Okupacija RSK

Lako bi se ekstremistima uvrnuli rogovi da je to bio nekome cilj. Ali nije. Da je tada na Hrvatskoj strani bio Racan ili Suvar umjesto Tudjmana, a na srpskoj Raskovic, rata ne bi ni bilo.

Reci da smo mi u Krajini bili izmanipulisani, a vi niste, to jednostavno ne pije vodu. Mene je pocetak rata zatekao na pogresnoj strani i dobro znam kako nam je bilo.

To što si napisao stoji.

Nisam rekao da Hrvati nisu bili izmanipulirani tih dana.
 
Hrvati su od 17 do 19 veka non stop pizdili i zalili se Becu da im ovaj da ingerencije nad Srbima u vojnoj Krajini kako bi Srbi njima placali porez i kako bi bili podredjeni njima. Te zahteve Bec je u vise navrata odbijao sto je dodatno pojacavalo frustraciju Hrvata mada je bilo slucajeva kada su ti zahtevi usvojeni od pojedinih vladara u Becu ali su brzo obarani na ostre proteste Srba u vojnoj Krajini.Najvecu stetu srbima je nanela Marija Terezija sa svojim nasilnim pokatolicavanjem i raseljavanjem Srba i oduzimanjem prava koja su do tada imali. Ta vojna Krajina je bila skoro sto posto srpska po svom etnickom sastavu i opstajala je zahvaljujuci samo srpskom ratnickom angazmanu na strani Austrije. Hrvati mogu samo da kazu da su postojali na prostoru Zagorja i Slavonije dok su se Dalmatinci izjasnjavali pre svega kao "Dalmatinci" dok u tadasnjoj Bosni i Hercegovini nije bilo ni 4 posto "hrvata". Tek je aneksijom Austrija pocela da fabrikuje na silu stvaranje neke hrvatske nacije u smislu nasilnog katolicenja, ukidanja cirilice, oduzimanja prava Srbima i SPC. Pa i danas u Bosni zivi mali broj hrvata uprkos visevekovnoj politici zapada i stravicnom genocidu nad srbima. Ja sam u istorijskom arhivu Uzica pronasao almanah drinske banovine iz 1938 cije je sediste bilo u Sarajevu da je npr. na Vran planini u zapadnoj Hercegovini zivelo 52 posto Srba. Pa sam u vojnom muzeju u Beogradu gledao odoru nekog pase iz Livna koga su ubili srpski hajduci na Vran planini. Dakle, i ta zap.Hercegovina je bila cisto srpska dok austrija nije izvrsila svoju politiku. Drugo, hrvati su bili u austrougarskoj kroz vekove samo kmetovi koji su voleli da misle da imaju svoju drzavu koja je bila manja od neke opstine u danasnjoj Srbiji a svodila se na okolinu zagreba u smislu cisto neke crkvene vlasti. Te njihove vojnicke pobede i vladari i vojskovodje su samo njima znani i nikom drugom. Radi se o narodu sa teskim kompleksom nize vrednosti koji se usled silnih frustracija u odnosu na Srbe pretvorio u sumanutog krvnika suzene svesti. Moj deda je sluzio vojsku u Otochtzzu u Lici1939-1941 u onom najpotresnijem periodu stvaranja banovine Hrvatske i pricao mi je na kakve je sve slucajeve odnosa hrvata prema srbima tamo nailazio i u samim odnosima u vojsci. Otac mi je sluzio vojsku 1971/72 za vreme MASPOKA u Zagrebu, Bjelovaru i Samoboru i pricao mi je o euforiji ustasa u celoj hrvatskoj i odnosu prema vojsci.Pricao mi je da je te 1971 bio na nekom velikom manevru "sloboda '71" u okolini Dreznik grada na Kordunu i da je se cudio ljudima koji su nosili crninu vec 30 godina posto im je pobijeno mnogo clanova ili porodice ili familije. Jednom su se pobili vilama i kosama ...srbi i hrvati....bilo je nekoliko mrtvih ali ih je kapetan okupio i naredio da se vojska slucajno ne mese niti da prica o tome, pa su onda pocela ubistva vojnika na strazni i po Bosni, te 1971 je ubijeno 19 vojnika u hrvatskoj i bosni, obicno snajperom i na kraju ja i svi mi smo opet doziveli hrvate u svom svetlu 1991 god. tako da covek ne sme imati iluzije kad su oni u pitanju. Oni nekom pruzili bratsku ruku.........PIHHH.....!!!
 
