Od stare veze do nove

Meni je trebalo dobrih 5 godina i vise da kazem iskreno e boli me k.
5 godina glumio ludilo kao nije mi nista a u meni sve polomljeno.
Iz godine u godinu sve je lakse, izvetre uspomene.
Sada je proslo 8 10 godina setim se kroz maglu, tuzan sam dobrih 3 sekundi pa se pocesam za levo jaje. Znaci, proslo je.

A recimo bivsa pred udajom, pitanje dana kada ce preci sa deckom na gajbu, a dogovaramo sinoc planinarenje letovanje ne pitaj nista.

U sustini ebite se dok ste mlade jer kad ostarite niko vam nece traziti.
 
Drugim rečima, da li prekidate sve stare veze tako da možete slobodni i sa punim kapacitetom ući u novu? Ili vučete repove? Iskustva?
kako koja. odavno vise ne stupam u nove veze, ali dok sam jos to radila - bilo je svega. bilo je dosta nezdravih veza, bilo je i gaslajtovanja mene kad sam bila klinka, bilo je posesivnih odnosa, bilo je raskida koji su se vukli ko gladna godina i prenosili na novu vezu.
hvala bogu, i to je proslo :D
 
kako koja. odavno vise ne stupam u nove veze, ali dok sam jos to radila - bilo je svega. bilo je dosta nezdravih veza, bilo je i gaslajtovanja mene kad sam bila klinka, bilo je posesivnih odnosa, bilo je raskida koji su se vukli ko gladna godina i prenosili na novu vezu.
hvala bogu, i to je proslo :D
Pa treba onda na onoj mojoj temi da pises kako si upoznala sadasnju devojku
 
Detaljno sam procitala sve odgovore na temu zaboravljanja starih veza ali nisam nasla odgovor kako zaboraviti nekoga sa kim ste bili 30 godina u braku a 33 godine zajedno :(:(. Kako se osloboditi osecaja krivice i grize savesti da sam mozda ja kriva za kraj braka iako znam da sam ucinila i dala sve od sebe da taj brak opstane? Idem i kod psihoterapeuta i radim meditaciju i samo sto ne dubim na glavi ali se i dalje budim sa mislima o njemu i zaspim sa istim mislima. Zelela bih da se otvorim za novu vezu ali sam i dalje previse uplasena da pocnem nesto novo jer vise ni jednom muskarcu ne verujem. Da li je neko u ovoj grupi imao slicno iskustvo i da li ovaj prekid braka toliko boli upravo zbog duzine trajanja istog??
 
Detaljno sam procitala sve odgovore na temu zaboravljanja starih veza ali nisam nasla odgovor kako zaboraviti nekoga sa kim ste bili 30 godina u braku a 33 godine zajedno :(:(. Kako se osloboditi osecaja krivice i grize savesti da sam mozda ja kriva za kraj braka iako znam da sam ucinila i dala sve od sebe da taj brak opstane? Idem i kod psihoterapeuta i radim meditaciju i samo sto ne dubim na glavi ali se i dalje budim sa mislima o njemu i zaspim sa istim mislima. Zelela bih da se otvorim za novu vezu ali sam i dalje previse uplasena da pocnem nesto novo jer vise ni jednom muskarcu ne verujem. Da li je neko u ovoj grupi imao slicno iskustvo i da li ovaj prekid braka toliko boli upravo zbog duzine trajanja istog??
Prvo, drago mi je da si tu sa nama )
Ne znam da li neko ima tako dugo iskustvo.. to je zaista puno godina života. I naravno da je potrebno dugo i vremena da sve prođe.
Možda prvo da čovek prestane kriviti sebe za bilo šta... svako ima svoj deo odgovornosti za raskid veze, ali to ako je poršlost treba je tamo i ostaviti... ne može doći ništa novo dok ne naučimo da pustimo to što je bilo... svakako je potrebno vreme, ali i naš stav. Možda i nije bitno da li ćemo nekom drugom muškarcu verovati koliko sebi. Da povratimo poverenje u sebe i da ćemo ponovo moći, umeti, znati
 
