Odlazak

  • Začetnik teme Mirka šizika
  • Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Istina je da je mnogo lakse u inostranstvu sa skolom nego bez nje. Medjutim ako se zna jezik vrlo lake se moze usavrsiti (drzava besplatno daje jako puno kurseva za mali milion poslova) tako da se moze radom doci do zeljenog zanimanja. Najveci plus po meni je sto ti je ovde svet otvoren. Bukvalno otvoris internet i trazis posao u bilo kom delu sveta gde ti se svidja gde vec sutra mozes poceti da radis. Nezamislive su mogucnosti za obrazovane ambiciozne ljude.
Doduse ja sam se sama skolovala, mama nije imala, pa je mozda to razlog da mi je bilo lako naci dobre poslove u struci.
 
ra-ta-tat:
Naravno da nemam pojma u kakvim ti uslovima zivis, a moj post se nije obracao tebi direktno, nego generalno ljudi u Srbiji tako misle... da su iznad necega jer boze moj imaju skolu. I dalje mislim da si u krivu sto se toga tice... Skola sama za sebe nista ne znaci, osim to da je neko imao viska novca da te finansira dok ucis.
Meni je muka od žena na forumu koje mašu svojim životnim uspesima (e, izvin'te, ali stvarno je ljigavo), a to kao da je epidemija postala, ovo čak nije upućeno ovoj što je citirah, ali nebitno...

Što se citata tiče, naravno da sam iznad pranja sudova ako imam diplomu inženjera, ako mi je u inostranstvu ponuđeno da konobarišem jer, bože moj, nisam bila top 10 student da dobijam ponude od velikih svetskih firmi, naravno da sam iznad ostalog što mi nude, prekvalifikovana sam za sudoperu i sa srednjom koju imam.
Većina naših ljudi u inostranstvu je prekvalifikovano za poslove koje obavljaju, fino, njihov izbor. Ali ga generalno ne podržavam jer su se, najprostije rečeno, prodali za dolar. I ja se tako ne bih ponašala.
Svaki posao je za čoveka, ali nije svaki čovek za svaki posao.
Inače, na budžetu sam. Mene finansiraju moji tako što dobijam novac za markicu za prevoz (par meseci markicu za voz čija je cena simbolična, zaista) i, naravno, "džeparac".
Nemoj misliti da mi nije preko ***** te činjenice, ali ovde se NEMA IZBORA, ako neko želi da diplomira. Lično me vređa tvoj pomen "viška novca" do te mere da ću da se svađam, ako treba.
 
Lexa zasto ti je muka ako cujes zivotne price ljudi na forumu ( necu reci uspehe jer to je relativan pojam). Meni je jako drago da cujem kako su se nasi ljudi snasli a to je i pomoc ljudima koji citaju.
Ne znam sto ste se svi uhvatili konobarisanja i pranja sudova. U ovom gradu gde sam ima preko 30 000 nasih ljudi i evo vec skoro 10 godina idem po restoranima i ne naidjoh na naseg konobara. Doduse naisla sam na restorane ciji su vlasnici nasi ljudi, ili sefovi kuhinje ili bendovi sto sviraju npr. Isto znam nase ljude koji imaju mali biznis ciscenja po kucama, ali oni ne ciste vec za njih rade drugi. Ili imaju zubarske ordinacije ili su inzenjeri, programeri, ekonomisti, advokati, prevodioaci, dizajneri... Ne kazem da je bilo gde raj na zemlji ali nemojte potcenjivati nase ljude koji rade normalne poslove i mogu priustiti lep zivot ovde u inostranstvu. Pa koja budala bi ostala u inostranstvu ako mu je vrh da bude perac sudova ili konobar? Valjda je posao ono sto te drzi ovde, posto si ostavio familiju i prijatelje (dobro prijatelji se steknu) i maltene ponovo odsekao pupcanu vrpcu sto te drzi za rodnu grudu. Niko normalan ne bi to zrtvovao za pranje sudova koji btw imaju jako malu platu, za prezivit!

Ako je neko otisao ili ostao, to je njegov izbor ali zbog tog ne treba ocrnit onu drugu stranu da bi sebe opravdao. Niko se ne treba pravdati za svoj izbor, ako ga je imao.
To je kao da ja, sto sam na zapadu, svima pricam kako je uzasno u Srbiji, malo plate, ljudi gladuju i sl, samo da bi sebe uveravala kako sam uradila pravu stvar. Ako je ista ljigavo, onda bi to bilo jer nije istina. Ima u Srbiji i lepih poslova i ljudi koji imaju kuce, stanove, kola, putuju za godisnje odmore i sl.
 
