Omiljene igre i preporuke

skini mame emulator i gomilu romova.
imas i froggera i sve one stare dobre igre sa arkadnih masina.
JA uzo neki segin program sa gomilom igara, kao u fazonu idesh po sobi pa ubacujesh kertridhze :P
Screenshot 2021-10-09 at 23.57.12.png
Screenshot 2021-10-09 at 23.56.56.png
 
Dajem linkove ka original igrama na slici . Stvarno fer plej. Igre su prva liga. Bright Memory je prilično lagana igra i daje snagu i elan igraču. Brzo se prelazi. Stellaris je Strategija u kosmosu koja se igra danima i noćima, to je nešto posebno. Trine jako zanimljiva, vodite tri lika na platformi i svaki lik ima svoju specijalnost. Offworld zarazna ali i teška. O Crysisu se sve zna a ostale igre nisam igrao. Ko želi da mu prosledim linkove za download original igara neka me kontaktira na private poruku ovde na krstarici

245368450_103735042094936_5246365264512653411_n (1).jpg
 
Dajem linkove ka original igrama na slici . Stvarno fer plej. Igre su prva liga. Bright Memory je prilično lagana igra i daje snagu i elan igraču. Brzo se prelazi. Stellaris je Strategija u kosmosu koja se igra danima i noćima, to je nešto posebno. Trine jako zanimljiva, vodite tri lika na platformi i svaki lik ima svoju specijalnost. Offworld zarazna ali i teška. O Crysisu se sve zna a ostale igre nisam igrao. Ko želi da mu prosledim linkove za download original igara neka me kontaktira na private poruku ovde na krstarici

Pogledajte prilog 1052095
Sad se igre lako kupuju ČP
Screenshot 2021-11-17 at 04.45.34.png
 
GWENT. Kartaška igra koja je integrisana u Witcher 3: Wild Hunt. Samo, daleko prostija. Dobra mehanika. Ko voli ovakve igre, može ladno da napravi koji god hoće deck kroz mesec dana igre. Napravio nalog pre 10 dana i već san rank 13 (počeo od 30). Dinar nisam uložio.

ss_1be16770b20e8fd27d666870bce725809ff55712.1920x1080.jpg
 
Shadowman, akciona avantura sa kraja 90ih, je super igrica, jedna od mojih omiljenih. Nalazis se u Deadside, tamo odlaze mrtvi kada umru, ima dosta akcije sa izopacenim mrtvacima, dosta krvopljusa i gorea, i atmosfera je generalno hororicna. Kroz celu igru provejava neki osecaj gadjenja, prema odvratnim protivnicima, prljavim i sablasnim nivoima, a opet, i Shadowman je prilicno opasan baja koji se koristi voodoo magijom kako bi ponovo upokojio zive mrtvake. On kroz igru dobije sve vise moci, sve bolje voodoo oruzje (dalekometno), i generalno je vrlo okretan, igra nije preteska, i onda se i igrac oseti kao zajebani voodoo ratnik sa sposobnoscu da putuje izmedju sveta zivih i mrtvih i da zavodi pravdu u oba. Sa druge strane, igra nije ni prelaka, mora se igrati pazljivo, pa ce igrac osetiti i nelagodu upravljajuci Shadowman-om, koji je, na kraju dana, ipak smrtnik. Nivoi i arhitektura u njima su impozantni, gotska katedrala iz vremena rane industrijalizacije, drevni hramovi koji odisu misticnom opasnoscu... Uz mracni, kul elektronski soundtrack, kompletirana je formula upecatljivog mesta po imenu Deadside, pozornica zlokobne i napete Shadowman-ove avanture.
 
Poslednja izmena:
Outlast je horor igra u prvom licu, iz novog talasa igrackog horora koji je pokrenula igra Amnesia 2010. To je recimo neka vrsta survival horrora, mada igrac nema oruzje i prinudjen je da izbegava protivnike, borba ne dolazi u obzir. Efektivno ili bežite od protivnika, sto kreira neke momente strave kao u najboljim sleser filmovima, ili se krijete i pokusavate da se neprimeceni provucete pored protivnika (opet kao u slasheru, s tim sto je na sunjanju u Outlastu daleko veci fokus nego u njemu analognim filmovima).

