ra-ta-tat:
Posto sam uspela da spavam protekle noci, zahvaljujuci savetu moje mame mogu samo da se smeskam tvojoj gluposti.
Jel moguce da ti ne kapiras da tvoje obrazovanje nekog nesto kosta
Pa to sto si na budzetu, ne mogu da verujem, sama si rekla... Drzava te finansira. Jel ti imas uopste pojma koliko novca je drzava ulozila u tebe? Naravno da taj novac ona distribuira iz poreza... dakle, ljudi kao sto su moji roditelji, koji vredno rade i placaju poreze finansiraju tvoje studiranje. Isto vredi i za onu xy %#) sto je spominjala neke studentske domove & stuff. Za nju imam jos jednu poruku: nije lepo da budes zajedljiva i zavidna samo zato sto sam ja imala uslove za zivot, a ti za prezivljavanje, nema mesta ni da se osecas superiorno iz ociglednih razloga (meni bar ociglednih) jer je normalno da neki tinejdzer kome se ispunjavaju sve zelje i hirovi nece zasukati rukave i reci necu!, hocu ja sama da zaradim i vidim kako je to lepo... ne budi smesna
Lexo, znam ja da nemas izbora i da tako moras i niko te ne kritikuje, pogotovo ja nemam prava na takvu stvar. Kritikujem ljude koji imaju puno godina i decu i sve tako redom, a neozbiljni su i neodgovorni. Kada sam ja shvatila da cu uskoro postati majka moj zivot i odnos prema svetu se drasticno promenio... Od mene je dete napravilo boljeg coveka, pa sam sada ponosna na sebe. A vidim mnoge ljude iz Srbije, koji misle da im roditelji duguju SVE, cak i neki koji ovde zive tretiraju roditelje kao licne robove. Mislim... uzasno mi je to. Moj sin ce ziveti sa mnom do 17-18-19 godine, posle neka ide da studira, ne zanima me vise da ga tretiram kao malu bebu, zivece sam i snalazice se kako zna i ume... i mislim da je to sasvim fer.
O cemu ti ti..
Daj reci nam, ko placa porez, i kolike pare je to DRZAVA ulozila u nju?... :shock: Svi placamo porez, ne samo tvoji vredni roditelji...znas i drugi ljudi vredno rade...cak i studenti placaju porez ( zavisi kako je drzava to regulisala )...Porez ne placaju oni koji su na Zavodu i oni koji zaista imaju mala primanja...A ti koji su na Zavodu i koji imaju mala primanja NEKADA ( kad su radili ) PLACALI SU I ONI POREZ!!!! To su pare SVIH DRZAVLJANA , namenjena specificno kao POMOC kad se neko nadje U KRIZI!!! Da budemo relani svako se bar jednom u zivotu nadje u situaciji, da ostane bez posla, dali tvojom krivicom ili tudjom, to se utvrdi, pa shodno s tim i kolika ce ti biti Pomoc ili je uopste nece biti!!!!!! I to uopste NIJE SRAMOTNO!! I drzava ti da mogucnost, ostalo sve zavisi od tebe...i mislim, da u Srbiji ima mogucnosti, samo sto se zbog mnogih desavanja itd...mnogo teze sticu..
Koja izjava, da ce sin biti sa tobom do 19, posle nek ide....Ti znas sta ce biti kad on bude 19? Mozda ce bas iz nekog razloga morati, da ostane sa tobom...A tih razloga ima koliko hoces....Naravno, da je fer, da se snalazi sam i kako ume...samo danas je to malo drugacije nego sto je bilo pre...teze je krenuti iz nule i sam....fakticki je skoro neizvodljivo...ako racunamo, da 80% poslova ide preko veze, da je stan strasno skup, da sa jednom platom sam tesko prolazis i da ne racunamo, da je skoro svaki posao za odredjeno vreme i samim tim ne mozes, da uzmes kredit, da kupis stan...Znaci u svakom slucaju roditeljska pomoc je NEOPHODNA...naravno sve je ok, dok deca to ne pocnu, da iskoristavaju...to se posle vidi kako si vaspitao dete....
Sto se tice teme....svako zivi kako ume i u skladu sa svojim mogucnostima, zeljama...itd..nema nista lose u tome ako neko ode u inostranstvo, trazeci neke nove mogucnosti, da sebi obezbedi zivot kakav zeli, kao sto nema nista lose u tome, da ljudi ostanu u svojoj zemlji...
Neko ce se vani dobro snaci, neko ce to uraditi u Srbiji...postoje ljudi koju ni tamo ni vamo, nebi stekli nista...
Ljudi u inostranstvu susrecu se sa istim problemima kao i ljudi u Srbiji...razlika je u standardu, i u tome, da ( ako smo iskreni ) stranci te nikada ne prihvate kao deo njih...Bar to se vidi kada dodje do neki bitnih, zivotnih pitanja....uvek se dokazujes vise, moras da budes bolji, fini su s tobom a iza ledja udri...nisu svi takvi, njih mozes jedva na prste da izbrojis...da ne spominjemo uopste sta sve deca "trpe" u vrticima, osnovnim skolama...svadje, tuce, ponizavanja, samo zato sto nisi kao oni ( i sama sam bila jedna od tih a jako dobro sam se prilagodila i rodila sam se tu gde jesam ...)
Nije istina, da svi, bas svi ljudi u inostranstvu peru posudje i sl..ali jako malo nasih ljudi ima koji su zaista uspeli...TI koji su stvarno na nekoj dobroj funkciji, retko idu u Srbiju ili ne idu uopste...fakticki ne smatraju ni da su Srbi, obicno su ateisti, ne zalaze na forum, niti se druze sa nasima....jednom recju oni su stranci...i nema nista loseg u tome ako im to nesmeta i prihvatili su to.....svi ostali gasterbajteri dolaze u srbiju hvale se kako imaju, u inostranstvu pljuju po tim ljudima gde zive i pricaju kako su Srbi bolji...a sta rade...obicno peru sudje, ili rade u proizvodnji i sl...i misle, da su uhvatili Boga za bradu...muka mi je od takvih....uopste se ne druzim sa takvim ljudima...nijedna drugarica nije srpkinja, ne druzim se sa Srbima uopste...ako se druzim sa ovima koji se nisu i ne zele, da se prilagode postacu kao oni - samo cu, da se zalim, pljujem po tudjem... jer s kim si takav si...ako se non stop druzim sa strancima, opet cu postati kao oni hladna..itd..a ne zelim ni to...jer nisam takva...i ne smatram sebe bojom od drugih, jednostavno ne zelim, da budem u takvom drustvu..
I naravno otkrila sam super kombinaciju....
Druzim se sa strancima, i sa forumasima sa Krste....jer fino je popricati ponekad sa ljudima iz Belgrade, koji nemaju problem pripadnosti i vole, da se druze a usput i vezbam srpski koji mi je jako bitan...
Najveci problem kod gastrebajtera je, OSECAJ NEPRIPADNOSTI svom i tudjem narodu...Nisi njihov, nisi nas...Tuzno....I usamljenost je velika...sad opet zavisi kako gledas na stvari i zivot....Ja sam recimo u svom zivotu videla samo par puta svoju babu, dedu, tetke...itd...dok su druga deca dobivala poklone od bake, cice, tetka.. igrala se sa njima...itd...ja nisam imala...i covek se navikne na to, nista mi ne fali al opet...
Jaooo, koji tekst napisah....
Divim se i mislim, da su hrabri oni koji su ostali i uspeli, da se izbore, ipak su na svom....a takodje i onima koji su osli u beli svet i pokusali...