Ideš tamo gde imaš mogućnosti da privrediš za svoju porodicu i sebe, kako bi mogli da preživite, pre svega, ali ne i kao krajnji cilj. Ljudi idu tamo gde postoje te mogućnosti, menjaju mesto stanovanja, posao, državu. Ukoliko smatram da imam bolje opcije, što ne? Pogotovu kada ovde prilika i nema, bar ne za svakoga. I ne postoji pitanje ponosa, previše kvalifikovanosti ili čega već. Ako sutra treba da čistim govna da bih omogućio svojoj deci neki minimum njihovih potreba, navući ću čizme i gumeno odelo. I čistiti. Zbog sebe neću imati prava ni potrebu da se žalim, niti da nekome prebacujem zbog svog statusa. Svako od nas je samo čovek, i trudi se da preživi, u skladu sa svojim sposobnostima i prilikama koje mu se pružaju. Ako ih nema blizu, tražimo gde ima.
 
gost2004:
Lexa zasto ti je muka ako cujes zivotne price ljudi na forumu ( necu reci uspehe jer to je relativan pojam).
Pa reci uspehe, jer je meni muka od toga, ne od nečijih, kako reče, životnih priča. Sad, zapitah se da nije zavist, ovo-ono :mrgreen: ali ja jednostavno imam otpor prema ljudskim slabostima kao što je samohvala (iako je danas postalo sasvim opravdano dičiti se svojim uspesima, a ovo je najlepši način da se to kaže), mislim da je potpuno suvišno u skoro svakoj situaciji isticati svoj trud kao deo ličnosti i gurati ga u prvi plan, jer mu tako umanjujemo vrednost..... Kako? Tako što postaje očigledno (makar i da nije tako) da taj uspeh nije dostigao zasluženi prijem u RL. Ali, kada radimo nešto, kada se zaista trudimo, to radimo zbog sebe, ne? Zašto je bitno istresti to pred bilo kojim ljudskim bićem koje, eto, tvrdi da "nije uspelo" na neki, već, način?
Ustvari nekako mi je ljigava interpretacija sopstvenog života koja je puna "ja sam radila radila i na kraju sam uspela, uspeh je moje drugo ime...", a zašto - zato što sam se načitala tema na kojima su pretežili ovakvi odgovori, pa me malo smorilo. OK, mislim, neko svoj život smatra uspešnim, ali uspeh je taaako relativan pojam, da li to nekoga ovde zaista zanima? Mada se, nažalost, često postavlja jedno ovoliko neukusno pitanje - el si ti uspela? Jašta, neka će da napiše da nije :roll: Hoće, ako je mlađa od 30, ali ako nije teško.....

Db, imati odgovornost, porodicu i decu na vratu, pa i sebe kao odbačenog, bez posla, ma kakvu diplomu imao, ne govorimo ovde o tome, čini mi se? A ni ti nisi u poziciji da te more takve misli..... Još... Tako da mi tvoj komentar deluje van konteksta.

Moj brat ima koleginicu, kasirku, koja ima diplomu mašinskog fakulteta. Pretpostavljam da svi imate neki uvid u to šta je mašinac? Da li je to izgovor da se postavi, ta devojka, prema ostalim kolegama kao da je bolja od njih? Naravno da nije... Pa, ipak, ona očito nije uspela da nađe posao... Ni ovde, kamo li u inostranstvu.

Pričamo li o ljudima koji vrše izbor i po svaku cenu idu u inostranstvo, kojima 4 + n godina (n = 1,......,besk.) postaje nebitan deo prošlosti, ako se pred njima ucrta put za SAD?

Lično, i ne znam takvog, a tu priču nisam ni započela... Pa, ipak, sigurno ih ima.

Zaključak - diploma jeste nešto zbog čega treba ceniti sebe, i to kaže osoba koja inače tvrdi da prosvetari i higijenski radnici treba da imaju sličnu platu, obzirom na obim posla.....
I dalje se trudim da nikoga ne potcenim, moje najrealnije vizije budućnosti su da ću biti nastavnik OTO-a u nekoj osnovnoj, ako ne ukinu i to... Jednog dana. Iako mi nije baš životna želja.....