Detaljno sam procitala sve odgovore na temu zaboravljanja starih veza ali nisam nasla odgovor kako zaboraviti nekoga sa kim ste bili 30 godina u braku a 33 godine zajedno :(:(. Kako se osloboditi osecaja krivice i grize savesti da sam mozda ja kriva za kraj braka iako znam da sam ucinila i dala sve od sebe da taj brak opstane? Idem i kod psihoterapeuta i radim meditaciju i samo sto ne dubim na glavi ali se i dalje budim sa mislima o njemu i zaspim sa istim mislima. Zelela bih da se otvorim za novu vezu ali sam i dalje previse uplasena da pocnem nesto novo jer vise ni jednom muskarcu ne verujem. Da li je neko u ovoj grupi imao slicno iskustvo i da li ovaj prekid braka toliko boli upravo zbog duzine trajanja istog??
draga, na pravom si mestu
pomocicemo ti svi <3
 
Prvo, drago mi je da si tu sa nama )
Ne znam da li neko ima tako dugo iskustvo.. to je zaista puno godina života. I naravno da je potrebno dugo i vremena da sve prođe.
Možda prvo da čovek prestane kriviti sebe za bilo šta... svako ima svoj deo odgovornosti za raskid veze, ali to ako je poršlost treba je tamo i ostaviti... ne može doći ništa novo dok ne naučimo da pustimo to što je bilo... svakako je potrebno vreme, ali i naš stav. Možda i nije bitno da li ćemo nekom drugom muškarcu verovati koliko sebi. Da povratimo poverenje u sebe i da ćemo ponovo moći, umeti, znati
Draga Paula , hvala od ♥️ na odgovoru. Sve ovo sto si rekla je tacno i veruj mi da pokusavam da prestanem da krivim sebe kao sto i ne bezim od odgovornosti za raspad braka. Znam da je krivica uvek 50:50 ali sto vise vremena prolazi sve vise me boli a tu su i strahovi od samoce ( usamljenosti) ,tuga za proslim danima i konstantan rolerkoster emocija tipa : Da li sam jos nesto mogla da uradim da imam bolji brak , mozda ipak nisam trebala da odem , a mozda sam ipak uradila pravu stvar i tako iz dana u dan... I nikako da nadjem pravac i da ga se drzim.
 
Draga Paula , hvala od ♥️ na odgovoru. Sve ovo sto si rekla je tacno i veruj mi da pokusavam da prestanem da krivim sebe kao sto i ne bezim od odgovornosti za raspad braka. Znam da je krivica uvek 50:50 ali sto vise vremena prolazi sve vise me boli a tu su i strahovi od samoce ( usamljenosti) ,tuga za proslim danima i konstantan rolerkoster emocija tipa : Da li sam jos nesto mogla da uradim da imam bolji brak , mozda ipak nisam trebala da odem , a mozda sam ipak uradila pravu stvar i tako iz dana u dan... I nikako da nadjem pravac i da ga se drzim.
Ovo što pišeš ti sama još stojiš u prošlosti...
gde su prijatelji? odlazak na neka lepa mesta tipa šetnje, planinarenja, neke grupe gde su drugi ljudi, itd... nije partner taj koji nam je nužan da ne bi bili usamljeni... nauči se čovek da ne bude usamljen i bez njega.
e sad tuga za prošlim danima... ko živi u prošlosti ostaće tamo...
Možda si mogla više da uradiš, ali je potpuno bespredmetno se sada time baviti, jer je to prošlost.
Da, previše toga možda...
Treba biti hrabar i nastaviti dalje. Možda je i bila greška, ali svi pravimo greške.
 
