oni sto su se opekli i doziveli svakakve gubitke koji su ih zautavili u ljubavi

i dereru stvarno prestani da stavljash znak jednakosti izmedju nekih shto su neshto napisali, ne umishljaj da su to tvoje misli , ne hrani svoj ego tudjim 'pametnim' mislima, stvori svoj svet il ckrni!!
idesh mi na zivac koliko se proseravash a nishta od tebe nisam chula da je original, samo prezentujesh ono shto si prochitao negde , upio ko sundjer, i dalje ne vidish izlaz jer si puz, zatvoren u kucici ..
izadji iz straha , zgazi u *****, nije tako strashno ...


ovo sa zvezdicama je g o v n o

da ne bude zabune
 
Naravno da je sve stvar osobnog izbora.
Mada mislim da se iza odluke o samoći uvijek krije strah temeljen na nekim neugodnim iskustvima iz prošlosti, pa čak do toga kako će okolina ili obitelj reagirati na to.
Čovjeku nije svojstveno da živi sam, iako praksa na žalost često pokazuje da je bolje biti sam nego u lošem društvu.

Bas tako, dovoljno je pogledati surovu realnost oko sebe i shvatiti da je bolje biti kvalitetno sam nego nekvalitetno s nekim.
 
ne znam da li je ovo vise za psihologiju,ali sta bi ste rekli takvim ljudima koji su recimo bili prevareni,ili kome je neko voljeni umro,...koji su osecali cepanje srca i zauvek ga zatvorili da bi izbegli bol..
recimo moja baka je izgubila skoro svu rodbinu za vreme rata,i kasnije se i razvela od muza a posle nikog vise nije imala..i posvetila se deci..kad sam je pitala jednom zasto, ona je rekla ono cuveno koga zmija jednom ujede...a tata koji je bio prisutan je rekao pa ne moze covek tako da zivi(nesto na tu foru)...
imam osecaj da su njene emocije najvise odgovarale onom stihu:ko je ljubio taj ne ljubi vise, izgorelog niko ne zapali...da srce nije htelo vise da se kocka posle takvih gubitka...
al opet pomislim koliko je mogla da bude srecnija,i da sam bila njen prijatelj u to vreme dal bi mogla da joj pomognem...
generalno kako takvim ljudima pruziti snagu ili im pomoci da je nadju u sebi,da vide potencijalnu srecu kao nesto jace od strepnje i bola...

Nismo svi isti, neko se ženi 8 puta, neka se ne udaje ni jednom... Nekome je najvažnije da prebroji koliko puta mu je spolovilo bilo među njenim nogama, nekoj je najvažnije da izbroje koliko "tipova" se loži na nju...
Imaš ovnova koji jure za ovcama, a imaš i vukova koji život provode sa jednom vučicom...ili sami.
Bitno je ustati kad padneš, nije najvažnije biti u okviru.
 
ne znam da li je ovo vise za psihologiju,ali sta bi ste rekli takvim ljudima koji su recimo bili prevareni,ili kome je neko voljeni umro,...koji su osecali cepanje srca i zauvek ga zatvorili da bi izbegli bol..
recimo moja baka je izgubila skoro svu rodbinu za vreme rata,i kasnije se i razvela od muza a posle nikog vise nije imala..i posvetila se deci..kad sam je pitala jednom zasto, ona je rekla ono cuveno koga zmija jednom ujede...a tata koji je bio prisutan je rekao pa ne moze covek tako da zivi(nesto na tu foru)...
imam osecaj da su njene emocije najvise odgovarale onom stihu:ko je ljubio taj ne ljubi vise, izgorelog niko ne zapali...da srce nije htelo vise da se kocka posle takvih gubitka...
al opet pomislim koliko je mogla da bude srecnija,i da sam bila njen prijatelj u to vreme dal bi mogla da joj pomognem...
generalno kako takvim ljudima pruziti snagu ili im pomoci da je nadju u sebi,da vide potencijalnu srecu kao nesto jace od strepnje i bola...