Mene je prijatelj, Hrvat, zamolio da mu ne dolazim vise u kucu, jer su mu prijetili. Nisam mu to zamjerio, jer tad je vec bilo razbijenih glava a u zraku se dobrano osjecalo da je pitanje dana kad ce pasti mrtva glava.

I to je '91. u Hrvatskoj za mene.

Žalosno je što smo dozvolili na obje strane da se to dogodi.

Da se razumijemo, ja volim Hrvatsku i drago mi je što smo država, ali bi mi bilo još draže da smo do nje došli mirnim putem i u slozi sa Srbima i svima ostalima.
 
Pricao mi je da je te 1971 bio na nekom velikom manevru "sloboda '71" u okolini Dreznik grada na Kordunu i da je se cudio ljudima koji su nosili crninu vec 30 godina posto im je pobijeno mnogo clanova ili porodice ili familije. Jednom su se pobili vilama i kosama ...srbi i hrvati....bilo je nekoliko mrtvih ali ih je kapetan okupio i naredio da se vojska slucajno ne mese niti da prica o tome, pa su onda pocela ubistva vojnika na strazni i po Bosni, te 1971 je ubijeno 19 vojnika u hrvatskoj i bosni, obicno snajperom i na kraju ja i svi mi smo opet doziveli hrvate u svom svetlu 1991 god. tako da covek ne sme imati iluzije kad su oni u pitanju. Oni nekom pruzili bratsku ruku.........PIHHH.....!!!

