E ovo je više anegdota nego odvala i više je za PDF Moda nego za ovde, ali evo...
Ne znam da li sam vam pričala...
Radili smo neka merenja u TC Ušće. Ja i moj tehničar. On je nosio opremu a ja sam nosila crtež TC Ušća, projekat sa ucrtanim tačkama. Tačke su uglavnom u hodnicima, onim glavnim kuda idu kupci, ali i sporednim, tehničkim do magacina. Vi žene POJMA nemate koji je to lavirint tehničkih hodnika iza onih prodavnica.
U tehničkim hodnicima svetlo ima senzore pokreta i pali se na pokret, tj. imaš neki krug svetlosti koji ide za tobom kako se ti krećeš kao na koncertima. I tehnički hodnici imaju milion vrata sa jedne i druge strane.
E sad, pošto je plan kod mene, ja gledam na crtežu i brojim vrata koja smo prošli i tražim izlaz. I tako otvorim jedna vrata i uđem u
RAJ
Pali se svetlo i pravo ispred mene ugledam ogromnu policu do plafona punu armani cipela. Na svakom rafu po jedan par izvađen iz kutije. Sa desne strane raf ženskih haljina, mislim da su bile Versaće. Sa leve, muški sakoi, Armani valjda. Malo dalje opet neke fantazije... Ma raj kad vam kažem.
I onda se čuo alarm.
I upala dva kršna tipa u magacin i pitaju me- jeli bre, šta ćeš ti tu?
Ja kažem, pa merim EM zračenje. Evo imam plan zgrade, malo sam zalutala izgleda...
Oni kažu- A meriš jel... Čime? Ajde ti lepo s nama napolje.
U fazonu-kakav uvrnut izgovor ima ovaj lopov.
Za to vreme moj tehničar našao izlaz metodom srećnog pokušaja i ja ne mogu da im pokažem čime šta merim. A plus stvarno i izgledam kao lopov koji balavi za Armani cipelama, budimo realni.
Izbacili su me naglavačke iz radnje XYZ.
Od onda imam neopevanu želju da uđem unutra i kupujem dok mi ne blokiraju karticu, čisto da bih popravila utisak. Tj, to ako me nisu stavili na neku crnu listu. Ustvari, ja imam tu želju nevezano za ovaj događaj, ali hajde.