Velika je razlika izmedju situacije kada nekoga prevari voljena osoba i kada nekome umre voljena osoba.
Prvi slucaj i nije tako strasan.Sam moras da doneses odluku da li zelis da mu/joj oprostis i nastavis dalje ili je to jednostavno kraj ma kako to tebi tesko palo.
Drugi slucaj je daleko tezi.Tu u sustini i nema pomoci.Kada tvom dobrom drugu/drugarici umre partner ti tu nemozes mnogo da pomognes.Mozes jedino da mu se nadjes.Da ga saslusas,razonodis,razgovorom i aktivnostima da mu skrenes paznju na neke druge stvari,bar u pocetku.Kasnije ce vreme vec odraditi svoje.
U oba slucaja,zivot ide dalje i skroz je individualna stvar kako ce neko nastaviti posle toga.
Sto se mene licno tice,neznam...ne mogu bas da zamislim kako bih reagovao u nekoj situaciji u kojoj nisam bio.I ne zelim da budem.
 
ti bi mogao malo da ohladish od sartra i muchnine..
malo svetlosti dana nije na odmet..
a tema je preteshka za ljis, jer necesh ovde dobiti odgovor iole normalan.
sushtina je snaga u sebi, jedino ta...pomoc ne vredi ukoliko ti mentalni sklop ili chula nisu prijemchiva za istu..

Tema je preteska za uopste bilo koji forum posto ne verujem da neki ozbiljan psihijatar posecuje kojekakve forume i deli ozbiljne savete.
Ako osoba koja je u takvom problemu ne zeli da poseti psihijatra onda moze da se posluzi literaturom.Postoji mnogo knjiga napisanih na ovu temu gde se verovatno moze naci neki koristan savet.
 
ne znam da li je ovo vise za psihologiju,ali sta bi ste rekli takvim ljudima koji su recimo bili prevareni,ili kome je neko voljeni umro,...koji su osecali cepanje srca i zauvek ga zatvorili da bi izbegli bol..
recimo moja baka je izgubila skoro svu rodbinu za vreme rata,i kasnije se i razvela od muza a posle nikog vise nije imala..i posvetila se deci..kad sam je pitala jednom zasto, ona je rekla ono cuveno koga zmija jednom ujede...a tata koji je bio prisutan je rekao pa ne moze covek tako da zivi(nesto na tu foru)...
imam osecaj da su njene emocije najvise odgovarale onom stihu:ko je ljubio taj ne ljubi vise, izgorelog niko ne zapali...da srce nije htelo vise da se kocka posle takvih gubitka...
al opet pomislim koliko je mogla da bude srecnija,i da sam bila njen prijatelj u to vreme dal bi mogla da joj pomognem...
generalno kako takvim ljudima pruziti snagu ili im pomoci da je nadju u sebi,da vide potencijalnu srecu kao nesto jace od strepnje i bola...

ne znam shta bih rekla nekome , pogotovo ko mi je drag, a da izbegnem mogucnost pogreshne procene i saveta..
ali, znam da bol prolazi , teshka je , ali neminovna , zivot je traka, idesh dalje, otvorene dushe srljash u novo i nepoznato..
zashto?
zato shto si ziv dok mozesh da osecash, sve ostalo je nishtavilo, svedeno na elementarne potrebe i laz prema sebi , koja je najgora .

- - - - - - - - - -

i dereru stvarno prestani da stavljash znak jednakosti izmedju nekih shto su neshto napisali, ne umishljaj da su to tvoje misli , ne hrani svoj ego tudjim 'pametnim' mislima, stvori svoj svet il ckrni!!
idesh mi na zivac koliko se proseravash a nishta od tebe nisam chula da je original, samo prezentujesh ono shto si prochitao negde , upio ko sundjer, i dalje ne vidish izlaz jer si puz, zatvoren u kucici ..
izadji iz straha , zgazi u *****, nije tako strashno ...




ovo sa zvezdicama je g o v n o

da ne bude zabune

jufff ..
lepo sam mu rekla :lol: tek sad videh .
 
ne znam shta bih rekla nekome , pogotovo ko mi je drag, a da izbegnem mogucnost pogreshne procene i saveta..
ali, znam da bol prolazi , teshka je , ali neminovna , zivot je traka, idesh dalje, otvorene dushe srljash u novo i nepoznato..
zashto?
zato shto si ziv dok mozesh da osecash, sve ostalo je nishtavilo, svedeno na elementarne potrebe i laz prema sebi , koja je najgora .

- - - - - - - - - -



jufff ..
lepo sam mu rekla :lol: tek sad videh .

i nek si mu rekla! :lol:
 

Back
Top