Dakle, ima u Outlastu zabavnog gameplaya, sa dovoljno raznolikim intenzivnim situacijama, kako mehanicki tako i narativno. Notabilna je i telesnost lika kojim upravljamo, kome mozete videti, recimo, noge u svakom trenutku, a ruke su prominentne u vise navrata. Ova izrazena telesnost puno doprinosi identifikaciji sa glavnim junakom, i generise strah.

Horor kao zanr neretko pociva na izazivanju osecaja gadjenja, i u Outlastu ima dosta stvari koje bi nam mogle biti gadne. Pa ipak, sto se tice gadosti, iako su autori igrali na tu kartu, ne mogu reci da je Outlast impresivno mastovit u tom pogledu. Svakako, najbolje i najpamtljivije gadne stvari u igri ticu se nasilja kome direktno prisustvujete, bilo prema drugim likovima ili prema protagonisti, a koje zadovoljava morbidnu znatizelju igraca, a ponekad je i zaista grozomorno.

Sama prica sasvim je korektnog kvaliteta, a igra produkcijski i te kako uspeva da proda stravicnu atmosferu budzetnijeg slesera. Uverljivost okruzenja, osvetljenje, modeli likova i mutiranih grozota, sjajna muzika, glasovna gluma... sve je na visokom nivou. Na kraju, ono sto se najmanje pominje u recenzijama, a meni je jedan od najjacih aduta igre, jeste nestasan crni humor koji vam izmami osmeh na lice. Humor, a ne samo licnosti i izgled, cine protivnike sa kojim se suocavamo pamtljivim. Moj favorit je The Groom, pa dr Treger na drugom mestu, ali to ne znaci da su ostali likovi 'za bacanje'.
 
Octodad je jedna urnebesna igra. Naslovni Hoboćale je, jelte, hobotnica koja zivi zivot obicnog ljudskog bica, a niko, ukljucujuci njegovu zenu i decu, ne uspeva da prokljuvi da Octodad zapravo nije covek. Kako? Pa tako lepo, ovo je komedija apsurda. Pa ipak, on ima sve psiholoske odlike coveka, i kroz izrazajnu i vrlo simpaticnu animaciju ovog junaka i glumu koja simulira 'govor' hobotnice, stvoren je jedan drazesan lik. On je fin i prilicno umiljat, a opet odvazan junak koji ce uciniti sve da zastiti porodicu, a njegove reakcije kada je u neprilici vrlo su smesne i dopadljive (recimo, pri susretima sa glavnim negativcem, japanskim kuvarom koji od Octodada zeli da nacini susi).

Sam gameplay pociva na neobicnom upravljajnju Octodad-om, zbog cega su i proste svakodnevne radnje poput kosenja baste za Octodad-a dosta komplikovane, ali igracima zato i interesantne za izvodjenje. Kasnije su tu i tipicniji igracki zadaci, ali svi su oslonjeni na specificno upravljanje likom. Prva polovina, dakle, prati obican dan u Octodad-ovom zivotu, pruzajuci igracima simboliku stresnog nosenja sa obavezama i porodicom, kojoj ne smete da se predstavite kao ranjiva, cudna i nesavrsena osoba kakva jeste.

Druga polovina pak, mada zadrzava iste teme, sastoji se od situacija koje su ceste u video-igrama, sto je u krajnjoj liniji pomalo razocaravajuce, jer se cini da je gorepomenuta simbolika donekle time razvodnjena. Octodad bi mogao da bude ne samo originalnije, nego i osetno snaznije delo da ga autori nisu u nekoj meri banalizovali. Moglo je to da bude fokusirano i mocno delo da je bila ocuvana cistota estetskog sadrzaja.

No, ko sto rekoh, to je i ovako urnebesan naslov. Slapstick komedija zabavnog haosa koji cete napraviti u pokusajima da se ponasate kao normalan covek i neverovatnih poza u koje cete slucajno postaviti Octodad-a, zasmejavaju jos vise od skriptovanih izvora humora (cut-scenes, duhoviti komentari ljudi oko vas itd.)
 
strategije
- Age of Empires, Knights of Honor, Crusader Kings, Stronghold Crusader
- flash games: Warlight, Conqueror

RPG
- Lionheart: Legacy of the Crusader
- flash games: Hands of War

honorable mentions:
- Soldier of Fortune, GTA San Andreas
- flash games: Age of War

Ima još igara, uglavnom flash, ali ne mogu sada da se setim naziva.
 

Back
Top