Kad si već spomenuo Drežnik grad:
dreznik%20grad%20srusena.jpg

Drežnik Grad crkva Sv. Antuna Padovanskog

Bićanić Ana kći Ivana, r. 18.07.1922. iz Drežnika 48, gubi joj se svaki trag iza 24.10.1991
Bićanić Ilija sin Mate, r. 20.07.1933. iz Drežnika 49, ubijen 13.10.1991. u Drežniku
Bićanić Ivan r. 1969. iz Smoljanca, Drežnik-Grad, poginuo od mine 29.05.1993
Bićanić Ivan sin Jose, r. 1962, Drež. Selište 3, pog. 08.09.1991. u Grabovcu
Bićanić Jelena kći Ivana, r. 17.10.1922. iz Čatrnje 142, Drežnik-Grad, krajem ožujka 1992. ubijena, kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Bićanić Jure sin Petra, r. 1931. u Smoljancu 76, Drežnik-Grad, ubijen 04.12.1991. u Smoljancu
Bićanić Manda "Čobanica" r. 1920, iz Irinovca bb, od 24.10.1991. nestala
Bićanić Marijan r. 1967. iz Smoljanca; Drežnik-Grad, poginuo od mine 29.05.1993
Bićanić Milan sin Jure, r. 1967, Čatrnja 138, Drežnik-Grad, poginuo od mine 29.05.1993. u Glibodolu
Bićanić Roža kći Danijela, r. 1928. u Smoljancu 76, Drežnik-Grad, ubijena 04.12.1991. u Smoljancu
Brozinčević Franjo sin Stjepana, r. 06.09.1930. iz Lipovače 35, Drežnik-Grad, ubijen 28.10.1991. u svojoj kući, kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Brozinčević Marija kći Ivana, zvana "Beba" r 07.01.1943. iz Irinovca bb, Drežnik-Grad, ubijena 28.10.1991. u Lipovači, kršć. pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Brozinčević Mate sin Ivana, r.13.02.1924. iz Lipovače 38a, drežnik-Grad, ubijen 28.10.1991, pokopan pokraj kuće a kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Brozinčević Mira kći Ivana, zvana "Seka", iz Lipovače 35a, Drežnik-Grad, r.10.10.1936, ubijena 28.10.1991. u svojoj kući, kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Brozinčević Mirko sin Mate, r. 16.12.1962. iz Lipovače 38a, Drežnik-Grad, ubijen u svojoj kući 28.10.1991, kršć. pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Brozinčević Roža kći Petra, r. 06.06.1924. iz Lipovače 38a, Drežnik-Grad, ubijena u svojoj kući 28.10.1991, kršć. pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Bujadinović Ana r. Smolčić r. 1919. iz Smoljanca bb, Drežnik-Grad, ubijena 10.10.1991, pokopana kršćanski 14. 08. 1996. u Drežniku
Cindrić Katarina kći Stjepana, r. 22.02.1925. iz Lipovače 66, Drežnik-Grad, ubijena od strane četnika 28.10.1991, ekshumirana i kršć. pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Conjar Juraj sin Margarete, r. 14.04.1932. iz Lipovače 47, Drežnik-Grad, spaljen uoči nove 1992. godine u svojoj kući
Conjar Jure sin Josipa, r. 1961, Drežničko Selište bb, Drežnik-Grad, ubijen 05.08.1995. na Kurjevcu (Primišlje)
Gašljević Leopold r. 1912, Sadilovac 33, Drežnik-Grad, grob nepoznat
Hodak Ana r. 18.07.1913. iz Selišta 65, Drežnik-Grad, invalid, četnici je zapalili u kući 08.10.1991
Hodak Ivan, invalid, nađen mrtav kod kuće u Rastovači, Plitvice, 12.12.1991