Jesti govna da bi prehranio decu? Pa, zaboga, ko je to, uopšte, doveo u pitanje?
 
Hm, i još nešto... Ne razumem zašto nečije pisanje u Kalimero tripu na ovom jednom šugavom forumu morate da doživljavate kao žaljenje i kukanje? Ovo nije mesto koje nam rešava realne probleme (osim dela sa oglasima), najbolje što možemo da napišemo i pročitamo je realno posmatranje stvari oko sebe...
 
Lexa:
Meni je muka od žena na forumu koje mašu svojim životnim uspesima (e, izvin'te, ali stvarno je ljigavo), a to kao da je epidemija postala, ovo čak nije upućeno ovoj što je citirah, ali nebitno...

Što se citata tiče, naravno da sam iznad pranja sudova ako imam diplomu inženjera, ako mi je u inostranstvu ponuđeno da konobarišem jer, bože moj, nisam bila top 10 student da dobijam ponude od velikih svetskih firmi, naravno da sam iznad ostalog što mi nude, prekvalifikovana sam za sudoperu i sa srednjom koju imam.
Većina naših ljudi u inostranstvu je prekvalifikovano za poslove koje obavljaju, fino, njihov izbor. Ali ga generalno ne podržavam jer su se, najprostije rečeno, prodali za dolar. I ja se tako ne bih ponašala.
Svaki posao je za čoveka, ali nije svaki čovek za svaki posao.
Inače, na budžetu sam. Mene finansiraju moji tako što dobijam novac za markicu za prevoz (par meseci markicu za voz čija je cena simbolična, zaista) i, naravno, "džeparac".
Nemoj misliti da mi nije preko ***** te činjenice, ali ovde se NEMA IZBORA, ako neko želi da diplomira. Lično me vređa tvoj pomen "viška novca" do te mere da ću da se svađam, ako treba.
Posto sam uspela da spavam protekle noci, zahvaljujuci savetu moje mame mogu samo da se smeskam tvojoj gluposti.
Jel moguce da ti ne kapiras da tvoje obrazovanje nekog nesto kosta :?:
Pa to sto si na budzetu, ne mogu da verujem, sama si rekla... Drzava te finansira. Jel ti imas uopste pojma koliko novca je drzava ulozila u tebe? Naravno da taj novac ona distribuira iz poreza... dakle, ljudi kao sto su moji roditelji, koji vredno rade i placaju poreze finansiraju tvoje studiranje. Isto vredi i za onu xy %#) sto je spominjala neke studentske domove & stuff. Za nju imam jos jednu poruku: nije lepo da budes zajedljiva i zavidna samo zato sto sam ja imala uslove za zivot, a ti za prezivljavanje, nema mesta ni da se osecas superiorno iz ociglednih razloga (meni bar ociglednih) jer je normalno da neki tinejdzer kome se ispunjavaju sve zelje i hirovi nece zasukati rukave i reci necu!, hocu ja sama da zaradim i vidim kako je to lepo... ne budi smesna :lol:

Lexo, znam ja da nemas izbora i da tako moras i niko te ne kritikuje, pogotovo ja nemam prava na takvu stvar. Kritikujem ljude koji imaju puno godina i decu i sve tako redom, a neozbiljni su i neodgovorni. Kada sam ja shvatila da cu uskoro postati majka moj zivot i odnos prema svetu se drasticno promenio... Od mene je dete napravilo boljeg coveka, pa sam sada ponosna na sebe. A vidim mnoge ljude iz Srbije, koji misle da im roditelji duguju SVE, cak i neki koji ovde zive tretiraju roditelje kao licne robove. Mislim... uzasno mi je to. Moj sin ce ziveti sa mnom do 17-18-19 godine, posle neka ide da studira, ne zanima me vise da ga tretiram kao malu bebu, zivece sam i snalazice se kako zna i ume... i mislim da je to sasvim fer.
 
all in all
zapitah se danas:
da li je moguce da ja kazem svoje misljenje, iskreno i bez licemerja, a da nikog ne uvredim na ovom forumu

pitam se, da li ste vi svi tako jako osetljivi, sujetni... ili nemate druga posla, nego shvatate licno moje misljenje i stavove... Naime, ja sam ih gradila bez ikakvog vaseg upliva i ne treba da vas pogadjaju

