Drago mi je ljudi da ste svi dobro. Vesna, blizi se tvoje putovanje i bas mi je drago. Liki, nazire se pozitivizam u tebi i bas mi je drago da to cujem! Pile, bice tata ok, a svaka poseta njima mnogo znaci...Bas su ranjivi i osetljivi tada i svaki osmeh im mnogo znaci.
Mi smo juce imali vatreno krstenje... Dace Bog da to vise ne dozivim nikada. Moji krenuli juce kod kume koja stanuje vrlo blizu njih i na nekih 150m od kuce, na mostu, moj otac se pozali majci da oseca neku nesvesticu i uhvatio se za ogradu mosta poceo da povraca i srusio se... Pritrcali ljudi, hvala im, pozvali hitnu pomoc, moja majka se paralisala od straha, ali je iz petog puta uspela da okrene moj broj telefona. Ja istrcala sa muzem iz kuce odmah, otisla kod njih kuci po knjizicu i dokumentaciju i taman smo stigli hitnu pomoc na semaforu. Otisli u bolnicu na gastrologiju, primili ga u ambulantu, on nije znao za sebe, bio je svestan ali je bilo nemoguce komunicirati sa njim. Ona slika zivog lesa mi ne izlazi iz glave nikako...

Zvali su me da budem pored njega i kontrolisem mu ruku jer je bio veoma nemiran, a ukljucili mu infuziju. Drali se na njega, nije reagovao, cak je postajao i nemirniji i onda sam ja pocela da ga mazim po glavi polako mu pricam da mora da se smiri, da smo tu pored njega i on se umirio...

Pitala sam ga da li me razume sta pricam i ako razume da trepne ocima jednom, i trepnuo je

... Bila sam pored njega, svadjala se sa osobljem kad je na ledjima poceo da povraca, a ja nisam mogla da ga okrenem na stranu sama jer su nosila bila u visini mojih grudi, a njih cetvoro tu u sobi i gledaju belo u nas i cekaju sta ce sad da se desi

. Zvali su dezurnog dr sa neurologije i rekli mi da on ima metastaze u mozgu i da nije za njih

. Dzaba sto ja pricam da nema metastaza, da ova kriza svesti nije mozdani udar, jer nema nikakve simptome koji bi ukazali na mozdani udar, ali bila im sujeta povredjena, pa su cekali neurologa da dodje i potvrdi ono isto sto sam i ja rekla. Dr sa neurologije me pitala da mu izujem cipele, ja taman posla, tata poceo da se vrpolji, povukao stalak sa infuzijom, ja uhvatila stalak i dr komentarise citiram "e pa ovo stvarno nema smisla sto ja moram da mu skidam cipele" ja sam povisila ton i onako ironicno rekla "jao izvinite molim vas, kako neuvidjajno od mene da dozvolim da mu vi skinete cipele!"



Ona se ucutala, hvala joj na tome, pregledala ga, rekla da nije nista neurolosko ali neka ga prebace na neurologiju da bi mu snimili glavu na skeneru. Kad smo otisli na neurologiju, dr mi se izvinila rekavsi da su je kolege izbacile iz takta sto nisu hteli da ga pogledaju i sto su ga ladno otkacili, i da je ona vise reagovala zbog njihove ravnodusnosti i da joj je zao ako me je povredila.. Rekla sam joj ok, nema problema, razumem...Rekla je da bi ga trebalo snimiti na skeneru da bi iskljucili mozdani udar, i da ce ga verovatno uvece snimiti po hitnom postupku (bilo je oko 13 i 30h, znaci da cekamo 6h dok ga ne snime kao hitan slucaj). Moj muz je dok sam ja davala podatke o bolesti odveo tatu u kolicima na odeljenje intenzivne nege. Popela sam se gore sa majkom koja je bila totalno van sebe i na pitanje dr da li je bio u nesvesti kad se srusio ili nije ona odgovarala kako su doruckovali i kako je na mostu bila neka doktorka sa muzem koja je zvala hitnu... Odemo ispred intenzivne i cujem unutra neka zena prica citiram "Ma nije tu, otputovala avionom, evo sad poletela", ali ne znam sa kim prica pa i ne reagujem, a onda posto sam se nabila bas u sama vrata cujem mog oca kako doziva majku "RADO!" i opet ona tetka " ma cujes li me ti il si gluv? pa kazem ti bre da je otputovala! Otisla daleko od tebe!"


