Обиљежавање 78 година од Десанта на Дрвар (ФОТО)

JankoTheGreat

Buduća legenda
Poruka
27.326

Обиљежавање 78 година од Десанта на Дрвар (ФОТО)​

У Дрвару се обиљежава 78. годишњица од Десанта на Дрвар.

78. годишњица Десанта на Дрвар - Фото: РТРС

78. годишњица Десанта на ДрварФото: РТРС
Бројне делегације положиле су вијенце на платоу код порушеног Споменика жртвама фашистичког терора, а оржан је и културно-историјски програм.

Фото: РТРС

Фото: РТРС

Десант на Дрвар био је оперативни дио велике тактичке замисли њемачке команде с циљем да се уништи Врховни штаб Народноослободилачке војске, са Јосипом Брозом Титом на челу.
Током десанта Нијемци су посљедњи пут безуспјешно покушали да операцијом "Коњићев скок" униште руководство НОБ-а.

Фото: РТСР

Фото: РТСР

Центар ослобођене територије био је Дрвар са околином, који је у току рата био слободан око 1.000 дана, више него било који други град у окупираној Европи.
Због херојства током десанта, град је 1974. године одликован Орденом народног хероја.

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=474607


Slava PARTIZANIMA!!!
 

Na današnji dan-Josip Broz Tito​

MAY 25, 2022
josip-broz-tito-5-300x250-1.jpg

Na današnji dan 1892. godine rođen je bivši predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito. Za vrijeme njegove vladavine 25. maj slavljen je kao Dan mladosti.

Josip Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, rođene Javeršek. Mali “nesporazum” oko toga biografskog podatka, s obzirom da se Titov rođendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi činjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodišnjeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je rođen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944) izvršen je i desant na Drvar. Rođendan je ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod već prihvatio.

U oktobru i novembru 1941. godine Tito je boravio u Užicu, odakle usmjerava razvitak ustanka. U Rudom, u istočnoj Bosni, 22. decembra 1941. osniva Prvu proletersku brigadu. Na osnovi uspjeha postignutih u ustanku i oslobodilačkoj borbi u drugoj polovici 1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, što je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihaću se 27. Novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ – Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije. Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo zasjedanje i donosi povijesne odluke o budućem uređenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije.

Tito dobija titulu maršala. Neko vrijeme rukovodi oslobodilačkom borbom iz Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemačkog desanta, 25. maja 1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija široku djelatnost za međunarodno priznanje nove Jugoslavije. U augustu 1944. susreće se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom Churchillom. Istodobno dok se bori za međunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobođenja zemlje, koje usklađuje s operacijama savezničkih vojski. Predveče 23. oktobra 1944. stiže u oslobođeni Beograd. Potvrđujući već izborene tekovine, Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije.

Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije pobjednički je završena 15. maja 1945. Još u toku borbe – 19. novembra 1944. – Predsjedništvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije. Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u drugom svjetskom ratu koji je svoje borce lično vodio u bitku. Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine.

Godine 1948. odupro se diktatu Staljina, odbacivši njegovu neprijateljsku politiku prema tekovinama socijalističke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilačke borbe. Odbijanjem da se pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunističkih i radničkih parija (Informbiro), koja je sadržavala agresivnu politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime načela ravnopravnosti naroda i komunističkih partija svih zemalja, odbacio politiku međunarodnoga hegemonizma i diktata velike sile. U Narodnoj skupštini FNRJ 27. juna 1950. podnio je obrazloženje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima od strane radnika, istaknuvši staro socijalističko geslo “Tvornice radnicima”. Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. januara 1953.

Umro je 4. maja 1980.

Sahranjen je 8. maja 1980. u Beogradu u Kući cvijeća. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta. Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom vijeku.



https://mladiniksica.me/na-danasnji-dan-josip-broz-tito/
 
@JankoTheGreat

ZNAŠ ŠTA JE PROBLEM NASLIKAMA? :D

usred rata svima sijaju čizme a uniforme čiste i ispeglane ili bar sveže otpakovane, vidi se koliko su nenaspavani i namučeni dok Švabe desantiraju

znaš zašto?
tada se svi oblačili lepo za slikanje


problem kod slike 2:

ako si ikad radio u životu neki fizički posao primetio si da ti se i tamne farmerice isprljaju... a ovde gispodjice u belim gaćicama i belim sisodržačima riljaju šljunak neumorno....


Znaš... postoji nešto što se zove
PROPAGANDA
:D
 
Janko živi u teškim simulakrumima...

Kada su nam došli 1944.god. preko Drine iz tih pećina, ostadoše do danas da sve izjedu i razvale kako državu tako i srpsko društvo...