Hodak Ive sin Stjepana, r. 18.05.1930. iz Čatrnje 134, Drežnik-Grad, 29.11.1991. odveden u Knin gdje je podlegao mučenju 06.01.1992, tijelo razmijenjeno i pokopano u Šibeniku
Hodak Juraj sin Ivana, r. 24.02.1924. iz Drežnika 5, ubijen u svojoj kući 17.05.1992, ekshumiran i kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Hodak Magdalena kći Josipa, r. 18.04.1915. iz Drežnika 5, ubijena 17.05.1992. kod svoje kuće, ekshumirana i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Hodak Marijan sin Mile, r. 1970, Drež. Selište 79, Drežnik-Grad, ubijen iz zasjede 22.09.1993. kod brda Prkos
Hodak Nikola sin Jure, r. 19.06.1967. D. Selište 67, Drežnik-Grad, ubijen iz tenka 08.10.1991. u Selištu
Hodak Pave sin Danijela, r. 1903. iz Selišta 82, ubijen u svom dvorištu 08.10.1991
Hodak Vinko sin Dane, r. 14.04.1937. iz Irinovca bb, u ožujku 1992. nađen mrtav pokaraj svoje kuće, kršćanski pokopan tek 15.07.1996. u Drežniku
Keser Mihovil sin Mate, r. 24.07.1932., Lipovača 112, Drežnik-Grad, odveden 23.10.1991. u nepoznato
Keser Milan sin Petra, r. 28.06.1925., iz Lipovače 103, Drežnik, ubijen 23.10.1992. kod svoje kuće
Klepić Ivan sin Mate, r. 1959, Irinovac146, Drežnik, pog. 05.08.1995. podno Kurjavca (Primišlje)
Krizmanić Barbara kći Josipa, r. 15.11.919. iz Irinovca 137, Drežnik, ubijena u Irinovcu oko 24.10.1991, ekshumirana i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Krizmanić Ivan sin Leopolada, r.24.12.1916. iz Irinovca 140, Dražnik, pronađen mrtav u ožujku 1992, ekshumiran i kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Krizmanić Stipe sin Ivice, r.03.03.1963. iz Smoljanca ubijen kod Lipovače 09.10.1991
Kukuruzović Marko r.1925, Čatrnja 161, Drežnik-Grad, grob nepoznat
Lončar Anton sin Mile, r. 18.03.1932., iz Drežničkog Selišta 75, odveden i gubi mu se trag od 15.05.1992
Lončar Ivan sin Marka, r. 1908. iz Poljanka 7, Plitvice, obješen 23.10.1991. u Poljanku
Lončar Milan sin Ivana, r. 1945. iz Poljanka 7, Plitvice, obješen 23.10.1991. u Poljanku
Malkoč Jakov sin Dane, r.12.03.1941. iz Drežnika 40, Drežnik-Grad, nestao nakon okupacije mjesta 23.10.1991
Matovina Josip sin Petra, r. 21.08.1930. iz Smoljanca 7, župa Drežnik-Grad, ubijen 10.10.1991. pred svojom kućom, kršćanski pokopan 14. 08. 1996. u Drežniku
Matovina Joso sin Nikole, r. 1940. iz Mat. Lisine, Plitvice, ubijen oko 07.11.1991
Matovina Kata iz Poljanka, Plitvice, ranjena, podlegla ranama u Saborskom 09.10.1991
Matovina Nikola iz Matovinske Lisine (79 god.), Plitvice, ubijen kod svoje kuće oko 07.11.1991
Mesić Marko sin Jure, r. 1954. u Smoljancu 91, župa Drežnik-Grad, ubijen u Smoljancu 04.12.1991, ekshumiran i kršćanski pokopan 14. 08. 1996. u Drežniku
Mesić Stipe r. 1967. iz Smoljanca, župa Drežnik-Grad, poginuo od mine 29.05.1993
Mlađen Dražen sin Jurja, r. 1968, Drež. Selište bb, Drežnik-Grad, pog. 13.09.1994. u Petruševcu
 