Meni je dosadilo da budem diplomaticna, nemam zivaca za to... a dosadilo mi je da mora u sitna creva nesto da objasnjavam... mislim, dosadilo mi je da se to od mene trazi

dosadno je
beznadezno
i odustajem

caoske
 
ja sam jedna uspešna žena!
sve sam postigla sama i to debelo zasukala rukave.
od poslova koje sam u životu radia..hm..nisam bila baba sera ni qrava.
paaa nisam vozila ni kamion:lol:
lako je pričati prazne priče, a neko drugi ti još uvek plaća komunalije, jer su još uvek na njegovoj grbači.
lako je pričati prazne priče, kada nikada nisi ni gvirnuo preko grane, a kamoli osetio taj geatarbajterski hleb!
samo kakite, a nemate pojma ni gde ste bušni.
sad sam po pizd dela.
kud me nateraste da svratim ovde!
 
moram i ja, malo...
Ovi sto bi "begali" po svaku cenu, zato sto im je dosta s..nja u Srbiji, podsecaju me na Bademu iz "Kuduza" koja kaze svom muzu, naravno, prebacujuci mu, "svi su negde, samo smo mi ovde!"
Ozbiljan covek (gastarbajter, emigrant) zna da tamo takodje ima raznih teskoca (govornim jezikom receno - s..nja), da su med i mleko na prilicno visokim policama, da moras mnogo toga da zrtvujes da bi nesto dobio... E, sad, nekome je visok standard na vreme placeni racuni, bolje krpice i neki tamo super-eksta blender sa kamerom i automatskim češačem lejdja. A neko kaze "bas dobro sto sam ovde negde, sada mogu da zadovoljim sve svoje kulturne potrebe (sto u Srbiji nisam mogao), imam karnet za filharmoniju, overim svaku premijeru u teatru, evo ova polica mi je za svega dva meseca puna novih knjiga".
Tamo negde, ako se dobro pripremis, mozes da napredujes na poslu koristeci najnovija naucan i dr. dostignuca, zaradom da se rasteretis raznih egzistencijalnih briga i omogucis kvalitetniji zivot.
Ali, eto primera da i ovde mogu ljudi da naprave pozitivan pomak u svom zivotu.
A nostalgija je lepa stvar, niposto je ne treba amputirati (jer covek postaje nervozan :(, i bega sa foruma : ) ), nego dodjes, vidis, napunis dzepove suncem (neki iskritikuje sve sto vide, ali, provalila sam, time se lece od priliva osecanja), i vratis se... u Kaliforniju...u svoju vilu... na casove jahanja... Metropoliten...itd...
 
Eh,... avioni, kamioni, uspeh, šta već...

Ja npr ne vidim u ostanku ovde neku sigurnost. Da znam da kako-tako mogu da zaradim za hranu, smeštaj, lečenje. Da mogu napraviti i realizovati neki plan kako i od čega se okućiti, zasnovati porodicu, proživeti i obezbediti se za starost. Sve te stvari deluju prilično neizvesno ovde. Pravila igre se stalno menjaju, tako da i sam ostanak predstavlja neprestano privikavanje. A opet, sam odlazak zahteva da se sa nečim može započeti novi život negde drugde; delom materijalnim sredstvima, ali i svojim znanjem i sposobnostima. I sve to se prvo stiče svojim životom i radom ovde, i takođe se može iskoristiti da se nešto postigne i ovde. Stvar je samo izabrati onu opciju koja ti pruža najviše. To naravno kada postoji izbor. Inače su sve samo želje i pusta maštarija, glupiranje za odrasle. Lično, gledam da završim svoje školovanje, a potom da pronađem svoje mesto, negde, bez da se tad mislim kako to nije mesto na kome sam odrastao ili se ne bavim onim za šta sam se školovao.
 
