tesko,I uspela je u tome,bar dok ja nisam otkrila ovaj forum I pocela putem njega da se informisem o “realnom” stanju. Citala sam nocima(jedino tada mogu zbog malog deteta),I smejala se sa vama,radovala kad god ima neka lepa vest,plakala kada vesti nisu dobre,tresla se svaki put kada mama u postu pomene unukicu(moju ceru),I to koliko zeli da zivi I da je gleda kako raste. I sad se tresem,sutra ce mesec dana kako moje mame,ujedno I moje najvece podrske,oslonca,moje najbolje I jedine prave drugarice nema.
Ne zelim u opste da kvarim ovo lepo raspolozenje,pa vam necu ni pisati koliko boli,koliko nedostaje,I usta sam se pretvorila od kad je otisla. Hocu da vam kazem da se ne predajete NIKADA,NIKADA! Moja mama je zivela sve dok se borila I pozitivno razmisljala,a onda kada je “digla ruke” (15-tak dana pre nego sto je otisla),izgubila je borbu,I to za samo 15 dana! I dalje me muci sto ne znam koji je razlog sto je odustala,da li je krivac bol,ili to sto je mislila da nam je teret(poslednjih 10-tak dana je bila nepokretna,samo je jos levu ruku mogla da koristi,a poslednja 2 dana ni to). Ne zelim da vas plasim,samo zelim da vas svojom pricom podstakem da se borite,da nikada ne odustajete ni zbog cega,bol ce proci,postoje lekovi,I nikada nemojt pomisljati da ste nekom teret,a kamoli najblizima,pa ja bih sve na svetu uradila,samo das sam mogla svojoj majci da produzim zivot,maker I jedan dan! Budite vedri I nasmejani,izbegavajte stres koliko mozete,jer ja njega upravo I krivim za maminu bolest,zivot je nije nimalo mazio,pre pet godina mucila se oko tate,godinu dana je trajalo mucenje,i izgubila ga je,a onda vrhunac pre dve godine kada mi je brat ubijen,to ju je dotuklo,ali nas je moja cera I iz tog pakla nekako izvukla,imala je samo dva meseca,pa I da smo htele,nismo imale mnogo vremena da razmisljamo. I jos nesto,ne dozvolite da vas strah pobedi,morate da verujete da uvek moze bolje I da ce biti bolje. Moju mamu je strah I unistio,iz tog straha je sama sebi pojacavala dozu,do te mere da nije mogla ni u wc da ide. Svaki dan sam zvala I dosadjivala doktorki iz kucnog lecenja,a ona samo pojacavala dozu,dok I sama nije shvatila da je I ovo prejako za nju I dok nas nije poslala u ambulantu za bol,alini to nije bilo od pomoci. Da ne duzim vise,stvarno preterah. Od srca vam svima zelim sve najbolje,da ste zivi I zdravi jos mnogo,mnogo godina,vi to definitivno zasluzujete! A da,nisam se ni predstavila,ja sam Ivana,cerka od Snezane Novakovic(snovak),I necu vise kvariti atmosferu,ali bilo je jace od mene,jer vi ste(iako virtuani) bili prijatelji moje mame,pa samim tim I moji. Oprostite na ovom romanu od posta,nastavicu da vas pratim,I nadam se da cu jednom moci I da se salim sa vama,jer ja sam vedrog duha,barem bila… Ljubim vas sve I hvala beskrajno!