Pavlić Ante sin Jose, r. 1966., Drežnik-Grad 8, pog. od mine 27.08.1992. na poligonu Slunj
Pavlić Jure sin Jose, r.30.10.1967., iz Drežnika 8, pog. u Vagancu 27.08.1991
Pemper Ana kći Dane, r. 1930. iz Lipovače 58, spaljena u svojoj kući 01.01.1992. godine, ekshumirana i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Poznanović Ivica sin Luke, r. 13.10.1942. iz Drežnika bb, ubijen 24.10.1991. u Irinovcu, ekshumiran i kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Rosandić Ivica sin Marka, r. 1968. u Smoljancu 26, župa Drežnik-Grad, ubijen 04.12.1991. u Smoljancu, ekshumiran i kršćanski pokopan 14. 08. 1996. u Drežniku
Rukavina Stipe sin Luke, r. 13.10.1957., iz Lipovače 38, Drežnik-Grad, invalid, odveden te 01.11.1991. podlegao batinama u Manjači
Rumenović Antun sin Stjepana, r. 1937. u Smoljancu 16, župa Drežnik-Grad, ubijen 04.12.1991. u Smoljancu
Sabljak Jure sin Mile, r. 1954, Drežnik Grad 62, pog. 28.04.1992. kod Posedarja
Šebalj Juraj sin Ivana, r.23.09.1926. iz Lipovače 63, župa Drežnik-Grad, spaljen 01.01.1992. u zapaljenom selu, ekshumiran i kršćanski pokopan 15.07.1996. u Drežniku
Šebalj Marko sin Mihovila, r. 1970., Lipovača 26, župa Drežnik-Grad, ubijen 07.09.1991. u Sertić Poljani
Šebalj Milan sin Ivana, r. 1961, Lipovača 16, Drežnik, pog. 05.08.1995. podno brda Kurjavac
Šebalj Zdravko sin Miće, r. 1972. u Lipovači 56, župa Drežnik-Grad, pog. u selu Jović kod Gospića 11.09.1993
Sertić Ana r. 1902. ubijena koncem listopada 1991. u Sertić Poljani kod Plitvica
Sertić Jure sin Ante, r. 1963, Drež. Selište 43, župa Drežnik-Grad, pog. u Filipovićima (Ogulin) 30.09.1993
Sertić Nikola r. 1940, ubijen koncem listopada 1991. u Sertić Poljani, Plitvice
Smolčić Milan sin Nikole, r. 12.03.1934, iz Lipovače 45, župa Drežnik-Grad, zapaljen u svojoj kući uoči nove 1992. g.
Špehar Jelena iz Čatrnje 110, župa Drežnik-Grad, r. 1899., ubijena krajem ožujka 1992. a kuća spaljena
Špehar Nikola sin Ante, r. 1962, Čatrnja 147, Drežnik, pog. podno brda Kurjevac 05.08.1995
Špoljarić Dubravka kći Zlatka, r. 25.04.1973. iz Korane 18, župa Drežnik-Grad, ubijena granatom u Grabovcu 26.09.1991
Špoljarić Ivan sin Milana, dijete, r.20.06.1991, iz Korane 18, župa Drežnik-Grad, ubijeno u Grabovcu 26.09.1991. granatama bačenim od L. Petrovog sela
Špoljarić Josipa kći Petra, r. 07.02.1974. iz Korane 17, župa Drežnik-Grad, ubijena u Grabovcu granatiranjem 26.09.1991
Štefanac Dragan sin Ante (Paraga), r. 1971. iz Drež. Selišta 18, župa Drežnik-Grad, pog. od mine 25.06.1993. u Bršljenovcu (Plaški)
Štefanac Jelena r. 1902, Drež. Selište 24, župa Drežćnik-Grad, ubijena 1991., ekshumirana i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Velić Nada kći Mile, r. 02.11.1943. iz Čatrnje 142, župa Drežnik, ubijena u svojoj kući krajem ožujka 1992, kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Vranić Barbara kći Pave, r. 16.01.1916. iz Drežnika 4, ubijena 17.05.1992. u Drežniku, ekshumirana i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Vuković Anton sin Josipa, iz Čatrnje 123, župa Drežnik-Grad, r. 17.05.1915. ubijen u svojoj kući 15.05.1992
Vuković Barbara kći Pave, r. 1931. iz Lipovače 69, župa Drežnik-Grad, spaljena 01.01.1992. u Lipovači, ostaci ekshumirani i kršćanski pokopana 15.07.1996. u Drežniku
Vuković Dane sin Mate, star 80 god., iz Poljanka, Plitvice, ubijen 07.11.1991. na Poljanku
Vuković Dane sin Polde, r. 1917. iz Poljanka, Plitvice, ubijen 07.11. 1991. u Poljanku
Vuković Ivan sin Mile, r. 1934, Poljanak, Plitvice, ubijen 07.11.1991. kod svoje kuće u Poljanku
Vuković Lucija kći Mate, r. 1923. iz Poljanka, Plitvice, ubijena 07.11.1991.na svom ognjištu u Poljanku
Vuković Marko sin Mate, r. 1935. u Smoljancu 46, župa Drežnik-Grad, ubijen u Smoljancu 04.12.1991, ekshumiran i kršćanski pokopan 14.08.1996. u Drežniku
Vuković Milka kći Mate, r. 1926. iz Poljanka, Plitvice, ubijena 07.11.1991. u Poljanku na svom ognjištu
Vuković Mira kći Jure, r. 1961. iz Mukinje bb, Plitvice, ubijena u Smoljancu 04.12.1991, ekshumirana i kršćanski pokopana 14.08.1996. u Drežniku
Vuković Nikola sin Ivana, r. 1938. iz Poljanka 23a, Plitvice, ubijen u Poljanku 07.11.1991
Vuković Nikola sin Mile, r. 1926. iz Poljanka, Plitvice, ubijen 07.11.1991. u Poljanku
Vuković Tomo sin Martina, r. 1935. iz Poljanka 19, Plitvice, ubijen 08.10.1991. na Poljanku
Vuković Vjekoslav sin Dane, r. 1939., Poljanak, Plitvice, ubijen 07.11.1991. kod svoje kuće na Poljanku
Žafran Josip sin Franje, r. 1964. iz Čatrnje 146a, župa Drežnik-Grad, pog. od mine 29.05.1993. kod Glibodola