ra-ta-tat:
Posto sam uspela da spavam protekle noci, zahvaljujuci savetu moje mame mogu samo da se smeskam tvojoj gluposti.
Jel moguce da ti ne kapiras da tvoje obrazovanje nekog nesto kosta :?:
Pa to sto si na budzetu, ne mogu da verujem, sama si rekla... Drzava te finansira. Jel ti imas uopste pojma koliko novca je drzava ulozila u tebe? Naravno da taj novac ona distribuira iz poreza... dakle, ljudi kao sto su moji roditelji, koji vredno rade i placaju poreze finansiraju tvoje studiranje. Isto vredi i za onu xy %#) sto je spominjala neke studentske domove & stuff. Za nju imam jos jednu poruku: nije lepo da budes zajedljiva i zavidna samo zato sto sam ja imala uslove za zivot, a ti za prezivljavanje, nema mesta ni da se osecas superiorno iz ociglednih razloga (meni bar ociglednih) jer je normalno da neki tinejdzer kome se ispunjavaju sve zelje i hirovi nece zasukati rukave i reci necu!, hocu ja sama da zaradim i vidim kako je to lepo... ne budi smesna :lol:

Lexo, znam ja da nemas izbora i da tako moras i niko te ne kritikuje, pogotovo ja nemam prava na takvu stvar. Kritikujem ljude koji imaju puno godina i decu i sve tako redom, a neozbiljni su i neodgovorni. Kada sam ja shvatila da cu uskoro postati majka moj zivot i odnos prema svetu se drasticno promenio... Od mene je dete napravilo boljeg coveka, pa sam sada ponosna na sebe. A vidim mnoge ljude iz Srbije, koji misle da im roditelji duguju SVE, cak i neki koji ovde zive tretiraju roditelje kao licne robove. Mislim... uzasno mi je to. Moj sin ce ziveti sa mnom do 17-18-19 godine, posle neka ide da studira, ne zanima me vise da ga tretiram kao malu bebu, zivece sam i snalazice se kako zna i ume... i mislim da je to sasvim fer.

O cemu ti ti.. :roll: Daj reci nam, ko placa porez, i kolike pare je to DRZAVA ulozila u nju?... :shock: Svi placamo porez, ne samo tvoji vredni roditelji...znas i drugi ljudi vredno rade...cak i studenti placaju porez ( zavisi kako je drzava to regulisala )...Porez ne placaju oni koji su na Zavodu i oni koji zaista imaju mala primanja...A ti koji su na Zavodu i koji imaju mala primanja NEKADA ( kad su radili ) PLACALI SU I ONI POREZ!!!! To su pare SVIH DRZAVLJANA , namenjena specificno kao POMOC kad se neko nadje U KRIZI!!! Da budemo relani svako se bar jednom u zivotu nadje u situaciji, da ostane bez posla, dali tvojom krivicom ili tudjom, to se utvrdi, pa shodno s tim i kolika ce ti biti Pomoc ili je uopste nece biti!!!!!! I to uopste NIJE SRAMOTNO!! I drzava ti da mogucnost, ostalo sve zavisi od tebe...i mislim, da u Srbiji ima mogucnosti, samo sto se zbog mnogih desavanja itd...mnogo teze sticu..

Koja izjava, da ce sin biti sa tobom do 19, posle nek ide....Ti znas sta ce biti kad on bude 19? Mozda ce bas iz nekog razloga morati, da ostane sa tobom...A tih razloga ima koliko hoces....Naravno, da je fer, da se snalazi sam i kako ume...samo danas je to malo drugacije nego sto je bilo pre...teze je krenuti iz nule i sam....fakticki je skoro neizvodljivo...ako racunamo, da 80% poslova ide preko veze, da je stan strasno skup, da sa jednom platom sam tesko prolazis i da ne racunamo, da je skoro svaki posao za odredjeno vreme i samim tim ne mozes, da uzmes kredit, da kupis stan...Znaci u svakom slucaju roditeljska pomoc je NEOPHODNA...naravno sve je ok, dok deca to ne pocnu, da iskoristavaju...to se posle vidi kako si vaspitao dete....