Ovo što pišeš ti sama još stojiš u prošlosti...
gde su prijatelji? odlazak na neka lepa mesta tipa šetnje, planinarenja, neke grupe gde su drugi ljudi, itd... nije partner taj koji nam je nužan da ne bi bili usamljeni... nauči se čovek da ne bude usamljen i bez njega.
e sad tuga za prošlim danima... ko živi u prošlosti ostaće tamo...
Možda si mogla više da uradiš, ali je potpuno bespredmetno se sada time baviti, jer je to prošlost.
Da, previše toga možda...
Treba biti hrabar i nastaviti dalje. Možda je i bila greška, ali svi pravimo greške.
Slazem se za to da treba da se druzim sa ljudima i prijateljima ali jedan od problema kada si sa nekim toliko dugo godina je i taj sto su svi moji prijatelji zajednicki i sada u ovom poglavlju svog zivota moram da pravim i gradim potpuno novi krug prijatelja. Naravno imam ja i svoje prijateljice ali svako ima svoj zivot i svoje obaveze i ne mogu da se posvete meni u meri koja mi je trenutno potrebna. Zbog toga placam psihoterapeuta kako bih sa njom resavala svoje licne probleme i strahove bez da opterecujem ( ili sto manje opterecujem) druge. Hvala ti na savetima koje cu rado usvojiti i nadam se uspeti da proslost ostavim tamo gde joj je i mesto..... u proslosti.
 
Psihoterapeut daje smernice da otvoris vidike da su svi problemi i resenja istih u Tebi. Da te "natera" da se oslobodis i pogledas ceo problem iz drugacijeg ugla. I kada sakupis snage da se suocis sa problemom SAMA tako ces ga i resiti. Da li ce Ti trebati tri meseca, pola godine ili godinu dana to samo i iskljucivo od Tebe zavisi.
Danasnji zivot je nesto sto niko od nas nije zeleo "kad smo bili deca" ali prilagoditi se, definisati problem, unutrasnji nemir su vec pola resenja.

Samo polako i radi na sebi u smislu radi stvari koje Tebe cine srecnom. A onda se i cuda desavaju.
 
Psihoterapeut daje smernice da otvoris vidike da su svi problemi i resenja istih u Tebi. Da te "natera" da se oslobodis i pogledas ceo problem iz drugacijeg ugla. I kada sakupis snage da se suocis sa problemom SAMA tako ces ga i resiti. Da li ce Ti trebati tri meseca, pola godine ili godinu dana to samo i iskljucivo od Tebe zavisi.
Danasnji zivot je nesto sto niko od nas nije zeleo "kad smo bili deca" ali prilagoditi se, definisati problem, unutrasnji nemir su vec pola resenja.

Samo polako i radi na sebi u smislu radi stvari koje Tebe cine srecnom. A onda se i cuda desavaju.
Svesna sam da je rad na sebi proces koji traje i nadam se da sam na pravom putu da nadjem izlaz iz ove situacije. Zato sam beskrajno zahvalna na svim savetima i smernicama koje mi daju svi u ovoj grupi ♥️♥️♥️. Iskreno se molim bogu da mi se cudo desi sto pre i da naucim da zivim zivot sama kao i da shvatim sta je to sto me cini srecnom jer sam predugo srecu trazila iskljucivo u braku i samo sam zelela da starost docekam sa muzem koji nije delio iste zelje samnom 😥. Pre svega , najvise zelim da nadjem nacin da oprostim sebi jer sam dugo vremena slusala samo o tome kako sam ja kriva za sve pa se ta misao duboko usadila u moju svest i modele ponasanja...
 
Zelela bih da nadjem novog decka ali pre toga moram da definitivno raskrstim sa proslosti kako bih mogla da budem otvorena i spremna za novu vezu bez strahova od prosle. U svakom slucaju hvala za savet 😀👍
Dada posebno kad naidje bred pit u ferariju i kaze aj sa mnom da zivis u kuci na plazi,a ti kazes,c,jok bre brede,nesam jos prebolela raskid,nesam spremna,soriska sto cu ti slomim srce, iako si mi pomogo da malo nahranim ego da nisam za bacanje
 

Back
Top