.....
 
Mali dio katolika se izjašnjavao kao politički Srbi...

Po njihovim pisanijima bili su pravi Srbi. Nisam ih znao licno, pa da skroz potvrdim, ali po onom sto su pisali ne bih rekao da nisu bili Srbi.

Točno!!! Netko je to svjesno podgrijavao. Tuđmna je u svojih arhaičnim govorima iz 19 stoljeća to potencirao.

Apsurd je da su najžešći bili Srbi iz krajeva gdje gotovo nije bilo ustaških zločina, kao Knin npr.

A jos veci apsurd je da bas ti kninski Srbi nisu ubili nijednog Hrvata (koliko je meni poznato). Zlocini nad Hrvatima su pocinjeni u mjestima dje su ustase cinile pokolje. Nasle se budale, lopovi i stoka po onoj "Sad cemo im vratiti".
 
Po njihovim pisanijima bili su pravi Srbi. Nisam ih znao licno, pa da skroz potvrdim, ali po onom sto su pisali ne bih rekao da nisu bili Srbi.



A jos veci apsurd je da bas ti kninski Srbi nisu ubili nijednog Hrvata (koliko je meni poznato). Zlocini nad Hrvatima su pocinjeni u mjestima dje su ustase cinile pokolje. Nasle se budale, lopovi i stoka po onoj "Sad cemo im vratiti".

Srbokatolici su politički pokret koji se u jednom razdoblju povjesti pojavio i nestao u trenutku kada je bilo poželjno biti Srbin, nakon WW1.
Bilo je pojava da je jedan brat bio Hrvat a drugi se izjašnjavao kao Srbin.

Što se tiče Knina tu nisi u pravu..Bilo je zločina nad Hrvatima počevšio od rušenja sela Kijeva..
 
Hahaha, je l' vidiš ti to, dobri moj ti?

Od ''UA SRBOĆETNICI! :thumbdown:'' preko ''hrvatski zet:heart:'', ''srpska snajka:heart:'', ''hrvatski tatko:heart:'', ''srpska baba :heart:'' očas posla dođoše do ''Ajme meni, pa ko nas bre zavadi?! :dash: :sad2:''

Da se čoveku prosto zgadi doručak.

Ovo UA.... stoji i dalje.

Sreća je što je takvih ipak malo, pa se može sa pravim Srbima normalno graditi dobrosusjedstvo. :)
 
Stvari koje sam ja citao su pisane prije prvog svjetskog rata. Od polovine 19. stoljeca pa do pocetka 20. Mnogi od njih ne samo da su se izjasnjavali kao Srbi nego, moglo bi se reci, da nisu bas bili naklonjeni Hrvatima.

To sto sam rekao u vezi kninskih cetnika, mislio sam na stvari koje su se desavale po Lici, Kordunu i Baniji. Kijevo je vise bilo rat (kasnije pljacka, unistavanje i sramota).
 
Stvari koje sam ja citao su pisane prije prvog svjetskog rata. Od polovine 19. stoljeca pa do pocetka 20. Mnogi od njih ne samo da su se izjasnjavali kao Srbi nego, moglo bi se reci, da nisu bas bili naklonjeni Hrvatima.

To sto sam rekao u vezi kninskih cetnika, mislio sam na stvari koje su se desavale po Lici, Kordunu i Baniji. Kijevo je vise bilo rat (kasnije pljacka, unistavanje i sramota).

U to dobau Konavlima je bila osnovana jedna organizacija Hrvatsko-srpsko bratstvo.

Dubrovnik i okolica su uvijek znali dobro kontrolirati multietničke strasti.

E sad, što neki kako kažeš nisu bili naklonjeni Hrvatima, opet nas vraća na onaj period od nastanka Načertanija i pokušaja njegove primjene u praksi.

Ali to su ti ekstremi kojih je bilo i ima u oba naroda i koji ponekad isplivaju na površinu.
 
E sad, što neki kako kažeš nisu bili naklonjeni Hrvatima, opet nas vraća na onaj period od nastanka Načertanija i pokušaja njegove primjene u praksi.

Ali to su ti ekstremi kojih je bilo i ima u oba naroda i koji ponekad isplivaju na površinu.

Ti ljudi su se izjasnjavali kao Srbi katolici. Meni je ta proslost dobro poznata, poznato mi je i bratimljenje, i za i protiv, ali ovo je ipak nesto drugo, cini mi se.

Ne moze se Nacertanijem sve objasniti, pogotovo to sto je bilo slicnih ekstrema i sa druge strane. Nacertanije za ono vrijeme nije nista specijalno, ni kod Srba ni kod Hrvata, a bome ni kod ostatka Evrope.
 
U to dobau Konavlima je bila osnovana jedna organizacija Hrvatsko-srpsko bratstvo.

Dubrovnik i okolica su uvijek znali dobro kontrolirati multietničke strasti.

E sad, što neki kako kažeš nisu bili naklonjeni Hrvatima, opet nas vraća na onaj period od nastanka Načertanija i pokušaja njegove primjene u praksi.

Ali to su ti ekstremi kojih je bilo i ima u oba naroda i koji ponekad isplivaju na površinu.

zbog jednog parceta papira koje je iznenada nastalo, Hrvati se medjusobno posvadjali...
 

Back
Top