Џорџи
Srebrna tastatura
- Poruka
- 229.486
Nije to lako,bez veze ici lekaru je gore nego kod kuce ostati ,ubili su mi majku ni ona nije znala kome ide jer je mislila parama moze protiv zla,nikad njima nikad u dom,sta god ostao bih uz nju da se pitam
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Demencija?da poslušaš Maria ali ne znam...ona jeste da ima toliko godina ali kad pogledaš tako kada neke osobe i predju 100 godina a vitalne su...
Da li ste bili u situaciji da odlučujete, a da ta odluka može imati direktan uticaj da li će neko živeti ili ne i kako će živeti ?
Moja današnja situacija je takva.
U pitanju je način na koji će moja majka provesti svoje poslednje dane a možda i sate.
Tj ovako ili onako ništa ne možeš drugačije promeniš suštinski.Kako god odlučiš nećeš pogrešiti. Nije vreme za preispitivanja. Ovako ili onako ništa ne možeš uraditi.
Da li ste bili u situaciji da odlučujete, a da ta odluka može imati direktan uticaj da li će neko živeti ili ne i kako će živeti ?
Moja današnja situacija je takva.
U pitanju je način na koji će moja majka provesti svoje poslednje dane a možda i sate.
ти ако си то све прошла, гарантовано мораш да знаш више од свих насNije vitalna, ima parkinsona, demenciju , shizofreniju, tumor na jetri, kalcifikaciju plućnog krila, oba kuka slomljena, nepokretna je 4 godine, na kašastoj hrani pola godine.
Cenim da nema više od 40 kg.
zavisiNisam. Moja majka je presekla i odlucila da zove hitnu, pa je cale umro u bolnici. Zvuci pomalo tuzno sto je umro sam, odnosno bez porodice blizu (umro je u drugom gradu), ali realno i nismo znali da ce zaista umreti. Ne znam kakva bi odluka bila da smo znali, pretpostavljam da bi ostao kod kuce.
Slažem se, ali kod nje je drugačija situacija.Која је то граница до које би било ко од нас пристао да живи?
Моја граница је док могу сама и док никог не оптерећујем.
Јер контам да до тог тренутка живот има смисао.
Ми смо донели одлуку да нема смисла продужавати агонију и тако смо се договорили са докторима у дому.Slažem se, ali kod nje je drugačija situacija.
Od kad znam za sebe ona je bolesna i ceo život naše porodice je bio podređen tome.
Napravljena je manipulativna sredina u kojoj smo brat i ja bili uvučeni.
On je pre dvadesetak godina prelomio, otišao na drugu stranu sveta, ugasio sve prema njoj i jedino što je spreman da pruži su finansije, a i to je zbog mene a ne zbog nje.
Uništila mu je brak.
Meni novac ne treba, penzija koju ima, pokriva mnogo više od njenih potreba, mada nije radila nikad u životu.
Otac je bio jedan od osnivača poznate firme a penziju je ona nasledila.
U poslednje vreme sam je doživljavala kao zadatak od Boga da nešto na sebi uradim, samo nisam baš sigurna šta.
I nadam se da jesam i nadam se da i ona jeste u svojoj glavi a prema Svevišnjem.
Ne znam da li je ćale zaista bio religiozan. Slavio je slavu i sprovodio ostale običaje, oko Božića npr.zavisi
nama religioznima nije vazno ko nas ispraca na onaj svet, vec gde je taj svet, gde idemo, iliti, sam sam se rodio, sam i umirem, pa necu nikoga da vodim sa sobom
ali, citamo i ovde na forumu da su misljenja podeljena, ja sam samo izneo svoje, religiozni hriscanin ce da trazi da se pricesti, a ko nije, sta znam ako mu sta treba za poslednje putovanje, porodica ostaje na ovom svetu, ona nikuda ne ide
nebitno je odakle covek zapocinje poslednje putovanje, iz svoje kuce, ili iz bolnice, vazno je samo da ne zaluta na tom putovanju, da se spremi unapred, o tome mora da se prica, sta ce biti sa tom osobom, a ne kako i gde ce zavrsiti sa svojim poslednjim danima, cak satima na ovom svetu... pa vljda je vaznije kako je prozivela svoj zvivot decenijama ranije?
Moja baka je umrla sa 40-ak kg, skoro 3 posljednje godine smo je hranili na sondu (kroz nos), nije vidjela (jedno oko joj je bukvalno iscurilo meni u ruke, znala sam da će se desiti, bila spremna i obučena šta i kad se desi) nije mogla govoriti razumljivo, imala je strašne bolove, velika krvarenja. Preživjela je 12 operacija, strašno puno zračenja i kemoterapija. Doktori su rekli već nakon 4-te operacije da nema lijeka ni šanse za izlječenjem ali mi, porodica smo navaljivali, pritiskali-daj, daj, daj, daj! Nama je djelovalo strašno nepošteno da ode od nas u 70 i nekoj. A šta? Sebično smo je željeli imati samo da nam u kutu sobe u svom medicinskom krevetu diše, a i disala je s bolovima. Budi uz svoju mamu koliko god možeš, drži joj ruku dok je topla, daj joj do znanja da je voliš i pusti je da dostojanstveno ode. Žao mi je što to prolaziš. Duga i teška bolest je patnja i za bolesnog i za porodicu. Mamu sam izgubila iznenada, imala je 48 kad je otišla na posao zdrava i nije se vratila.
pa, zovi brata, kazu mu da mu je ovo poslednja prilika da se pomiri, ili ako treba da joj oprosti, da zena moze u miru da ide na onaj svetU poslednje vreme sam je doživljavala kao zadatak od Boga da nešto na sebi uradim, samo nisam baš sigurna šta.
pa jel vidis? to je dobro, koliko, tolikoDrago mi je što mogle da "porazgovaramo"
ja ne mislim da na kraju moze da se nadoknadi vreme za nedelju dana ili slicno kratko vreme, sta je tu je, ali moze da se oprosti i pomiri, da ljudi idu u miru na onaj svet, da ne vuku teret sa ovog svetaDa je ostao u lokalnoj, mogli smo svakodnevno da ga viđamo tih nedelju dana. No, šta je tu je. Na kraju si uvek sam, valjda.
Bila danas kod nje. Koncentrator kiseonika na maksimumu, 24 sata. Ostvarili smo kakvu takvu komunikaciju.
Bila je ljuta što joj nisam donela kafu.
Ne deluje da je u bolovima i da se muči.
Drago mi je što mogle da "porazgovaramo"
Žao mi jeJutros umesto držanja za ruku i slušanje zvuka koncentratora kiseonika, povremenog kontakta očima, presrela me je sestra iz doma.
Otišla sam u prostoriju gde su je smestili dok ne dođe lekar i pogrebna služba.
Pokušala sam da joj zatvorim oči, očitala sam molitvu nad njom.
Ona svakako više nije u tom telu...mada je tužno. Majka je majka pa ma koliko godina imala.
uradila si sve što je bilo do tebe.Jutros umesto držanja za ruku i slušanje zvuka koncentratora kiseonika, povremenog kontakta očima, presrela me je sestra iz doma.
Otišla sam u prostoriju gde su je smestili dok ne dođe lekar i pogrebna služba.
Pokušala sam da joj zatvorim oči, očitala sam molitvu nad njom.
Ona svakako više nije u tom telu...mada je tužno. Majka je majka pa ma koliko godina imala.