Pecam se i biće da sam naopaka, ali sve se slažem satobom.
U smislu duhovnog napretka civilizacije, jedino rešenje je vratiti ženi ulogu žene.
Radi održanja porodice kao ćelije i stvaranja boljih i humanijih pokolenja.
Ne mislim da treba da bude podređen, neravnopravna ili nedajbože zlostavljana, ne. Niti da žene treba da ostanu neobrazovane.
Mislim da je presudno da se obrazuju i emancipuju, ali kada se odluče za porod da onda svedu svoje poslovne ambicije na meru u kojoj mogu da se posvete deci i porodici.
Jer na kraju, kada svodimo račune, nisu poslovni uspesi i novac ono što nas isprati, već suprug ili deca unučići i oni su ti kroz koje nastavljamo da živimo. A ne kuće i karijere.
Uvek će biti žena koje zanima isključivo karijera i sticanje materijalnog, a moje je mišljenje da one ne treba ni da rađaju.. Jer to je zapadni model koji sam sebe urušava, da rađanje dece kao statusnog simbola, usputne dekoracije, stvara nove oštećene generacije.. I nacije se gase.
Razumem da je ovo daleki ideal, jer bi i muškarci morali još mnogo da napreduju u samopouzdanju, poštovanbu žena i preuzimanju uloge domaćina.
Znate li šta znači domaćin, pravi?