Deca i unuci boljševizma (antisrbi) još uvek su Stalež u strukturi i Nomenclaturi Serbica

И сама слика довољно осликава...од људи из Србије само један циганин, онај иза Тите. Осим Енглеза и вучка, ово остало је све централни комитет.
 
Janko živi u teškim simulakrumima...

Kada su nam došli 1944.god. preko Drine iz tih pećina, ostadoše do danas da sve izjedu i razvale kako državu tako i srpsko društvo...

Deca i unuci boljševizma (antisrbi) još uvek su Stalež u strukturi i Nomenclaturi Serbica


Bosanski partiazani su oslobodili Srbiju



Brijanje zarobljenih četnika na Neretvi​

brijanje_zarobljenih_c48detnika.jpg
 
vidi se intelektualci i jedni i drugi

mileta.png



Prodaja narodnog heroja Milete Okiljevića​

Na slici: četnici preuzimaju vezanog Miletu Okiljevića od Nemaca, Avtovac kod Gacka 15. maj 1944. Toga dana Nemci su zarobili Miletu u borbi kod Gata (utvrđeni vis kod Gacka). Borci 11. hercegovačke brigade NOVJ toga dana napadali su na utvrđeni Gat koga su branili Nemci i četnici. U toj borbi poginulo je 8 hercegovačkih partizana, a 12 ih je ranjeno. Mileta nije želeo odmah da odstupi – borio se i dalje nakon što se povukla glavnina njegovog bataljona – štiteći tela poginulih drugova kako ne bi pala neprijatelju u ruke. Tada su poginuli, pored ostalih: komesar Spasoje Marković i komandir Milan Mandić, obojica iz Nadinića kod Gacka. Četnici su od Nemaca otkupili zarobljenog Miletu za stoku koju su opljačkali od partizanskih familija u gatačkim selima. Četnici su Miletu mučili tri dana i obesili ga u Avtovcu 18. maja 1944. Svi koji su pisali o njegovoj smrti navode da se junački i prkosno držao. Pojedini tvrde da su mu četnici tokom mučenja usekli petokraku na čelu. Proglašen je za narodnog heroja 1951.

Mileta Okiljević je bio rodom iz Platice kod Gacka. On i njegova starija braća Milinko i Gojko učesnici su hercegovačkog ustanka 28. juna 1941. U redovima partizana od 1941. borila se i njihova sestra Mara. Milinko je pre rata bio podoficir Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tokom rata bio je na dužnosti komandanta 1. (gatačkog) bataljona 10. hercegovačke brigade i komandanta 12. hercegovačke brigade. Preživeo je rat. Postao je general JNA. Gojka su 1943. uhvatili crnogorski četnici. Mučili su ga i ubili u četničkom zatvoru u Kolašinu. Njegov lik je opisao poznati književnik Mihajlo Lalić u romanu „Svadba“ (Lalić je bio zatvoren u istom zatvoru).

Mileta Okiljević je kao borac 10. hercegovačke brigade učestvovao u teškim borbama protiv ustaša i Nemaca širom BiH (protiv ustaša u Kupresu, Livnu, Mrkonjić Gradu…) dok su se gatački četnici koji su ga ubili borili isključivo protiv partizana. Zauzvrat su gatački četnici klali hrvatsku i muslimansku sirotinju oko Prozora oktobra 1942. Mileta je bio učesnik Bitke na Neretvi i Bitke na Sutjesci. Velik broj njegovih saboraca iz 10. hercegovačke brigade (369 ukupno) poginuo je u Bici na Sutjesci. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 10 Okiljevića iz Platica. Među njima braća Mileta, Milinko i njihova sestra Mara. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 213 Gačana od kojih je poginulo 34 tokom bitke, a još 34 u danima nakon bitke. A gde su tad bili gatački četnici?


Ukratko o okolnostima borbi maja 1944. u okolini Gacka. Tih dana, od 12. do 16. maja, udruženi fašisti pokušali su da unište glavninu 29. hercegovačke divizije NOVJ (10. i 11. brigada) na području Nevesinja, Gacka i Bileće. Koaliciju protiv partizana činili su četnici (Nevesinjska, Gatačka i Bilećka brigada), nemačka vojska (Borbena grupa „Funke“: 370. puk 369. „Vražje“ legionarske divizije – sastavljena od ustaških legionara, i neke manje nemačke jedinice), domobrani (2. i 3. bojna 9. posadnog zdruga iz Mostara, Nevesinja i Gacka) i ustaška milicija iz zloglasne Kule Fazlagića. Udruženi neprijatelj nije postigao cilj – 29. divizija je uspela da nanese tri puta veće gubitke neprijatelju nego što je sama pretrpela. Inače, ovakvi zajednički pokušaji legionara, četnika, domobrana i ustaške milicije zabeleženi su i prethodnih sedmica. 29. hercegovačka divizija je nastavila borbu i tokom leta i jeseni 1944. oslobodila je celu istočnu Hercegovinu.