Sto se tice teme....svako zivi kako ume i u skladu sa svojim mogucnostima, zeljama...itd..nema nista lose u tome ako neko ode u inostranstvo, trazeci neke nove mogucnosti, da sebi obezbedi zivot kakav zeli, kao sto nema nista lose u tome, da ljudi ostanu u svojoj zemlji...
Neko ce se vani dobro snaci, neko ce to uraditi u Srbiji...postoje ljudi koju ni tamo ni vamo, nebi stekli nista...
Ljudi u inostranstvu susrecu se sa istim problemima kao i ljudi u Srbiji...razlika je u standardu, i u tome, da ( ako smo iskreni ) stranci te nikada ne prihvate kao deo njih...Bar to se vidi kada dodje do neki bitnih, zivotnih pitanja....uvek se dokazujes vise, moras da budes bolji, fini su s tobom a iza ledja udri...nisu svi takvi, njih mozes jedva na prste da izbrojis...da ne spominjemo uopste sta sve deca "trpe" u vrticima, osnovnim skolama...svadje, tuce, ponizavanja, samo zato sto nisi kao oni ( i sama sam bila jedna od tih a jako dobro sam se prilagodila i rodila sam se tu gde jesam ...)
Nije istina, da svi, bas svi ljudi u inostranstvu peru posudje i sl..ali jako malo nasih ljudi ima koji su zaista uspeli...TI koji su stvarno na nekoj dobroj funkciji, retko idu u Srbiju ili ne idu uopste...fakticki ne smatraju ni da su Srbi, obicno su ateisti, ne zalaze na forum, niti se druze sa nasima....jednom recju oni su stranci...i nema nista loseg u tome ako im to nesmeta i prihvatili su to.....svi ostali gasterbajteri dolaze u srbiju hvale se kako imaju, u inostranstvu pljuju po tim ljudima gde zive i pricaju kako su Srbi bolji...a sta rade...obicno peru sudje, ili rade u proizvodnji i sl...i misle, da su uhvatili Boga za bradu...muka mi je od takvih....uopste se ne druzim sa takvim ljudima...nijedna drugarica nije srpkinja, ne druzim se sa Srbima uopste...ako se druzim sa ovima koji se nisu i ne zele, da se prilagode postacu kao oni - samo cu, da se zalim, pljujem po tudjem... jer s kim si takav si...ako se non stop druzim sa strancima, opet cu postati kao oni hladna..itd..a ne zelim ni to...jer nisam takva...i ne smatram sebe bojom od drugih, jednostavno ne zelim, da budem u takvom drustvu..
I naravno otkrila sam super kombinaciju.... :lol: :lol: Druzim se sa strancima, i sa forumasima sa Krste....jer fino je popricati ponekad sa ljudima iz Belgrade, koji nemaju problem pripadnosti i vole, da se druze a usput i vezbam srpski koji mi je jako bitan...
:lol: :lol: ;)

Najveci problem kod gastrebajtera je, OSECAJ NEPRIPADNOSTI svom i tudjem narodu...Nisi njihov, nisi nas...Tuzno....I usamljenost je velika...sad opet zavisi kako gledas na stvari i zivot....Ja sam recimo u svom zivotu videla samo par puta svoju babu, dedu, tetke...itd...dok su druga deca dobivala poklone od bake, cice, tetka.. igrala se sa njima...itd...ja nisam imala...i covek se navikne na to, nista mi ne fali al opet... :roll:


Jaooo, koji tekst napisah.... :lol: :lol: Divim se i mislim, da su hrabri oni koji su ostali i uspeli, da se izbore, ipak su na svom....a takodje i onima koji su osli u beli svet i pokusali...
 
nisam razumela šta tebi nije jasno oko plaćanja poreza,
odnosno finansiranja studija iz državne kase?
naravno da ljudi plaćaju porez, nisam primetila da u njenom postu piše nešto drugo?
hm.
da zahvaljujući državnoj kasi deca studiraju "besplatno" o tome koliko je to besplatno ne bih ovom prilikom.
 
Sori meni je taj njen nacin pisanja izgledao bezobrazan i pomalo provokatorski..."nemas ti pojma koliko novca drzava ulozi u tebe... :shock: :roll: i onaj deo gde pise kako ljudi kao sto su njeni roditelji vredno rade placaju porez i skoluju studente... :roll: da ne spominjem kako to njeno skolovanje nekog kosta...Halloo...meni je zasmetao nacin na koji je ona to napisala...da ne spominjem njenu "nastrojenost" sto je kao neko na zavodu, pa trosi pare drzave.. :roll: :shock:

ALoooo svi mi placamo porez....ne samo njeni i ona...i blbalabal..sve oko poreza itd ja odlicno razumem...a ustalom bila sam Off topic kao i ona sa tim porezom....i bezveze je da kvarimo temu i unosimo negativizam.... ;)
Nisi pazljivo citala......
 
ma lustracija i poreska policija....pa da vidiš sto bi se kurčili da su bogati, a "pošteno" zaradili".... banda lopovska više ni šta krađa ne zna.... nikakve skrupule nemaj, takvi se proseravaju najviše...a sve je zrelo za aps decenijama unazad......pričam o srbiji...druge zemlje uspešnog u svojoj zemlji ne zanimaju, u tome je fora...koj bi k. išao da radim u p.materini, a ovde mi super.... serete li serete.....
 