E onda je meni skroz puko film, otvorila sam vrata uletela unutra ko furija

i stala sam pored te sestre i najmirnijim ledenim glasom joj rekla "ja vas (namerno ne stavljam velika slova) najlepse molim da mu ne govorite kako je Rada otputovala jer mi kao ovce stojimo ispred vrata i cekamo"

-jao, pa ja se samo salim sa njim, -pa on bas nije sada u elementu da se sali sa vama! -jao izvinite, nisam stvarno mislila nista lose, bla bla. Pozovem majku da udje, stale smo pored njega i on opet doziva majku, ja pocnem da ga mazim i da mu pricam kako je Rada tu, majka pocela da ga zove i mazi i prica mu, on opet pocne da je doziva, vrpolji se i ja vidim da su ga vezali za krevet... Pokusavali da mu urade ekg, al je bio nemiran i nikako nisu uspeli... Ja mu kazem polako da se smiri i da se opusti skroz da mu urade ekg, i da je sve u redu da smo tu pored njega, ali da mora da miruje da bi mu odradili ekg pa da nas puste kuci.... Dal me je cuo ne znam, ali se umirio... Ostavila sam mamu pored njega, ja sam izasla i pozvala radiologa koji gleda tatine snimke, i rekla mu da planiraju da mu rade skener glave, on je, hvala mu do neba, pozvao kolegu koji je dezuran bio i objasnio mu sve i posle je mene pozvao da kazem sestrama da ga spuste na skener, da kolega neuroradiolog ceka. Usla sam u sobu, rekla sestrama, prebacili su ga na nosila i odveli smo ga na skener u drugu zgradu. Bilo je 15h... Snimak uredan, nalaz normalan, nema metastaza, nema krvarenja, sve ok. Vratimo ga na odeljenje i dolazi dr sa prijema da mi kaze da ce ga ostaviti da bude kod njih nocas, a da ce sutra nacelnik da odluci sta ce dalje. Tata se smirio, uspavao se i mi smo oko 16 i 30h otisli kuci. Oko 19h su mama i moj muz otisli opet kod njega, a on budan pita sta se desilo, gde je i da se niceg ne seca. Pita mamu jel mu donela nesto da jede i dal je spremila nudle za veceru

Skroz normalan, kao da nista nije bilo. Trazi da ustane i ide u toalet, nervira se sto mu stavili pampers...
Danas sve ok, mama bila ujutru, ja otisla oko 13h, i kazu mi da je spreman za otpust, ali da ne moze dr da stigne da otkuca otpusnu listu ima neko predavanje u 14h, pa ce onda sutra da ga puste

ja sacekam da dodje dr i zamolim da otkuca listu i da predavanje sigurno nece da pocne tacno u 14h, jer se uvek kasni i da imaju mnogo teze pacijente, i da nema svrhe da im moj otac zauzima mesto i kaze dr -ma u pravu ste, evo idem da otkucam, sacekajte me tu.
I tako.... Dobismo otpusnu listu, sestre nas otpratise do ulaza (verovatno da se uvere da smo stvarno otisli

) i odosmo kuci...
Dijagnozu nemaju, slezu ramenima i kazu verovatno kolaps..
Opisala sam sve kako je bilo i stvarno ne mogu jos da se nacudim nasim cenjenim lekarima (cast izuzecima) i njihovoj ladovini i nezainteresovanosti...