https://slikepartizana.wordpress.com/category/fotografije/page/3/
 
mileta.png



Prodaja narodnog heroja Milete Okiljevića​

Na slici: četnici preuzimaju vezanog Miletu Okiljevića od Nemaca, Avtovac kod Gacka 15. maj 1944. Toga dana Nemci su zarobili Miletu u borbi kod Gata (utvrđeni vis kod Gacka). Borci 11. hercegovačke brigade NOVJ toga dana napadali su na utvrđeni Gat koga su branili Nemci i četnici. U toj borbi poginulo je 8 hercegovačkih partizana, a 12 ih je ranjeno. Mileta nije želeo odmah da odstupi – borio se i dalje nakon što se povukla glavnina njegovog bataljona – štiteći tela poginulih drugova kako ne bi pala neprijatelju u ruke. Tada su poginuli, pored ostalih: komesar Spasoje Marković i komandir Milan Mandić, obojica iz Nadinića kod Gacka. Četnici su od Nemaca otkupili zarobljenog Miletu za stoku koju su opljačkali od partizanskih familija u gatačkim selima. Četnici su Miletu mučili tri dana i obesili ga u Avtovcu 18. maja 1944. Svi koji su pisali o njegovoj smrti navode da se junački i prkosno držao. Pojedini tvrde da su mu četnici tokom mučenja usekli petokraku na čelu. Proglašen je za narodnog heroja 1951.

Mileta Okiljević je bio rodom iz Platice kod Gacka. On i njegova starija braća Milinko i Gojko učesnici su hercegovačkog ustanka 28. juna 1941. U redovima partizana od 1941. borila se i njihova sestra Mara. Milinko je pre rata bio podoficir Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tokom rata bio je na dužnosti komandanta 1. (gatačkog) bataljona 10. hercegovačke brigade i komandanta 12. hercegovačke brigade. Preživeo je rat. Postao je general JNA. Gojka su 1943. uhvatili crnogorski četnici. Mučili su ga i ubili u četničkom zatvoru u Kolašinu. Njegov lik je opisao poznati književnik Mihajlo Lalić u romanu „Svadba“ (Lalić je bio zatvoren u istom zatvoru).

Mileta Okiljević je kao borac 10. hercegovačke brigade učestvovao u teškim borbama protiv ustaša i Nemaca širom BiH (protiv ustaša u Kupresu, Livnu, Mrkonjić Gradu…) dok su se gatački četnici koji su ga ubili borili isključivo protiv partizana. Zauzvrat su gatački četnici klali hrvatsku i muslimansku sirotinju oko Prozora oktobra 1942. Mileta je bio učesnik Bitke na Neretvi i Bitke na Sutjesci. Velik broj njegovih saboraca iz 10. hercegovačke brigade (369 ukupno) poginuo je u Bici na Sutjesci. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 10 Okiljevića iz Platica. Među njima braća Mileta, Milinko i njihova sestra Mara. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 213 Gačana od kojih je poginulo 34 tokom bitke, a još 34 u danima nakon bitke. A gde su tad bili gatački četnici?


Ukratko o okolnostima borbi maja 1944. u okolini Gacka. Tih dana, od 12. do 16. maja, udruženi fašisti pokušali su da unište glavninu 29. hercegovačke divizije NOVJ (10. i 11. brigada) na području Nevesinja, Gacka i Bileće. Koaliciju protiv partizana činili su četnici (Nevesinjska, Gatačka i Bilećka brigada), nemačka vojska (Borbena grupa „Funke“: 370. puk 369. „Vražje“ legionarske divizije – sastavljena od ustaških legionara, i neke manje nemačke jedinice), domobrani (2. i 3. bojna 9. posadnog zdruga iz Mostara, Nevesinja i Gacka) i ustaška milicija iz zloglasne Kule Fazlagića. Udruženi neprijatelj nije postigao cilj – 29. divizija je uspela da nanese tri puta veće gubitke neprijatelju nego što je sama pretrpela. Inače, ovakvi zajednički pokušaji legionara, četnika, domobrana i ustaške milicije zabeleženi su i prethodnih sedmica. 29. hercegovačka divizija je nastavila borbu i tokom leta i jeseni 1944. oslobodila je celu istočnu Hercegovinu.

https://slikepartizana.wordpress.com/category/fotografije/page/3/

Пише да је тај Милета био учесник битака на Сутјесци и Неретви. Стварност је да ту није било никаквих битака са окупатором већ једино бежанија комунистичких партизана и спашавање Тита и штаба.
Тај случај треба испитати непристрасно, а не веровати комунистичкој пропаганди.
Битка једина која је била то је са четницима на Неретви, и ту су комунисти имали успеха, нажалост.
 

Back
Top