Što se citata tiče, naravno da sam iznad pranja sudova ako imam diplomu inženjera, ako mi je u inostranstvu ponuđeno da konobarišem jer, bože moj, nisam bila top 10 student da dobijam ponude od velikih svetskih firmi, naravno da sam iznad ostalog što mi nude, prekvalifikovana sam za sudoperu i sa srednjom koju imam.
normalno, bre...pusti belosvetske klozetare ili one koji od tatine devizne funkcionerske apanaže šetaju po belosvetskim destinacijama...pa dok para ima......mogu boolju da nam obrišu..poštenu...ako im damo...
 
Lexa:
Meni je muka od žena na forumu koje mašu svojim životnim uspesima (e, izvin'te, ali stvarno je ljigavo), a to kao da je epidemija postala, ovo čak nije upućeno ovoj što je citirah, ali nebitno...

Što se citata tiče, naravno da sam iznad pranja sudova ako imam diplomu inženjera, ako mi je u inostranstvu ponuđeno da konobarišem jer, bože moj, nisam bila top 10 student da dobijam ponude od velikih svetskih firmi, naravno da sam iznad ostalog što mi nude, prekvalifikovana sam za sudoperu i sa srednjom koju imam.

Svaki posao je za čoveka, ali nije svaki čovek za svaki posao.

...ali ovde se NEMA IZBORA, ako neko želi da diplomira. Lično me vređa tvoj pomen "viška novca" do te mere da ću da se svađam, ako treba.
Lexu za preCednika! :D

4 gospodžu iz špajza:
Nisam pričala ni o tebi ni o sebi, ali si se očito prepoznala u opisu. Nit sam zajedljiva nit zavidna, to mi nije u opisu ličnosti. A da li sam preživljavala? Jesam. Jbg, u ovoj zemlji se teško živi od dve fakultetske plate kad imaš dva studenta. A mogu samo da zamislim kako je onima koji žive od radničke.

A ko je ovde smešan, ljudi će već sami proceniti. Osim toga, već sam pustila Lexu na tebe. :lol:

bug
bug
 
Добро, успех је тако релативна ствар, и оно што ја доживљавам као успех, за неког другог би било дно, и обрнуто!
Неко се сматра успешним када једном годишње оде на море, неко се не сматра успешним ако бар двапут годишње не оде на Сејшеле. Не омаловажавам ни један од тих успеха, само желим да прикажем колико је доживљај успешности различит код свих нас.

Расла сам у доста скромним условима, и навикла сам да се задовољавам малим (кх кх...не баш у свему!), и мени су успех мале ствари. И доста ми је.
Али исто тако могу да разумем да неко мој живот гледа као на живот лузера...јер је његов ниво аспирације већи...и наравно, веће су шансе да то и постигне.

О одласку, један пример:
- Деведесете, моји пријатељи, обоје око 30, једно дете, обоје завршили факултете, раде у просвети и још хонорарно добро зарађују, наследили двособан стан, а за коју годину наследиће и велику кућу... Стандард им је много изнад просека у Србији за оно време...али није им доста...
Продали су стан, ауто, цео намештај и отишли у иностранство, преко океана... Имали су тамо неког рођака код којег су живели у прво време, полагали су неке испите језика, прве помоћи..и шта знам, нешто што им треба за запошљавање...
И онда су јавили како су се супер снашли: он вози виљушкар, а она 3 дана у недељи ради на паковању неких кутија...не може чешће јер је вртић јако скуп па не могу да га плаћају....
Немам скорашњих вести од њих, али за првих 5 година још су били на томе...
Међутим, они су изгледа били пресрећни, послали су родбини фотографију на којој су се сликали поред великог отвореног фрижидера пуног клопе!!!
Можда звучим као да их омаловажавам, али то је њихов избор, и ја то поштујем, то је оно што је учинило да се осећају успешним... Ми смо тада још стајали у редовима за уље, они су имали пун фрижидер!
Не кажем да је ово типична слика и типичан ток ствари...само ето, сетих их се поводом целе ове приче.....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top